CETVRTI DIO

 

11

NEUVJETOVANI  UM

"Um koji je zarobljen znanjem kao sredstvom za slobodu,
ne dospijeva do te  slobode."                                                     

Ako stc iole ozbiljni, pitanje je li mogucc urn osloboditi od uvjetovanosti mora biti jedno od najtemeljnijih pitanja. Mozete uociti da je covjck, u razlicitim dijclovima svijcta, razlicitih kultura i drustvcnih morala, vrlo cluboko uvjcto­ van; on misli po odrcdcnim smjcrnicama, djcluje i radi po obrascu. On sc odnosi prema sadasnjosti oslanjajuci se na proslost. Odnjegovao je ogromno znanje; on ima milijune goclina iskustva. Sve ga je to uvjetovalo ·izobrazba, kultura, drustvena moralnost, propaganda, religije - i on na to rcagira na svoj osebujan nacin; odgovara nekim drugim oblikom uvjetovanosti.

Morate biti dovoljno pazljivi kako bistc sagledali cjelo­ kupni smisao te uvjetovanosti, kako ono dijeli !jude, nacio­ nalno, rcligijski, drustveno, jezicno. Tc podjelc su ogromna prcpreka, one radaju sukob i nasiljc. Ako zelite zivjcti u potpunom miru, stvaralacki - uskoro cemo razrnotriti rijcci "mir" i "stvnralacki"- ako zclite zivjeti na taj nacin, morate razumjeti tu uvjetovanost koja nijc samo periferna i povr­ sinska, vee i vrlo duboka, skrivcna.  Morate  otkriti  moze  i se razotkriti cjelokupna  struktura  te  uvjetovanosti.  A  kada to i  otkrijctc, sto vam jc  ciniti kako biste  to nadisli?

Ako opazitc da ste uvjctovani  i  kazctc: "nikako nijc mo­

gucc osloboditi um od uvjctovanosti", s tim problcmom je svrscno. Ako otpocnetc s fonnulom da nikada nccetc biti slohodni od uvjctovanosti, svo istrazivanje prestajc, vee ste sc oduprli  tom  problemu  i rije5ili  ga, s njim je  svrseno;

nak,Q:rt Jl9&a mozete samo nastaviti s ulje'p avahjem' svoj'e uvjetovanosti. No ako se u to udubitc prilicno duboko i pos­ tanete svjesni cjelokupnog problema, sto ce uCiniti? Kako odgovoriti na to ako se  radi a jednom vrlo, vrlo ozbiljnom izazovu a  ne  necemu  sto  naprosto  odgurnete  u  stranu?  Ako se radi o necem bitnom  i strahovito vaznom  za vas zivot, koji je  vas  odgovor  na  to?

Ako ste otkrili ovu uvjetovanost, kakav je karakter vaseg promatranja? Jeste li to promotrili sami za sebe iii vam je netko na to ukazao? Na ovo pitanje je prilicno vazno odgo­ voriti. Aka vam je na to ukazano pa kazete: "da, uvjetovan sam", tad a vi odgovara te na sugestiju; to nij e stvarno, to je tek verbalni pojam koji prihvacatc, s kojim sc slazete; to jc ne5to posve drugacije od otkrica do kojeg ste sami dosli, jer tada je to nesto strahovito vitalno i vi imatc potrebnu strast da pronadete izlaz iz toga.

