DVANAESTO  POGLAVLJE

NEKOLIKO ZAKLJUČAKA

Iz svjedočanstva svih suglasnih tradicija lako ćemo zaključiti da postoji jedna “sveta zemlja” u najizvrsnijemu smislu riječi, prototip svih “svetih zemalja”, duhovno središte kojemu su podvrgnuta sva ostala središta. “Sveta zemlja” je i “zemlja svetih”, “zemlja blaženih”, “zemlja živih”, “zemlja besmrtnosti”. Svi su ti izrazi jednaki te im još valja pridružiti naziv “čista zemlja”! koji Platon rabi upravo za “boravište blaženih”.2 Obično se to bora- vište smješta u “nevidljivi svijet”, no, želimo li shvatiti o čemu je riječ, ne smijemo zaboraviti ni same “duhovne hijerarhije” o kojima također govore sve tradicije, a koje zapravo predstavljaju inicijacijske stupnjeve.(

U tekućem razdoblju našega zemaljskog ciklusa tj. u Kali-yugi, ta je “sveta zemlja”, koju štite čuvari skrivajući je od svjetovnih pogleda jamčeći ipak nekakve vanjske odnose, zapravo nevidljiva, nedostupna, ali samo za one koji nisu ovlašteni da do nje dopru. Trebamo li, sto- ga, njezinu lokalizaciju u određenom području smatrati doslovce ili samo simbolički stvarnom ili možda oboje istodobno? Na to ćemo pitanje jednostavno odgovoriti da za nas same zemljopisne činjenice, kao uostalom i one povijesne i ostale, imaju simboličku vrijednost čime im se očevidno ne oduzima ništa od njihove vlastite zbiljnosti, kao činjenicama, nego im se, osim te neposre- dne zbiljnosti, dodjeljuje veće značenje.4

Daleko od toga da smo kazali sve što se ima za kazati o temi kojom smo se bavili u ovoj studiji, i sli- čnosti koje smo iznijeli zasigurno ukazuju na mnoge druge sličnosti. Međutim, sigurno smo kazali mnogo više nego što je do sada bio slučaj. Možda će neki biti u iskušenju da nam to predbace. Smatramo, međutim, da nema osnove za predbacivanje, u uvjerenju kako ovdje nema ničega o čemu bi valjalo šutjeti, premda smo mi u manjoj mjeri od koga drugoga raspoloživi za osporava- nje pitanja prikladnosti javnoga izlaganja stvari koje su ponešto neobične naravi. Što se toga pitanja prikladno- sti tiče, ograničit ćemo se na ovu kratku primjedbu: u okolnostima u kojima danas živimo događaji se odvija- ju takvom brzinom da postoje mnoge stvari čiji uzroci nisu neposredno vidljivi, i čije su primjene prilično, ako ne i posve nepredvidljive. Želimo se uzdržati od svega što bi, izbliza ili izdaleka, nalikovalo “proročanstvima”. Smatramo ipak prikladnim za kraj navesti rečenicu Jo- sepha de Maistrea, koja danas vrijedi u većoj mjeri nego prije stotinu godina: “Moramo biti spremni za jedan be- skrajan događaj božanskoga reda kojemu se primičemo brzinom koja zapanjuje sve promatrače. Neumoljivi proroci najavljuju da je to vrijeme već nastupilo.”

Bilješke

POGLAvLJE I

! Drugo izdanje, !949.

2 Les Fils de Dieu, str. 2(/, 2(/-2(/7, 272; Le Spiritisme dans le Monde, str.27-20.

( Moramo u tome pogledu kazati da su “ patnički” narodi, od kojih su Bohemijanci jedan od najzanimljivijih pri- mjera, veoma zagonetni te zahtijevaju da ih se pozorno istraži.

4 Dr. Arturo Reghini napomenuo nam je da bi to moglo biti povezano s timor panicus koji su poznavali stari na- rodi. Ta nam se sličnost čini vrlo vjerojatna.

