Nenavezanost

Jedini nacin na koji se možete promijeniti je da promijenite svoje razumijevanje. Ali što znaci shvatiti? Kako se to postiže? Razmislite o tome kako robujemo razlicitim navezanostima. Nastojimo preurediti svijet tako da možemo zadržati svoje navezanosti jer su u ovome svijetu stalno ugrožene. Bojim se da bi me prijatelj(ica) mogao(la) prestati voljeti – mogao(la) bih se okrenuti nekome drugome. Moram se stalno truditi da budem privlacan za tu drugu osobu. Netko mi je isprao mozak tako da mislim da mi je njegova/njezina ljubav potrebna. Ali zaista mi nije potrebna. Ne treba mi nicija ljubav; treba mi samo dodir sa stvarnošcu. Moram se probiti van iz tog svog zatvora, te programiranosti, te uvjetovanosti, tih krivih uvjerenja, tih fantazija. Moram se probiti do stvarnosti. Stvarnost je dražesna - to je potpuna radost. Vjecni život je tu. Okruženi smo

njime kao riba u oceanu, ali nemamo pojma o tome. Naše navezanosti nas previše ometaju. Ponekad su okolnosti u svijetu takve da se poklapaju s našim navezanostima. Tada kažemo: “To! Odlicno! Moja momcad je pobijedila!” Ali cekajte malo; promijenit ce se to; sutra cete biti potišteni. Zašto to stalno radimo?

Evo jedne kratke vježbe koja ce trajati nekoliko minuta: mislite o necemu ili nekome

na što, ili na koga ste navezani. Drugim rijecima: na nešto ili nekoga bez cega, ili bez koga mislite da necete biti sretni. To bi mogao biti vaš posao, vaša karijera, vaš poziv, vaš prijatelj, vaš novac, bilo što. I recite toj stvari ili osobi: “Zaista mi nisi potreban(na) za moju srecu. Samo se zavaravam misleci da bez tebe necu biti sretan. Ali nisi mi potreban(na) za moju srecu; mogu biti sretan bez tebe. Ti nisi moja sreca. Ti nisi moja radost.” Ako ste navezani na neku osobu, on ili ona nece biti sretan, to jest sretna, kada to cuje, ali samo naprijed. Možete to reci u privatnosti svoga srca. Bilo kako bilo, stupit cete u dodir s istinom; probit cete se van iz fantazije. Sreca je stanje bez iluzija, odbacivanja iluzije.

Možete probati još jednu vježbu: sjetite se vremena kad ste bili potpuno slomljeni, kada ste mislili da više nikada necete biti sretni (umro vam je suprug, ili supruga, napustio vas je najbolji prijatelj, izgubili ste novac). Što se dogodilo? Vrijeme je prolazilo i ako ste pokupili neku novu navezanost, ili ako ste uspjeli pronaci nekoga drugoga tko vas je privlacio, što se dogodilo sa starom navezanošcu? Niste je u stvari trebali da budete sretni, zar ne? Trebali ste iz toga nešto nauciti, ali nikada ništa ne naucimo. Programirani smo i uvjetovani. Kako je oslobadajuce kada ni o kome emocionalno ne ovisimo. Kada biste opet nešto slicno mogli proživjeti, probili biste se van iz svog zatvora i ugledali biste komadic neba. Jednoga dana cete možda cak i poletjeti.

Bojao sam se to reci, ali razgovarao sam s Bogom i rekao sam Mu da Ga ne trebam. Moja prva reakcija bila je: “To je protivno svemu što sam naucio tijekom svog odgoja.” Medutim, neki ljudi bi željeli navezanost na Boga uciniti izuzetkom. Kažu: “Ako je Bog onakav kakav ja mislim da bi trebao biti, onda Mu se nece svidjeti kada se odreknem navezanosti na Njega!” U redu, ako mislite da necete biti sretni ukoliko nemate Boga, onda taj “Bog” na kojeg mislite nema nikakve veze s pravim Bogom. Nalazite se u nestvarnom svijetu; mislite na svoje pojmove. Nekada se morate odreci “Boga” da biste mogli pronaci Boga. Mnogi mistici nam to govore.

Toliko smo zaslijepljeni od svega da ne otkrivamo jednostavnu cinjenicu da nam navezanosti štete, a ne da nam koriste u našim vezama. Sjecam se kako sam se bojao reci jednom svom bliskom prijatelju: “Zaista te ne trebam. Mogu biti savršeno sretan bez tebe. I rekavši ti to, shvacam da mogu potpuno uživati u tvom društvu: nema više tjeskobe, nema više ljubomore, nema više posesivnosti, nema više lijepljenja. Veselje je biti s tobom kada uživam u tvom društvu bez lijepljenja. Ti si slobodan, a i ja sam. Ali za mnoge od vas ovo je kao da govorite na stranom jeziku. Trebalo mi je mnogo mjeseci da ovo u potpunosti razumijem, a podsjecam vas - ja sam isusovac, a isusovacke duhovne vježbe se bave upravo time. Medutim, meni je to promaklo zato što su me moja kultura i moje društvo opcenito, naucilo da na ljude gledam u okvirima navezanosti. Ponekad me zabavlja kad vidim da ljudi kao što su psihoterapeuti i duhovnici, koji nam se cine objektivnima, kažu za nekoga: “On je strašan decko. Zbilja mi se svida.” Kasnije shvatim da mi se svida zato što mu se ja svidam. Gledam samoga sebe i vidim da se katkada dogada ista stvar: ako ste navezani na odobravanje i pohvale, gledat cete na ljude u odnosu na to da li ugrožavaju vašu navezanost ili je podržavaju. Ako ste politicar i želite biti izabrani, što mislite, kako cete gledati na ljude, cime ce vaše zanimanje za ljude biti vodeno? Brinut cete se za onoga tko ce vam dati svoj glas. Ako vas zanima seks, što mislite, kako cete gledati na žene, odnosno muškarce? Ako ste navezani na moc, to ce obojiti vašu sliku o ljudima. Navezanost uništava covjekovu sposobnost da voli. Što je ljubav? Ljubav je osjecajnost, ljubav je svjesnost. Na primjer: slušam neku simfoniju, ali ako  je zvuk bubnja sve što cujem, onda ne slušam simfoniju.

Što je srce koje ljubi? Srce koje ljubi je osjetljivost za cjelinu života, za sve ljude. Srce koje ljubi nece otvrdnuti ni za koju osobu ili stvar. Ali onoga trenutka kada postanete navezani na nacin na koji to ja tumacim, postajete zatvoreni za mnoge stvari. Vidjet cete samo objekt svoje navezanosti, cut cete samo bubnjeve jer je srce postalo tvrdo. Još više - postalo je slijepo jer objekt svoje navezanosti više ne vidi objektivno. Ljubav jamci jasnocu opažanja i objektivnost - ništa nema takvu jasnocu vida kao ljubav.