OSHO

NEMA VODE
NEMA MJESECA

Deset predavanja o zen pričama

UVOD

"Zen nikada ne obećava ništa.
On ti jednostavno daje ovdje i sada."

Ova knjiga je dragocjena; ona je riznica. Ona može postati dijalog
izmedu tebe i Prosvijetljenog Majstora Osha. To može postati veoma rijetka pojava- susretanje, prožimanje dvaju bića.

U duhu njegove milostivosti, Osho oživljava suštinu zena u svoj
njegovoj ljepoti i tajnovitosti. Vi ćete zasigurno uživati u apsurdu i humoru, nepredvidljivim i skrivenim iznenađenjima u knjizi Nema vode, nema mjeseca. Cijela knjiga je protkana zen šokovima, zen dosjetkama i velikim smijehom koji te može protresti iz svakodnevne jednoličnosti i dovesti do bljeska spoznaje ko si ti. Osho izliva njegov jedinstveni uvid i jasnoću o životu, ljubavi, smrti, meditaciji i prosvjetljenju putem štampane riječi. U ogledalu unutarnjih tišina, ti možeš započeti sa posmatranjern sebe.

Ova predavanja bazirana na zen pričama mogu postati stepenice
za dublje razumijevanje vlastitog života jer su one o tebi, one su adresirane na tebe, one i jesu to što si ti! Ti si ta riznica, sakrivena od samog sebe. 

"Meditacija je otvaranje očiju.
Meditacija je gledanje."

Ova knjiga je dragocjena; ona je riznica. To je poklon od strane
egzistencije, poziv da se vratiš svom domu.

Ma Yoga Rahiya

Ova predavanja,
bazirana na zen pričama,
Os ho je dao u periodu od
ll do 20 avgusta 197 4,
u Osho internacionalnoj komuni
u Puni, Indija.

NEMA VODE,
NEMA MJESECA

Monahinja Čijono
je godinama učila
ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje.
Jedne noći
je nosila stara vedra
prepuna vode.
Hodajući je promatra/a
puni mjesec
kako se oslikava u vedrici punoj vode.
Iznenada,
,~tap od bambusa,
koji je držao vedrice,
je pukao
i vedrice pado§e na stranu.
Voda se izli,
odsjaj mjeseca iščeznu -
tada se Čijono prosvijetli.
P otom je napisala ove stihove:
Na sve moguće načine
pokušavala sam
da vedrice održim zajedno
nadajući se da tanki bambus
neće nikada pući.
Iznenada se dno provalila.
Nema više vode;
nema više mjeseca u vodi -
praznina u mojoj ruci.

Prosvjetljenje je uvijek iznenadno. Nema postepenog procesa
u tome jer svi postepeni procesi pripadaju umu, a prosvjetljenje ne potiče od uma. Svi procesi pripadaju umu, a prosvjetljenje je izvan svega toga. Zato ti ne možeš rasti u prosvjetljenju, ti samo možeš uskočiti u to. Kroz to se ne možeš kretati korak po korak; tu ne postoje koraci. Prosvjetljenje je nalik ambisu, ili skočite ili ne skočite.

Prosvjetljenje ne možete imati u djelovima, fragmentarno. To je
cjelina - ili si u tome ili uopšte nijesi, ali tu ne može biti nikakvog
postepenog napredovanja. Zapamti ovo kao jednu osnovnu stvar: Lo se
dogodi odjednom u potpunosti, nepodijeljeno. To se dogodi u cjelini, zato je um nesposoban da Lo shvati. Um može shvatiti sve što je podijeljeno. Um će shvatiti sve do čega se može doći postepeno jer je um analitičan, izdijeljen, fragmentaran. Um može shvatiti djelove; cjelina mu uvijek izmiče. Zato ako slušate um, do prosvjetljenja nikada nećete stići.

To se dogodilo i sa monahinjom Čijono: ona je učila godinama i ništa se nije događalo. Um može učiti o Bogu, o prosvjetljenju, o vrhovnom.
On se može i pretvarati da je sve shvatio. Ali Bog nije nešto što treba da
razumiješ. Čak i ako budeš znao sve o Bogu, ti ga nećeš poznavati; znanje nije o nečemu. Uvijek kada kažeš "o", ostaješ izvan toga. Ti se možeš kretati okolišajući, ali nikada nećeš ući unutar kruga. 

Kada neko kaže: "Znam o Bogu", on pokazuJe da baš ništa ne zna, jer kako možeš išta znati o Bogu? Bog je središte, nije peri ferija. Ti možeš nešto znati o materiji; ne možeš ništa znati o svijesti -jer materija nije u središtu svega, ona je tek na periferiji. Tu ne postoji jastvo, nema nikoga
unutra. Materija je samo spolja. Ti možeš znati o tome. Nauka je znanje.
Pravo značenje riječi "nauka" je znanje - znanje o perifernom; znanje o nečemu što nema središte. Uvijek kada se središte približi periferiji. ti to gubiš. Ti treba da postaneš to; To je jedini put da se to upozna. Ništa se ne može znati o Bogu. To treba da budeš; samo u bitisanju će se ukazati znanje. Kada je vrhovno u pitanju, svako okolišna objašnjenje, svako "o" tome, može biti samo gubljenje suštine. Da bi to spoznao, moraš da uđeš u to i da se sjediniš sa njim.

Zbog toga Isus kaže: "Bog je nalik ljubavi" ne voli, ali je nalik ljubavi. Ti ne možeš znati ništa o ljubavi, ili možda možeš? Možeš to učiti i učiti, možeš postati veliki učenjak, veoma učen ČOVJek, ali to ne moraš i dotaći, ne moraš prodrijeti u to. Ljubav će se spoznati kada postaneš ljubavnik. I ne samo to: ljubav se može spoznati samo kada postaneš ljubav. Tada čak i ljubavnik nestane jer i ona pripada spoljnjem. Dvoje u ljubavi postaju odsutni. Oni više nijesu tu. Tada samo ljubav postoji, ritam ljubavi. Mogu postojati dva pola toga ritma ali oni nijesu prisutni. Nešto božansko je ušlo u njih, oni su nestali.

Ljubav hitiše samo kada si prazan. Znanje je prisutno kada si ispunjen. Znanje pripada egu, a ego nikada ne prodire do centra; on je periferija. Periferija može znati samo periferiju; vi ne možete putem ega spoznati središte. Ego može učiti, ego te može načiniti velikim učenjakom, možda i religioznim učenjakom, velikim panditom. Ti možeš poznavati sve Vede, sve Upanišade, sve o Bibliji i Koranu, a da pritom ništa ne znaš - jer to nije spoljašnje znanje. To je nešto što se događa kada ti uđeš u to i sjediniš se sa time.

Monahinja je godinama učila ...

Ona je mogla učiti ne samo godinama već i životima. Vi ste učili u mnogim prethodnim životima. Tako ste se samo vrtjeli u krug. Neprestano vrćenje u krug stvara velike iluzija a osoba osjeća da napreduje. Ti uvijek osjećaš da sc krećeš ... a zapravo ne ideš nikuda, samo se vrtiš u krug. Ti sc p~navljaš. Zato su hindusi ovaj svijet nazvali samsara. Samsara znači točak, kružnicu. Ti se neprestano krećeš i krećeš ali ne stižeš nigdje, a uvijek misliš da stižeš. "Sada je cilj h lizu sam ovog puta hodao dugo." Samo pokušaj da se krećeš u nekom velikom krugu. Ti nikada nećeš uočiti da je to krug jer si upoznao samo dio toga. Zato ti to uvijek izgleda kao put, duga cesta. To vam se upravo događalo mnogo života unazad.