Jeste li otkrili da ste uvjetovani  zato sto ste ispitivali, istrazivali i zagledali se u to? Aka je taka: "tko" je to otkrio? promatrac, istrazivac, analiticar?       "tko" promatra, ispituje, analizira  cjelokupni  metd  i  ludilo  kojc  ta  uvjctovanost uzrokujc u svijetu? "Tko" jc promatranjem otkrio strukturu te  uvjctovanosti  i  njcn  rczultat?  Promatrajuci  ono sto sc dogada,  izvana  i  iznutra  - sukohe,  ratove,  bijedu,  zbrku unutar i izvan covjeka (0110 izvanjsko je dio onaga sto covjek jest) - promatrajuci ova vrlo pomno (to se dogada svuda u svijetu) otkrio sam da sam uvjctovan i uocio posljedicu tc uvjetovanosti. Dakle, tu je "promatrac" koji jc otkrio da je uvjetovan, pa se javlja pitanje: jc li "promatrac" razlicit od onaga sto je promotrio i otkrio, je li to ndto ad njega odi­ jeljeno?  Ako podijeljenost postoji, tu je i podjela pa stoga i  sukob s obzirom  na to kako prevladati  tu  uvjetovanost, kako se osloboditi te uvjctovanosti, sto uCiniti s njom i tako dalje. Morate otkriti  postoje  li dvije odijeljene stvari, dva

odijcljcna  kretanja, "promatrac''  i  ono sto se promatra. Jesu  · li  oni  odijeljeni?  Iii je  "promatrac''  promatrano?  Strahovito

je vazno ovo otkriti za seb<;; ako to ucinite,  tada se u pot-

punosti mijenja nacin vaseg misljenja. Radi se o jednom vrlo dubokom otkricu koje za posljedicu ima to da struktura mo­ ralnosti  i  kontinuitet  znanja  za  vas  dobijaju  jedno  posve drugacije znacenje. Uocite jeste  li to otkrili sami za sebe, iii ste prihvatili kao Cinjenicu ono sto su vam rekli drugi, ili ste to pak otkrili za sebe bez ikakvog izvanjskog cimbenika koji vam kaze: "To jc tako." Ako je to vase otkrice, ono oslobada ogromnu energiju, koja je  prethodno bila rasipana u podjeli izmedu   "promatraca"  i  promatranog.

Kontinuitet  znanja  (psiholoske  uvjetovanosti)  u djelo­

vanju je rasipanjc energije. Znanje je sakupio "promatrac" i "promatrac" upotrebljava to znanje u djelovanju, no to znanje je odijeljeno od djelovanja; otuda sukob. A entitet koji je ispunjen tim znanjem - koje je u sustini njegova uvjetovanost- jest "promatrac". Vi morate za sebe otkriti ova tcmeljno nacelo; to je nacelo, nc nesto zadano; to je stvarnost koju vise nikada ne mozete dovesti u pitanje.

Sto se zbiva  s umom  koji je  otkrio ovu  istinu, ovu jedno­ stavnu  cinjenicu,  da  je   "promatrac"  promatrano  -  psiholoski govoreCi? Ako ju je  otkrio, sto se zbiva s kvalitetom  tog uma koji je  tako  dugo  bio  uvjetovan  svojim  pojmovima   "viseg sebstva"  iii  "duse"  kao  necim  odijeljenim  ad  tijela?  Ako  to otkrice  ne  otvori  put  ka  istini, ono je  besmisleno;  ono  ostaje tek  jos  jedan   intelektualni  pojam,  koji  nc  vodi  nikamo.  No ako  se  radi   o   istinskom   otkricu,   istinskoj   stvarnosti,   tada mora  biti  slobode  -  koja  se  ne  sastoji  u  tome  da  Cinite  sto hocete  iii  u  tome  da  mislite  kako  vam  se  svida  i  radite  sto

vas je volja.

Da li slobodan  urn  izabire?  lzbor podrazumijeva  odluku

izmedu  ovoga  i  onaga;  no  ima  li  uopce  potrebe  za  bilo kakvim  izborom?  (Molim  vas, gospodo,  ovo nisu  verbalne tvrdnie;  mi sc moramo  u to zadubiti, mi to moramo zivjeti u nas-em svakodnevnom zivotu i tada cemo pronaci ljepotu toga, snagu, strast, silinu toga.)  lzbor podrazumijeva  odluk ; odluka je  cin volje;  tko je  entitet  koji  upotrebljava  volJU kako bi ucinio avo iii ono? Molim vas, slijedite ova pazljivo.

