Osma izreka...

Isus, vidjevši djecu kako se igraju

rece svojim ucenicima:

“Ova razigrana djeca

lice na one koji su ušli

u kraljevstvo nebesko “.

Oni ga na to upitaše:

“Hocemo li onda i mi

ako budemo djeci nalik

uci u kraljevstvo?”

Isus im tada odgovori:

“Ako od dvoje napravite jedno

i ako od nutarnjeg napravite vanjsko,

a od vanjskog unutrašnje,

i ako ono iznad bude kao ono ispod,

i kada od muškog i ženskog

nacinite jedno,

tako da muško više ne bude muško

ni žensko žensko,

tada cete uci u kraljevstvo nebesko “.

NEVINOST JE PROLAZ

Ovo je jedna od najdubljih Isusovih izreka, i svakako, jedna od osnovnih koju tragalac mora razumjeti.

Takoder, ova izreka je teška za ostvarivanje, jer ako se ona realizira, sve je ucinjeno - ništa više ne treba da

se uradi. Prvo pokušajte shvatite neke stvari, a zatim cemo prijeci na proucavanje izreke.

Covjek, ako živi s umom, nikada ne može biti nevin - a nevinost je ono što božanskom pomaže da se

spusti u vas, ili ono što vama pomaže da se uznesete do božanskog. Um je lukav, prepreden, stalno

odmjerava, i zbog njegovog racundžijskog karaktera, vi propuštate toliko toga - propuštate kraljevstvo

nebesko. Kroz um možda možete ostvariti kraljevstvo ovoga svijeta, jer ovdje je “pamet” itekako potrebna.

Morate pametovati: što ste domišljatiji, to vam je uspeh bliži; što ste veci racundžija, to ste uspješniji u okviru

ovog kraljevstva.

Ali prolaz, vrata do onog drugog kraljevstva, nalaze se na potpuno suprotnoj strani. Nikakva

domišljatost nije neophodna, proracunatost se ne smatra za vrlinu. U stvari, ni sam um uopce nije

neophodan, jer um je samo mehanizam za racunanje, mehanizam za pametovanje. Ako vam te osobine nisu

potrebne, um se može odbaciti. U takvom slucaju, srce postaje osnovni izvor bica, a srce je nevinost, ništa

drugo.

Zašto mi nastavljamo ispoljavati tu takozvanu bistrinu? I zašto um uporno pokušava pronaci nove

puteve varanja, obmanjivanja, laganja? Jednostavno, zato što je to jedini nacin da se postigne uspjeh u

ovom svijetu. Upravo stoga, oni koji se povode za takvim uspjehom, bice gubitnici u onom svijetu. Ako ste u

stanju prihvatiti neuspjeh u kraljevstvu zemaljskom, onda ste spremni uci u kraljevstvo nebesko. U casu kada

covjek prepozna da ne želi uspjeh po takvoj cijeni, odjednom dolazi do preokreta, i tad ona ista svijest, koja

se do malocas kretala prema vanjskom svijetu, pocinje ulaziti unutra, ka unutrašnjem svijetu.

Isus svom snagom naglašava nevinost, pa je zbog toga prinuden da govori o ljepoti djece, ili o

bezazlenosti cvijetova u polju, o ljiljanima i otvorenosti ptica. Ali, takva jedna nevinost nece vam mnogo

pomoci, jer vi ste je odavno izgubili. I zato nemojte jezicki oponašati to stanje svijesti, ne pokušavajte Isusa

bukvalno shvatiti, jer sve što on govori je cista simbolika.

Ne možete opet biti dijete - kako je to moguce? Jednom kada ste spoznali ukus znanja, povratka

nema. Znanje možete prevazici, ali nazad se ne može - ne postoji nacin da se to izvede. Preostalo vam je

samo da napredujete, da odete iznad znanja, ali zaista niste u stanju otici ispod njega - nema nacina,

stvarno. Ne možete ponovo postati dijete. Kako? Kako možete zaboraviti sve ono što ste u životu saznali?