Čijono je učila i učila, ali nije mogla da otkrije prosvjetlJenje ne zato što je prosvjetljenje teško ostvariti već zato što učenjem gubiš svaki smisao o tome. Ti si na pogrešnom pravcu. To bi bilo isto kao kada bi neko pokušavao da uđe u sobu kroz zid. Nije stvar u tome da je teško da tako uđeš već da sc u sobu ulazi kroz vrata. Ako pokušaš kroz zid, izgledaće ti teško, skoro nemoguće. A to nije haš tako. To je usled tebe koji stojiš na pogrešnom mjestu. Mnogi ljudi su započinjali to putovanje učenjem, studiranjem te materije, putem znanja, informacija, filozofije, sistema, teologije. Oni su započinjali sa periferije, sa "o" tome; tada su pokucali na zid.

Isus kaže: "Pokucaj, i vrata će ti se otvoriti." Ali, molim vas, sjetite sc da su tu vrata ... ili nijesu. Nemojte kucati na zid, tako vam sc vrata neće otvoriti. Zapravo, kada kucate na vrata, kada ste zaista blizu tih vrata, uvijek ćete vidjeti da su otvorena. Ona su oduvijek čekala tebe. Vrata su tome namijenjena, ona čekaju, ona su dobrodošlica, vrata su prijcmčiva. Ona su te čekala, a ti si kucao na zid. Što je zid? Kada započneš sa znanjem a ne sa bitisanjem, to je kucanje na zid. ·

Ostvari sc, hudi! Nemoj samo da skupljaš informacije. Ako želiš da nešto saznaš o ljubavi, budi ljubavnik. Ako želiš da upoznaš Boga, budi meditacija. Ako želiš da udeš u beskraj, budi molitva. Ali zaista budi! Nemoj saznavati o molitvi. NemoJ pokušavati da sakupljaš ono što su drugi govorili o lome. Učenje vam neće pomoći. Prije će vam pomoći da ne učite. Odbaci sve što znate kako bi nešto mogli saznati. Odbacite sve informacije i sve spise, zaboravi Kuran,Bibliju, Gitu, one su samo prepreke, one su zid. A ako budeš kucao na zid - vrata ti se neće nikada otvoriti Jer tu i nema nikakvih vrata. Ljudi nastoje da pokucaju na Kuran, na Bibliju, a vrata sc ne otvaraju. Oni uče i uče, i tako to gube nalik Čijono: ona je godinama učila, ali nije mogla da otkrije prosvjetlienje.

Što je prosvjetljenje? To znači da si postao svjestan sebe. Tu nema zajedničkog sa spoljnjim svijetom. Tu nije hitne~ što su drugi rekli. To što drugi o tome govore je irelevantno. Ti si tu! Zašto o tome tražiti savjet od Kurana, Biblije ili Gite? Zatvori oči, i naći ćeš se u vlastitoj beskrajnoj slavi. Zal vor i oči, i vrata će se otvoriti. Pošto si ti tu, ne treba nikoga da pitaš o lome. Ti pitaš ... tada to gubiš. Tvoja pitanja pokazuju da si ti negdje drugdje. Ona ukazuju da ti tražiš mapu, a za unutarnji svijet ne postoji mapa; ona nije potrebna jer se ti ne krećeš ka nekom nepoznatom odredištu.

Zapravo, ti se uopšte i ne krećeš. Ti si tu. Ti si taj cilj. Ti nijesi tragalac, ti si to prosvjetljenje. Što je onda prosvjetljenje? Jedno stanje - kada ti tragaš spolja - je neprosvijetljeno; ono drugo stanje - kada tragaš unutar sche je prosvjetljenje. Zato je jedina razlika u fokusiranju. Ako sc ti fokusiraš ka vani, ti si neprosvijetljen. Ako se usrcdsreduješ ka svojoj nutrini, ti si prosvijetljen. Jedino pitanje je u preokretu.

Hrišćanska riječ "konverzija" je predivna. Ali su oni to koristili na jedan stašan način. Konverzija, preobražaJ, ne znači da od hindusa činite hrišćanina ili da od hričćanina stvarate hindusa. Konverzija znači preokret. preobraćanje. Konverzija znači okretanje ka izvorištu, okretanje ka unutrašnjosti; tada si preobraćen. Tvoja svijest može teći u dva pravca: spolja i unutra. Postoje dvije mogućmosti toka struje tvoje svijesti. Tvoja svijest je mnogo života unazad tekla spolja - tako nikada nije stizala do cilja jer je cilj u izvorištu. Cilj nije naprijed, on je pozadi. Cilj nije tamo gdje treba da stigneš. On je tamo gdje si ga ostavio. Izvor je cilj. To se mora duboko shvatiti. Ako bi se mogao vratiti natrag, ka prvom staništu tvojeg početka, ti bi dospio do cilja.

Prosvjetljenje je vraćanje izvoru, a to izvorište je u tebi; život tu teče, žubori, neprestano damara u tebi. Zašto pitati druge? Učenje znači
pitati druge. Pitati druge o sebi? To je ludost par excellence. To je apsolutni apsurd pitati druge o sebi. To predstavlja učenje: traganje za odgovorom. A ti si taj odgovor! Čijono je učila godinama ali nije mogla da otkrije prosvjetljenjte. To je prirodno, očigledno. Ništa nema lošega u tome. Ona je gledala spolja, učila.

Još jednu stvar treba zapamtiti: tvoje biće je živo, nijedna knjiga
ne može biti tako živa. Spisi su takvi da morajU biti mrtvi. Spisi su leševi, a ti pitaš nešto što je mrtvo o životu. To nije moguće! Krišna neće hiti od neke velike pomoći, a ni Isus sve dok ti ne postaneš Krišna ili Isus. Na životna pitanja smrt ne može dati odgovor. Ako misliš da možeš nači odgovor, ti ćeš sve više biti opterećen tim odgovorima; a odgovor će ostati nepoznat. To se događa čovjeku koji studira, koji je mislilac, filozof. On stenje pod teretom vlastitih napora riječi, riJeči i riječi - i sve izgubi. A odgovor je uvijek hio tu. Samo je preokret hio potreban.

Ne. niko ti neće dati odgovor Nemoj ići nikome, idi sebi! Uvijek
kada nađeš Majstora, sve što on mož.e da uradi je da ti pomogne da sc vratiš sebi, to je sve! Nijedan Majstor ti ne može dati odgovor. Nijedan Majstor ti ne može dati ključ. Majstor ti samo može pomoći da pogledaš unutar sebe, to je sve. Ključ će biti tu, riznica je tu, sve je tu.

Jedne noći je nosila staro vedro prepuno vode. Hodajući je
promatrala puni mjesec kako se oslikava u vedrici punoj vnde. Iznenada, štap od bambusa koji je držao vedrice je i vedrice po strani.
Voda se izli, odsjaj mjeseca iščeznu tada se prosvijetli.

Jedne noći je nosila jedno staro vedro prepuno vode. Ti si,
takođe, nosio veoma staro vedro prepuno vode. To je bio Ivoj um prepun
misli. To je najstarija stvar koju nosiš, toliko stara da je skoro i mrtva. Um je uvijek star, nikada nije nov. On i ne može biti nov po svojoj prirodi jer um predstavlja pamćenje. Kako pamćenje može hiti novo? Um znači nešto znano. Kako nešto već poznato može hiti novo? Um je prošlost; a kako prošlost može hiti nova? Pogledaj svoj um: sve što on nosi je staro, mrtvo. Onog trenutka kada dođeš do spoznaje, to već prođe. Kada prepoznaš nešto što si znao, to je već prošlo. To više nije ovdje i sada. To je već otišlo ka svijetu mrtvog.

