Nevinost jednog mudraca javlja se cim ovaj prevazide svako razlikovanje. To ne znaci da on ne zna

što je zeleno a što crveno, što je kruh a što kamen - ali mudrac je odbacio um koji dijeli. Više ne živi kroz

mišljenje nego kroz gledanje. Zbog toga su Hindusi svoju filozofiju zvali daršan - to znaci samo gledati, ne

misliti, nego gledati. “Filozofija stvarno nije prava rijec za daršan, jer ona u sebe ukljucuje mišljenje koje je

potpun suprotno videnju.

Daršan znaci gledati, filozofija upucuje na razmišljanje - to su dvije sasvim razlicite djelatnosti, i njihov

spoj jednostavno nije moguc. Daršan, to znaci gledati kao dijete, bez razlikovanja: “Ako od dvoje napravite

jedno, i ako od unutarnjeg napravite vanjsko a od vanjskog unutrašnje...” Jer, i to takoder pripada

oblasti razlikovanja.

I ja sam moram govoriti: Ostavite vanjske stvari, krenite unutra, odbacite suvišno - i tako dalje i tako

dalje. Ali, vi sve to možete potpuno pogrešno shvatiti, jer kada odbacite vanjsko, ono unutrašnje istovremeno

otpada. Kada nema onog što je vanjsko, zar vi mislite da ce ono unutrašnje nastaviti da traje? Sve su to

krajnje relativni termini: unutrašnje postoji kao suprotnost vanjskom, i kada nema jedne strane, onda nema ni

druge. Prvo odbacujete vanjsko, i cim njega nema, nestaje i ono što zovemo unutrašnjim. Postali ste jedno.

Udvojenost traje sve dok postoji ono što je van i ono što je unutra.

Zbog toga su Zen monasi rekli jednu od najcudnijih stvari na svijetu: sve ovo što se vidi, ovaj svijet, je

Bog, a vrhunska duhovnost je svakodnevni život. Sve što jeste, jednostavno jeste, i sve je u najboljem redu.

Ništa se ne treba mijenjati, jer sama zamisao promjene ukljucuje dvostrukost u sebi: ono što se treba

promijeniti u ono što treba da postane. Cim netko A mora da se promjeni u B, dvojstvo se pojavljuje. Zenovci

72

kažu da je ovaj svijet ono Božansko. Bog nije negdje drugdje, jer i to “negdje drugdje” predstavlja rascjep,

razlikovanje, a i dvostrukost, samim tim Bog nije Tvorac, niti ste vi ono što je stvoreno - vi ste Bog. Bog

zaista nije Tvorac - sama je kreacija božanska, samo je stvaralaštvo Bog.

Specijalnost uma sastoji se u sposobnosti da pravi razlike. Što vece razlike pravite, to vam je um

oštriji, “pametniji”, i on ce uvijek reci da su svi ti mistici glupi, jer stvari nisu sasvim ciste. Oni smatraju da je

religija, i to svaka religija, najobicniji misticizam, a pod misticizmom ne podrazumijevaju ništa što je znacajno,

smisleno i vrijedno. Kada kažu misticizam”, oni misle na nešto slicno magli, mutno, ne nešto što je stvarnost

- njih sve to podsjeca na san.

Za logicare mistici su budale, zato što ne prave nikakve razlike - a razlikovanje je upravo sve ono što

vi cinite vi mora znati što je što! Što su kategorije istancanije, kaže logika covjek je bliži stvarnosti. Zbog toga

je nauka - koja je samo nastavak logike i ništa više - došla do atoma: cineci razliku, malo pomalo,

razdvajajuci stvari, naucnici su došli i do atoma.

Duhovnost je, s druge strane, ne odbacujuci, ne razdvajajuci ništa, ukidajuci granice i razlikovanja,

došla do onog vrhunskog jedinstva. Nauka je stigla do atoma, što ce reci - do mnoštva, do bezbrojnog

mnoštva, dok je duhovnost stigla do jedinstva, beskrajnog jedinstva. Što se pristupa tice, nauka koristi um, a

um stvara kategorije, razlike i slicne stvari, ali religija ne upotrebljava um, i zbog toga - sve granice

išcezavaju sve postaje sve drugo, stvari se srecu: drvo postaje nebo. Raj se spušta na Zemlju.