No vi zato možete prevazici manje, otici visoko iznad njega.

Zapamtite to, jer ako vam se ovdje dogodi propust - što se spoznaje same tice - vi cete poceti imitirati,

a podražavanje nevinosti nije ništa drugo do vrhovna prepredenost, ona najmracnija kalkulacija. Kada Isus

kaže da postanete kao djeca, to u vama budi želju da pokušavate biti kao ona - ali pravo dijete to nikad ne

pokušava. Naravno, dijete je samo dijete, i ono cak i ne zna što je i tko je - dijete nije svjesno cak ni svoje

nevinosti. Ono je bezazleno, ali nema samosvjesti o tom stanju. Ako pokušavate, onda je svjesnost o

nevinosti neizbježna, i takvo ce “djetinjstvo” biti lažno. Vi to možete odigravati, ali ne možete - u bukvalnom

smislu - ponovo biti dijete.

68

Ali jedan mudrac postaje dijete na potpuno drugi nacin. On je prevazišao um, jer je u svakom pogledu

razumio njegovu ogranicenost. Shvatio je koliko je besmislen uspjeh u ovom svijetu - napustio je svaku želju

za statusom, za ostavljanjem utiska na druge, izgubio je potrebu da stalno bude najveci, najvažniji. Jednom

rijecju, prevazišao je svaku potrebu da dosljedno ispunjava zahtjeve neutaženog ega. Zaista je razumio

potpuni besmisao tog ništavnog napora. Razumijevanje samo po sebi prevazilazi sve. Dovoljna je spoznaja -

kroz nju ste preneseni u jednu sasvim novu dimenziju postojanja.

Tad se dešava drugo djetinjstvo. Hindusi su to stanje nazivali dvid - “dvorodenje”. Opet ste rodeni, no

to je sada jedno drugacije rodenje - nešto za što nisu neophodni otac i majka. To se rodenje dogada iz

vašeg sopstva, a ne iz susreta dva usplahirena tijela - dvostrukost ne postoji u tom dešavanju. Radate se

kroz sebe.

U tome se krije smisao onog ucenja - da je Isus roden u utrobi djevice. Ali, ljudi koji su tu cinjenicu

uzeli zdravo za gotovo, ispustili su njen smisao. Iz djevice, to znaci - iz jednog: pošto drugoga nema,

opasnost od okaljanosti ne postoji. Tko u to može uci? Djevicanstvo ostaje kako je oduvijek i bilo - cisto -

zbog toga što onaj drugi ne postoji. S drugim gubite nevinost, a sa vlastitim umom dogada se ista stvar.

Gubljenje nevinosti povezano je sa svjesnošcu o onom drugom, sa željom za drugim. Prvo je rodenje

seksualno, drugo je djevicansko - drugacije i ne može biti.

Isus je roden iz spajanja dva suprotna pola; kao i svi drugi, uostalom. Isus je baš kao i vi - ali samo u

sjemenu, dok je kao cvjetanje potpuno drugaciji. Zašto? Zato što se njemu desilo ono drugo rodenje: rodio

se apsolutno nov covjek. Isus koga je rodila Marija više ne postoji, jer on je sada samog sebe stvorio. Stari

Eseni su govorili da, kada je covjek preobražen, on postaje svoj vlastiti otac. U tome se skriva smisao onog,

kada kažemo da Isus nije imao oca: to znaci da je samome sebi postao otac. Sve to, naravno, zvuci

apsurdno, ali sve je precizno da preciznije ne može biti.

Drugo rodenje je djevicansko rodenje - i tada ste ponovo nevini. Takva jedna bezazlenost kvalitetnija

je od one djecje bezazlenosti, jer dijete ce morati izgubiti svoju cistocu, zato što je ona dio prirode, i pošto taj

dar dijete nije zaslužilo vlastitim naporima, cistoca ce biti oduzeta. Dijete ce rasti i izgubiti nevinost - a ono

mora rasti! Ali, jedan mudrac ostaje bezazlen. Ta mu ljepota ne može biti oduzeta, jer ona je vrhunac rasta,

krešendo individualnog razvoja. Dalji razvitak ne postoji. Da postoji, stvari bi se morale izmijeniti. Stvari

ostaju kakve su i bile samo ako više nema cilja iznad onog koji ste dostigli.

