Slavomir Cune Miljević se sa svojom prvom knjigom pojavljuje 1996 godine.

"Tajna početka kruga – Meditacija bez tajni" nastala je kao rezultat poriva (ili možda „poziva“?) da se s osnova osobnog terapeutskog iskustva artikuliraju pravila bez kojih bi svaki pristup nekoj od inače brojnih iscjeliteljskih tehnika, kad-tad upao u lukavo postavljenu stupicu lažne religioznosti i misticizma. U tom dvotomnom zapisu učinjeni su prvi koraci u teorijskoj osnovi iscjeljivanju i samoostvarenju pojedinca.

Već tada je konstituiran početak one "crvene niti" koja potom neće prestati pojavljivati se u svim njegovim kasnije napisanim knjigama.

Na prvom mjestu svakako je to činjenica da su sve stvari i sve promjene najviše uvjetovane osobnim odnosom ljudskog bića prema svojoj okolini i njegovim sposobnostima da s njom stupa u interakcijske odnose.

Koristeći raspoložive dosege svijesti, inteligencije i samoodnosnog mehanizma u pripadajućem mu energetskom polju, čovjeku je omogućena promjena bilo čega. Ponajviše sebe samoga. Za takvo što mu nisu potrebni posrednici ili predvodnici. Još manje "čuvari stada" kojemu je, po mnogima, morao pripadati. Sve bilo je i ostalo omeđeno dosezima njegove osobne svijesti i korištenja procesa svjesnosti s kojime se do nje stiže.

Premda za mnoge sirova i puna tipfelera, no neupitno istinita, ova je knjiga bila dokazom kako se bez mistificirajućih pripovijesti i uz korištenje rječnika moderne fizike i kemije može dosegnuti razina neposrednog saznavanja prirodnih odnosa i tajni, čijim je sastavnim dijelovima i čovjek sam.

Bilo je, stoga, potpuno logično da nova, koja je uslijedila 1999 godine, to isto ispriča na području koje se u to doba najviše njen autor sam najviše bavio. Riječ je o već davno rasprodanoj i pomalo kultnoj knjizi "REIKI – jedna drugačija priča".

Po prvi puta na tom podrčju, REIKI je kao pojam i imenovanje, za razliku od većine uobičajenih pristupa prepunih "Božanskih energija i anđeoskih uplitanja", postao ono što uistinu jeste.

Bio je i postao tek jednim od brojnih – makar bio jednim od najviših – ipak "visina frekvencije energetskog obrasca", čijim se dosezanjem doseže i razina od koje počinje egzistirati stanje nazvano "život".

U takvom kontekstu i njegovi "tajni" simboli koje mnogobrojni praktikanti i majstori koriste, postadoše tek jednim od brojnih oblika komunikacije koji je, bez obzira na razine odakle dolazi tek stvar jednostavnih ljudskih konvencija.

Tada je po prvi puta ustanovljena tvrdnja da "…emitirajući intonacijski ton svijesti – koji nema drukčiju ulogu osim zadatka podsjećanja osobnog ljudskog energetskog polja na njegovu idealnu melodiju ili njegov temeljni kod – REIKI-em se samo-omogućuju i ostvaruju optimalni oblici iscjeljivanja.

Naglašavajući ovu prirođenu sposobnost svake ljudske jedinke bez izuzetka da se bavi ovom tehnikom, ponuđeni tekst demistificira inače mnogobrojne i još uvijek uobičajene samoreklamerske priče o "Bogomdanom talentu, za to posebno odabranih pojedinaca"

Već naredne 2000-te godine – kao neka vrst nastavka "Tajne početka kruga" – izlazi iz tiska njegova daleko najteža za čitanje i razumijevanje, i po mnogima najintrigantnija knjiga, "Sanjari".

Ova originalna knjiga, usmjerena je k smanjenju utjecaja najvećeg postojećeg straha u čovjekovom životu; strahu od osobnog i definitivnog utrnuća i nestanka.

Ponovo i uobičajeno koristeći se idiomima i standardnim rječnikom fizike i kemije – dajući istodobno na njima zasnovane gabarite i strukture postojanja osobnog polja svijesti – ovaj zapis nudi odgovore na neka, dotad, nedogovorena pitanja, čiji su korijeni u samoj biti Postojanja.

Život i Smrt, kao njegove dimenzije i zone, dijelom osobno doživljeni i vezani uz nesumnjivo odgovarajuće energetske zakone, u ovom se djelu pojavljuju kao "stanja" vječnih promjena. Ali nikako ne, bilo kakvog konačnog nestanka i utrnuća.

Slijedeće godine, u narednoj knjizi "Pod zaštitom duge" – (opet držeći se iste započete razvojne niti)  i birajući za podlogu pripovijedanja strah ne malog broja pojedinaca od tzv. "negativnih energija", autor ponovo nudi dotad neuobičajene odgovore na mnogobrojna pitanja o čovjeku i njegovom položaju unutar sveokružujućeg kolopleta energetskih polja.

Činjenica da određene energetske manifestacije, sa svojim vibracijsko-frekvencijskim obrascima, mogu imati negativan utjecaj na ljudsko biće, još uvijek ne govori u prilog njihove a-priorne "negativnosti".

Ogovaranja i laži; sugestije i zahtjevi; uvrede i pogrde; psovke, kletve i prokletstva; energetski parazitizam i vampirizam; uroci i magija generalno – ma koliko izazivali skoro standardizirane asocijacije, u ovom tekstu postaju samo neki od mnogobrojnih i različitih oblika energetsko-valnih pojavnosti.

