Strana 119.

Nikad ne proriči!

Never Predict!

Ako se olujni periodi, prema uredbi onoga što se dogodilo septembra 2005., događaju neposredno do sunčevog minimuma, molim vas, recite mi, što nam onda sprema sljedeći sunčevi maksimum, 2012., za Sunce i Zemlju?(!)

''Nikad ne proriči! Naglasio je istraživač veteran Harry van Loon, nakon njegovog majstorskog izlaganja korelirajući promjenljivost sunčanih pjega sa obrascem precipitacije oko Sjeverne Amerike. Ali kako je Richard Feynman, legendarni fizičar, već davno shvatio, najznačajnija stvar kod znanosti je njena sposobnost da predvidi. Nama je potrebno da naši fizičari sunca učine za nas proricanja za najbolju i najgoru varijantu scenarija za 2012.

Ako period sunčanog maksimuma koji počinje 2011. i ima svoj vrhunac u 2012. bude daleko iznad prosječnog sunčevog maksimuma kao period od Halloweena 2003. do rujna 2005. koji je bio iznad prosječnog sunčevog minimuma, onda bi mogli, stvarno, biti u katastrofi o kojoj nas Majanski astronomi upozoravaju posljednjih 1500 godina.

Nekoliko mjeseci nakon što je SORCE konferencija zaklopila stranice, tim znanstvenika za sunce iz National Center for Atmospheric Research (NCAR) u Boulderu, Colorado, je potvrdila ono što tako puno ljudi već drži vjerojatnim: ''Predviđamo da će sljedeći sunčev ciklus biti 30 do 50 posto jači od posljednjeg,'' rekao je Mausumi Dikpati. Uz Petera Gilmana i Giuliana de Toma, također iz NCAR-a High Altitude Observatory, Dikpati je razvio proročki model strujno-transportnog dinama (predictive flux-transport dynamo model), koji daje predviđanja sunčeve aktivnosti slijedeći kretanje tragova sunčevih pjega ispod površine od dva prethodna ciklusa. Temeljeno na novim helio-sejzmološkim tehnikama, kojima se prate zvučni valovi u Suncu, slično onom gdje se doktor služi ultrazvukom da vidi u tijelu pacijenta, tim NCAR-a vjeruje da sunčane pjege pomažu stvaranju novih sunčanih pjega u procesu nalik spiralnoj tekućoj traci /vrpci/ (convoluted, conveyor-belt-like process). ''Kada ove sunčane pjege nestanu, one ostave otisak na kretajučoj plazmi, neku vrstu magnetskog potpisa,'' napominje Dikpati.

Sunčane pjege započinju kao magnetski čvorovi u zoni sunčeve konvekcije, odnosno, prenošenje topline ili elektriciteta kretanjem ugrijane ili elektrizirane materije, koja je izvanjski sloj tijela Sunca i također područje koje je najosjetljivije na smetnje vanjskih elektromagnetskih ili gravitacionih utjecaja. Strujanje plazme ili visoko elektrificiranog plina, djeluju kao tekuće vrpce i 'prevoze' ove čvorove od polova do ekvatora, gdje se dižu na površinu i eksplodiraju kao magnetske oluje, što zovemo sunčane pjege.

''Predviđajući točno sunčeve cikluse, godinama u naprijed, pomoći će društvima planiranje za aktivni red sunčevih oluja (plan for active bouts of solar storms), koje mogu usporiti satelite u orbiti, poremetiti komunikacije i prekinuti električni sustav,'' objavljuje bilten NCAR.

Nalazi tima NCAR, publicirani u prestižnom časopisu Geophysical Review Letters, upućuju da će slijedeći sunčev ciklus, ciklus 24, započeti 2007., šest mjeseci u godini kasnije nego što je očekivano. On će bit 30 do 50 posto jači nago ovaj posljednji, rekordni ciklus i biti će na vrhuncu 2012…

Svog posljednjeg dana na Zemlji, Elijaha je zahvatila vijavica i onda je bio uznesen na Nebo u vatrenoj kočiji (chariot hist bojna kola; (svečana) kočija, trijumfalna kola) koju je vukao vatreni konj. Da li će mariti da se vrati, na isti način, na slijedeću SORCE konferenciju.

………………………….