Aka je "promatrac" promatrano, ima li uopce potrebe za kakvom odlukom? Aka postoji bilo kakva odluka (u psiho­ loskom smislu), koja ovisi o izboru, to ukazuje na urn koji je zbrkan. Urn koji vidi posve jasno ne izabire, postoji samo djelovanje nedostatak jasnoce se javlja onda kada postoji podjela izmedu "promatraca" i promatJ;anog.

Sugovomik: No Cinjenica je  da mora biti tog izbora, te podje/e

-  nije li  taka?

KRISHNAMURTI:  Izabirem  izmedu  smedc  i  crvcnc  tkanine

-   naravno. No ja  govorim u psiholoskom  smislu.

Aka  razumijete  posljedice  izbora, posljedice  podjelc  i odluke,  tadn  izabiranjc  postaje  nesto  vrlo  sicusno.  Na primjer: zbrkan  sam; u  ovom svijetu  su me odgojili  kao katolika, ili kao hindua; nisam time zadovoljan p8 uskocim u neku drugu religijsku organizaciju koju sam ·'izabrao". No aka prcispitam cjclokupno uvjctovanjc odrcdene rcligijske kulture,  uvidam  da  je  ono  propaganda,  niz  prihvacanja vjerovanja koja sva izviru iz straha, iz zahtjeva za sigurnoscu, psiholoski; jer iznutra mi smo manjkavi, bijedni, ncsretni, nesigurni,   polazemo   nadu   u   nesto  sto  moze   ponuditi sigurnost, izvjesnost. Pa kada me ta odrcdena religija kojoj pripadam iznevjeri, uskoCim u neku drugu, nadajuCi sc da cu tamo naci trazenu sigurnost; no radi sc o istoj stvari pocl drugim imenom, nazvali mi to "X" iii "Y". Kada jc um s ovim nacisto, on razumijc cjelokupnu  situaciju  i  nije mu potreban  nikakav  izbor; tada cjelokupni odgovor djelova­ nja potaknut "voljom" biva u potpunosti dokoncan. ''Volja" podrazumijeva  otpor  i oblik je  osamljivanja;  urn  koji je osamljen nije slobodan um.

Urn koji je zarobljen stjecanjem znanja kao sredstva za slobodu nc dospijeva do te slobode. Zasto je znanje postalo taka izuzetno vazna stvar u zivotu? - znanje kao nagomilano iskustvo o onome sto su otkrili drugi !judi - znanstveno, psihologijsko  i taka dalje, zajedno sa znanjem koje ste stckli

sami za sebe kroz promatranje, kroz ucenje. Ima li u slobodi mjesta za znanje? Znanje je uvijek znanje proslosti; kada kazete "ja znam", to zapravo znaci da ste nekada znali. Znanje bilo koje vrste, znanstvcno, osobno, zajednicko, ili bilo kojc drugo, uvijek je znanje proslosti; a kako je vas urn rezultat proslosti, maze li on uopce biti slobodan?

Sugovornik: A Jto je  sa  samospoznajom?

KRISHNAMURTI: Prije svega, razvidite kako urn  gomila znanje i zasto to radi; razvidite gdje je znanje nuzno, a gdje postajc prcprcka slobodi. Ocevidno jc da morate posjcdovati znanje kako biste uCinili bilo sto - vozili automobil,  govorili neki jezik, obavljali neki tehnicki posao - morate imati obiljc znanja, sto je ono ucinkovitijc, objektivnije, neosobnije, tim bolje - no mi govorimo o onom znanju koje nas psiholoski uvjetuje.