, Protivnici g.Ossendowsskog htjeli su objasniti istu činje- nicu pretpostavljajući da je u rukama imao ruski prije- vod Indijske misije, prijevod čije je postojanje više nego problematično jer ga nisu poznavali čak ni nasljednici Saint-Yvesa. G. Ossendowskom se također predbacu- je da piše Om dok Saint-Yves piše Aum. No, ako Aum predstavlja svetu jednosložnu riječ rastavljenu na svo- je osnovne elemente, ipak je Om pravilna transkripcija koja odgovara pravilnom izgovoru, u obliku u kojemu se izgovara u Indiji i Tibetu. Ta je pojedinost dostatna za procjenu kompetencije nekih kritičara.

/ G. Ossendowski, koji ne zna da se radi o aerolitu, neke pojave, poput pojave znakova na njegovoj povrišini, po-

kušava objasniti pretpostavkom da je riječ o nekoj gli- nenoj ploči.

7 Bilo je također zanimljivih sličnosti s lapsit exilis, kame- nom palim s neba na kojemu su se u stanovitim okol- nostima pojavljivali natpisi i koji se poistovjećivao s Gralom u inačici Wolframa von Eschenbacha. Ono što stvar čini još zanimljivijom jest da je po istoj toj inačici Gral naposljetku bio prenesen u “Kraljevstvo svećeni- ka Ivana” koje su neki htjeli izjednačiti s Mongolijom, a zapravo se niti jedna geografska lokalizicacija ne tre- ba doslovce shvatiti (usp. L’Esoterisme de Dante, !9,7, str.(,-(/ i dalje).

0 Bili smo jako začuđeni kada smo nedavno doznali da neki ovu knjigu smatraju “svjedočanstvom” u korist osobe čije nam je postojanje, u vrijeme kada smo je pisa- li, bilo posve nepoznato. U potpunosti poričemo svaku tvrdnju takve vrste, s koje god strane dolazila, jer je riječ isključivo o iznošenju podataka o tradicionalnom sim- bolizmu te apsolutno nema nikakve veze s bilo kakvim “personifikacijama”.

POGLAvLJE II

! Minos je u Grka bio istodobno zakonodavac živima i su- dac mrtvima. U hinduističkoj predaji te dvije funkcije pripadaju odvojeno Manuu i Yami, no tu dvojicu se obi- čno predstavlja kao braću blizance što ukazuje na to da se radi o podvostručenju jedinstvenoga načela uobliče- na u dva različita gledišta.

2 To sjedište “sunčeve dinastije”, smatramo li ga simboli- čnim, možemo usporediti s rozenkrojcerskom “tvrđa- vom Sunca” i, također, s Campanellinim “Gradom Sun- ca”.

( Taj naziv “brahmanska crkva” u Indiji se zapravo nije ni- kada rabio osim u krivovjernoj sljedbi i posve modernoj Brahma Samâj sljedbi nastaloj početkom !9. stoljeća pod europskim i osobito pod protestantskim utjecajem, koja se ubrzo podijelila u više suparničkih ogranaka, a danas je gotovo posve ugušena. Zanimljivo je primijetiti da je jedan od utemeljitelja te sljedbe bio djed velikoga pje- snika Rabindranatha Tagore.

4 Sveti Bernard kaže da je “Ponitfex, kao što upućuje eti- mologija njegova imena, neka vrsta mosta između Boga i čovjeka” (Tractatus de moribus et officio episcoporum, III, 9). U Indiji postoji pojam koji se pripisuje džainistima i potpuno odgovara latinskom pontifexu: to je Tîrthamka- ra, doslovce “onaj koji gradi prijelaz ili prolaz”; prolaz o kojemu je riječ jest put Otkupljenja (Moksha). Tîrthamka- raja ima dvadeset četiri, kao i staraca iz Apokalipse koji, između ostaloga, čine Svećeničko vijeće.

, Po drugom stajalištu, ti su ključevi, svaki za sebe, ključe- vi “velikih misterija” i “malih misterija”. U nekim prika- zima Janusa dvije moći simboliziraju se također jednim ključem i žezlom.