Ako gledate duboko u život, otkriti cete da su mistici potpuno u pravu Sve razlike su ljudsko djelo, jer u

stvarnosti granice ne postoje. Te cist ivice izmedu stvari su jednostavno korisne, ali ne i istinite. One pomažu

na jedan nacin ali u isti mah - odmažu na tisucu nacina.

Pokušajte napraviti razliku: u posljednjih tjedan dana bili ste nesretni - možete li tocno reci - u kom ste

trenutku postali takvi? Možete li podvuci crtu? Možete li sa sigurnošcu tvrditi: “Baš onog dana, oko pola

deset uvecer, postao sam nesretan - baš tada”? Ne to zaista nije moguce. Ako krenete u potragu, vidjeti cete

da je sve mutno, nejasno, i da ne možete otkriti u kom ste casu postali loše raspoloženi. Nakon toga cete

postati sretni - pogledajte na sat - kada? Za prošlo vrijeme imate opravdanje, jer niste obratili pozornost, ali

sada ste nesretni i u jednom trenutku postati cete zadovoljni - u kom? Nitko ne može vjecno biti tužan, zbog

toga što stalnost ne postoji u samoj prirodi stvari. Dakle, jednom cete morati iz tuge prijeci u srecu - kada?

Propustiti cete taj trenutak, u to nema nikakve sumnje.

Što to znaci? To samo znaci da sreca i nesreca nisu dvije odvojene stvari. Zbog toga nije moguce

povuci liniju izmedu njih: ta se dva stanja tope jedno u drugom. Tu nema granice, i sve podsjeca na val, ili na

odnos brda i doline. Tko zna gdje pocinje val a gdje prestaje ocean? I tko zna gdje je granica izmedu doline i

brda? Gdje se dolina završava? I odakle brdo pocinje? Oni su jedno - i zato sva takva pitanja izgledaju

nepodnošljivo glupa.

Vaš um je onaj koji kaže: “Ovo je dolina, a ono je brdo”. A može li biti brda bez doline? Može li dolina

postojati bez brda? Možete li imati srecu bez nesrece? Ako pokušavate tako nešto, onda znajte da ste

osudeni na neuspjeh. Možete li imati ovo bez onog, možete li imati ono bez ovog? Odbacite sve te gluposti,

jer sjedinjenje svih stanja nosi nešto poetsko u sebi. Zdravlje i bolest su fiziološke stvari. Posmatrajte: kada

se razbolite - u kom trenutku? Možete li da tocno podcrtate onu sekundu kada ste se razboljeli? I kada ste

ozdravili? Nitko to nije u stanju izvesti: bolest postaje zdravlje, zdravlje postaje bolest, ljubav se pretvara u

mržnju, a mržnja u ljubav, ljutnja u suosjecanje i obrnuto - nije baš prijatno složiti se s tim, ali mistici su

potpuno u pravu.

Bili ste beba - a kada ste postali mladi? Kada vam se mladost dogodila? Sada ste, recimo, mladi, i

jednog trenutka cete ostariti - kada? Pažljivo buljite u stogodišnji kalendar i onda oznacite kog cete dana

ostariti? I ako to niste u stanju, možete li onda napraviti razliku kada ste bili živi i kada ste umrli? Cak i

naucnici ne mogu podvuci crtu izmedu života i smrti, i ne znaju kada tocno treba objelodaniti da je covjek

mrtav. Sve što su saznali do sada je upotrebljivo, ali ne i istinito.

I stvarno... Kada da se objavi da je covjek napustio ovaj svijet? Kada prestane disati? Toliko je jogija

demonstriralo u naucnim laboratorijima svoju sposobnost biti bez zraka cak i više od deset minuta. Dakle,

prestanak disanja nije mjerilo za smrt. Možda covjek nece nastaviti s disanjem - kada jednom prestane - ali

jogija su pokazali da je tako nešto sasvim izvodljivo. Onaj covjek cija su pluca prestala nadimati se - možda

je jogi. Možda on nece željeti da se vrati, ali vi nemate prava proglasiti ga mrtvim. Ali, mi smrt moramo

objaviti, jer mrtvac se mora prijaviti.