"Promatrac" jc  skladiste znanja. Stoga je  "promatrac" din

proslosti, on je cenzor, entitet koji prosuduje na temelju nagomilanog znanja. On to Cini s obzirom na samoga sebe. Stekavsi o scbi znanjc uz pomoc psihologa, on misli da jc svc o sebi naucio pas tim znanjcm gleda samoga sebe. On sebe ne glcda novim ocima. On kaze: "Ja znam, stckao sam uvid u scbe, neki dijelovi su izuzctno simpaticni, no drugi dijelovi su prilicno ruzni." On jc vee denio svoj sud i o scbi nikada nc otkriva nisU1 novo jcr jc on,"promatrac': odijcljen od onoga sto  promatra,  a sto naziva  samim sobom.To je  ono sto mi neprcstano cinimo, u svim odnosima. Svi odnosi s drugim covjekom iii odnosi sa strojem temeljc se na zelji za iznalazenjem mjcstn na kojem mozcmo biti potpuno sigurni, zasticeni. A sigurnost tra:limo u znanju; cuvar tog znanja je "promatrac", mislilac, onaj koji stjece iskustvo, cenzor, koji jc  uvijek razliCit  od onaga sto promatra.

lnteligencija nije nagomilavanje znanja. Nagorr:.ilavanje

znanja je staticno - tu se maze nadodavati, no jezgro toga je staticno. Iz tog staticnog nagomilavanja  vi zivite, vi slikate,

 

vi pisete, vi cinite sve te strahote u svijetu i to nazivate slo­ bodom. Moze li um biti slobodan od znanja, od poznatoga? Ovo je doista jedno sasvim osebujno pitanje, ako ga ne postavitc tck intclcktualno, vee doista vrlo, vrlo duboko· mozc li urn ikada biti slobodan od poznatoga? U suprotnom: ncma stvaralastva; tada nema niccg novog pod suncem; po­ stoji  samo  reformiranjc   reformiranoga.

Nuzno je otkriti zasto postoji ova podjela izmedu "pro·· matraca" i promatranog; i moze li um  nadici tu podjelu kako bi se oslobodio od poznatog da bi mogao funkcionirati u jednoj posve drugoj dimenziji'?-  sto znaCi  dace  inteligencija  korist­ iti znanje  kada  je  to  nuzno,  a  ipak  biti  slobodna  od  znanja.

Inteligencija podrazumijcva slobodu; sloboda podrazu­

mijcva  prestanak  svakog sukoba; intcligcncija  nastaje a  su­ kob  prestaje  kada  je  "promatrac" promatrano,  jer  tada  ne postoji nikakva podjela. Na koncu, kada postoji inteligcncija, postoji  i ljubav. Tu  rijec,  taka  strahovito  optereccnu, okli­ jcvam upotrijcbiti; ljubav sc povczujc s uzitkom, seksom i stra­ hom, s ljubomorom,  s  ovisnoscu, s gramzljivoscu.  Um  koji nijc slobodan nc poznajc smisao ljubavi- on mozc poznavati uzitak pa otuda puznavati i strah, koji zasigurno nisu ljubav.

Ljubav sc mozc poj viti samo onda kada postuji istinska loboda od proslosti kao znanja . .k li to ikakn moguce? Covjek jc za tim tragao na razlicitc nacinc; za slobodom oJ prolaznosti znanja. On je uvijek tragao za neCim sto nadilazi znanje, nadilazi odgovor misli; pa jc stvorio predodzbu zvanu Bog. Sve one besmislice kojc se javljaju s tim u svezi! No da bi sc  otkrilo postoji li nesto sto nadilazi misaono prcdocivanjc,  mora  postojati  sloboda  od  svakog straha.

Sugovomik: PovlaCite li l'i razliku izmedu. mozga kao imelekta

iuma; pri cemu je  um ndito drugo, neka vrsta svjesnosti?

KRISBNAMURTI: Ne, mi rijec "um" upotrebljavamo u smislu cjelokupnog misaonog procesa, kao pamcenja, kau znanja, ukljucujuCi mozdane stanice.

Sugovornik:  Uk(iucujuci moidane stanice?

KRISHNAMURTI: To je ocevidno. Ne mozete  mozdane stan icc odijcliti c,d oslatka uma, zar ne? Mozak- koja jc za­ daca mozga? Da bucle kompjutor?