/ Napomenimo u tom pogledu da je društvena organiza- cija u srednjemu vijeku na Zapadu preslikala ustanovu kastā: kler se podudarao s brahmanima, plemstvo s kšatri- jama, treći stalež s vaišjama, a robovi sa šudrama.

7 Poznato je pitanje “svećenika Ivana” u doba svetoga Luja, tijekom Carpinovih i Rubruquisovih putovanja. Ono što je zakompliciralo stvar jest da, po nekima, navodno po- stoje četiri osobe s tim naslovom: na Tibetu (ili Pamiru), u Mongoliji, Indiji i u Etiopiji (ova, pak, ima veoma širo- ko značenje). No, vjerojatno je ovdje samo riječ o različi- tim prikazima iste moći. Govori se također da je Džingis Kan htio napasti kraljevstvo svećenika Ivana, ali ga je ovaj odbio bacivši munje na njegovu vojsku. Nakon mu- slimanskih invazija svećenik Ivan konačno se prestao pojavljivati, a izvana će biti prikazivan kao Dalaj-lama.

0 U središnjoj Aziji, posebice u Turkmenistanu, pronađe- ni su nestorijanski križevi koji imaju sličan oblik, s vi- teškim križem u čijemu se središtu na nekima nalazi simbol svastike. S druge strane, treba primijetiti da su nestorijanci, čije su veze s lamaizmom po svemu sudeći neosporne, imali važan utjecaj, iako dosta tajnovit, od početaka islama. Sabejci su pak vršili snažan utjecaj na arapski svijet u doba bagdadskih kalifā. Smatra se tako- đer da su upravo kod njih utočište pronašli posljednji neoplatonisti, nakon boravka u Perziji.

9 Na tu smo pojedinost već ukazali u našoj studiji L’Esote- risme de Dante.

!0 U starom Rimu, naprotiv, imperator je istodobno bio Pontifex Maximus. Muslimanska teorija kalifata također sjedinjuje dvije ovlasti, barem u izvjesnoj mjeri, kao i da- lekoistočna ideja wanga (vidi La grande Triade, poglavlje XVII).

!! Na drugome mjestu obznanili smo postojanje analogije između ideje chakravartin i Carstva u Dantea čiji traktat De Monarchia u tom pogledu ovdje treba spomenuti.

!2 Kineska tradicija rabi,  u posve usporedivom  smislu, izraz Nepromjenjiva Sredina. Valja napomenuti da se prema masonskom simbolizmu Majstori okupljaju u Sobi Sredine.

!( Keltski simbol kotača sačuvan je u srednjem vijeku. Nje- gove brojne primjere možemo pronaći na romaničkim crkvama, a čini se da je i sama gotička rozeta izvedena iz njega jer postoji povezanost između između kotača i simboličnoga cvijeća, poput ruže na Zapadu i lotosa na Istoku.

!4 Isti taj znak nije bio stran ni kršćanskom hermetizmu: u starom karmelićanskom samostanu u Loudunu vidjeli smo veoma zanimljiv simbol, vjerojatno iz druge polo- vice !,. stoljeća, u kojemu svastika, zajedno sa znakom ( nacrtati znak!!) o kojemu ćemo govoriti kasnije, zauzima jedno od najvažnijih mjesta. Korisno je ovom prili- kom napomenuti da karmelićani, koji su došli s Istoka, pripisuju utemeljenje svoga Reda Iliji i Pitagori (kao što masonerija svoje utemeljenje pripisuje Salomonu i čak Pitagori, što je veoma zanimljiva sličnost). S druge strane, neki smatraju da su u srednjemu vijeku imali inicijaciju veoma sličnu templarskoj i onoj redovnika iz Mercyja. Znamo da su potonji svoje ime dali jednome stupnju škotske masonerije o kojem smo dosta govorili u L’Esoterisme de Dante.

!, Ista se primjedba odnosi i na kotač na čije smo pravo značenje upravo ukazali.

!/ To navodimo samo kako bismo podsjetili na mnijenje, još fantastičnije, koje svastiku smatra primitivnim oru- đem namijenjenom stvaranju vatre. To što je taj simbol ponekad bio povezivan s vatrom, jer poznat kao znak Agni, bilo je iz posve drugih razloga.