Dijete mora rasti svakoga dana: izgubiti ce svu svoju nevinost, steci ce iskustvo, morati ce sakupiti

svako moguce znanje, nauciti ce biti proracunato, postati ce pametno. Ali, ako ste previše opsjednuti svojim

mehanizmom za racunanje, ostati cete nerazvijeni, jer vam se ono drugo rodenje nece ni dogoditi. Zbog toga

cete biti iznutra u neprekidnom sukobu - jer vi ste dvoje, a ne jedno.

Kada ste rodeni iz susreta dva tijela, vi ste maltene primorani zadržati tu dvostrukost: muškarac nije

samo muškarac, niti je žena samo žena. Muškarac nosi ženu u sebi, i obrnuto. Vaš otac nastavlja da živi u

vama, i majka isto tako; oni i dalje prebivaju unutar vas. Oni su se sreli u vašem tijelu, i njihove struje

nastavljaju teci - vi ste dvoje, ponavljam. Kada ste tako udvojeni, kako onda možete biti spokojni, tihi i

radosni? Ako su dva suprotna pola u vama, napetost ce onda biti neprekidna. Ta tenzija ne može nestati, a

vi i dalje uporno pokušavate biti smireni; ucite - kako postici blaženstvo, kako postati i ostati miran iznutra, ali

sve je to neizvodljivo, jer ste udvojeni.

Za tišinu je neophodna ujedinjenost, jednina, pa zbog toga, covjek se mora još jednom roditi - to je

ono što je Isus rekao Nikodemu.

Kada ga je ovaj upitao: ”Što ja trebam raditi?”, Isus mu je rekao: “Prvo se trebaš ponovo roditi, jer s

ovim što jesi trenutno, ništa se ne može uciniti”.

To isto, ja sada ponavljam vama: Sa ovim što ovoga casa jeste, ništa se ne može uciniti. Sve dok se

ne preporodite, sve dok ne postanete svoj vlastiti otac, sve dok udvojenost u potpunosti ne išcezne, ništa

nije moguce... Postajete jedno: muškarac u vama srece se sa unutrašnjom ženom, i taj susret postaje

savršen krug. Oni se ne bore, vec nestaju jedno u drugom, tako da na kraju preostaje samo jednina

muškarac i žena više ne postoje. To je jednina, a jednina je nevinost.

Zbog toga Isus kaže: “Budite kao djeca”. Nemojte to bukvalno shvatiti. Prvih nekoliko tjedana nakon

zaceca djeteta, ono nije ni muško ni žensko - pitajte biologe i vidjeti cete da je to zaista tako.

Par tjedana, u pocetku, dijete je ili i muško i žensko, ili ni muško ni žensko. Podjela na polove još

uvijek nije dovoljno jasna. Zbog toga je nauka u stanju promijeniti spol djeteta. Nekoliko injekcija je dovoljno

da se to izvede, jer unutar djeteta se nalaze oba pola. Ravnoteža ce se uskoro izgubiti, pa ce nadvladati ili

muški ili ženski spol. Ali, barem u pocetku, unutar djeteta polovi su uskladeni, a naknadno opredeljenje

zavisice od hormona.

Ako u dijete ubacimo muške hormone, ono ce biti muškog spola, a ako ubacimo ženske, bice žensko.

Spol se može mijenjati, jer je spol vanjska stvar - on ne pripada središtu bica, vec periferiji, tijelu. Spol nije

suštinska, vec hormonalna, tjelesna stvar. Bice je daleko od svake spolnosti, no u jednom trenutku dolazi do

razdvajanja i gubljenja ravnoteže: dijete postaje ili muško ili žensko.