Zato je um po svojoj prirodi, kao takav, mrtav. Putem uma se
nikada nije rodilo ništa orginalno. Um ne može hiti originalan, prvobitan. On može samo ponavljati. Zato on samo i ponavlja. On se može ponavljati na hiljadu i jedan način, može mijenjati imena, ali stvari ostaju iste. Um ne može znati, ne može se susresti sa novim, sa svježim, sa mladim. Uvijek kada sc susretneš sa time, tvoj um to stavi na stranu jer samo tada tvoje oči nijesu zamagljene prošlošću, nijesu prekrivene prašinom prošlosti; tada tvoje ogledalo može odraziti ono što je prisutno ovdje i sada.

Sve što je ovog trenutka prisutno rođeno je iz svijesti a ne iz uma.
Svijest je tvoje najdublje izvorište. Um je prašina koja se sakupila na
mnogim tvojim putovanjima, kao da se nikada nijesi okupao. Ti si putovao i putovao, i sve je na tebi pokupilo prašinu i nečistoću, a ti se još nijesi umio. Tvoj um se nikada nije oprao. Ti si zapao u to, u tu potpunu prljavštinu. Metodi za rneditaciju nijesu ništa drugo do sredstva za kupanje tvog urna, za unutarnje čišćenje; tako se prašina otklanja i skrivena svijest dolazi na površinu kako bi se mogla susresti sa stvarnošću. Stvarnost je tu: ti si tu, ali susret nije ostvaren zato što se izmedu tebe i stvarnosti uvijek ispriječi um. Sve što vidiš, ti vidiš kroz svoj um; sve što čuješ, čuješ kroz um- ti si skoro gluv, skoro slijep.

Isus je govorio svojim učenicima: "Ako imate uši da čujete,
slušajte me! Ako imate oči da vidite, gledajte me!" Svi su oni imali oči
kakve i vi imate. Svi su imali uši nalik vašima. Ali Isus je znao, kao što i ja znam, da ste gluvi, da ste slijepi. Uvijek kada slušate umom, vi uopšte ne čujete jer um posreduje, objašnjava, on sve to boji, sve mijenja, miješa; tako biva sve staro već kada dode do tebe. To je trik uma. Um je svemu tome dodao svoj smisao, objašnjenje. Um ima svoje komentare.

Zato sve dok ne postaneš ispravan slušalac ... ispravno slušati
znači mogućnost slušanja bez posredstva uma. Ispravno gledanje znači
mogućnost gledanja hez uma, mogućnost gledanja bez objašnjavanja,
prosuđivanja, osuđivanja, bez da kažeš da ili ne. Kada vam govorim, ja čak i vidim kako vaš um klima da ili ne. i kada je klimanje nevidljivo, ja to uočavam. Ti i ne moraš biti svjestan: ponekada kažeš "da" - um je to
objavio. Nekada kažeš "ne" um je i to objavio, um je ušao u to, procijenio
je to. Ti si to tako izgubio.

Samo slušaj, nemoj prosuđivati, i odmah ćeš biti svjestan da je
um bio sama nevolja. On je star to treba zapamtiti i nikada ne može hiti
nov. Zato ne pomišljaj da možeš posjedovati prvobitni um. Nijedan um ne može biti prvobitan. Svi umovi su stari, ponovljeni. Zato um voli da
ponavlja, a uvijek je protiv novog. Pošto je um proizveo društvo, društva su uvijek protiv novog. Um je izumio državu, civilizaciju, moral; sve se to
protivi novome. Sve što je stvorio um, proti viće se novome. Nećeš naći ništa smjernije od uma.

Nikakva revolucija nije moguća sa umom. Zato ako ste
revolucionarni posredstvom uma, nemojte sebe zavaravati. Komunista ne može biti revoll;lcionaran jer nikada nije meditirao. Njegov komunizam potiče od uma. On je promijenio Bibliju: on više ne vjeruje u Isusa, sada vjeruje u Marksa ili u Maoa, zadnje izdanje Marksa- ali i dalje samo vjeruje. On je smjeran isto koliko i svaki hindus, katolik ili muhamedanac. Ortodoksnost je ista jer ne ovisi o tome u što ti vjeruješ. Srnj~rnost ili ortodoksnost zahtijevaju da vjeruješ umom; tako smjemost i ovisi o umu. Um je najsmjerniji, najpravovjerniji element u svijetu, najprilagodlj;viji.

Zato što god um da proizvede ne može biti novo, uvjek će biti staro, i uvijek će nastojati da se protivi novome; to će uvijek biti antirevolucionarno. Zbog toga u svijetu i nema revolucije sem religiozne
revolucije; ne može je ni biti. Samo religija može biti revolucionarna ona
zahvata sa pravog izvora. Ona odbacuJe um i staro vedro. Tada je odjednom sve novo jer je um prethodno, kroz svoju prizmu, sve činio starim. Iznenada si ti ponovo nalik djetetu. Tvoje oči su i mlade, gledaš na stvari oko sebe bez znanja, bez učenja. Iznenada je drveće dobilo svježinu, zelenilo se izmijenilo - više nije beživotno, sparušeno, sada je živo. Iznenada je i pjesma ptica postala apsolutno drugačija.

To se mnogim ljudima dogodilo putem droge. Haksli se oduševio
drogom upravo zbog toga. Svugdje u svijetu novu generaciju veoma privlači droga. Razlog je sljedeći: droga na trenutak, ili na par trenutaka, um stavlja na stranu. Dok gledaš stvari oko sebe, sada su boje svuda čudastvene. Nikada nijesi vidio takvo nešto! Jedan obični cvijet postaje cijela egzistencija, sa sobom nosi svu božansku slavu. Jedan običan list tada postaje tako duboko sadržajan kao da se sva istina prožima kroz njega. Sve se iznenada mijenja. Droga ne može izmijeniti svijet; ona samo hcmijski stavlja tvoj um u stanje mirovanja.

Ali ti možeš tako postati ovisan o tome tada je um usisao i drogu. Samo jednom, u početku, ili dva puta, pa i tri puta, ti mož,eš obmanuti svoj um pomoću hemije. Malo po malo, um biva usklađen sa drogom. On tada ponovo preuzima svoje vodstvo. Prvobitni šok je nestao.
Tada postaješ ovisan. Droga postaje tvoja potreba, a sada ta potreba dolazi iz uma. Sada, malo po malo, čak ni hemijski nećeš moći umiriti um. On će biti prisutan. Ti ćeš biti ovisnik. Drveće će ponovo biti staro, boje neće biti tako izražaJne, stvari će ponovo postati dosadne. Droga tc ubila; ali ona ne može ubiti um.

Droga ti može dati samo šok-terapiju. To je šok za svu tvoju
tjelesnu herniJU. U lom šoku, sva stara prilagođavanja se ruše. Ras<.:jepi su tu; kroz te pukotine ti možeš gledati ali to ne može postati praksa. Ti ne možeš koristiti drogu. Prije ili kasnije, to će postati dio tvog uma; um će to preuzeti. Potom će sve opel hiti po starom. Samo meditacija može ubiti um ništa drugo. Meditacija je samoubistvo za um, na Wj način um čini samoubistvo. Bez ikakvih hemikalija. bez ikakvih sredstava, ako možete uspokojiti um, tada vi postajete gospodar. A kada ste vi gospodar, onda je sve novo. To je uvijek bilo tako. Od samog početka pa do kraja, sve je bilo uvijek novo, mlado, Smrt se nije nikada pojavljivala na zemlji. To je bio vječni život. 