Nastavak iz knjige:

…Planet X neki smatraju da je deseti planet sunčevog sustava, otkriven oficijelno 2005., i oficijelno poznat kao 2003UB313. On, stvarno, može biti ''faktor x''. Vjeruje se da je 18% veći od Plutona, Planet x se sada nalazi otprilike 2,5 x dalje od udaljenosti između nas i Sunca.

Sumerski astronomi su anticipirali Planet x prije nekih 5000. god., nazvavši ga Nibiru. Ponovno javljanje Nibirua za vrijeme Iračkog rata potakla je spekulacije o kraju svijeta jer se Irak nalazi na mjestu starog Sumera. Međutim, među znanstvenicima prevladava mišljenje da je Nibiru prije novo dijete sunčeve obitelji nego opasnost za obitelj.

Fizičar Richard Muller sa Berkleya vjeruje da svakih 62 milijuna do 65 milijuna godina orbita Sunčevog sustava prolazi kroz regiju Mliječne staze koja je izvanredno gravitacijski gusta. On pretpostavlja da ekstremno gravitacijsko privlačenje izaziva tuš kometa i/ili asteroida koji zasipaju sunce, ostale planete i Zemlju. Mullerov scenarij se poklapa sa onim od Dmitrijeva i Mayanskim kalendarom za 12/21/12. kada će sunčev sustav biti u ekliptici gravitacijskog središta galaksije, što je crna rupa, najgušći gravitacijski fenomen u poznatom svemiru što će uzrokovati apokalipsu (odnosno, Otkrivenje). Ne bojmo se, glave gore!

Poglavlje 4. Str.139

Kakav tulum! Četiri astronoma, svi sa doktoratima, još inženjer, fizikalni kemičar i ja, diplomirani student literature, svi sa Kalifornijskog univerziteta u San Diegu, crtali smo dijagrame, smijali se, pili i nadmetali se oko prirodnih fenomena. U, otprilike, jedan sat po ponoći, Ernest, najmlađi i najpametniji od astronoma, zgrabio je lice rukama, i stvarno ga čvrsto stisnuo i onda objavio: ''Zakoni uglastih momenata sile (pobuda, pokretna sila) dokazuju da je svemir izotropičan'' (The laws of angular momentum prove that the universe is isotropic).

Šutnja je zavladala kuhinjom. Svima je stao mozak, posebno meni, jer nisam imao pojma o čemu on to govori ali vidjevši koliko su svi bili impresionirani s njegovom opservacijom, zapisao sam to u svoju bilježnicu prije odlaska u krevet.

Nekoliko tjedana kasnije bio sam na elegantnom partiju u brdima iznad La Jolla-e, a fizičar sa Državnog univerziteta iz San Diega raspredao je i raspredao o tome kako je fizika najdublja stvarnost i sve ostalo je derivacija od nje i prema tome od drugorazredne važnosti. To je bilo 1977., i tada je Teorija Velikog praska istiskivala Genezu kao naš najvažniji mit stvaranja ali sada je Veliki Prasak bio temeljen na činjenicama. Slijedeće godine, 1978., Arno Penzias i Robert Wilson će dobiti Nobelovu nagradu za fiziku, za njihovo otkriće da su neke od radijacija ambijentalnih mikrovalova u svemiru, zapravo, ostatak od primordijalne eksplozije Velikog Praska. Tako smo nas šestorica, uključujući mog fakultetskog savjetnika, okružili ovog profesora fizike, koji je prilično jako pripisivao sebi zaslugu za otkrivanje tajne svemira, a ja sam bio jako, jako nesretan zbog toga, jer je moja tadašnja cura, Priscilla, lijepa surfer lingvistica, gutala svaku njegovu riječ. Samo se jedna stvar u tom trenutku mogla učiniti: ''Došao sam do uvjerenja da Zakoni uglastih momenata sile dokazuju da je svemir izotropičan'', smireno sam primijetio.

Da me je itko u tom trenutku pitao što s time mislim, ili čak, zaboga, da me pitao da to ponovim, ja bih propao u zemlju. Srećom, nekako, način na koji se elektroni vrte oko svoje osi pokazuje da se svemir jednako širi u svim smjerovima, iako ono, kako je Ernest učinio skok od subatomskog do skoro beskrajnog, nisam imao pojma. Ali te riječi nisu bile samo riječi, one su bile opčinjavanje (incantation - čaranje).