Kada je covjek zaista mrtav? Kada mu srce prestane sa radom? Ili možda mozak? Sada su naucnici

otkrili da mozak može funkcionirati bez tijela. Tko zna što on misli? Možda sanja? Ili možda uopce nije

svjestan da ste ostali bez tjelesnog omotaca? Oni koji su proucavali mozak bez tijela kažu da on zadržava

isti ritam rada: spava, budi se- nedvosmisleno pokazuju znake da je sada, u ovom sada, u onom stanju.

Ponekad se vidi da mozak razmišlja, s vremena na vrijeme se naljuti, a opet, ponekad sasvim opušten. Što

on to misli? I o cemu? Mora da je mozak nesvjestan odsutnosti tijela, ali možete li onda te umove proglasiti

mrtvima? Oni rade besprijekorno. Pa kakav je onda kriterij?

U drugom svjetskom ratu Rusi su eksperimentirali sa svim tim, i cak šest osoba i dan danas živi,

premda su ih proglasili za umrle, jer im srce nenadano otkazalo. I iako su ih smatrali umrlim, nekim slucajem

su oživljeni - njih šestoro - i ti ljudi žive sasvim normalno. Što se dogodilo? Bukvalno, ljudi su ustali iz groba.

73

Postoji li zaista ta linija koja odvaja život od smrti? Ne postoji! To je pojava koja podsjeca na val. Život

prati smrt baš kao što val prati prazninu, i obrnuto. Život i smrt nisu odvojene pojave, vec jedna te ista - i to je

ritam jednoga.

Mistici cisto iz praktickih razloga kažu da je potpuno u redu što dijelite stvari, ali stvarnost nije

podijeljena. Što uciniti? Što da se radi ako covjek želi da spozna tu nepodjeljivost? Samo ostavite po strani

mehanizam koji cijepa, odvaja, razgranicava - to je ono što podrazumijevamo pod meditacijom. Odbacite um

i gledajte. Budite svjesni bez uma i gledajte na svijet bez njega. Vidite! - i ne dopustit mislima da stoje kao

prepreka izmedu vas i univerzuma. Kada oblaka nema, kada nema misli, onda sunce svijesti sija svom

snagom, i svijet je tad jedan jedini.

“Ako od dvoje napravite jedno, i ako od unutarnjeg napravite vanjsko od vanjskog unutrašnje, i

ako ono iznad bude kao ono ispod, i kada od muškog i ženskog nacinite jedno, tako da muško više

ne bude muško ni žensko žensko, tada cete uci u kraljevstvo nebesko”.

Osnovna i najdublja razlika je izmedu muškog i ženskog pola. Jeste li primijetili da nikada ne

zaboravljate spol osobe koju ste sreli? Možete zaboraviti njeno ime, ili zaboraviti kojoj religiji pripada, cak se

ne morate sjecati ni kako ta osoba izgleda, ali cete uvijek znati – i poslije sto godina - da li je osoba bila

muško ili žensko. Izgleda da je to nemoguce zaboraviti. To znaci da u vaše pamcenje najdublje prodire

upravo ova podjela.

Nekog ste sreli prije više od dvadeset godina - i niceg se više ne sjecate u vezi te osobe - njeno lice je

išcezlo, zaboravili ste ime, prezime, sve - ali u mozgu vam je ocuvan podatak o tome je li u pitanju muškarac

ili žena. To je najdublji utisak - kao da je prva stvar koju primjecujete spol sam po sebi. Vi možda ne buljiti u

neciju spolnost svjesno, no nikada vam se ne desi da ne uocite spol te osobe. Ako je žena, ponašanje vam

je drugacije. Možda toga niste svjesni u potpunosti, ali vaše ponašanje automatski postaje nježnije.

Ljudi koji drže prodavaonice to jako dobro znaju, pa su sada prodavaci zamijenjeni prodavacicama.

Ako je kupac muškarac, onda je bolje da je prodavac žena, jer muškarcu je teško odbiti ženu. Kada vam

žena nazuje cipelu i rukom dodirne nogu, odjednom, cipela više uopce nije važna, kupovanje postaje

drugostepena stvar. Možda vas steže - manji broj, recimo- ali vi kažete: “Divno, baš mi lijepo stoje!”, te tako

kupite cipele koje vam ne odgovaraju. Drugim rijecima, vi kupujete prisustvo žene, a ne cipele.