Jedne no(i je nosila jedno staro vedro prepuno vode ... I ti nosi.š staro vedro prepuna vode. Um je to staro vedro, a misli su voda. A pošto ti previše cijeniš misli, ti se ne možeš lišiti tog starog vedra. Što će se onda dogoditi sa t vojim mislima? Ti si vezan za njih kao da su oni neki veoma duboki izvor hlaženstva, duboki izvor tišine; .isto kao da ćeš pomoću misli dospjeti do života i njegovog skrivenog blaga. Ti nijesi ništa nalik tome postigao pL~tem misli. To je zaista beznadežno nadanje.

Sto možeš postići putem misli? Ništa sem tjeskobu, napetost. Ali
ti sc vežeš za to u nadi da ćeš danas ili sjutra, u budućnost, putem
razmišlpnp dospjeti do istine. Do sada se ništa nalik Lome još nije dogodilo, i ncl:c sc dogodili nikada. To se ne može dogoditi se o istini ne može razmišljati. Ona je tu! Ti je upravo gledaš. Razmišljanje je potrebno ukoliko i:.aina nije prisutna, ukoliko tapkale u mraku. Ali u egzistenciJi nema mrab; egzistenL·iJa je apsolutno sviJetla. Nema poll·chc da tapkale. Vi ste nepotrebno sklopljenih očiju pipali u mraku i razmišljali: "Ako prestancm Ja pipam biću izgubljen." Razmišljanje je tapkanje.

Meditacija je otvaranje očiju. Meditacija je gledanje. Zato hindusi
to nazivaju darslwn. Darslwn znači gledanje - samo gledanje, ne
razmišljanje o tome. Pravilno gledanje transformiše. Ali ti nosiš misli u tom starom krčagu, stalno ga i brineš se o njemu: ako se razbije, što će
se sa vašim dragocjenim mislim~t? A one uopšte nijesu dragocjene.

Jednoga dana učini ovaj mali eksperiment: zaključaj vrata. sjedni
u sobi i počni da zapisujcš svoje misli- bilo što da dode u misli. NemoJ ništa mijenjati JCr ti i ne moraš nikome da pokazuješ to parče papira. Samo ispisuj sVOJe misli deset minuta i onda pogledaJ što si napisao. To je tvoje razmišljanje. Ako zagledaš u to, pomisli ćeš da je to rad ludaka. Ako taj papir pokažeš naj intimnijem prijatelju, on će le upitati: "Jesi li poludio?" Ista ta situa<.:ija Je i sa njim ali mi nastojimo da sakrijemo naše ludilo. Mi imamo obrazine, a iza tih maski, mi smo ludaci.