!7 Korjen dhri bitno izražava ideju stabilnosti. Oblik dhru koji ima isti smisao, korijen je riječi Dhruva, sanskrtsko- ga imena Pola, a neki mu pripisuju i grčko ime za hrast, drus. Na latinskom, uostalom, ista riječ robur istodobno označava hast i snagu ili čvstoću. U Druida (čije ime se možda treba čitati dru – vid, ujedinjujući snagu i mu- drost) kao i u Dodoni, hrast je predstavljao “drvo svije- ta”, simbol čvrste osi koja povezuje polove.

!0 Ovdje treba podsjetiti na biblijske tekstove u kojima su pravda i mir usko povezani: “Justitia et Pax osculatae sunt” (Psalam 04, !!), “Pax opus justitiae” itd...

POGLAvLJE III

! Postoji inače velika razlika u smislu između “Svijeta” i “ovoga svijeta” u toj mjeri da u nekim jezicima za njih postoje postoje dva posve odjelita izraza: tako je na arapskome “Svijet” el-âlam dok je “ovaj svijet” ed-dunyâ.

2 On je, uostalom, najizričitije izjavio, u samome Evanđe- lju, da nije riječ o miru u smislu u kojemu ga shvaća pro- fani svijet (Iv !4, 27).

( La Kabbale juive, sv. I, str. ,0(.

4 Ibid., sv. I, str. ,0/ – ,07.

, Vrlo sličan simbolizam izražava i srednjovjekovna figu- ra “stabla živih i mrtvih” koja je inače u veoma jasnom odnosu s idejom “duhovnoga potomstva”. Valja, tako- đer, napomenuti da se sefirotsko stablo također smatra istovjetnim sa “stablom života”.

/ Bog, po Talmudu, ima dva sjedišta: pravde i milosti. Ta dva sjedišta odgovaraju također “tronu” i “prijestolju” islamske tradicije. Ova pak, s druge strane, dijeli božan- ska imena çifâtiyah, tj. ona koja izražavaju upravo Alla- hove atribute, na “imena veličanstva” (jalâliyah) i “imena ljepote” (jamâliyah), što odgovara još jednoj razlici istoga reda.

7 La Kabbale juive, sv. I, str.,07.

0 Po sv. Augustinu i raznim crkvenim ocima, desna ruka predstavlja istodobno Milost i Dobrotu, a lijeva ruka je, ponajprije ona Božja, simbol Pravde. “Ruka pravde” je jedno od uobičajenih obilježja kraljevstva. “Ruka koja blagoslivlje” znak je svećeničke vlasti, a katkada se uzi- mala kao Kristov simbol. Taj lik “blagoslivljajuće ruke” nalazi se na nekim galskim novčanicima, kao i svastika, katkada sa savinutim granama.

9 To se središte, ili neko od onih uspostavljenih po njego- voj slici, može simbolički opisati istodobno kao hram (svećenički vid koji odgovara miru) i palača ili sud (kra- ljevski vid koji odgovara pravdi).

!0 Riječ je o dvije polovice zodijačkoga ciklusa čije prikaze često nalazimo na portalima srednjovjekovnih crkava u ustroju koji mu očito daje isto značenje.

!! Svi simboli koje ovdje navodimo zahtijevali bi poduže objašnjenje. Možda to jednom i učinimo u nekoj drugoj studiji.

!2 La Kabbale juive, sv. I, str. 497-490.

!( Broj za oba ta imena, dobiven zbrajanjem vrijednosti he- brejskih slova od kojih su sačinjeni, jest (!4.

!4 La Kabbale juive, sv. I, str. 492 i 499.

!, Ibid., sv. I, str. ,00-,0!.

!/ Potonja opaska priziva, naravno, one riječi: “Benedi- ctus qui venit in nomine Domini”. Ovo potoonje odnosi se na Krista, kojeg Hermin Pastor izjednačava upravo s Mihaelom na način koji se nekima može činiti veoma neobičnim, no koji ne može začuditi one koji razumiju odnos između Mesije i šekine. Krist se također naziva “kraljevićem mira”, a on je istodobno i “sudac živima i mrtvima”.