Zbog toga, uz svaki oglas - razložno, bezrazložno, potrebno, nepotrebno, u vezi, bez veze; ne pravi

razliku da li prodajete automobil ili cipele - vi morate postaviti golu ženu blizu proizvoda. Jer, u suštini,

izgleda, ne kupuju se kola, vec privlacna žena u njima. Zaista, suštinski, seks je ono što se prodaje i kupuje -

sve ostalo je samo ukras.

Duboko u sebi, vi gledate samo na seks i ni na što drugo. Isus kaže: “Necete biti nevini ako u vama

preživi ta potreba da u svemu prepoznajete seksualna obilježja”. Zbog toga što tada ostajete rascijepljeni.

Ako ste muškarac, onda gledate žene, a ako ste žena, gledate muškarce. Tada ce gledanje ostati nešto

vanjsko, a s tom dosljednošcu ne možete postati meditativni, ne možete krenuti na unutra. Žena ce vas

uznemirivati, jer ce i ona krenuti za vama. Ako joj se opirete, ako se sukobljavate, ako sklapate oci, time cete

je uciniti gotovo neodoljivom, i uljepšana žena nastavljati ce da vas kuša do sudnjega dana.

Što da se radi? Kako da se prevazide ta udvojenost? Mnogi su metodi korišteni do danas, ali vecina

tih tehnika ne vrijedi ni pet para. Ljudi govore: “Misli o svakoj ženi kao o svojoj majci”. To je cisto

samozaludivanje. Ili: “Svakoj ženi pridi kao najrodenijoj sestri” - ali to ne pravi nikakvu razliku, jer sestra

ostaje žena. Majka, sestra, tetke, baba - svejedno, jer žena je žena, a vi ste muškarac. Podrobna istraživanja

su vršena u vezi svega toga, i biolozi kažu da ta podjela i dalje živi iza vaše svijesti, kao neka ponornica.

Posmatrajte malo sebe: sjedite u sobi, i neka žena ulazi - gledajte što se dešava u vama! Odjednom

ste druga osoba. Što je žena ljepša, to ste vi razlicitiji. Što se dogodilo? Vas odjednom nema, svijest je

ogoljena, ostao je samo muškarac nasuprot ženi. Umjesto covjeka, u vama cuce seksualni hormoni. Oni vas

guraju u stranu, ucutkuju glas savjesti i razuma, gotovo da ste postali nesvjesni, i ponašate se kao pijanica.

Do dana današnjeg, covjecanstvo nije otkrilo teži alkohol od seksa. Ne postoji droga koja vas više

omamljuje od seksualnosti. Ona sve mijenja u jednom jedinom trenutku. Ako uzmete LSD, stvari postaju

prepune duginih boja - ali LSD je malo dijete u odnosu na seks. Kada su seksualno zainteresirani, sve sija,

sve bliješti - ne hodate, nego lebdite iznad zemlje, ne pricate nego pjevate. Vaš život se u sekundi

preobražava i postaje ples, te se odjednom selite u jednu nepoznatu dimenziju.

Kada god seksa nema, padate u ovaj beskrvni svijet. Nema više sjaja, nema pjesme, nicega nema.

Ulijenili ste se, ples je netragom nestao. I onda, neocekivano, opet neke žena ulazi u vaš život, i opet je sve

ispunjeno pjesmom, radošcu, nadahnucem. Pa što se to zbiva? Ako se to stalno iznova dešava, ostajete

udvojeni, a ona vam nece dozvoliti da vidite stvari onakvim kakve one jesu: ujedinjene.

Stvarnost je iznad svake srece, i iznad svake nesrece, takoder. Ona nema veze ni sa opuštenim ni sa

uznemirenim stanjem svijesti; nije povezana ni sa tamom ni sa svjetlošcu. Stvarnost je nešto iznad svega

toga. Tek kada dualnost išcezne, vi ste blaženi. Hindusi to stanje nazivaju ananda - to je ono što je iznad

dvojstva. Ne možete reci da je jedan mudrac sretan. On takav na može biti, jer nakon srece pojavljuje se

nesreca. Mudrac je blažen, zbog toga što je nadrastao svaku udvojenost. Sada više nema brda i dolina -

ukorijenjen je u jednom i jedinom, i cvrsto stoji na zemlji. Nema uspona i padova- sve to pripada svijetu

dvojstva.