Zašto toliko vrednujete svoja mišljenja? Postali ste ovisni o tome.
To je vrsta droge, hemikalija. Zapamti dobro, razmišljanje je hemija, vrsta
droge. Uvijek kada počnete da razmišljate, zapadatc u neku vrstu
hipnotičkog sna. Zbog toga ste postali ovisni - kao da uzimate opijum.
Možeš zaboraviti svijet, svoje brige, odgovomosti. Upravo si započeo
graditi jedan drugačiJi svijet unutar sebe: snivanje, razmišljanje. Oni koji su se dugo havili naukom o snovima kažu da je spavanje potrebno da bi se sanjalo. Ako bi ih zapitao zašto je potrebno sanjati, on i bi rekli da je to Naučnici tvrde da ukoliko bi vas neko spriječio da na nekoliko dana spavate i sanjate, vi biste potpuno poludjeli jer ne bi bilo katarze i ludilo bi zato počelo da prodire. Vi biste eksplodirali. Noću sanjate - to je katarza. Danju razmišljate- to je katarza jer vam pomaže da budete pospani.
To je droga. Ne treba da brineš što se događa. Samo zatvaraš sebe u
okvirima tih misli; to ti je veoma poznato, osjećaš se ugodno, to je tvoj dom,
bilo koliko da je prljav i star, tebi je tu dobro jer si u njemu živio dovoljno
dugo da se na njega navikneš. Navikao si se na svoj zatvor. To sc događa sa
zatvorenicima: ako su dugo u pritvoru, oni se počnu plašiti da izadu vani,
počnu se bojati slobode. Postoji strah od slobode jer će ona zahtijevati nove
odgovornosti. Ne postoji ništa slično izlasku iz uma - to je apsolutna
sloboda.
Hindusi to nazivaju moksha, apsolutna sloboda. Ne postoji ništa
nalik tome. Svi zatvori su razrušeni. Ti si jednostavno ispod beskrajnog
neba. Strah te koči: želio bi da se vratiš na,rag domu svom, udobnom domu,
ozidanom, ograđenom. Beskraj nije tu, ti se nemaš čega plašiti. Beskraj
uvijek izgleda kao smrt. Ti si se odomaćio sa ograničenim prostorom, sa
striktno zacrtan im pod jelama, sa jasno izvedenim razlikama. Zato i ne možeš odbaciti misli, ne možeš baciti taj krčag. Naprotiv, ti nastoj iš da načiniš još veće vedro, a ono je nalik tvom stomaku: što više puniš u njega, on se više širi. Ukoliko budeš previše jeo, tvoj stomak može pući, ali ne i um. Obični um može da uskladišti sve biblioteke svijeta. U tvojoj maloj glavi postoji
sedamdeset miliona ćelija, a svaka od til1 ćelija može da ponese najmanje
jedan milion informacija. Čovjek još nije usavršio takav kompjuter koji sc
može uporediti sa njegovim umom. U vašoj maloj glavi nosite cio svijet. A
to se i dalje razvija.
Čijono je učila i učila. Sipala je sve više vode u svoje staro vedro.
Ona nije mogla da otkrije prosvjetljenje, ali jedne no6 je nosila jedno stam
vedro prepww vode. !Iodaju(i je promatra/a puni mjesec koko se odslikava
u vedrici punoj vode. Puni mjesec je bio visoko uzdignut na nebu, a u vodi,
u vedru, to se odslikavalo. Ona je gledala. To se događa svima. To i nije
obična priča, nije anegdota. To je činjenica - to se i vama dogodilo. Vi
nijeste nikada pogledali puni mjesec. I ne možete. Vi uvijek gledate mjesec
koji se odslikava u vašoj vodi, u vašim mislima. Zato su hindusi - a posebno
Š ankara - izjavljivali: Sve što znate je maya, iluzija. To je isto kao da gledate
mjesec u vodi, odsjaj, a ne istinski mjesec. Vi mislite da je to mjesec.
Sve što vidite, vidite kroz odsjaj. Tvoje oči vide odsjaj; tvoje oči
su samo ogledala. Tvoje uši čuju eho- sva tvoja čula su samo ogledala, ona
samo oslikavaju. A postoji i najviše ogledalo, a to je tvoj um; i on odslikava.
Ne samo da odslikava, on objašnjava, tumači. Sa tim odsjajem on daje
komentare stranicu po stranicu. Tako se sve izobličava. Da li si ikada vidio
izobličenja na ogledalu? Nema potrebe da ideš bilo gdje, sve to imaš unutm
sebe - to izobličava sve. Sve što si znao do sada nije bio pravi mjesec na
nebu. U tom starom vedru prepunom vode, u kome se odslikava mjesec,
kako možeš vidjeti pravi mjesec? Ti tako vidiš samo odsjaj, a taj odsjaj je
iluzoran. U tome je smisao pojma moya, iluzije. Sve što ti znaš je moya. tako
ti samo stvari izgledaju, a to nije u stvarnosti tako. Stvarnost je došla samo
onda kada je vedrica bila slomljena - voda sc izlila, odsjaj je iščezao.
Iznenada, štap od bambusa koji je držao vedrice je pukao 1
vedrice padoše po strani.
To se dogodilo iznenada, to je bilo nalik nekom nesrećnom
slučaju. Pokušaj da razumiješ ovaj fenomen. Prosvjetljenje je uvijek nalik
slučajnom događaJu jer je nepredvidljivo, ti sa time ne možeš upravljati, ne
možeš urediti kako da se to dogodi, ne možeš usloviti to događanje. Ako bi
mogao uticati na to događanje, to nikada ne bi bilo izvan tvog uma. Ako bi
mogao urcdititi da se to dogodi, to bi bio samo trik uma. Mnogi su
pokušavali da to urede. Oni su činili mnoge stvari, uporno pokušavali da
prouzrokuju prosvjetljenJe, ali to uopšte nije stvar koju možemo
prouzrokovati. Ako vi to možete usloviti, to ne bi moglo hiti više od vas.
Ako hi to mogli usloviti, to bi zaista bilo nekorisno. To se samo dogodi, ne
može biti prouzrokovano. Ono nije u kontinuitetu sa tvojim urnom, ono je
proces bez kontinuiteta. To je iznenadni događaj kada te nema, i kada samo
ono postoji. Kako onda ti sa time možeš upravljati? Ako bi time mogao
upravljati, ti bi onda bio tu.
Kada sc Gautam Sidarta prosvijetlio, kada je postao Buda, da li je
ostao isti čovjek? Ne! Da čovjek ostane isti nakon prosvijetljenja ... to je
nemoguće. Kontinuitet .Je prekinut; stari čovjek je jednostavno iščezao. Ovo
je apsolutno novi čovjek. Sidarta Gautam, princ koji je napustio svoju
ralatu, ženu i diJete, više ne postoJi. TaJ ego više ne rostoji; taj um više ne
postoji. Taj bivši čovjek je umro- staro vedro se razbilo. Sada je on sasvim
nov; takvog još niJe bilo tu. Zato smo mu i dali novo ime: mi ga zovemo
Buda. Mi smo odbacili staro ime Jer to ime pripada nekoj drugoj individui,
nekoj drugoj osobi, nekome sasvim drugome. To bivše ime više ne pristaJe
tom čovjeku.
To Je prekinuti renomen; to nije u kontinuitetu jer da je
neprekinuto značilo hi da je samo modifikacija prošlosti. Prošlost ne može
biti apsolutno nova jer ona teži kontinuitetu - modifikaciji, sa malim
promjenama. malo nove hoje, poliranja, ali će i dalje ostati stara. Ona može
hiti bolja, ali će i dalje ostati stara.
Prosvjetljenje je nalik slučajnom događaju. Nemojte me rogrešno
shvatiti' Kada kažem da je prosvjetljenje slučajno, ja ne kažem da ne treba
ništa činiti. Nije stvar u tome' Ako ne budete baš ništa činili, to se ni
slučajno neće dogoditi. To će se slučajno dogoditi samo onima koji su
mnogo radili na tome; to se nikako neće dogoditi uslijed njihovog djelovanja. Ovo je problem: to se nikada ne ~ogada zbog njihovog
djelovanja; a ne dogada se ni bez nihovog činjenja. CinjenJe nije uslov da hi
se to moglo dogoditi. Djelovanje je samo uslov koji stvara pogodnu
situaciju u njima kako bi mogli hiti blizu slučajnosti. To je sve!
Sve vaše meditacije će stvoriti samo jednu sklonost kZJ slučaju to
je sve. Zato vam ni Buda ne može reći kada će vam se dogoditi
prosvjetljenje. Ljudi mi dolaze sa takvim pitanjima, i ja im odgovaram:
Ubrzo". To ništa ne znači. Ubrzo može hiti i slijedeći trenutak; ubrzo i ne
mora doći ni za nekoliko života jer se slučajnost ne može predvidjeti. Ako hi
se to moglo predvidjeti, to uopšte i ne bi bila slučajnost; to bi onda bio
kontinuitet. Ali nemoj prestajati sa djelovanjem! Nemoj razmišljati da
ukoliko se to mora dogoditi, da će se i dogoditi; tako se nikada neće
dogoditi. Treba da budeš spreman za to, spreman za slušajnost, spreman za
nepoznato spreman, strpljiv, prijemčiv. Inače bi slučajnost mogla doći i
proći pored tebe. Mogao bi biti uspavan. Nepoznato hi moglo zakucati na
tvoja vrata a da to i ne čuješ. Mogao bi biti duboko uspavan, ili bi mogao
razgovarali sa nekim, mogao bi objašnjavati da je to samo vjetar zakucao na
vaša vrata. A mogao bi i pomisliti još mnogo šta ljudi su veliki mislioci.
Budi spreman za slučajno! I zapamti: sve što ti preduzimaš nije
pravi uzrok prosvjetljenja; sve što uradiš samo stvara pogodnu situaciju u
tebi; sve što možeš uraditi nije uzrok torne već samo poziv. Razlika je
ogromna, jer ako pomisliš da je to uzrok, počeće se pojavljivati zahtjevi.
Ako pomisliš da je to uzrok, reći ćeš: "Zašto se to nije dogodilo? Zašto mi se
to još nije dogodilo?" To će početi stvarati jednu unutarnJU napetost, i
napetost je onda tu ... tada je nemoguće da se to dogodi. Ti treba da budeš
uhvaćen u nesvjesnosti. To treba da čekaš ali ne sa tjeskobom treba biti
opušten. Ti to možeš i prizivati ali ne mora da znači da će gost i doći.
Konačno, to ovisi o gostu a ne o tebi. Ali bez poziva gost nikada
ne dolazi, to je sigurno. Ako ga budeš pozvao, ne znači i da će doći; ali ako
ga ne budeš pozivao, sigurno je da neće doći. Sa tvojim pozivom, on može i
doći, ta mogućnost postoji. Zato čekaj na vratima, ali ne budi nestrplJiv, ne
budi previše siguran u to. Sigurnost potiče od uma, a čekanje od svjesnosti.
A um Je površan, sve izvjesnosti su površne, plitke. To se može dogoditi
svakog trenutka. Uvijek kada si spreman da pogledaš, da vidiš, tebi će biti
jasno da se to uvijek događalo sa strane. Ti nijesi lo gledao, nijesi zagledao
u taj ugao.
Čuo sam: to se jednom dogodilo dok se Mula Nasrudin odmarao
u fotelji. Njegova žena je gledala kroz prozor na ulicu, a on je gledao u zid.
Oni su sjedjeli okrenuti leđima jedno drugome, kako obično i sjede muž i
žena. Iznenada se supruga oglasi: "Nasrudine, pogledaj! Umro je najbogatiji
čovjek u gradu, i na hiljade ljudi je krenulo da se posljednji put oproste od
njega."