!7 Taj je broj sačinjen od imena, osobito od imena Sorath, demona sunca, koji je kao takav suprotsavljen anđelu Mihaelu. Vidjet ćemo kasnije i jedno drugo značenje.

!0 Prema navodu gosp. Vulliauda, La Kabbale juive, sv. II, str. (7(.

!9 Dva suprotstavljena vida predstavljaju se osobito s dvi- je kaducejske zmije. U kšrćanskoj ikonografiji one se spajaju u “amfisbeni”, zmije s dvije glave od kojih jedna predstavlja Krista, a druga Sotonu.

20 Upozorimo još da se “globus svijeta”, obilježje imperijal- ne moći ili univerzalne monarhije, često nalazi položen u Kristovoj ruci što uostalom pokazuje da je on znak duhovnoga autoriteta kao i vremenite moći.

POGLAvLJE IV

! Gosp. Ossendowski piše Brahytma, Mahytma i Mahynga.

2 Vidjeli smo prije da je Metatron “anđeo lica”.

( Po dalekoistočnoj tradiciji “Nepromjenjiva Sredina” je mjesto gdje se očituje “Aktivnost Neba”.

4 One koje bi takav izraz začudio mogli bismo pitati jesu li ikada razmišljali što znači triregnum, tijara s tri krune koja je, s ključevima, jedno od glavnih papinskih insi- gnija.

, Govori se također da je Mojsije morao pokriti svoj lice koprenom kako bi mogao govoriti narodu koji nije mo- gao podnijeti njegov sjaj (Izl 24, 29-(,). Riječ je o simbo- ličnom ukazivanju na nužnost egzoteričke prilagodbe mnoštvu. Prisjetimo se u tom pogledu dvostrukoga značenja riječi “révéler” što može značiti “skinuti veo”, ali i “ pokriti velom”. Isto tako riječ istodobno očituje i prekriva mišljenje koje izražava.

/ To se ime nalazi, na prilično začudan način, čak u sta- rom kršćanskom simbolizmu ondje gdje, među znako- vima koji služe prikazivanju Krista, susrećemo jedan koji se kasnije smatrao kraticom Ave Maria, ali je prvo- tno bio ekvivalent onoga znaka koji spaja dva krajnja slova grčkoga alfabeta, alfu i omegu, da bi označio da je Riječ početak i kraj svega. On je, zapravo, još složeniji jer označava početak, sredinu i kraj. Taj znak (ručno ga nacrtati!!) zapravo se rastavlja na A V M, tj. na tri latin- ska slova koja točno odgovaraju trima glavnim elemen- tima jednosložnice Om (samoglasnik “o” na sanskrtu je nastao spajanjem “a” i “u”). Sličnost toga znaka Aum i svastike, i jedan i drugi uzimaju se kao Kristovi simboli, čini nam se osobito značajnom s točke gledišta koja nas zanima. Valja, s druge strane, napomenuti, da taj znak predstavlja trojni oblik postavljen u obrnutom smislu svojih elemenata, što ga na nekin način čini ekvivalen- tom “Salomonova pečata”: uzmemo li ovoga u obliku (ručno nacrtati!!!) u kojemu horizontalna srednja crta precizira opće značenje simbola obilježavajući plan re- fleksije ili “Vodenu površinu”, vidimo da oba lika sadrže isti broj linija te se na koncu razlikuju samo po svome ustroju gdje horizontalna linija jednoga lika u drugome postaje vertikalna.

7 Za daleko obimnije izlaganje tih koncepcija o “trima svjetovima” obvezni smo uputiti na naša prethodna djela, L’Esoterisme de Dante i L’Homme et son devenir se- lon Vêdânta. U prvoj knjizi inzistirali smo prije svega na podudarnosti tih svjetova koji su zapravo stanja bića, sa stupnjevima inicijacije. U drugoj smo posebno ponudili cjelovito objašnjenje, sa stajalište čiste metafizike, teksta iz Mândûkya upanišad, u kojemu je u potpunosti izložen simbolizam koji je ovdje u pitanju. Ono što smo sada vidjeli jest njegova posebna primjena.