S'ugovornik:  Da, mislim da je  taka.

KRISHNAMURTl: .Tcdan po mnogo ccmu izuzetan kom­ pjuror, sklapan t.isucama godina; on je rezultat tisuca godina isku tva, kako bi se osigurali opstanak i sigurnost. I covjek ima toliko puno znanja o svemu sto se zbiva u vanjskom svijctu, no vrlo malo znanja o samome sebi.

Sugovomik:  Zur  stvaralastvo   ne  bi  moglo  o>;·isiti  o pamcenju i sloga ovisiti o proJlosti? Malo prijc ste rekli da zapravo nema niceg  novog pod   suncem.

KRISHNAM URTI:  ''Pod  suncem  ncma  mceg  novog"  - barem Biblija, "Propovjednik", tako kaze. Ne brkamo li mi stvaralastvo' izrazom - :10 treba  li jcdnoj krcativnoj osobi izrn? Nc izmisljajtc: "Moram sc ispuniti ncCim sto mom biti izru:i.eno", "Osjccam da sam umjctnik i da moram likati, iii napi ati pjesmu." Da li stvaralastvo uopcc treba izraz? I cia li iz.raz nckog umjctnika ukazuje na urn koji je slobodan dok

;              stvara?  Razumijcte  li? Nctko  napisc  pjesmu  iii naslika  sliku

:    '         - ukazujc li to na kreativan urn'? U cemu je smisao stvara­

lastva? Ne u mehanickom  ponavljanju  proslosti!

SugoFomik: Ja mislim da stv,;ra/astvo £reba izraz, inace ne bi bilo ovoga Sl'ijew.

KRISHNAMURTI: Stvaralastvo treba izraz? U (:emu jc srni­

sao stvaralastva? Kako se osjeea urn koji je krea tivan?

Sugovornik:  Kada je  u.m nadahnut: kada jc  u stanju  stvoriti

ndto dobra i lijepo.

KRISHNAMURTI: Treba li kreativan urn nadahnuce?

Ne mora li urn biti slobodan da bi stvarao- slobodan? U suprotnom, on je repetitivan. U toj repetitivnosti maze biti novih izraza, no on je i dalje repetitivan, mehanican; maze li urn koji je rnehanican biti kreativan? Maze li urn nekog ljudskog bica koje je u sukobu, koje je napeto, neuroticno

-  iako piSe predivne pjesrne, predivne dr me - biti  kreativan?

Sugovomik: Ot_ . mora biti "It sadasnjem trenutku" a ne...

KRISHNAMURTI: Sto znaci biti "u sadasnjem trcnutku"? On ne maze biti mehanican. On nc maze biti opterccen svim tim teretom znanja, tradicije. To znaci urn koji jc istinski, iz temelja slobodan - slobodan od straha. To jc slohoda, zar ne?

Sugovomik: No on svakako i dalje mora tragati za sigw'noscu; to je  zadaca  mozga.

KRISHNAMURTI: Naravno, zadaca mozga je da traga za sigurnoscu. No je li siguran kada uvjctujc  samoga scbe s obzirorn na nacionalnost i  religiozno  vjerovanje,  dok  govori ovo je  moje,  ono je  tvoje  i  taka  daljc?

Sugovornik: Cini mise da bez opreenosti nema rasta. Ona je sastavni dio funkcioniranja  ljudske psihe.

KRISHNAMURTI: Je li?

Sugovomik: Bez visokog nema niskog, iii bez sirokog nema uskog.