Nasrudin reče: "Kakva sramota, ja nijesam okrenul u tom pravcu!"
"Kakva sramota! Ja okrenul u tom pravcu." On to neće
vidjeti - tek samo pokret Ali to se dogada i vama. Kakve li sramote!
Ti ne gledaš u pravcu se dogadaj odvija, gdje nepoznato promiče. Sve
meditacije će ti samo pomoći da naučiš da gledaš u nepoznato, da gledaš ka
neuobičajenom, da ka strancu. One će le učiniti otvorenijim,
otvorenim za dogadaje. Ali ti to ne možeš uzrokovati. Čak iako si spreman,
moraš čekati. Ne možeš to podsticati; ne mož.eš to dovesti. Ako se to može
potsticati, ta religija će biti nalik nauci. U tome je razlika izmedu religije i
nauke. Nauka može podsticati napredak Jer on ovisi o uzroku a ne o zovu.
Nauka može proizvesti bilo šta jer ona pronalazi uzrok. Kada se jednom
spozna uzrok, sve se polom može napraviti. Nauka zna da ukoliko
zagrijavale vodu do sto stepeni, ona će početi da isparava - to JC uzrok. U
tome možeš hiti siguran: kada se voda zagrije cio sto, ona počne isparavati.
Grijanjem možeš prisiljavati vodu da isparava. Možeš miješati kiseonik i
vodonik i dobiti vodu. To možeš uslovi ti. Nauka pokušava da otkrije uzrok.
Religija je drugačija, temeljno drugačija. Zato religija ne može
nikada postali nauka u tom smislu jer ona traga za hezuzročnošću. Ona traga
za jazom: traga za jednom apsolutnom konverzijom, za promjenom, za
prcobražajcm. Odredeni preobražaj se može prouzrokovati, rno7.e se
prouzrokovati djelimična transrormacija. Ali apsolutno' Ništa od staroga,
sve od novog? Tada mora hiti raskola. Tu više ne postoji veza. Mora
postojati skok! Tako iznenada staro prestaje da hitiše a novo ulazi u
egzistenciju; oni nijesu udruženi jaz je pri:o;utan. Sidarta Gautam je
jednostavno nestao. Gautam Buda se poJavio · tuje jaz.
Taj jaz se mora zapamtiti. Zato ja prosvjetljenje nazivam
slučl~Jnosl. Ali ti moraš neprestano da radiš na tome; to je paradoks. Sluš<~i
mc, ne budi lijen. Samo me slušaj, nemoj spavati. Slušaj me i nemoj misliti i
rasudivati ovako: "Ako je to samo stvar slučaja, ako mi to ne možemo
prouzrokovati, zašto onda meditirati? Zašto onda činiti razne pokušaje?
Onda treba samo čekati?" Ne, tvoJe čekanje ne smije hiti ljenčarenje.
Čekanje mora biti živo! Moraš čekati sa potpunim naponom Ne
smiješ čekati nalik mrtvacu. Čekaćeš mlad, svjež, živahan, sa pLiisiraJućim
hi lom! Samo tada ti se to nepoznato može dogoditi. Kada ste u najboljim
godinama, kada ste najmoćniji, kada ste najživahniji, kada ste na vrhuncu
svoje moći samo tada se to može dogoditi. Samo tvoj vrhunac može
susresti taj veliki vrhunac; samo vrhunci -samo istovjetni kvaliteti sc mogu
susresti.
Radi na sebi što je više moguće ali nemoj ništa zahtijevati. Nemoj
reći: "Ja sam uradio to, sada se lo mora dogoditi." ·rune postoji mom. To je
stranac. Tome napišeš pozivnicu ali je ne možeš poslati jer mu ne znaš
adresu. Tako svoj poziv bacaš u vjetrove; on će stići ili neće stići. Bog je uvijek "možda"; ali to je predivno kada su stvari neizvjesne. Kada su st vari
izvjesne, ljepota je izguhljena. Da li si primijetio da j~ u životu samo smrt
izvjesna a sve drugo neizvjesno? Sve je neizvjesno! Niko ne može znati da li
će se ljubav dogoditi ili neće. Da li ćeš moći da otpjevaš pjesmu ili nećeš,
niko to ne zna. Jedina izvjesnost je smrt. Tako izvjesnost pripada smrti a ne
životu. Ako si u traganju za vječnim životom, onda nastoj da živiš sa možda.
Živi otvoreno, strpljivo, nauči da čekaš, i uvijek . imaJ na umu da
prosvjetljenje ne možeš prouzrokovati. Kada se ono dogodi, ti iščezavaš.
U tome je tog predivnog događaja: Iznenada. štap od
bambusa koji je držao vedrn·e je pukao ... To se dogodilo iznenada. Ona je
uporno radila, učila, meditirala. Bila je velika monahinja. Ona je trideset,
skoro četrdeset godina živjela sa Majstorom, i radila je predano. Zato vam
moram još nešto reči o Čijono. Ona je hita i veoma liJepa žena rijetke
ljepote, jedinstvene. Kada je bila mlada prosili su je kralj i prinčevi. Ona ih
je odbijala jer je željela da bude ljubavntca amo božanskog, tako da niko
nije bio dorastao njenim očekivanJima, niko nije bio sposoban da to ispuni.
Išla Je iz jednog manastira u drugi da uzme sanijas, da postane
monahinja; ali su je čak i veliki Majstori odbijali jer je bila prelijepa i kao
tak va je mogla izazvati nevolje. Tu je bilo mnogo monaha - naravno, i
monasi su ljudi ko.Ji su potiskivali svoje želje. A ona je h ila lako lijepa da su
oni mogli zaboraviti Boga i sve drugo. Ona je bila tako lijepa da su joj
svugdje zatvarali vrata. Majstor hi rekao: "Tvoje traganje je u redu ali ja
moram da brinem i o mojim sljedbenicima. Pet stotina sanijasina je ovdje;
oni bi poludjeli. Zaboravili hi na svoju meditaciju, njihove spise, na sve! Ti
hi postala Bog za njih. Zalo, Čijono, nemoj uznemiravati te jadne ljude;
bolje idi!"
Što je Čijono uradila? Kako nije mogla naći izlaz, izgorela je
svoje lice, uništila Je svoje lice. Potom je ponovo došla Majstoru; on tada
više nije mogao razaznati ni da li je to biće muško ili žensko. Tek tada je ona
prihvaćena kao monahinja. Ona je bila sasvim sprrnma. Njeno traganje je
bilo autentično. Ona je bila vrijedna tog događaja, una je to zaslužila. Učila
je, meditiralala neprekidno trideset, četrdeset godina. Onda, iznenada, jedne
noći je stranac došao pred njena vrata.
Iznenoda. Šlap od bambusa koji jr držao vedrice je pukoo i
vedrice padoše na stranu. Voda se izli, odsjaj mjeseca iš1'eznu · lado se
Čijono prosvifetli.
Ona je gledala mjesec to je bilo predivno. Čak je i odsjaj bio
divan jer je odražavao apsolutnu ljepotu. I svijet je predivan jer je i on odsjaj
Boga. Zato nemojte reći da je svijet ruž.an! Kako rel1eksija može hiti ružna
ako odraž.ava božanstvo? UsliJed toga, oni koji tvrde da je svijet ružan i koji
ga se odreknu, apsolutno griješe, jer ako se odrekneš ovog svijeta, duboko u
15
sebi se odr~češ i. stvarao~a. Nemoj se odricati l I žensko lice je divno jer je
odsJa~. Musko lice Je d1vno; tijelo je divno jer je ono odsjaj hož:mskog.
Drvece Je d:vno, pt1ce >su divne jer i one imaju taj odsjaj. Taj odsjaj je
prediVilll a sto onda reci o prauzoru?
. . . Zato istinski tragalac nije protiv svijeta. Iskreni trag alac veoma
voh SVIJet, on veoma voli i odsjaj, voli i tu žudnJU za gledanjem, da vidi
pum mJesec na nebu. On zapostav lp taJ odsjaj ali ne zato što je protiv njega;
on napušta taj odsjaj upravo zbog traganja za onim što se odražavalo u
njemu. On. nije protiv ljubavi, njegova molitva nije protivna ljubavi;
upoznavao Je ljepotu kroz ljubav, zato sada pokušava da ude d ubije u to.
Molitva j~ najduhlja u ljubavi. On je ljubav najviše upoznao kroz odsjaj, taj
odsJaJ Je unao velJku lJepotu, sjaj, divna muzika se čula, tako da se sada
javila žudnJa da se spozna i izvorište. A ako je odsjaj tako muzikalan,
možete zamis.liti kakva se onda predivna harmonija može doživjeti na
Izvorištu? ·
Pravi tragalac nije nikada protivan. On je uvijek za, nikada nije
prot1v. On Je za Boga ali nije protiv svijeta jer i svijet pripada Bonu. Ako
vidim tvoje predivno lice u ogledalu, da li ću hiti protiv ogledala? Zapravo,
ću mu b1t1 zahvalan jer on to prenosi. Ali neću usmjeravati sebe ka
ogledalu; ja ću tragati za tobom čiji odsjaj lica sam vidio u ogledalu.
Napust.Icu ogledalo all ne zbog toga što sam protiv njega. Treba da okrenem
SVOJe lice od ogledala ne zalo što sam protiv njega. Biću mu zahvalan zato
što odražava nešto što u tom odsjaju izgleda. predivno - i usled Ja
moram nastojati da pronađem prvobitni izvor!