U pocetku je jedinstvo, ali kada se dijete rodi, ono je tjelesno ili djecak ili djevojcica. Medutim, ta

spolna razlika još uvijek nije prodrla u svijest; unutar uma, te razlike još uvijek nema - dijete ne zna što je, da

li je muškog ili ženskog spola. Ali, vec nakon par mjeseci, ta ce razlika djetetu - što se pripadnosti

69

odredenom polu tice - biti kristalno jasna. I tada ce dijete poceti poprimati ono što podrazumijevamo pod

pojavnošcu - odjednom ce postati samosvjesno.

Tijelo je u pocetku bilo jedno, a zatim se rascijepalo. Cak i nakon rascepljenja, dijete je ujedinjeno. Ali,

ubrzo se i dijete dijeli: ljudsko bice nestaje, i vi se poistovjecujete ili sa muškarcem ili sa ženom, i to onda

traje citavog života. To znaci da se nikada ne vracate praizvoru - krug ostaje nedocrtan. Mudrac se vraca na

pocetak, i spaja se sa samim sobom. I opet, razlika nestaje prvo u umu - obrnuti slucaj!

Prva razlika kod djeteta nastaje tjelesno, a zatim i u svijesti. Kod mudraca stvar je obrnuta naglavacke,

jer razlika se gubi prvo u svijesti, a naposljetku i u tijelu, tako da on umire s ostvarenim jedinstvom. To je

drugo rodenje o kojem Isus govori: mudrac je opet postao bezazlen i nevin, ali njegovo je stanje obogaceno.

Nevinost djeteta je siromašna, jer njemu nedostaje iskustvo - takva nevinost podsjeca na odsustvo

necega što je vrlo bitno. Ali, nevinost jednog mudraca je prisustvo necega, a ne odsustvo istog. On se

kretao, upoznao je puteve i stranputice svijeta, iskusio je sve što se iskusiti može. Odlazio je i u krajnost:

plivao u grijehu, ronio u sagrešenju, okusio sve plodove svijeta, i sada je isplivao iz svega toga. Njegova

nevinost je veoma bogata - jer je prepuna iskustva. Vi mu to više ne možete oduzeti, jer on je spoznao sve

što se spoznati može - kako bi mu vi to sada uništili? Ni na što ga više ne možete motivirati, jer sve su

njegove težnje netragom nestale.

Ako dodete do tog stanja - u pocetku ste dijete, ali i na kraju takoder - ako ucinite takvo jedno djelo,

vaš je život zaokružen time - to je ono što se podrazumijeva pod savršenstvom. Ako se opet ne vratite

izvoru, vaš život nije cjelovit, a nedostatak bilo cega dovodi do patnje. Zbog toga je Buddha ovaj prosjecni

život nazivao patnjom. Ako ste necjeloviti, to vas prisiljava da osjecate bijedu i gorcinu, ali cim ste dovršili

svoj životni krug dolazi do ispunjenja.

Mudrac umire ispunjen - i tada nema ponovnog rodenja, jer kada je sve dovršeno, nema nikakve

potrebe za povratkom u ovaj svijet iskustava. Vi ponovo dolazite na ovaj fizicki plan samo zbog toga što niste

dovršeni. Vaše ce bice biti dosljedno i uporno što se dovršenja tice. Vrtjeti cete se u krugu umiranja i radanja

sve dok ne iscrtate pun krug unutar sebe. Mudrac iskace sa vrteške, jer on je sam postao zaokrugljen. Sada

mu vanjske kruženje uopce nije potrebno.

Ali što se dešava s jednim prosjecnim umom? Razlika ostaje do samog kraja, spol nastavlja svoje

postojanje sve do njegove smrti. Cak i ako je tijelo potpuno oslabilo, um istrajava - a spol je ona osnovna

dualnost. Dakle, sve dok seks ne nestane, jednina, Brahman, ono nedualno, nece se moci dogoditi.

Zapamtite: Brahman, adwaita, nedualno, jednina - sve to uopce nije teorija. Ne radi se ni o kakvoj filozofskoj

zapetljanciji koja traži dokaze za i protiv. Takoder, ne radi se ni o vjerovanju - to je jednostavno

prevazilaženje spola. Rijec je o neshvatljivo dubokom biološkom fenomenu koje podsjeca na cudo drevne

alkemije, a vašem je tijelu preobražaj zaista neophodan.