0 U poretku univerzalnih načela, funkcija Brahâtme se odnosi na Išwaru, funkcija Mahâtma na Hiranyagarbhu, a ona Mahânge na Virâj. Njihove zasebne atribucije lako se mogu izvesti iz te podudarnosti.

9 Mândûkya upanišad, šruti /.

!0 Saint-Yves dobro kaže da su “kraljevi-magi došli iz Agarte, ne donoseći, međutim, nikakve pojedinosti o toj stvari. Imena koja im se obično pripisuju nedvojbeno su izmišljena osim možda onoga koji se zove Melkior, na hebrejskome “kralj svjetla”, koji je dosta važan.

!! Hinduistička amritâ ili grčka ambrozija (dvije riječi koje su etimološki identične), napitak ili hrana besmrtnosti, također je bila poznata kao vedska soma ili mazdejska haoma. Zimzelena smolasta ili ljepljiva stabla u simbo- lizmu imaju važnu ulogu. Ponekad se osobito uzimaju kao Kristov znak.

!2 Govori se da je Aditya (što potječe od aditi ili “nerazdje- ljivo”) najprije bilo sedam, tek onda dvanaest, i da im je poglavar dakle bio Varuna. Dvanaest Aditya su: Dhâtri, Mitra, Aryaman, Rudra, Varuna, Sûrya, Bhaga, Vivaswat, Pûšan, Savitri, Twaštri, Višnu. Oni su isto tako očitova- nja jedinstvene i nedjeljive bîti. Također se govori da se na kraju ciklusa simultano javljaju tih dvanaest Sunaca vraćajući se potom u u svoje prvotno i bitno jedinstvo svoje zajedničke prirode. U Grka se također dvanaest olimpskih bogova podudaraju s dvanaest znakova zo- dijaka.

!( Simbol na koji upućujemo upravo je onaj koji katolička litrugija pripisuje Kristu kada za njega rabi naslov Sol Justitiae. “Riječ”je, zapravo, o “duhovnome Suncu”, tj. pravome središtu svijeta; a izraz Sol Justitiae odnosi se, uostalom, izravno na svojstva Melki–cedeqa. Valja tako- đer napomenuti da je lav, solarna životinja, u antici i srednjemu vijeku istodobno znak pravde i snage. Znak lava u zodijaku je vlastita kuća sunca. Sunce se sa svojih dvanest zraka može smatrati predstavnikom dvanaest Aditya. Po drugome gledištu, ako sunce predstavlja Kri- sta, dvanaest zraka su dvanaest apostola (riječ apostolos znači “poslanik”, a zrake su “odaslane” od sunca). U bro- ju dvanaest možemo k tomu vidjeti savršenu prilago- dbu kršćanstva prvobitnoj tradiciji.

POGLAvLJE V

! U tome pogledu ovdje također podsjećamo na “izgublje- nu riječ” Masonerije koja također simbolizira tajne istin- ske inicijacije. “Potraga za izgubljenom riječju” samo je drugi oblik “potrage za Gralom”. To opravdava odnos na koji je upozorio povjesničar Henri Martin između “ma- sonstva svetoga Grala” i masonerije (vidi L’Esoterisme de Dante, !9,7., str. (,-(/). A i objašnjenja koja tu dajemo omogućuju nam da shvatimo ono što smo kazali o uskoj vezi između simbolizma Grala i “zajedničkoga središta” svih inicijacijskih organizacija.

2 Ime Longin srodno je s grčkom riječju za koplje, logké (što se izgovara lonké). Latinska riječ lancea ima, uostalom, isti korijen.

3 Ta dva lika ovdje zasebno predstavljaju kraljevsku i svećeničku moć. Isto je s Arthurom i Merlinom u ustanovi “okrugloga stola”.