Voda se izli. mjesec iščeznu tada se Čijono prosvijetli.

Ona je gledala u mjesec koji se odražavao u vedrici. Iznenada je
vedro palo, voda sc izlila a mjesec je nestao - i to je tada postao odlučujući
trenutak. Uvijek postoji neki odlučujući trenutak gdje staro nestaje a nov~ se
ukazuJe, gdJe se preporadaš. To postaje odlučujući momenat. Iznenada, voda
se izlila i više nije bilo mjeseca. Tada je ona morala pogledati gore - pravi
l:nJesec Je h10 tamo. To je postalo poredenjc, to Je postao jedan unutarnji
len?men. Isto se dogodilo i unutar nje: sve je hiJo sagleda vano putem uma -
on Je b10 ogl:dalo. Iznenada je postala svjesna činjenice da je sve u odsjaj n,
da Je sve IluZIJa Jer Je sve promatra! a kroz um. Kada je vedro puklo, i um se
raspršio. On je bio spreman za to. Sve što se moglo uraditi je bilo urađeno.
Sve što je bilo moguće, ona Je već uradila. Ništa više niJe ostalo; ona je bila
spremna, lo Je zaslužila. Taj obični događaj je postao odlučujući.
Zapamti: nemoj slijediti Čijono! To se tebi neće douoditi na isti
~ačin. Pošto ti .~naš tu priču, možeš slomiti prečagu, voda će se izliti i odsjaJ
ce nestati - t msta se neće dogoditi unutar tebe. Od toga se ne može stvoriti
ritual. To je pokazatelj koliko je čovječanstvo bilo glupo čineći vjekovima 

razne obrede i običaje. OdlučuJući trenutak je bio poznat, to je oduvijek bilo
individualno i Jedinstveno. To se nije moglo ponoviti ]Cr niko ponovo ne
može biti Čijono. .
Svijet se ne ponavlja. Bog je orginalan, on se nikada ne ponavlja.
Čijono se samo jednom rada,. nikada više- nikada, nikada ponovo! Ti to ne
možeš ponoviti jer nijesi Čijono. Ali to se stalno ponavlja naš um djeluje
kao jedan logičan sistem. Ako se to dogodilo Čijono dok je nosila vedra,
onda kada su vedra pala, kada su se razbila, i kada se voda izlila, kada je
odsjaj nestao, kada se prosvjetljenJe dogodilo, ne možemo od toga načiniti
ritual! To se događalo u crkvama, džamijama, hramovima- rituali.
Kako se to Budi dogodilo? Sjedi na isti način, zasadi bod/ti drvo,
sjedi ispod njega sa sklopljenim očima, upravo nalik Budi, ti ćeš biti obična
luda. Nećeš postati Buda, bićeš običan glupan! Inače ne bi to ponavljao.
Rituale i običaje praktikuju idioti. Usled tolikog razumijevanja ... tu i nije
pitanje sjedenJa pod bodh i drvetom; dugor.1 pripremom koju Je Buda prošao,
milionima života koje je živio - on je postao jedinstvena osoba. To je bio
posljednji odlučujući trenutak. To je bila zaključna stvar. Mnogo, mnogo
života ispunjeno trudom i upinjanjem, traganjem, a onda je došlo do tog
vrhunca.
On je samo slučajno sjedio ispod hodhi drveta. To se svakako
moralo dogoditi. Čak i da on nije sjedio tamo, to bi se dogodilo. Da tamo i
nije bilo drveta, to bi se dogodilo. NiJe on morao sjediti - mogao je i hodati
to bi se i tada dogodilo. To je zaključak! Samo je slučaj htio da on sjedne
ispod bodhi drveta u određenor,l položaju. Položaj nije uzrok, drvo ne može
biti uzrok, način na koji je on sjedio nije mogao biti uzrok. Ako bi to mogao
biti uzrok, onda bi vi to mogli ponoviti. Zagrijte vodu do sto stepeni i ona će
početi da isparava. Sjedite ispod bodhi drveta u Budinom položaju, čak ako
možete i savršenije, i prosvjetljenje će vam se dogoditi.
Ne, to nije način; nemojte biti glupi, nemojte ništa slijepo
slijediti, nemojte niodčega stvarati ritual. Razumijevanje je potrebno a ne
rituaL Dobro je da sjedite u Budinom položaju, ali zapamtite da vi još nijeste
Buda! Isti odlučujući momenat neće djelovati i kod vas. Nešto drugo! - A
ako vi nastojite da slijedite Budu, da ga slijedite sasvim slijepo, tako možete
propustiti vaš odlučujući trenutak; u tome je problem jer se to neće dogoditi
na t<~ ritualni način. Ti moraš da pronadeš vlastiti način. Pomogni se svinJ
Budama ali nemoj biti zaslijepljen. Shvati ih što je dublje moguće jer su oni
to postigli ali tu ne postoji staza.
Spiritualna dimenzija je slična nebu: ne postoji nikakav trag koji
možeš slijediti. Ptica leti ali ne ostavlja trag. Nebo ostaje prazno, nikakva
staza nije napravljena. To nije nalik zemlji. Ako zemljom prođu mnogi ljudi,
tagovi će ostati, ti ih možeš pratiti. Spiritualna dimenzija je dimenziJa neba
Jer je ona ne-materijalna, ona nije zemaljska, svjetovna, nikakav trag ne
ostaje za njom. Buda leti, pogledaj taj let, njegovu ljepotu, sjaj, bljesak,
svjctlost i sjaJ u tome, shvati to! Ali ne nastoj da to slijediš, nemoj biti
slijeplijepljen! Zaslijepljenost ti neće pomoći.
Cijono se prosvijetlila, ali to neće biti tako ni sa kim drugim.
Buda nije nosio krčag sa vodom, ni Mahavira, ni Krišna, ni Lao Ce, a ni
Zaratustra - niko. od njih nije nosio vedrice pune vode. A posle Čijono,
mnogi su ga nosili Jer Je to 1zgledalo veoma Jednostavno. Ti to uvijek možeš
rad111: to Je tako Jednosta:no, tu nema nikakve teškoće. Noć punog mjeseca
dolaz1 svakog mjeseca; a to možeš sačekati i ponovo uraditi. NemoJ se
oslanjati na. r!tuale. Ritual nije religija. Ritual je najnereligioznija stvar na
SVIJetu. Tt s1 Jedinstven zapamti to. I nešto jedinstveno ti se treba doooditi
nešto što se nikada pr!je nije dogodilo i što se neće nikada više dogoditi. Ne
samo da su otisci tvojih prstiju jedinstveni, i tvoja duša je Jedinstvena.
Upravo sam pročitao članak o jednom naučno-istraživačkom radu
u kojern. se dokazuje da je svaki dio ljudskog tijela jedinstven i ne samo
oblik prstiju: VI posjedujete drugačiju jetru, drugačiju vrstu srca, drugačiji
zeludac; niko drugi nema to isto. Izgled unutrašnjih organa, kako stoji u 
priručniku u kojem si pronašao tekst o stomaku i prikaz želuca, nećeš nigdje
drugdje pronact; to Je hto samo prosječni prikaz, zamišljeni izgled. Ako
pogledate stomake nekoliko ljudi, uočićete da su svi oni različiti.
Prosjek n!je ravan istini. Prosjek je samo jedna matemačička
približnost, ona nije  čmjenica. činjenica je uvijek jedinstvena. Vi posjedujete
drugačije  bice i ono se razltkuje od drugih na svaki način! A to je dobro, to
Je d1vno što se vi razltkujete od drugih, što se ne ponavljate, što nijeste nalik
<l~llomobth~Ford. Milioni sličnih automobila se mogu lako proizvesti. Vi
niJeste masma, vi ste čovjek. U čemu se sastoji vaša čovječnost, vaša
lJudskost? Po čemu se razlikujete od mašine? Vašom osobcnošĆu! Mašine se
ponavljaju mogu se ponovo napraviti - izmijeniti. Vi možete automobil
marke Ford zamijeniti sa nekim drugim modelom iste marke; to nije
problem. Alt niJedan čovjek ne može hiti zamijenJen. Nikada' On je toliko
jedmstven, to je tako osobeno rascvjetavanje koje sc događa samo jednom.
Zato nemoJ hn1 sklon ntualima. Nastoj da sve shvatiš i da budeš razuman!
Nastoj da shvatiš bitisanje u zakonu prirode, i da samo takav zakon slijediš.
. Ona Je naknadno zapisala ove stihove. Ona je slavila taj fenomen
kroz slthove, putem pjesme. Napisala je:

