Neodoljiva ljubav

Srce koje ljubi ostaje mekano i osjecajno. Ali kada po svaku cijenu želite dobiti tu ili neku drugu stvar, postanete okrutni, tvrdi i bezosjecajni. Kako možete voljeti ljude ako ih trebate? Možete ih samo iskorištavati. Ako vas trebam da me ucinite sretnim, moram vas iskoristiti, moram s vama manipulirati, moram pronaci nacin i sredstva s kojim cu vas osvojiti. Ne mogu vas pustiti da budete slobodni. Mogu voljeti ljude samo ako sam ih “ispraznio” iz svog života. Kada umrem potrebi za ljudima naci cu se usred pustinje. U pocetku je strašno teško, osjecate se usamljenima, ali ako to možete izdržati neko vrijeme, odjednom cete otkriti da uopce niste osamljeni. To je samoca, samotnost, i pustinja pocinje cvjetati. Tada cete napokon saznati što je ljubav, što je Bog, što je stvarnost. Ali u pocetku odvikavanje od droge može biti teško, osim ako niste vrlo pronicavi, ili ako ste dovoljno patili. Velika je stvar ako ste patili. Samo tako možete postici da vam se to zgadi. Možete upotrijebiti patnju da zaustavite patnju. Vecina ljudi stalno pati. To objašnjava konflikt kojeg ponekad imam izmedu uloge duhovnika i psihoterapeuta. Terapeut kaže: “Hajde da olakšamo patnju.” Duhovnik kaže: “Pusti je neka pati, zgadit ce joj se takav odnos s ljudima i napokon ce se odluciti probiti van iz tog zatvora cuvstvene ovisnosti o drugima.” Da li da joj ponudim sedativ ili da odstranim rak? Nije lako odluciti se.

Netko lupi knjigom o stol jer mu se knjiga zgadila. Pustite ga, neka lupa knjigom po stolu, nemojte mu je vracati i govoriti da je sve u redu. Duhovnost je svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost. Kada se vaša majka naljutila na vas, nije vam rekla da s njom nešto nije u redu; rekla vam je da s vama nešto nije u redu, inace se ne bi naljutila. Ipak, otkrio sam nešto važno: ako se ti naljutiš, Majko, s tobom nešto nije u redu. Zato je najbolje da se pobrinete za svoju ljutnju. Suocite se s njome i sredite je. To nije moja ljutnja. Ako sa mnom nešto nije u redu, onda cu se ja sam pobrinuti za to neovisno o vašoj ljutnji. Vaša ljutnja na mene nece utjecati.

Zanimljivo je da, kada to uspijem ucinim bez negativnih osjecaja prema drugima, mogu biti prilicno objektivan i prema sebi. Samo onaj tko je postigao visoku razinu svjesnosti može odbiti prihvatiti osjecaj krivnje i ljutnje, i može reci: “Razljutio si se. Šteta. Nemam više nimalo volje da te spašavam, i ne želim se osjecati krivim.” Necu se mrziti ni zbog cega što sam ucinio. U tome se sastoji osjecaj krivnje. Ne želim u sebi stvarati negativne osjecaje i necu se bicevati ni zbog cega što sam ucinio, bilo to nešto dobro ili nešto loše. Spreman sam analizirati to, paziti na to, i reci: “Pogriješio sam. Ucinio sam to u nedostatku svjesnosti.” Nitko ne griješi u svjesnosti. Zato nam teolozi tako lijepo tumace da Isus nije mogao griješiti. Prosvijetljen covjek je slobodan. Isus je bio slobodan, i zato što je bio slobodan nije mogao griješiti. Ali vi, buduci da možete griješiti, niste slobodni.