NISARGADATTA MAHARAJ-IN SVIJET

Ako sebe zamišljaš odvojenim od svijeta, svijet će ti izgledati odvo-jenim od tebe i doživjet ćeš želju i strah. Ja ne vidim svijet kao odvo-jenim od mene, i tako nema ništa za mene što želim, ili se bojim. 123

Jedina razlika između nas je da sam ja svjestan mog prirodnog sta-nja, dok si ti zbunjen. Isto kao što od zlata napravljen nakit nema ni-kakvu prednost nad zlatnom praši-nom, osim kada to napravi um, tako smo i mi u biću - mi se razli-kujemo samo po izgledu. To otkri-vamo bivajući uporni, traženjem, ispitivanjem svakodnevno i svaki sat, predavajući svoj život otkriva-nju. . . Užitak i bol su izgubili svoj utjecaj na mene. Ja sam bio slobo-dan od želje i straha. Ja sam ispu-njen, ništa mi nije potrebno. str. 30 

Za mene to je "tijelo", a ne "moje tijelo", "um", a ne "moj um". Um se dobro brine o tijelu, ja se ne trebam u to uplitati.  str. 31

Što god je učinjeno, to je učinjeno na pozornici. Užitak i patnja, život i smrt, sve je to stvarno za čovjeka koji je u okovima; za mene to je sve predstava, nestvarna kao i sama predstava.  str. 179

Za mene se nikada ništa ne doga-đa. Postoji nešto nepromjenjivo, nepokretno, kao-stijena, nepobi-tno; čvrsta masa čistog bivanja-svjesnosti-blaženstva. Ja nikada nisam izvan toga. Ništa me iz toga ne može izbaciti, nikakvo mučenje, nikakve nesreće. . .- Sve je to slijeđeno do u najmanjem detalju i ipak postoji osjećaj nestvarnosti toga svega. Takav je slučaj sa mnom. Sve se događa kao što treba, ipak se ništa ne događa. Ja radim ono što izgleda potrebno, ali istovremeno znam da ništa nije potrebno, sam život je samo stvaranje-vjerovanja.  str. 191

Bilo je otkriće i to je bilo iznena-dno. Isto kao što  prilikom rođenja ti otkrivaš svijet iznenada, tako iz-nenada ja sam otkrio moje stvarno biće.  str. 191f

Ja nisam ni svjestan ni nesvjestan. Ja sam iznad uma i njegovih različitih stanja i uvjeta. . . Osoba je određeni obrazac želja i misli i akcija koje iz toga proizlaze; u mom slučaju nema obrasca. Nema ništa što ja želim ili čega se bojim - kako tu može biti obrazac? str. 222

Ja vidim kao što ti vidiš, čujem kao što ti čuješ, kušam kao što ti kušaš, jedem kao što ti jedeš. Ja isto osjećam žeđ i glad i očekujem svoju hranu na vrijeme. Kada gladujem ili sam bolestan, moje tijelo i um bivaju slabi. Sve ovo jasno opažam, ali nekako ja nisam u tome. Ja se osjećam kao da le-bdim iznad toga, izdvojen i odvo-jen. . . kao da tijelo i um i sve što se njima događa jesu negdje dale-ko na horizontu. Ja sam kao ekran u kinu - čist i prazan - slike prelaze preko njega i nestaju, ostavljajući ekran jasnim i praznim kao što je bio i prije. Na nikakav način ekran nije zahvaćen slikama, niti su slike zahvaćene ekranom.  str. 267

Ostvarivši to ja sam jedno s tim, i ipak iznad svijeta, ja sam postao oslobođen od svih želja i strahova. Ja nisam umovao da bi trebao biti slobodan - ja sam sebe pronašao oslobođenim - neočekivano, bez najmanjeg napora. Oslobođenost od želje i straha od onda je cijelo vrijeme u meni. Druga stvar koju sam primjetio je bila da ja ne moram učiniti nikakav napor; djelo slijedi misao, bez odgađanja i su-koba. Pronašao sam da misao postaje samo-ispunjavajuća; stvari će doći na svoje mjesto lagano i ispravno. Glavna promjena je bila u umu; postao je nepokretan i stišan, brzo reagirajući, ali ne na-stavljajući reagiranje. Spontanost je postala način života, stvarno je postalo prirodno a prirodno je po-stalo stvarno. Iznad svega, besko-načna nježnost, ljubav, i mir, zrači u svim pravcima, obuhvaćajući sve, sve čineći interesantnim i lije-

pim, značajnim i povoljnim. str. 269 

Ali kada gledate na sebe što vidite?