KRISHNAMURTI: Otkrijmo je li tak6. Zivjeli smo na taj nacin, izmcdu dobra i zla, izmcdu mdnjc, ljubomorc i lju­ bavi, izmedu njeznosti i surovosti, izmedu nasilja i blagosti, milijunirna  godina. I kazemo  da srno to prihvatili, jer je  to

nesto stvarno; je li stvarno, zivjeti na taj nacin? Moze li um koji se koleha izmedu mrinje i ljubomore, te izmedu uzitka i straha, poznavati smisao ljubavi? Moze li urn koji uvijck traga za izrazom, ispunjenjem, koji nastoji postati slavan, hiti

priznat  - onim sto nazivamo  postajanjern,  bivanjem,  sto je

sastavni dio drustvene strukture, dio nase uvjetovanosti  -

moze li jedan takav urn biti kreativan? Kada je urn zarobljen time da uvijek nesto postaje, kada je rob glagola "biti", "bit cu", "bio sam", javlja sc strah od smrti, strah od nepoznatog, pa prijanja uz ono poznato. Moze li takav urn ikada biti kreativan? Moze li stvaralastvo proizici iz stresa, oprccnosti, napetosti?

Sugovornik: S'tvara!a.ftvo jc  radost, ma.'tovitost.

KRISHNAMURTI: Znatc li sto jc radost? Je li radost uzitak?

Sugovornik:  Nc.

KRISHNAMU RTf: Vi kazctc "nc"; no to je ono za cim tra­ gate, zar ne? Mazda stc dozivjeli trenutak  velikog  zanosa, velikc radosti, pa razmisljatc o tome.  Razmisljanje  o  tome svodi  to  na  uzitak.  Svi  mi  vrlo  lako  dolazimo  do zakljucka, a um koji jc izvco zakljucak  nije slobodan  um.  Otkrijte mo­ zctc li zivjeti bcz ikakvih zakljucaka; iz dana u dan zivjeti hc7.

usporcdivanja.   Zakljucujctc   zato  sto usporcdujctc.   Zivitc

zivotom  hez  usporcdivanja;  ucinite  to i otkrit  cetc da Sc

zbiva nesto cudcsno.

Sugoi'Omik: Aka  postoji  samo  iskustvo  i to  iskustvo je  strah,

iii ljwnja, sto sc zbiva?

KRIS1INAMURTI: 1ko ;.;vile samo u jcdnom iskustvu, ada to iskustvo nc bmk zabiljcfcno  i  u  buducnosti  prepoznato kao iskustvo, sto se zbiva? Mislim da prvo morate otkriti na

sto pomisljamo rijccju "iskustvo". Nc znaci li ona "prozivjeti ndto"? I zar to nc podrazumijcva prcpoznavanjc, c supro­ tnom ne bi te znali da ste imali iskustvo? Kada nc bih prc­

poznao to 1skustvo, bi  li ono bilo prozivljcno?

12

Sugovornik: Zar ne maze postojati  samo to iskustvo?                                                   

KR SHNAMURTl:  Poditc malo dalje. Zasto uopcc trcba­

mo 1skustvo? Svi mi zclimo nekakvo iskustvo; dosadujcmo se zivotom, zivot smo pretvorili u ncsto mchanicko pa zeli­ mo raznolikija, dublja iskustva, transccndcntalna iskustva. Postoji dakle bijcg od t(; dosade, putcm meditacijc, u ta­ kozvano bozansko. Iskustvo podrazumijeva prepoznavanjc onoga sto sc dogodilo; to nw?.ete prcpoznati samo ako se sjecatc togavcc dogodenog. Daklc pitanjc jc: zasto uopcc tragamo za Jskust'om? Da hi nas razbudilo, jcr smo uspa­ vam? Jc li u pitanju izazov na koji odgovaramo s obzirom na nasu  pozadinu,  koja je  ono poznato?

Daklc, jc Ii mogucc Z.ivjcti 7.ivotom u kojcm jc um toliko ncpomuccn, budan, svojc vlastito svjctlo,  da  nc  trcba  nika­ kvo iskustvo? To znaci zivjcti zivotom bez sukoba· to  znaci imati um koji jc vrlo osjctljiv  i  intcligcntan,  koji 'nc  trcb nista  sto bi  ga  poticalo  iii ga  budilo.

nrockwnocl F'ark, j 2. rujna 1970.