74

I zbog toga Isus kaže: “Kada nema niceg iznad i niceg ispod, nema uspona ni padova, i kada dvojstva

nema, ne možeš birati, i tad jednostavno jesi”. To je postojanje na jednom i samo na jednom nivou: valova

nema i ocean je apsolutno tih. Nema cak ni daška vjetra nad vodom, te se zbog toga ništa ne uzdiže, i ništa

ne pada. Ocean je postao nalik ogledalu, i u njemu prepoznajete vlastiti lik.

Sva uznemirenost dolazi kroz udvojenost, a seks je temelj svekolikog dvojstva. Sve stvari možete

odbaciti s lakocom, ali osnovna je stvar prevazici seksualnost. A to je ujedno i najteži moguci poduhvat, jer

seks se nalazi u svakoj celiji vašeg bica - vi ste rodeni kao seksualno bice, rodeni ste kao takvi. Zbog toga

Isus i kaže: “Sve dok se ne rodite ponovo, ništa vam nece pomoci”. Ovakvi kakvi ste, osudeni ste na

napetost, i ako se ne mijenjate, ostati cete bijedni.

... i kada od muškog i ženskog nacinite jedno, tako da muško više ne bude muško ni žensko

žensko, tada cete uci u kraljevstvo nebesko”.

I što sada mora da se izvede? Iznutra, vi morate naciniti krug. Isus citavu stvar nije rekao javno, zbog

toga što se tajne nikad ne iznose otvoreno. On je tajnu prenio ucenicima, jer kada kažete nekom da postane

jedno, covjek nece biti u stanju to izvesti - jer ako bi mogao, on bi to odavno uradio. Kada kažete nekom da

muškarac treba postati žena i obrnuto, do preobražaja nece doci, jer to nije metoda nego cilj sam po sebi.

Ali, u cemu je onda metoda?

Isus je zasigurno tu tehniku držao u stvarnosti. Mora da im je dao neku šifru, jer one više tajne koje

vas ujedinjuju mogu biti i izrazito opasne. Ako bilo što promašite, ili ako pogriješite makar samo u jednoj

jedinoj stvari, poludjeti cete. U tome je problem, jer strah od ludila nije mali.

Normalno, ovakvi kakvi ste sada, vi ste podijeljeni kao bice: vaša unutrašnja muška energija izvana

traži žensku, dok unutrašnja ženska izvana traži mušku energiju. To se zbiva u svakom prosjecnom i normalnom

ljudskom bicu. Citava stvar se mora promijeniti: vaša muška energija mora iznutra potražiti žensku

energiju - i obrnuto, ako ste ženskog spola. Taj susret je veoma opasan, jer priroda vam u svemu tome nece

pomoci.

Priroda vam je dala potrebu da sretnete muškarce ili žene koji se nalaze izvan vas, i to je potpuno

prirodno. Ali, pokušati da se proces pounutri i dogodi bez pomoci sa strane, izrazito je neprirodno. Šifra i rad

sa njom moraju da se izvode izuzetno pažljivo, delikatno, mudro. Do cilja može da se dode jedino uz

Majstorovu pomoc, uz pomoc nekoga tko je vec proputovao citav taj put. Zbog toga, najdublje tajne duhovne

prirode ne mogu da stoje u svetim spisima - one mogu biti predate jedino putem posvecenja.

Ali ja cu vam sada dati par uputstava. Govoriti cu vam o tome kako da ono nemoguce ucinite

mogucim i dostupnim. Ali, zapamtite dobro - ako želite raditi s njima, budite pažljivi, pazite na svaki svoj

korak... kažem vam, ne skrecite s puta, jer sve može poci u neželjenom smjeru. Ako se bojite, onda se ne

približavajte, jer bolje je ostati plitak a normalan, nego pasti u duboko ludilo - ono se i desilo nebrojenim

religiozno nastrojenim osobama. Sve vam to pricam zbog ovoga: vi imate šifru, ali ne znate da je upotrijebite.

Cak je možete iskoristite na potpuno pogrešan nacin. Cim jednom pogrešno okrenete kljuc, brava je gotova,

a nju je jako teško popraviti.

Ovi metodi mogu se izvoditi samo pod kontrolom istinskog Majstora, i zbog toga je Majstor prisiljen da

vas neprekidno ima na oku - jer on mora da zna što se dešava. Reci cu vam par stvari, jer sam ovdje s

vama, i ako želite da radite, radite.

