Neovisnost i fes

Nedavno sam pročitao napis jednoga književnika u kojemu protestira protiv kapetana i posade nekog francuskog broda kojim je plovio iz Sirije u Egipat. Žali se da su ga prisilili, ili da su ga pokušali prisiliti, da skine svoj fes za vrijeme objedovanja, jer svima nam je poznato da je skidanje kape pod krovom opći običaj kod zapadnjaka.

Ovaj protest mi se dopao, jer mi je pokazao Istočnjakovu privrženost nekim specifičnim simbolima svoga života.

Svidjela mi se odvažnost toga Sirijca, kao što mi se svidjelo kada sam jednom pozvao nekog indijskog princa u Milansku operu, u Italiji, a on mi je rekao: »Da ste me pozvali da posjetim Danteov pakao, rado bih pošao s vama, ali ne mogu sjediti na mjestu gdje mi zabranjuju da zadržim svoj turban na glavi i da pušim.«

Da, svidjelo mi se kada sam vidio da je Istočnjak privržen nekim svojim tradicijama, makar to bila samo sjena njegovih nacionalnih običaja. Međutim, to sviđanje ne može potisnuti neke grube činjenice koje postojano počivaju u individualitetu Istoka, njegovim sukobima i pretenzijama.

Da je taj književnik, kojemu je zasmetalo skidanje fesa na stranom brodu, promislio o tome kako je njegov otmjeni fes proizveden u nekoj stranoj tvornici, svakako bi mu bilo lakše da ga skine na bilo kojem mjestu i na bilo kojoj stranoj lađi.

Da je naš književnik promislio o tome da osobni integritet u nekim sitnim stvarima zavisi, i zavisit će, od tehničke i industrijske neovisnosti - a to je veliko

-   svoj fes bi skinuo pokorno i šutke.

Da je naš junak promislio, shvatio bi da narod čiji su duh i um porobljeni ne može biti slobodan ni u pogledu svoga odijevanja i običaja.

Da je o svemu tome promislio, ne bi napisao protestni članak.

Da je naš književnik promislio o tome da je njegov djed, Sirijac, plovio u Egipat na palubi sirijskog broda, u odjeći tkanoj i skrojenoj rukama Sirijki, naš slobodnjak bi oblačio samo odjeću proizvedenu u njegovoj zemlji i plovio bi isključivo sirijskim brodom, s kapetanom i mornarima Sirijcima.

Problem našeg hrabrog književnika je u tome što on protestira protiv posljedica, a previđa uzroke; on je obuzet vanjštinom, a ne suštinom. To je slučaj kod većine Istočnjaka koji hoće biti Istočnjaci samo po beznačajnim, sitnim stvarima, a diče se onim što su preuzeli od zapadnjaka, iako to nije ni beznačajno ni sitno.

Poručujem našem književniku i svima koji nose fesove: Hajdete, sami pravite svoje fesove, pa tek onda odlučujte što ćete s njima raditi, bilo to na brodskoj palubi, na vrhu planine ili u dolinama.

Samo nebo zna da ove riječi nisu napisane samo radi fesa, skidanja ili zadržavanja fesa na glavi pod krovom ili u nekoj drugoj prilici. Samo nebo zna da su one napisane zbog nečeg važnijeg od fesa, zbog nečeg višeg od svake glave i od svakog drhtavog tijela.