Pritom se istovremeno naglašava činjenica kako se s njima, s osnova vlastite kreativne sposobnosti, može ne samo komunicirati, već se od njih i zaštititi se.

Zbog svega toga, bilo je logično očekivati i njegovu narednu knjigu, koju nije dugo trebalo čekati.

Početkom 2003 godine pojavljuju se "Magični zakoni realnosti", koji su svojim sadržajem i brojem pokušali (barem, se to tada činilo) "staviti točku na i" svih dotadašnjih tekstova.

Birajući kao osnovu tkanja priče njih dvanaestak – redom relativno poznatih širokom krugu čitatelja – kroz njihovo opisivanje i objašnjavanje praktičnih im dosega i utjecajnosti, tzv. "serija fizikalno-kemijskih udžbenika iz područja duhovnosti" ovoga autora, završava.

Nudeći ih na razumijevanje, i prvenstveno usmjeravajući njihov "skriveni utjecaj" na svakodnevna ponašanja i postupke ljudski jedinki, ovi zakoni najedanput postaju i nekom vrstom savjeta kojih bi se u tom svakodnevnom životu čovjek trebao pridržavati. Ako ne već to iz nekog razloga trenutačnog materijalnog probitka, ono u svakom slučaju poradi smanjenja njegovog vlastitog neskladnog ponašanja unutar okruženja kojemu pripada.

Pod takvim uvjetom, nije prevelika mudrost zaključivati i o odgovarajućim „sukladnim odgovorima" sa strane tog istog okruženja, upravljenih prema njemu. Posebno onda, kada se oni tako drastično znadu manifestirati u oblicima smanjenja dnevnih stresnih situacija, ili generalnom poboljšanju općeg psiho-fizičkog stanja.

2005 godine izlazi njegova šesta knjiga „Sijači čudesnog sjemenja“.

Imajući u vidu dotadašnji način i stil pisanja opterećen fizikalnim i kemijskim idiomima,, već od samog starta ona, od mnogih biva proglašena „prvom pitkom i normalnom Cunetovom knjigom“ :))))

Koristeći u pretežitom dijelu kao potku pripovijedanja vlastita iskustva kroz istinite događaje i susrete (dakako, radi zaštite sudionika, stavljene poneki put u drugačije vremenske i prostorne okvire), u njoj je ljudska svijest postala jedinim stvarnim i neophodnim pogonskim gorivom za moguća putovanja izvan postojećih dimenzijsko-denzitetnih okvira.

Pritom autor u njoj čini svojevrsni presedan. Sadržan je on u otvorenom pozivu i ponudi da se na takva putovanja, s osnova vlastite slobodne volje, uopće krene. I što je još značajnije, nudi on istovremeno – onima koji su dosegli odgovarajuću razinu razumijevanja – i posve konkretne ciljeve pojedinih ruta i konačna odredišta za takvu vrst putovanja.

Spajajući zakone iz prethodne knjige, s ponuđenim tehnikama, on, osim mogućnosti dokazivanja svačije sposobnosti za stupanje na njegovu trasu, omogućava mnogima uočavanje i dotad skrivenih „križanja“ na njima.

Ne dirajući u putnikovu slobodu vlastitog izbora i odlučivanja, nudi mu izvjesnost promjena u njemu samome. Njih, koji nastaju kao svojevrsna nagrada za putnikovu smjelost na tom putovanju… prvenstveno kroz sebe, a potom i Postojanja kao cjelovitosti.

I premda je bilo logično očekivati nastavak i neku vrstu završetaka započetog pripovijedanja, jer je očigledno da se njenim završetkom opisano započeto putovanje nije okončalo, on čini digresivni korak u stranu nudeći nam krajem prošle godine, kao i u slučaju REKI-a  izdvojenu knjigu o energoterapiji.

Na sreću, samo naizgled izdvojenu. „Enegoterapija“, uza sve o njoj do sad ponuđene opise i ocjene o njenoj praktičnoj terapeutskoj funkciji – za one koji poznaju njegov rad od početka – odjednom se iskazuje u svojoj ulozi „posljednjeg Salominog vela“. Postaje na mah jasno da tek njegovim dizanjem, u njegovoj ulozi teoretske osnove, potencijalnim putnicima iz prethodne priče biva omogućeno željeno i namjeravano putovanju.

Sa svoje strane ovaj „condicio sine qua non“, time jasno naznačuje da će se na željeni završetak davno započetog putovanja ipak trebati sačekati naredna knjiga!?

(A ja u njoj najavih da je krug zatvoren...koja naivka...zapravo kruga niti nema..nego uzvojita spirala...nešto sam barem naučila :)

Imajući u vidu sve do sada rečeno, postaje također jasno da sve do sada izdate knjige ovoga pulskog učitelja i energoterapeuta (kako sebe najradije voli predstavljati) - makar su mnogi umjesto njega tvrdili da se radi o posve specifičnom istraživaču energetskih dubina osobnog polja svijesti – zapravo, nikada nisu prestale slijediti onu prije trinaest godina započetu liniju pripovijedanja.

Linija je to i put pozivanja ljudi da vlastitom akcijom i sposobnostima osobne svijesti, utječući na promjenu sebe, mijenjaju sve oko sebe.