Kao prvo i prvo... Kada god vodite ljubav s partnerom, to je pravi trenutak da u sebi potražite suprotni

spol. Ucinite sve što je u vašoj moci da od vodenja ljubavi stvorite meditativno stanje. Sklopite oci, i

unutrašnja žena bice probudena prisustvom one vanjske. Dok ste u tom dešavanju, vaše energije dolaze do

vrhunca, i kada se sretnu unutrašnje energije muškarca i žene, tada se oslobada strahovita snaga.

Ako ste budni, postati cete svjesni ove pojave - iznutra se zaista dešava energetski susret spolova.

Kada se to dogodi, tada ce orgazam biti potpun; ne smješten na jako uskom podrucju, vec ce se rasprostirati

preko citavog tijela. To iskustvo, dakle, nece biti ograniceno strogo na seksualni centar, jer ako takvo

ogranicenje postoji, onda je u pitanju uzajamna masturbacija i ništa drugo. Orgazam je trenutak kada svaka

pora i celija tijela kucaju novim životom, zbog toga što se zaista nevjerojatna energija oslobada kada se

ljubav vodi s unutrašnjim partnerom. Susret se dešava iznutra, ali ako nastavite gledati što se izvana zbiva,

propustiti cete ono jedino vrijedno u vodenju ljubavi.

Vanjska žena, ili vanjski muškarac, oni su samo zastupnici vašeg unutrašnjeg spola. Kada se zaljubite

u nekog, vi se zaljubljujete samo zbog toga što ta osoba na neki nacin odgovara suprotnom spolu unutar

vas. Zbog toga niste u stanju pronaci razlog: “Zašto sam se uopce zaljubio?” - jer to nije racionalna stvar.

Vi, kao muškarac, nosite ženu u sebi. Kada god se vanjska žena poklopi s onom unutrašnjom, rada se

ljubav. Niste vi onaj koji je tu ljubav izabrao, niti je to proizvod vašeg uma, niti se pak sam on zaljubljuje -

rijec je o necem što je potpuno nesvjesno. U toj ste ženi prepoznali iskru one unutrašnje, i to je bilo dovoljno:

“Ona je prava osoba!”

Što tu ženu cini pravom? Jer, ona možda nije prava ni za koga osim za vas: postoji možda dvadeset

ljudi koji je jednostavno ne podnose, a ima i onih kojima se ona cini krajnje odbojnom. Neki je ne bi ni

pogledali, a neki bi pored nje prošli a da je i ne primijete. Zato ce vam se mnogi smijati: “Kako si se uopce

mogao zaljubiti u nju? Pa jesi li ti poludio?” Ali, ta žena, ili taj muškarac, nekako odgovaraju onom suprotnom

spolu u vama. Zbog toga je ljubav potpuno iracionalna stvar. Kada god se desi, jednostavno se desi - vi tu

75

ništa ne možete uraditi. Cak i ako biste željeli da vam se ljubav dogodi a ona se ne dogada, opet ste

nemocni.

Kada god vodite ljubav sa ženom, unutrašnje energije dolaze do vrhunca, do samog krešenda, a

kadoci do njega, ne gledajte prema van, jer cete propustiti onaj predivni dogadaj unutar vlastitog bica:

postajete krug. Srecu se unutrašnji muškarac i unutrašnja žena - i vi postajete ardhanarishwara. U tom ce

casu citavo vaše tijelo podrhtavati od glave do pete, svaki ce nerv da treperi novim životom, svježinom i

nadahnucem, jer krug ce se proširiti na cijelo tijelo. A sve to onda prestaje imati ikakve veze sa seksom.

Posmatrajte! Gledajte! Proucavajte dostizanje vrhunca, to sretanje unutrašnjih energija, a zatim i ambis koji

se ukazuje nakon susreta, jer nakon prepletanja, dolazi do razdvajanja energija.

Poslije nekoliko takvih iskustava, shvatiti cete da vam pomoc spoljašnjeg muškarca ili žene uopce nije

neophodna. Sve se može izvesti bez onog drugog, jer vanjski partner je najslicniji okidacu, no on se može

povuci i iznutra. Ipak, unutrašnje okidanje dešava se samo ako ste naucili ono vanjske. To se mora iskusiti;

tek cete tada znati - ja nisam u stanju da kažem kako, na koji nacin. Morate sami sve to posmatrati, i onda

cete spoznati - kako to energije nadolaze, kako se dešava taj totalni orgazam.