Profesor fizike je jednostavno odgovorio: ''Zašto, to je vrlo velika i značajna izjava'', nakon čega se povukao, sjeo i duboko se zamislio.

Dvadeset osam godina kasnije: Moj intervju sa Aleksejem Dmitrijem, za koji sam putovao iz Los Angelesa u Sibir, ni manje ni više u zimi, trebao se prekinuti nakon deset minuta. Većina ovog poglavlja je posvećeno ikonoklastičkim teorijama Dmitrijeva, o heterogenom kontinuumu prostora-vremena, vrlo kompliciranom razgovoru, posebno jer je bio posredovan prevodiocem za rusko-engleski jezik. Zbunio sam se, postavio sam pitanje koje je potpuno promašilo temu, što me još više smelo i rezultiralo s još glupljim pitanjem, nakon kojeg je Dmitrijev počeo gledati na sat i pogledavati kako da pobjegne. Preostalo je da se učini još samo jedna stvar: ''Ali uvijek sam smatrao da Zakoni uglastih momenata sile dokazuju da je svemir izotropičan,'' povjerljivo i s pouzdanjem sam izjavio.

Izraz samilosti se pokazao na licu Dmitrijeva i onda se nagnuo preko stola: ''Svi mi u to vjerujemo, Larry. To sam čak predavao mojim studentima kada sam bio mlađi. Ne moraš se zbog toga sramiti'', znanstvenik je ublažavao, laskao i dodao: ''Znajući ono što sada znamo, neki puta poželim da je to istina.''

Dva sata velikog razgovora što je slijedio, plus nastavci i dodatni intervjui; otišao sam sa, dotada, najjasnijom znanstvenom najavom, (nagovještenjem, simptomom) zašto se možda, naš Planet, zapravo, cijeli Sunčev sustav, kreće prema katastrofi 2012. ili tu negdje. Što se tiče toga kako Zakoni uglastih momenata sile dokazuju da je svemir izotropičan još uvijek ne znam i neću da znam.

Zašto razotkriti čaroliju? (Zašto ne poštivati misterij, kaže Oberto Airaudi Falco)

''Let Delta 2012. Let Delta 2012. Sada bording na izlazu Zone 7.''

Odlazeći iz Los Angelesa za Sibir, dva broja su se neočekivano pojavila na mojem kartonu za ukrcaj u avion: 2012 i 7, datum mog rođenja/sretni broj. Istražujući broj 2012 učinilo me pomalo praznovjernim. Da li da se ukrcam u taj avion? Ili, je li to dobar znak za moje istraživanje? I, ako je to dobar znak za moju knjigu, je li to loša vijest za Svijet? Više sam bio nego zbunjen. Sunčane pjege, uragani, zemljotresi, vulkani, fizičari Sunca, majanski šamani…bio je potreban novi pogled na stvar. Kretao sam se prema Novosibirsku, glavnom gradu Sibira da sretnem Dr. Alekseja Dmitrijeva, geofizičara Ruske akademije znanosti, da doznam o galaktičkoj zoni opasnosti koja ugrožava Sunce, Zemlju i naš cijeli Sunčev sustav. Kako Sunce kruži oko centra galaksije, ono prolazi kroz razna područja prostora, neka više energizirana od ostalih. Prema Dmitrijevu, crvena svijetla se pale zbog međuzvjezdane oluje kroz koju se sada krećemo.

''Povećana Sunčeva aktivnost je direktni rezultat pojačanog strujanja materije, energije i informacije (podvukao prevodilac-urednik jjmv) što sada proživljavamo kako se krećemo u međuzvjezdani energetski oblak. Novi zahtjevi se nalažu Suncu i mi proživljavamo utjecaj ovih naloga na naš vlastiti Planet.'' Napisao je Dmitrijev. ''Vrijeme kada će glavni scenarij globalne katastrofe postati realnost ne prelazi dvadeset četiri do trideset šest obrtaja Zemlje oko Sunca. Nema pretjerivanja: zapravo, vjerujemo da je ovo predviđanje pomalo 'blago'.''