Tri starca su sjedila na nekoj klupi, pricajuci svaki o svojim problemima - jer o cemu bi stari ljudi i mogli

pricati ako ne o vlastitoj bijedi?

Jedan od njih, koji je imao sedamdeset i tri godine rekao je: “Moj sluh popušta sve više, iz dana u dan.

Ljudi moraju da mi se deru na uho, no cak i tada, cini mi se, ne cujem baš najjasnije”.

Drugi, od svojih osamdesetak i kusur godina, mogao je samo, uz uzdah, dodati: “Meni su oci sve

slabije i slabije - što je još gore, cim mi se da više ne mogu vidjeti koja je žena plavuša, a koja crvenokosa”.

Na kraju je na red došao i Mula Nasrudin, koji je tada imao devedeset i pet godina. “Reci nam,

Nasrudine”, zapitaše ga ona dvojica, “u cemu je tvoj problem?”

“Moja je nevolja”, otpoce Nasrudin, “dublja od vaših. Baš mi se to desilo prošle noci: ja i žena imali

smo lijepu veceru, popili smo dosta vina, pa sam se ja, nakon toga, zavalio u sofu i malo pridrijemao. Poslije

jedno pola sata, uocio sam daje moja žena otišla u krevet. Odmah sam dojurio do nje, i prije no što sam

uskocio, doviknuo sam joj: “Hajde ženo, napravi mi malo mjesta, da se malo zabavimo”. Žena mi je, sva

iznenadena rekla: “Što? Pa uradili smo to prije manje od deset minuta!”

Uzdahnuvši, Mula Nasrudin se pljesnuo po koljenu i tužno pogledao u svoje prijatelje: “Kao što vidite,

prijatelji dragi, moje je pamcenje sve slabije i slabije!”

Seks vas prati do samog kraja. Vi možda toga još uvijek niste postali svjesni, možda o tome uopce

niste ni razmišljali, ali covjek koji je na putu da prevazide vlastiti um, uvidjeti ce da je posljednja stvar koja ce

umrijeti u njemu seks - jer to je i prva stvar s kojom se rada. Tako mora biti: prva stvar je istovremeno i

posljednja. Pokušajte!

Kada nocu odete u krevet, i kada vam san vec pocne kucati na kapke, posmatrajte svoju posljednju

misao. Upamtite je, i izjutra cete biti , iznenadeni: posljednja misao prethodnog dana postala je prva misao u

novom danu. Ili, izvedite eksperiment obrnutim redoslijedom: sjetite se prve misli koja vam se javila nakon

budenja, i pred san, to ce biti posljednja misao koja ce vam pasti na pamet. Ponavljam - tako mora biti, jer se

život odvija u krugovima. Pošto je seks prva stvar u životu, on mora biti i ono posljednje. Ako ne prevazidete

to kruženje, biti cete žrtva, jer sve dok ne ostvarite onaj konacni preobražaj , vi niste gospodari svog Života.

Da li znate, da kada se muškarac objesi, njegovo sjeme se istovremeno oslobada. Ista se stvar

dešava u svakom zatvoru, jer posljednja stvar koja se dogada obješeniku je ispuštanje sjemene tecnosti. U

cemu je smisao toga? Zašto to mora biti tako? Život je krug, i on se dovršava: bila je to prva stvar, nešto

pomocu cega ste ušli u postojanje; a samim tim, bice to i posljednja stvar, jer kroz to cete otici iz ovog života.