Ta jednina vam se dešava barem na par sekundi. Zbog toga je seks tako privlacan; otuda je orgazam

toliko važan - jer dvojstvo nestaje, makar i za kratko. U trenutku kada nastupa vrhunac, um išcezava. Citava

mentalna prizma je odbacena -VI jeste, ali bez misli. Postojite, ali uma nema. To se dešava u tako kratkom

vremenskom periodu da vi niste u stanju da primijetite što se u stvari zbiva - istu ste stvar propuštali iz života

u život. To je tako mali jaz da, ako gledate prema izvana, propuštanje je sasvim sigurno.

I zato, sklopite oci, posmatrajte što je to što se iznutra dogada. Ne pokušavajte iznuditi dešavanje -

neka se dešava što se dešava. Potrebno je navikavanje na unutrašnjost, jer sve to lici na ulazak u sobu

nakon duge šetnje po suncanom vremenu. Sve je mracno u prostoriji, i vaše su oci jednostavno nemocne

razaznati stvari u potpuno tamnoj sobi. Ali, cekajte! Sjedite negdje, i nastavite posmatrati. Uskoro ce mrak

nestati, i vi cete biti u stanju uociti do tada neprimjecene objekte. Oci ce vam se prilagoditi novonastaloj

situaciji.

Prelaženje sa vanjskog na unutrašnje je problem samo zbog toga, što su oci navikle da gledaju prema

van. Unutra je sve tamno - poslije nekog vremena ste spremni, ali onaj najvažniji trenutak odavno je prošao.

Dakle, potrebno je da mnogo više meditirate sklopljenih ociju i da gledate na unutra, kako bi oci lakše mogle

da se prilagode. Unutrašnja tama u stvari i nije toliko neprozirna - stvar je u tome što su se oci suviše navikle

na vanjsku svjetlost. No, malo po malo, jedno rasuto svijetlo se ukazuje, i stvari više nisu tako nejasne. Na

kraju ce doci trenutak kada ce vam iznutra sve biti dobro poznato, te cete, kada otvorite oci, vidjeti da je

vanjski svijet mracan - a ne unutrašnji!

Aurobindo je na jednom mjestu napisao: “Kada sam po prvi put spoznao što je unutra, svjetlost

vanjskog svijeta licila mi je na tamu. Život van mene podsjecao me na smrt, jer ono najuzvišenije rodilo se iz

mene”.

Posmatrajte stvaranje tog unutrašnjeg kruga, trenutak kada se energije ujedinjuju. U toj jednini, i misli i

um jednostavno išcezavaju. Cekajte! Malo po malo, biti cete u stanju vidjeti što se dešava. Jednom kada to

shvatite, biti cete toliko spremni, da cete moci odbaciti ono vanjsko - u stvari, nema potrebe da se ono

odbaci; naglasak je na tome da vanjske MOŽE biti odbaceno.

Žena je predivna, i muškarac takoder. Ljubav je dobra, niceg lošeg nema u njoj - ona je zdrava i cijela.

Nema nikakve potrebe da se sve to odbacuje, ali je važno reci da se to može odbaciti - tako da, nakon

odbacivanja, niste više zavisni. Sada možete dopustiti toj pojavi da se odigra iznutra, te na kraj dolazi

trenutak kada taj unutrašnji krug ostaje zauvijek ucjelovljen. Kada primate vanjsku pomoc, taj krug ne može

biti vjecan, jer vanjski partner ne može sa vama ostati vjecno spojen. Dakle, razdvajanje je neizbježno. Sa

unutrašnjim, razdvajanje ne mora da se dogodi, to nije nikakva prisila. Kada se desi unutrašnji brak, onda

razvoda nema. Kada se vaš vanjski spol sretne sa suprotnim spolom unutar vas, razvod nije moguc. Sa

partnerom je on skoro prisilan, stalno se dogada - u jednom trenutku ste zajedno, vec sljedece, svako na

svojoj strani,

Kada taj krug postane vjecan, to je stanje koje je poznato pod imenom ardhanarishwara - i to je

upravo ono što Isus naglašava:

“... i kada od muškog i ženskog nacinite jedno, tako da muško više ne bude muško ni žensko

žensko, tada cete uci u kraljevstvo nebesko”.