Nisargadatta Maharaj: To ovisi o tome kako ja gledam. Kada gledam kroz um, ja vidim bezbrojne ljude. Kada gledam iznad uma, ja vidim svjedoka. Iznad svjedoka se nalazi beskonačni intenzitet praznine i tišina. str. 355

Jednom mi je moj Guru rekao: "Ti si Vrhunska Stvarnost", ja sam prestao imati vizije i transeve i postao veoma smiren i jednosta-van. Pronašao sam se željenim i znao sam sve manje i manje, sve dok sam mogao reći u potpunom čuđenju: "Ja ne znam ništa, ja ne želim ništa". str. 391

Nikada nije bilo nikakvog putova-nja, Ja sam, Ja sam uvijek bio.  392

Ja gledam, ali ne vidim u smislu stvaranja slika zaodjenutih u osuđi-vanja. Ja ne opisujem ili procje-njujem. Ja gledam, ja vidim, ali bez stava ili mišljenja koji zakla-njaju moju viziju. Kada okrenem moje oči od toga, moj um ne dopušta memoriji da se ispoljava, to je odjednom slobodno i svježe spremno za sljedeći utisak. str. 445

Sva tri stanja (budno, sanjanje, i bez sna spavanje) za mene jesu spavanje. Moje budno stanje je iznad njih. Dok ja gledam na vas, meni svi izgledate kao da spavate, sanjajući svoje vlastite riječi. Ja sam budan, jer ja ništa ne za-mišljam. To nije samadhi (mirno stanje transa), što je vrsta spavanja. To je samo stanje uma nezahva-ćeno umom, oslobođeno od prošlo-sti i budućnosti. . . Biti osoba znači

spavati. str. 453

U mome svijetu sjeme patnje, želje i straha nije sijano i patnja tu ne raste.  str. 485

To ("ja sam") mi omogućava da postanem osoba kada je to potre-bno. Ljubav stvara svoje vlastite potrebe, čak i to da se postane osoba.  str. 488

Oni (samo-realizirani ljudi) se mo-gu smijati i plakati u skladu sa okolnostima, ali iznutra oni su smireni i bistri, promatraju bez prianjanja svoje spontane reakcije. Izgled vara i to još više kod samo-realiziranih ljudi.  str. 529

Jedan tragalac pita Nisargadattu

Pitanje: Da li je tvoj svijet ispunjen stvarima i ljudima kao i moj?

N: Ne, ispunjen je sa mnom.

P: Ali da li vidiš i čuješ kao mi?

N: Da, čini se da vidim i čujem i govorim i djelujem, ali meni se to jednostavno događa, kao što se tebi događaju probava ili znojenje. . . P: Ako si ti svijet, kako možeš biti svjestan toga svijeta? 

N: Svijest i svijet pojavljuju se i nestaju zajedno, budući su to dva vida istog stanja. . . Sve dok postoji um, postoje i tvoje tijelo i svijet. Um je stvorio tvoj svijet, i taj je svijet subjektivan, ograničen umom, djelomičan, privremen, osoban, i visi na niti sjećanja. 

P: Takav je i tvoj svijet?

N: A, ne. Ja živim u svijetu stvar-nosti, dok je tvoj svijet zamišlja-nja. Tvoj je svijet osoban, ne mo-žeš ga dijeliti, intiman i tvoj vlastiti. Nitko ne može ući u njega, vidjeti kao što ti vidiš, čuti kao što ti čuješ, osjećati tvoje osjećaje i misliti tvoje misli. U svome si svijetu doista osamljen, zatvoren u svoj san koji se neprestano mije-nja, a za koji ti misliš da je život. Moj je svijet otvoren svijet, pripa-da svima, svima je pristupačan. U mome svijetu postoje zajedništvo, uvidi, ljubav i prava kvaliteta; pojedinac je potpunost. Svi su jedno, i Jedno je sve.

P: Kako znaš da si u vrhunskome stanju? - N: Stoga što sam u njemu. To je jedino prirodno stanje.  P: Možeš li ga opisati?

N: Samo u negativnim pojmovima, kao što su neuzrokovan, nezavisan, neodnosan, nepodijeljen, nesasta-vljen, nepokolebljiv, neupitan, ne-dostižan putem napora. . . A ipak je moje stanje vrhunski aktualno, stoga je moguće, shvatljivo, dose- žno.