Dmitrijev, star 60 godina, ima impresivni znanstveni rad iza sebe s više od 300 članaka u znanstvenim publikacijama, uglavnom u domeni geofizike i meteorologije za Zemlju i Planete. Napisao je nekoliko znanstvenih knjiga i dobio je mnogo nagrada uključujući Simbol Časti (Znak Pocheta), Sovjetska nagrada za dostignuća u razvoju metoda za otkrivanje važnih minerala kao što je nikl, željezo, uran i naftu. (Str 142.)

SOLARNI SUSTAV SE ZAGRIJAVA

''Želio bih nešto reći na početku ovog intervjua. Postoje tri važna energetska izvora nepriznata ili potpuno podcijenjena od ortodoksnih znanstvenika. To su (1) dinamičko, rastuće stanje interplanetarnog medija, (2) energetsko djelovanje planetarne konfiguracije Sunčanog sustava i (3) pokretne sile (pokretač, udar, pogon, poticaj, težnja) iz centra galaksije,'' razjasnio je Dmitrijev.

Ovo su tri kolosalna stava i sa implikacijama za 2012.

Za početnike, Dmitrijev vjeruje da se cijeli Sunčev sustav zagrijava. Zamisli globalno zatopljenje do ziliontnog stupnja (to the zillionth degree).

Većina nas je naučila, sa slijeganjem ramenima, da se stalno krećemo tako da to ne možemo osjetiti. Osim dnevne rotacije Zemlje i njene godišnje revolucije oko Sunca, mi smo putnici Sunčanog sustava koji se kreće po nekoj neodređenoj orbiti kroz galaksiju Mliječne Staze koja se opet kreće, Bog zna kuda, kroz svemir. Majanski su astronomi, naravno, to intenzivno istraživali, ali nama se kretanje Sučevog sustava i galaksije Mliječne Staze čini nevažnim, kozmička tehnikalija. Nitko nikada nije spomenuo mogućnost da se Sunčev sustav, zapravo, može u svom kretanju naći u novim i možda ugrožavajućim okolnostima, iako je samo po sebi logično da se to jednom mora dogoditi. Međuzvjezdani prostor nije samo ujednačeno taman, hladan i prazan.

Mi smo svi putnici na avionu, Sunčani sustav, i naš se brod kreće prema olujnom vremenu – međuzvjezdanoj turbulenciji, da budemo točni…

Podrum u Sibiru

Optimist istražuje kraj…

Strana 171-173

…Trofimov me je otpratio natrag u njegovu kancelariju. Spontano, sam ga upitao o 2012.

''Tvoj upit bolje da usmjeriš našem kolegi, Jose Arguelles-u. Znaš, on vodi neke eksperimente s nama.'' Trofimov je rukom pokazao na Kozjirevo ogledalo.

Je li to bio onaj isti Jose Arguelles koji je, svojom popularnom i utjecajnom knjigom ''Majanski faktor'', učinio više od bilo koga drugog da uzbuni svijet o 2012? Holistički umjetnik iz Meksika koji pozira za reklamne fotografije sa svojom flautom od bambusa radio je psiho eksperimente u podrumu sa Sibirskim znanstvenicima koji nose plastične džepne zaštitnike (protektore) na njihovim bijelim poliesterskim košuljama? Istina, kao i istraživači ISRICA, Arguelles je akademik, bio je profesor na institucijama kao što je Pinceton i Kalifornijskom univerzitetu u Davisu. Ali stvarno druženje umova ovih čudnih drugova dolazi iz njihovog vjerovanja o prostoru-vremenu: ''Arheolozi, naravno, vide sustav Majanskog kalendara upravo kao to – način bilježenja vremena. Ali pitanje, zašto se toliko vremena utrošilo bilježenjem vremena ostaje bez odgovora. Rađa se sumnja da je kalendar više od kalendara. Je li brojčani sustav, koji ima tako izvanredno pravilan odnos prema cjelini, također sredstvo za bilježenje harmonijskih kalibracija (izračuna nepravilnosti) koji se ne odnose samo na prostorno-vremensko pozicioniranje, već na rezonantne kvalitete postojanja i iskustva (but to resonant qualities of being and experience), za čiju smo prirodu, našom materijalističkom naklonosti i predispozicijom, slijepi?'' pita Arguelles u Majanskom faktoru.