70

Mudrac prevazilazi seks - ali on ga ne potiskuje, zapamtite to: mudrac ne potiskuje seks zato što

potiskivanje nije isto što i prevazilaženje. Sve što potisnete i dalje je u vama - potiskivanjem se unutrašnja

podjela samo produbljuje. Zbog toga, mudrac ništa ne potiskuje. Umjesto toga, muške i ženske energije

unutar njega se ujedinjuju, te on prevazilazi vlastitu spolnost. Zbog toga Isus kaže da su mudraci “evanusi

Gospoda”. Hindusi imaju Šivu kao božanstvo, i to Šivu u posebnom obliku - kao Ardhanarishwara - pola

muško, pola žensko - nešto što se ujedinilo. A Hindusi kažu da je Šiva najveci Bog Mahadeva. Zašto misle

da je najveci? Jer, on je polu-muškarac, polužena, a kada ste i vi svjesno takvi, polovine postaju jedan jedini

krug, i udvojenost zauvijek išcezava.

Isus govori upravo o toj vrsti ujedinjenja - ardhanarishwara polu-muško, polu-žensko. Tad niste ni

jedan ni drugi spol, i tim uvidom zapocinje novo djetinjstvo - tada ste dvid, dvorodeni. Razotkriven je novi

svijet potpune bezazlenosti i nevinog doživljavanja.

Sada cemo razmotriti izreku:

Isus, vidjevši djecu kako se igraju, rece svojim ucenicima: “Ova razigrana djeca lice na one koji

su ušli u kraljevstvo nebesko”.

“Oni ga na to upitaše: “Hocemo li onda i mi, ako budemo djeci nalik, uci u kraljevstvo?”

To je nacin pomocu kojeg ucenici odvajkada promašuju smisao: oni stvari uzimaju doslovno, previše

razumiju puke rijeci - a poruka nije u njima. Svi se ucenici previše vezuju za simbole, cine ih stvarnim u svom

sljepilu, dok kada Isus govori, njegovi simboli su potpuno tecni. Oni pokazuju na nešto, ali ne kazuju ništa.

Poruka nije sastavljena od rijeci, a simboli su samo pokazatelji, prst koji je usmjeren ka Mjesecu.

Kada god Isus kaže da su djeca slicna onima što su dospjeli do kraljevstva nebeskog, mi odmah

mislimo da cemo i mi moci to isto samo ako postanemo slicni toj djeci.

Zbog toga su ucenici tako uoblicili svoje pitanje: “Hocemo li onda i mi, ako budemo djeci nalik, uci

u kraljevstvo?”

Isus im tada odgovori: “Ako od dvoje napravite jedno, i ako od unutarnjeg napravite vanjsko a od

vanjskog unutrašnje, i ako ono iznad bude kao ono ispod, i kada od muškog i ženskog nacinite jedno, tako

da muško više ne bude muško ni žensko žensko, tada cete uci u kraljevstvo nebesko”.

Eto, to je ono što se mora izvesti da bi se zacelo novo djetinjstvo. Pokušajte da pažljivo razumijete da

svaku rijec ove izreke:

“Ako od dvoje napravite jedno...”

U tome je osnovni problem. Jeste li primijetili da, kada sunceva svjetlost prode kroz prizmu, ona

postaje sedmostruka? Tim prolaskom stvaraju se sve dugine boje. Tako dolazi i do pojave duge na nebu:

kada god je kišna sezona zrak je ispunjen kapljicama vode, i te se kapljice ponašaju kao male prizme, pa,

cim svjetlosni zraci produ kroz njih, pojavljuje se sedam duginih boja. U kišnoj sezoni, duga ce biti na nebu

samo ako oblaci ne zaklanjaju Sunce. Sunceva svjetlost je bijela, potpuno bijela, ali kroz prizmu kišnih kapi,

ona se pretvara u sedmobojnost. Dakle, cim nestane ona prvobitna bjelina, dolazi do pojave svih sedam

duginih boja.

Vaš um radi kao prizma. Svet je jedan, postojanje je potpuno bijelo. Medutim, kada se sve sagledava

kroz um, svijet se umnožava. Množina je sveprisutna ako se stvari posmatraju kroz um. On sve uslovljava i

dijeli na sedam. Zbog toga, tko zna - mi imamo sedam dana u tjednu. Mahavir je citavu svoju logiku podijelio

na sedam stupnjeva, pa je zato citav sistem i nazvao “sedam aspekata logike”. Upravo zbog toga, kada

covjek postavi Mahaviru jedno pitanje, dobiti ce uvijek sedam odgovora.