4  Kazat ćemo samo da je simbolizam često u vezi s “osi svijeta”. U tom smislu, krv koja kaplje s koplja ima isto značenje kao i rosa koja se javlja na “stablu života”. Znamo uostalom da su sve tradicije jednodušne u potvrdi da je vitalno načelo usko povezano s krvlju.

5 Neki kažu smaragd koji je pao s Luciferove krune, no tu postoji zbrka koja potječe otuda što je Lucifer prije svoga pada bio “anđeo krune” (tj. Keter, prvi sefira), na hebrejskome Haka- triel, ime čiji je broj ///.

/ L’Homme et son devenir selon le Vêdânta, str. 150

7 O tome “prvobitnom stanju” ili “edenskome stanju” vidi L’E- soterisme de Dante, !9,7, str. 4/-40 i /0-70: L’Homme et son devenir selon le Vêdânta, str.!02

0 Priča se da je Set ostao četrdeset godina u zemaljskome raju. Taj broj četrdeset ima također smisao “pomirenja” ili “povratka načelu”. Periodi koji se mjere tim brojem često nalazimo u judeokršćanskoj tradiciji: prisjetimo se četrdeset dana potopa, četrdeset godina tijekom kojih su Izraelci lutali pustinjom, četrdeset dana Mosjijeva bo- ravka na Sinaju, četrdeset dana Kristova posta (korizma ima, naravno, isto značenje), a mogli bismo nedvojbeno pronaći i druge primjere.

9 “I Henok hodaše s Bogom, i više se ne pojavi (u vidljivom ili nevidljivom svijetu) jer ga Bog uzeše” (Post ,, 24). Bio je, dakle, prenesen u raj zemaljski. Isto tako misle neki teolozi, kao što su Tostat i Cajetan. O “zemlji svetih” ili “zemlji živih” vidi dalje u ovoj knjizi.

!0 To je sukladno simbolizmu koji rabi Dante smještajući raj zemaljski na vrhu planine Čistilišta koja se u njega poistovjećuje s “polarnom planinom” svih tradicija.

!! Hinduistička tradicija naučava da je na početku postoja- la samo jedna kasta koja se zvala Hamsa. To, dakle, znači da su svi ljudi noramlno i spontano posjedovali duho- vni stupanj označen tim imenom, a koji onkraj svih ra- zlika četiriju današnjih kastā.

!2 U nekim inačicama legende o svetom Gralu dva su smi- sla čvrsto sjedinjena jer knjiga postaje upisivanje koje je izvršio Krist ili neki anđeo na samome kaležu. Ovdje bi bilo lako povezati “knjigu života” s nekim elementima apokaliptičkoga simbolizma.

!( Ime Arthur posjeduje značajan smisao koji se povezuje s “polarnim” simbolizmom koji ćemo možda objasniti nekom drugom prilikom.

!4 “Vitezova okrugloga stola” katkada je pedeset (koji je u Židova bio broj Jubileja, i dovodi se također u vezu s ‘kraljevstvom Duha Svetoga’). No, ipak ih je uvijek dvanaestorica koji imaju odlučujuću ulogu. Podsjetimo također, u tome pogledu, na dvanest velikaša Karla Ve- likoga u drugim srednjovjekovnim legendama.

!, Na sličnost Montsalvat s Mêru upozorili su nas Hindusi, i to nas je dovelo do pomnijega istraživanja značenje za- padnjačke legende o Gralu.

POGLAvLJE VI

! Prema perzijskoj tradiciji postojale su dvije vrste haome: bijela, koja se mogla dobiti samo na “svetoj planini” i koju su ondje zvali alborj, i žuta koja će zamijeniti prvu kada pradjedovi Iranaca budu napustili stvoju prvobitnu postojbinu, ali koja je također kasnije izgubljena. Ovdje je riječ o sukcesivnim fazama duhovnoga zata- mnjenja koje se stvara postupno kroz različita razdoblja ljudskoga ciklusa.

2 Dionysos ili Bachus ima više imena koja odgovaraju isto- mu broju različitih vidova. Barem po jednome od tih gledišta, tradicija kaže da je došao iz Indije. Pripovijest prema kojoj se on rađa iz Zeusova bedra počiva na na veoma zanimljivom jezičnom spajanju: grčka riječ mêros, “bedro”, bila je zamijenjena s imenom Mêrua, “polarnom planinom”, s kojom je fonetski gotovo identična.

