Kad se protiv nečega borite, stvarate antagonizam i to vam uzvraća udarac. Što više se borite, to ono jače uzvraća.
Ono što zapuštate ili još bolje, na što ne obraćate pažnju, počinje blijedjeti i umire od izgladnjelosti.
Kad nečemu posvećujete pažnju, to postaje sastavnim dijelom vaše svijesti, za dobro ili za zlo.
Kad ste u životu suočeni s nekim negativnim okolnostima, mudar pristup je odvratiti pažnju od njih na taj način da u svoju podsvijest ugrađujete upravo suprotno, a kad to učinite neželjene će okolnosti same otpasti, poput prezrelog voća.
Postoji jedna sjajna priča o Williamu Pennu. On je još od dječaštva bio navikao uvijek nositi mač, jer to je bio sastavni dio gospodske opreme u ono vrijeme. Jednog mu je dana palo na um da je to u suprotnosti s time što je kveker, a s druge pak strane bio je svjestan da bi mu bilo jako neugodno hodati uokolo bez mača.
Upitao je za savjet Georgea Foxa, uvjeren da će vođa reći: »Mač je zla stvar. Moraš ga prestati nositi.«
George Fox, međutim, nije postupio tako. Časak je šutio, a onda odgovorio: »Nosi mač sve dok ga više ne budeš mogao nositi.«
Nakon kojih godinu dana, Penn se počeo osjećati mnogo nelagodnije hodajući uokolo s mačem nego što bi se osjećao bez njega, i bez ikakve muke ga je jednostavno prestao nositi.
Nemojte ljudima otimati njihove štake (ili sebi svoje). Kad više ne budu potrebne, same će otpasti. Pustite da se ta potreba sama raspline.
Ne borite se protiv svog reumatizma, ili dugova, niti protiv posla u kojem nimalo ne uživate, čak ni protiv svog kritičnog jezika (ako ste takvi), već usadite dobro zdravlje, napredak, sklad, vedro raspoloženje u svoju svijest i neželjene će stvari nestati.
Ponovno pročitajte Filipljanima 4; 8.