Vi pitate jedno - samo jedno pitanje - i on ce vam ponuditi sedam odgovora; bilo je to veoma

zbunjujuce odgovaranje, jer kada dobijete sedmostruko više nego što vam treba, vracate se zbunjeniji nego

što ste došli. Zbog te složenosti, Mahavira je malo tko mogao razumjeti. Ali, bilo kako bilo, on je bio

apsolutno precizan, jer stalno bi govorio: “Pošto me pitaš kroz um, ja moram da ti odgovorim kroz isto

sredstvo - a um sve dijeli na sedam dijelova”.

Svaki od tih sedam ponudenih odgovora proturijeci jedan drugom, i tako mora biti, jer istina je uvijek

jedna, jedna i jedina - nemoguce je pojmiti istinu kao sedmostrukost.

Kada date sedam odgovora, time ste sebe prisilili na protivrjecnost. Ako upitate Mahavira postoji li Bog

on ce reci: “Da, postoji”, i odmah zatim: “Ne, ne postoji”, pa onda: “postoji i ne postoji”, “ Niti postoji niti ne

postoji”, i dakako do potpune zbrkanosti.

Um sve dijeli, kao prizma. Kada god pogledate kroz um, sve ce trenutacno postati sedmostruko. Ako

vam je pogled plitak i površan, imati cemo dvostrukost, a ako gledate istinski prodorno, dobivate sedam

alternativa. Ako pitate nekog obicnog covjeka postoji li Bog, on ce vam reci: “Moguca su samo dva

odgovora: ili Bog jeste, ili Bog nije- treceg odgovora nema!” Ali on propušta najmanje pet odgovora, i to

samo zbog toga što nije dovoljno svjestan. Uvijek imamo sedam alternativa, a ne samo dvije. Drugim

rijecima, pocetak množine je dva, kraj množine je sedam.

Isus kaže: “Ako od dvoje napravite jedno...”

On govori najobicnijim ljudima, dok je Mahavir govorio najvecim logicarima i ucenjacima onoga

vremena. Dakle, razlika nije u stupnju ostvarenja Isusa i Mahavira - razlika je u slušaocima. Isus je pricao

pred masama, a Mahavir pred intelektualnom elitom. Mahavir je mogao stalno izlagati po sedam mogucih

odgovora, dok je Isus bio prisiljen uvijek nuditi samo po dva. Ali, u suštini, oni govore o jednom te istom.

71

Isus kaže: “Ako od dvoje napravite jedno...” Mahavir bi rekao: “Ako od sedam napravite jedan,

sedmostrukost nestaje, a jednina preživljava. Tada ste ostvarili sve što ste mogli”. Isus, kao što vidimo, u

jedninu pretvara dvostrukost, a Mahavir sedam dijelova pretvara u jedan jedini, ali, i pored svega, i jedan i

drugi govore o istim dostignucima. Razlika je u publici, a ne u njima.

Kako dvojstvo nestaje? Što trebate raditi? Ništa se ne smije ciniti kroz um, jer gdje je on, tu je i

umnoženost. Recimo, kako ce duga nestati? Vrlo jednostavno - samo odbacite prizmu i duge nema. Samo

odstranite kišne kapi koje lebde u zraku, i pojava je završena. Ne gledajte kroz um, i svijet množine

išcezava; baš kao duga. Ali, posmatrajte kroz um, vidjeti cete da ce svijet biti složen, usprkos svim vašim

naporima.

Ne zurite kroz um, odložite ga u stranu i vidite! Djeca posmatraju svijet bez ikakvog uma, jer umu treba

vremena da se pojavi i da sazri.