Na sve moguće načine 
pokušavala sam 
da vedrice održim zajedno
nadaju6 se do tanki bambus
ne(e nikada pu6.
Iznenada se dno provali/o.
Nema više vode;

nema više mjeseca u vodi -
u mojoj ruci.

Na1 svaki mogu6 način pokušavala sam da vedrice održim
zajedno. l ti si nastojao na svaki mogući način da vedrice održiš skupa.
Podržavao si svoj um da ostane sjedinjen. Taj um je najviša barijera a
misliš da ti je prijatelj. Um je neprijatelj koji te podržavao na svaki mogući
način.
Govorio sam mnogo protiv uma, ti si le stvari potom uzeo k
znanju i od toga načinio podršku. Ako to što govorim postane znanje za
tebe, kada odeš od mene ti ćeš tako biti znatno učeniji. Tada će i riječi protiv
uma biti preobraćene u podršku. Zato nemoj moje riJeči primati kao učenje,
nemoj od toga stvarati znanje. Bolje bi bilo da pažljivo saslušate što
govorim i da odbacite sve što znate. Nemojte od toga stvarati dodatak za vaš
stari um.

Na sve moguće na6ne
pokušavala sam
da vedrice održim zajedno
nadajući se da tanki bambus
neće nikada pući.

nema više mjeseca u vodi
praznina u mojoj ruci

Možeš li naći išta slabije od uma? Možeš li naći išta iluzornije od
misli? Možeš li naći išta nemoćnije od misli? Ništa se ne može ostvariti
pomoću njih, ništa ne proizilazi iz pukih misli; one se samo umnožavaju i
neprestano ponavljaju. One su načinjene od istog materijala kao i snovi- od
zaista neegzistencijalnog, tek samo jedan vrtlog u praznini tvog bića.
Iznenada se dno provali/o i Č'ijono je rekla to: "Ništa nije bilo
do mene. Ja sam čak radila sve suprotno tome; na svaki način sam
pokušavala da vedrice držim zajedno nadajući se da tanki bambus nikada
nde pući.

Iznenada se dno provalilo
to nije bilo nešto što sam ja uradila,
to nije bilo uslijed mog djelovanja."
Iznenada se dno provalilo.
To je bilo slučajno.
Nema više vode,

nema više mjeseca u vodi
praznina u mojoj ruci.

Voda je iščezla, vedrica je nestala. Samo je praznina u mojoj
ruci i a to predstavlja Budu: praznina u ruci. Onda kada imaš prazninu u
ruci tada imaš sve jer praznina uopšte nije nešto negativno. Praznina je nešto
najpozitivnije jer sve proizilazi iz ničega. Sve ovo oko nas je rođeno iz
praznine. Praznina na dlanu znal:i izvorište na dlanu. Sjeme je tu, tako
sićušno, a iz njega iznikne veliko drvo. Odakle dolazi to veliko drvo? Samo
pogledaj sjeme, otvori ga i pokušaj da nadeš drvo. Ako otvoriš sjeme, tamo
ćeš pronaći samo prazninu. Iz te praznine dolazi to veliko drvo, iz tc
praznine nastaje sav ovaj univerzum- biće potiče iz ništa.
Praznina na mom dlanu ukazuje da je sve u mojoj ruci; izvor iz
koga sve dolazi i u koje se sve potom vraća. Praznina na mom dlanu znači
da je sve u mojoj ruci, da se sve sastoji u tome. "Iznenada se to dogodi. Ne
mogu sebi čestitati za to. To sc iznenada dogodilo! Ja sam činila sup;otno."
Zbog toga su sveci oduvijek govorili - oni koji vjeruju ili koriste
terminologiJU Boga, oni govore da se to događa putem njegove milosti.
Cijonno kao ni budisti. ne vjeruje u Boga, oni ne koriste takvu simboliku.
Zato Cijono ne može reći: "Pntem njegove milosti" ona ne može tako reći.
Ekhart će reći: "Samo Njegovom milošću - ja nemam nikakve kvalifikacije.
Ja nijesam ništa uradio za to. Ja nijesam to uslovio." Mira će reći:
"Krišninom milošću". Tereza će reći: "isus i njegova milostivost". Budisti ne
vjeruju ni u k ak vo g personifikovanog Boga; njihov pristup je sasvim izvan
personifikacije simbola. Oni nijesu antropocentrični. Zato čijono ne može
reći "milostivost"; ona samo kaže da se to iznenada dogodi](;, ali
ipak ostaje isto. "To se iznenada dogodilo. Ja sam upravo činila suprotno."
. "Sve je iščezlo: voda se prosula, mjesec je nestao praznina u
ruct." To je prosvjetljenje: kada je praznina u ruci. kada je sve prazno, kada
nema nikoga, čak ni tebe - jer ako si ti prisutan, prisutno je i vedro, ono staro
vedro. Ako ti nijesi tu, ako je soba sasvim prazna, tvoje biće uopšte niJe
ispunjeno, ti si postao izvor. Ti si dospio do prvobitnog lika. A to je
najblaženiji mogući trenutak. Taj trenutak postaje VJečan, više nema kraja.
Ovaj trenutak tada postaje vječnost. Više nikada nećeš hiti nešto drugo jer
više i ne postojiš. Ko tada može biti tužan'? Ko žalostan? A ko razočar<;n?
Ko može nešto željeti i zbog toga biti frustriran? Praznina ne može biti
frustrirana? Praznina ne može željeti. Praznina ne može ništa očekivati. Zato
ona ostaje sasvim blažena, u potpunom blaženstvu.
Ako sc poistovjetiš sa stvarnošću, ako postoji tvoje "ja", ti ćeš biti
u bijedi. Ako te nema, ne može biti nikakve bijede. Zato je cio problem u
sljedećem: Biti ili ne biti? A Ćijono je iznenada razotkrila da ne postoji:
Praznina u ruci 
potrebno kako bi ostali zdravi, razboriti; u snovima možeš odbaciti svoje
ludilo. Cijela no(' je katarza. Kroz snove ti odbacuJeš sve svoje ludosti.
a ujutro se osjećaš zdrav i razborit. Tako se možeš tokom cijelog dana
ponašati razumno jer imaš cijelu noć da sc ponašaš suludo.