Kad sam se razvela od supruga nakon dvadeset godina braka, ostalo mi je samo ono što sam imala na sebi. Nisam čak uzela niti djecu. njihov otac je odabrao ostati uz njih. Imala sam uvjerenje da mogu nastaviti sama i bila sam zahvalana i sretna na prilici da počnem iz početka. S druge strane, u tom trenutku svog života naučila sam da sreća ne odlazi iz materijalnih stvari niti i da ne trebam imovinu. Naprotiv, što sam manje imala, bila bih slobodnija.

Prijateljica mi je predložila da živimo zajedno, da bismo mogle naći veći i lijepši stan. To se činilo kao dobra ideja i tako smo našle predivnu kuću u gradu. Nisam mogla zamisliti da bismo mogle ispuniti zahtjeve da ju unajmimo, ali budući da smo dokazale da imamo dva prihoda, dobile smo odobrenje.

Dva dana prije potpisivanja ugovora o najmu, prijateljica me nazvala i rekla mi da se predomislila te da će otići živjeti u Arizonu. Odmah sam nazvala agenticu za nekretnine i rekla joj da promijeni ugovor na moje ime i rekla sam joj da ću ja biti odgovorna osoba za sve. Rekla je da to nije problem jer me već poznavala.

Ne dugo nakon potpisivanja ugovora na godinu dana i useljavanja u kuću, počela sam dobivati posao sa svih strana i uskoro sam shvatila da ću moći podmirivati stanarinu bez ikakvih problema te da ne moram kuću dijeliti s drugom osobom.

Osam mjeseci nakon useljanja, vlasnik kuće me nazvao i rekao da želi prodati svoju imovinu. Objasnio je da me zove budući da je svjestan da mi se kuća sviđa te mi je tako želio dati prednost, ali ako nisam zainteresirana,
moram se iseliti u rujnu.

Naravno da sam htjela kupiti kuću i ostati u njoj, ali čime? Nisam imala novac za polog, a budući da sam knjigovođa, znala sam da ne
ispunjavam uvjete da dobijem kredit. Moj mi je intelekt rekao da se moram početi pakirati, ali je nešto u meni govorilo da to nije najbolja opcija. U tom sam trenutku rekla sama sebi: “Ako Bog misli da je ovo mjesto za mene,
On će mi priskrbiti kredit jer ja ne znam kako bih to ja mogla.” Znala sam da se moram maknuti s puta i dati dopuštenje. Najbolja stvar je bila pustiti, vjerovati i predati cijelu stvar univerzumu.

Dvoje ljudi koji su mi rekli da bi mi mogli pomoći da dobijem kredit, odustali su. Najam je istekao i ja nisam dobila kredit tako da sam morala nazvati vlasnika i reći mu što se događa. Odlučila sam da umjesto brige o tome što ću mu reći i kako ga uvjeriti, da se predam situaciji s povjerenjem i vjerom. I tako sam ga nazvala i sve mu objasnila, a na moje iznenađenje
on je odgovorio: “U redu Mabel, u stvari sada nije pravo vrijeme za prodaju nekretnina. Produljit ću najam. Napiši aneks ugovora, faksiraj mi ga i ja ću ga potpisati.“

Na kraju, nisam morala nazvati osobu koja mi je pomagala oko dobivanja kredita. George me nazvao da mi ponudi njegovu pomoć i prije
nego je najam ponovo istekao, sredio mi je kredit! Hvala George!

Kada se prestanemo vezati na rezultate i brinuti se o situacijama, kad napustimo potrebu da imamo mišljenje i stvaramo prosudbe te kada
postanemo svjesni da mi ne znamo ništa i predamo se i prihvatimo proces života, samo onda možemo iskusiti tok života.Tada će se sve dogoditi i stvari će nam dolaziti na najlakši način. Bog nas je postavio na zemlju sa
svime što nam je potrebno. Ukoliko pogledamo oko sebe, možemo uvidjeti da sve što je Bog stvorio je bezgranično i obilno. Samo ljudi stvaraju u šturo i ograničeno. Ptice lete neopterećeno jer znaju da će naći jelo u blizini
već gdje se i same zateknu.

Manifestacija onoga što želimo zahtijeva mnogo VJERE i POUZDANJA. Univerzum od nas treba samo to da poduzmemo prvi korak. Ukoliko vjerujemo i damo svoj pristanak, sve što trebamo doći će nam s lakoćom. Važno je znati u našem srcu (a ne u našoj glavi) da će nam
Bog pomoći i da to stoposto vjerujemo. Kada mislimo da ne primamo odgovore na naše molitve ili ne vidimo rezultate, to nije zato jer nas se nije čulo. Mnogo puta mislimo da je Bog kao naš sluga i da mi zapovijedamo
što želimo, kako, u kojoj boji i u koje vrijeme. Univerzum tako ne funkcionira. Neophodno je moliti bez očekivanja, moliti za ono što
mislimo da je ispravno za nas i zatim otpustiti. Bog nam daje ono što je ispravno i savršeno svakoga trenutka. Tajna je VJEROVATI i pustiti,
dopustiti da nas nosi tok života te biti otvoren za prihvaćanje od kuda i od koga to najmanje očekujemo.