Upravo je ta sposobnost mišljenja izvan ograničenja prostora-vremena ono što sibirski parapsihološki istraživači koji rade s Arguellesom proučavaju. Prostor-vrijeme, ili što Maje zovu najt, je jedno od najproždrljivijih živih blata u suvremenoj filozofiji, tako ćemo hodati vrlo oprezno po tom njegovom rubu. Teoretičari struna imaju to tako da postoji jedanaest dimenzija, ili zapravo, deset dimenzija, a od pet do deset spakiranih čvrsto zajedno, nešto kao hvatanje u mrežu četvoro-dimenzionalni plijen plus jedna ekstra dimenzija koja se pojavi kada su sve ostale potpuno razmotane. Analozi teorije struna postavljaju to tako da mi živimo u četvoro-dimenzionalnom ''džepu'' u jedanaesto-dimenzionalnom svemiru. Takve rasprave su, za hitne potrebe ove knjige, beznadno mutne i teško razumljive, ukoliko se nekim slučajem može pronaći neki put kako bi mogli iskliznuti iz našeg četvero-dimenzionalnog džepa u sedam ostalih (sigurnih) dimenzija, od sada do 2012.

Str. 208

Zadnja tri pasusa knjige:

… ''Ne boj se, pripremi se'' (''Don't be scared be prepared''), je moto koji sam posudio od Georgea Nouria, starog domaćina radio programa na AM srednjem valu, Coast to Coast, nakon što sam kod njega bio gost. Bez sumnje da će se uskoro dogoditi više i većih katastrofa, prirodnih i ljudskih (iskonstruiranih – prim. urednika), bez obzira da li su u vezi sa sunčevim pjegama, majanskim proročanstvima ili bilo kojim drugim znamenjem što se odnosi na 2012. Priprema je jedini zdravi odgovor na te opasnosti, od intenzivne osobne razine molitvom i meditacijom sve do makropolitičke s početnim zahtjevom da se javno obznane nalazi IHY 2007. (International heliophysical Year – 2007.) o sadašnjem i predviđenom ponašanju Sunca.

Odgovarajuća priprema je ono što mi, barem u SAD-u, sigurno nemamo. Da li se naše društvo probudilo kako bi se izbjegli gubici zbog debakla (namjernog – info. od Tuny Greena koji živi na relaciji New Orleans – Venecija) još jedne Katarine, snabdijevajući lokalna skloništa sa potrepštinama, vježbajući razne evakuacijske scenarije, poboljšavajući naredbe i kontrolu? Istina, FEMA, Federalna agencija za upravljanje izvanrednim stanjima, je demontirana jer je bila vođena od ljudi čije je prethodno iskustvo bilo da postavlja izložbe konja. Ali ničim se FEMA nije zamijenila. Upravljanje izvanrednim stanjima se zatrpalo u birokratsku crnu rupu Homeland Security-a (Domovinska sigurnost) što bi značilo da situacije vezane za stanja pripravnosti u nadležnosti federalne vlade mogu sada legalno ostati bez odgovora samo kao primljena informacija (classified information). To je apsolutno neprihvatljivo.

Ono što sada trebamo je hrabrost, hrabrost da se suočimo s budućnošću, s cijelim njenim slavnim potencijalom i svim njenim strašnim vjerojatnostima. Cijena suočavanja s opasnosti je strah, koji, naravno, može biti vrlo neugodan čak neki puta i paralizirajući. Moramo zahtijevati hrabrost od naših vođa ali oni će se odazvati samo ako i mi pokažemo neustrašivost. Sam čin pripremanja za nadolazeći metež će nas spasiti, možda fizički ali duhovno sigurno. Što god bilo, mi ćemo, u našim srcima, biti ponosni.

Kako bi u našim srcima, bili ponosni…

U Bibliji postoji i ova mogućnost:

…Richard Moore: Emili mi je to citirala ono veće kad je umrla. Filipljani 2. poglavlje, 12. stih:

SA STRAHOM I TREPETOM POSTIGNITE SVOJE SPASENJE

(Work out your own salvation with fear and trembling)

Uzmi 2012 ozbiljno, ali ne paničari. Planiraj za nepredviđene okolnosti, ali u ničemu ne srljaj. Imamo posla od sada do onda, puno priprema, društvenih i osobnih, za ispit (test) koji dolazi. Ako u toj projekciji to možemo naći u našim srcima, također ćemo naći put da se uzdignemo iznad prijetnje (prijetećeg znamenja).

----------------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/