Tada ste ušli: postali ste savršeni, nepodijeljeni, nerazdjeljivi. Sada ste sopstvo: imate slobodu i

nezavisnost. Sada vam ništa ne nedostaje, jer ispunjenje je potpuno. Sve dok se onaj unutrašnji krug ne

docrta, praznina ce biti u vama u vecoj ili manjoj mjeri, a vi cete zbog toga zavisiti od drugih - zbog toga što

su drugi neophodni kako bi se ublažio nedostatak.

Zbog toga seks izgleda kao netko ogranicenje - a on to i jeste! On je zavisnost, a kada god

prepoznate seks kao oblik vlastite zavisnosti, vi mu se opirete. Otuda onaj neprestani sukob s voljenim

bicem: odupirete se koliko možete, ali niste u stanju da se potpuno udaljite, jer ste od drugog zavisni.

A nitko ne želi zavisiti, jer zavisnost nije ništa drugo do ogranicenje; zbog toga što drugi pokušava

posjedovati - i ako ste zavisni, onda cete morati da dopustite koliku-toliku dominaciju, jer se bojite samoce.

To je uzajamni dogovor: “Ti posjeduj mene, ja cu posjedovati tebe, tako da cemo biti u stanju vladati jedno

nad drugim na odredeni nacin, i bice nam dobro, jer nismo u mogucnosti biti sami”.

76

Ali ne samo da ljudi ne vole zavisnost - nitko ne voli da drugi vlada nad njim, niti da ga posjeduje.

Zbog toga se ljubav pretvara u jednu sveopcu bijedu - i to nakon vrlo kratkog vremena. Kako možete biti

sretni ako nekog volite, ali mu se istovremeno opirete? Na taj nacin, cak i najdivnija osoba postaje ružna i

nepoželjna.

Mula Nasrudin je sjedio s prijateljem kada mu je naišla žena. Prijatelj ju je pogledao znalacki, a zatim

se okrenuo Nasrudinu: “Pretpostavljam da ti je ovo najšarmantnija žena”.

“To mi je jedina žena”, promuca Nasrudin tužno.

Ta tuga je neprestano prisutna u ljubavnicima, jer nijedna žena, niti ijedan muškarac može da ispuni

ono što nam je potrebno. Cak i da imate sve žene ovoga svijeta, do ispunjenja nece doci, jer ono unutrašnje

vece je od “svih”, vece od “svega”. Ni svi muškarci svijeta ne mogu ispuniti ženu - to nije moguce! Nešto, ovo

ili ono, zaista ce nedostajati, a i taj problem vremena... jer susret se zbiva za kratko, i odmah nakon spoja,

dolazi do razdvajanja, a nijedan vanjski partner ne može biti istovjetan s onim unutrašnjim polom u vama.

Sve dok ne ostvarite ono unutrašnje jedinstvo, vi cete se kretati od jedne bijede do druge: od jedne

žene do druge, od muškarca do muškarca, od stradanja u ovom životu do stradanja u onom. Promjene vas

mogu ispuniti nadom - ali citava je stvar apsolutno beznadna. U suštini, rijec je o beznadu.

Kada docrtate krug u sebi i postanete jedno, vi u isti mah dostižete onu djetinju nevinost. Ona je veca i

dublja cak i od one djecje – to je bezazlenost jednog mudraca.

Meditirajte na ove Isusove rijeci, a ako želite da radite na svemu tome obavijestite me. Ako ste poceli

raditi na docrtavanju unutrašnjeg kruga, onda me obavještavajte o svemu što vam se dešava, jer ako nešto

pode ukrivo, ako se energije pogrešno spoje, ne gine vam ludilo.

Otuda strah da se postane mudracom: ako padate, onda letite na samo dno, u najdublje ludilo. Ako

idete naviše, vrh vam je izvjestan - postati cete mudrac. Oduvijek je tako bilo... za tako nešto potrebna

nevjerojatna hrabrost, jer ako padnete, rezultat je teško i zamisliti. Kraj visina su ponori najdublji.

I zato zapamtite ovo... jedan uravnoteženi napor stvarno je neophodan, a i mnoge druge stvari. Ako

želite da radite na tome, ja cu vam otkriti tajnu do kraja, ali to se može izvesti samo u cetiri oka. Zbog toga,

Isus uvijek govori o cilju, nikada o tehnici pomocu koje dostiže. Metoda je potpuno osobna. Metoda je inicijacija.