Naš problem je to što imamo očekivanja, hoćemo stvari unaprijed te smo vrlo nestrpljivi i neprilagodljivi. Ne shvaćamo da sve dolazi iz samo JEDNOG IZVORA koji zna točno što nam treba, kako i kad to trebamo.
Mi mislimo da smo ti koji stvaraju mogućnosti kroz naš rad, naše supružnike, naše investicije, ali sve su to različiti načini i putevi kojima se
stvari manifestiraju. Kad se vrata zatvore, to je stoga što su se druga automatski otvorila.

Najgora stvar koju možemo učiniti kad se pojavi problem je brinuti se. Čineći tako, kočimo se i zarobljavamo sami sebe i na kraju privlačimo
sve više točno onoga što ne želimo. Mi smo kao magneti: reci mi što misliš i ja ću ti reći tko si. Od vitalne važnosti je živjeti SADA. Mi trošimo naše postojanje u prošlosti s našim sjećanjima i iskustvima ili u budućnosti s našim brigama. Novac, kao i sve drugo, dolazi kada je potreban, ne prije i ne poslije. Potrebno je samo otvoriti naša srca i VJEROVATI.

Netko mi je jednom ispričao slijedeću priču: Žena je izašla iz svog doma i vidjela tri starca dugih brada kako sjede ispred njezinog vrta.
Budući da ih nije poznavala, obratila im se: “Ja vas ne poznajem, ali možda ste gladni. Molim vas, dođite u moj dom i jedite.“ Oni su je upitali: “Da li je gospodar kod kuće?“ ”Ne“, odgovorila je,”on nije ovdje.“ ”Tada ne
možemo ući u kuću“, odgovorili su joj. Navečer, kad se muž vratio kući, žena mu je ispričala što se dogodilo. Muž reče: ”Reci im da sam stigao kući i da ih pozivam!“ Žena je izašla da ih pozove u kuću. ”Sva trojica ne možemo odjednom u kuću”, rekoše starci.”Zašto?“,željela je znati. U tom trenutku, jedan od staraca pokaže na drugu dvojicu i reče: ”Njegovo ime je Obilje, a njegovo Uspjeh. Moje je Ljubav. Idi u kuću i odluči sa suprugom kojeg od nas trojice želite pozvati u kuću.“ Žena je ušla u kuću i ponovila priču svome suprugu. Čovjek se jako razveselio.”Fantastično! Budući da je takva situacija, pozovimo Obilje. Nek’ uđe i ispuni naš dom bogatstvom.“
Žena se nije složila. ”Dragi, zašto ne bismo pozvali Uspjeh?“ Njihova kćer,
koja je slušala razgovor iz prikrajka, dobila je ideju. ”Zar ne bi bilo bolje pozvati Ljubav? Tada bi naš dom bio ispunjen ljubavlju.””Hajdemo
poslušati našu kćer“, reče muž ženi. ”Idi i pozovi Ljubav da bude naš gost.”
Žena je izašla i pitala trojicu staraca: ”Koji je od vas Ljubav? Želimo da on bude naš gost.“ Ljubav je ustao i krenuo prema kući. Preostala dva starca su ustala i slijedila ga. Iznenađena,žena ih priupita:”Pozvala sam samo Ljubav. Zašto ga vi slijedite?“ Odgovorili su joj jednoglasno: ”Da si pozvala Obilje ili Uspjeh, preostala dvojica ostali bi vani. No, ti si pozvala Ljubav, a kamo ide Ljubav, idemo i mi.“ Gdje je ljubav, tamo je i obilje i uspjeh.

Novac nije loš; naprotiv, loša stvar je stavljati ga na prvo mjesto. Kad radimo stvari radi novca, sve se čini teško. Dođe i ode brzo te nam bježi iz ruku. Moramo otkriti što volimo raditi, nešto što nam donosi sreću i
zadovoljstvo i što bismo voljeli raditi čak i kad ne bismo bili za to plaćeni.
Svi smo rođeni sa određenim talentima i jedinstvenim prirodnim darovima. To je nešto u nama i što se nužno ne stječe diplomom fakulteta.

Obilje i uspjeh su u vezi s našom sviješću. Kada znamo tko smo, tada već imamo sve što nam je potrebno. U tom smo trenutku već bogati. Kad otvorimo svoje srce i vjerujemo, dajemo dopuštenje svemu da se manifestira u našem životu.