Tijelo dolazi prvo, a tek nakon oformljene tjelesnosti pojavljuje se um mnogo godina mu treba da bi se

prikazao. Prvoga dana po dolasku na svijet, dijete gleda bez ikakvog uma. Za njega je svijet ujedinjen, i

nikakve razlike ono nije u stanju napraviti. A i kako bi moglo? Dijete ne može reci: “Ovo je crveno a ono

zeleno”. Ono nema pojma o bojama crveno, ili zeleno djetetu je svejedno: svijet je jedan. Ono je toliko

ujedinjeno, da cak ne može shvatiti da postoji neka razlika izmedu njegovog i majcinog tijela.

Žan Pijaže je mnogo radio na razvoju djecjeg uma - citav svoj život posvetio je tom cilju, pa je došao i

do vrlo zanimljivih cinjenica: dijete nije u stanju da nacini razliku izmedu vlastitog tijela i okolnih stvari. Zbog

toga ce beba staviti svoj palac u usta i poceti da ga jede - jer ono ne opaža nikakvu razliku. Ono ne može

vidjeti da je palac dio njegovog tijela, i da je potpuno beskorisno sisati ga, ali ono se hvata za prst baš kao

što se hvata i za sve ostalo - zbog toga što ne primjecuje svoju izdvojenost. Ono ce vršiti nuždu i dirati

fekalije, cak ce ih i jesti - njemu ništa nije ružno, ništa nije lijepo. Mi cemo se iskreno zgaditi: “Kakva

prljavština!” - ali razlika ne postoji. Što dijete zna?

Zbog te slicnosti izmedu djeteta i mudraca, u Indiji vec vjekovima postoje ljudi koji uporno pokušavaju

oponašati djecu. Oni, recimo, jedu hranu tamo gdje i obavljaju nuždu, a glupani im se dive i smatraju ih za

paramahanse, prosvijetljena bica. Ali, ti maloumni imitatori samo pokušavaju ubijediti kratkovidnu publiku u

jednu potpuno providnu laž - kako oni više ne vide razliku! Ali oni razlikuju stvari - inace, da ne razlikuju,

cemu taj šou, cemu potreba da se pokazuju i dokazuju? Buddha takve gluposti nece raditi, ni Krišna, ni Isus,

ali te takozvane paramahanse - možete ih naci na indijskom potkontinentu u velikom broju - oni ce sebe

prisiljavaju na gluposti samo da bi pribavili titulu prosvijetljenog mudraca.

Ali, bez obzira na to da li pravite razliku ili ubjedujete druge kako je ne primjecujete, um ostaje u

središtu svega: razlikovanje postoji, baš kao što postoji i potiskivanje razlikovanja. Ponašate se djetinjasto,

ali djetinjarija nije isto što i nevinost.

Kada dvoje postane jedno, baš kao dijete... Dijete se rada i otvara oci - vidi, ali ne može misliti.

Gledanje je na prvom mjestu, a uskoro ce se uobliciti i mišljenje. Trebati ce puno vremena za to, ponekad

cak i godine produ, no dijete ce prije ili kasnije nauciti razlikovati stvari. Dijete ce oteti svoju igracku iz ruke

drugog djeteta, i bice vrlo ljuto: “Ne diraj to, to nije tvoje!” Vi pravite razliku, jer duboko vjerujete u osobne

posjede. Vi mislite: “Ovo je moje, ali ono nije”. Dijete nema pojma o tome, i ono obicno kaže - u sebi,

naravno - “Igracka je igracka”. Dijete se cudi: “Kako to - nije moja? Cim je moja ruka može dohvatiti, igracka

je moja!” Ta razlika - “moje” i “tvoje” - djetetu još uvijek ne ulazi u glavu.

Takoder, dijete ne pravi razliku izmedu sna i stvarnosti. Ako je dijete prošle noci sanjalo kako ima

neku predivnu igracku, jutrom ce plakati jer se san raspršio. Ono žali da mu se vrati ono što je bilo njegovo -

makar i u snu, ali ono ne pravi razliku izmedu budnog stanja i snivanja. Njegova nevinost postoji upravo

zbog nemogucnosti da podvuce crtu: “Ovo je san, a ovo stvarnost”.