( Broj obiju tih riječi je 70.

4 Melkisedekova žrtva obično se smatra “prefiguracijom” euharistije, a kršćanski svećenik u načelu se poistovje- ćuje sa samim Melkisedekom po riječima iz Psalama koji se odnose na Krista: “Tu es sacerdos in aeternum secundum ordinem Melchissedec” (Ps !!0, !!).

, Poslanica Hebrejima ,, !!.

/ Ime Abram još se, dakle, nije promijenilo u Abraham. Ime njegove supruge Saraï istodobno se bilo promijenilo u Sara (Post !7), tako da je zbroj brojeva tih dvaju imena ostao isti.

7 Post !4, !9-20.

0 Valja također napomenuti da se isti korijen nalazi još u riječima islam i moslem (musliman). “Podvrgavanje Bo- žjoj volji” (to je pravi smisao riječi islam) nužni je uvjet “Mira”. Ovdje izražena ideja slična je onoj hinduističke dharme.

9 Poslanica Hebrejima 7, !-(.

!0 Ibid. 7,7.

!! Postanak !4,22.

!2 Broj obaju tih riječi jest !97.

!( To je cjelovito opravdanje identiteta na koji smo ranije ukazali. No, valja primijetiti da sudjelovanje u tradiciji ne mora uvijek biti svjesno. U tom slučaju ona nije ništa manje stvarna kao sredstvo prijenosa “duhovnih upli- va”, no ona ne podrazumijeva djelatno pristupanje bilo kojemu stupnju inicijacijske hijerarhije.

!4 Možemo također kazati, po onome što je bilo rečeno, da ta superiornost odgovara onoj novoga saveza nad starim zakonom (Hebr 7,22). Valjalo bi objasniti zašto je Krist rođen u kraljevskom plemenu Jude, a ne u sveće- ničkom Levijevu plemenu (vidi isto 7, !!-!7), no ta bi nas razmišljanja odvela predaleko. Organizacija dva- naest plemena, poteklih od dvanaest Jakobovih sinova, povezuje se, naravno, s uspostavom dvanaesterostrukih duhovnih središta.

!,PoslanicaHebrejima7,9.

!/ Ibid. 7,0.

!7 U Pistis Sophia  aleksandrijskih  gnostika,  Melkisedek se opisuje kao “veliki primatelj vječne svjetlosti”. To odgovara funkciji Manua koji prima “svjetlo razuma” posredstvom zrake koja izravno emanira iz Načela da bi se odrazila u svijetu koji mu pripada. Stoga se Manu naziva “sinom sunca”.

!0 Postoje i druge tradicije povezane s Melkisedekom. Po nekima od njih, njega je u raju zemaljskome posvetio anđeo Mihael u pedeset drugoj godini. Taj simbolički broj ,2 ima inače važnu ulogu u hinduističkoj tradiciji u kojoj se smatra brojem svih smislova koje obuhvaća Veda. Čak se govori da tim smislovima isto tako pripa- daju različiti izgovori monosilabe Om.

!9 To ime ili radije naslov Dharma–râja osobito se rabi, u Mahâbhârati, na Yudišthira. No, on je najprije bio Yama, “sudac mrtvima”, na čiji smo blizak odnos s Manuom pri- je ukazali.

20 Anđeo Mihael se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje sa svoja dva obilježja u prikazima “posljednjega suda”.

2! U starih Egipćana Mâ ili Maât je istodobno bila “pravda” i “istina”. Njezin prikaz vidimo na jednoj od pločica vage Suda, dok je na drugoj pločici prikazana posuda, hijeroglif srca. Hoq na hebrejskome znači “odluka” (Ps 2, 7).

22 Ta riječ Haq ima kao numeričku vrijednost !00, broj koji je jedan od temeljnih cikličkih brojeva. U Indiji je šivait- ska brojanica sastavljena od !00 zrnaca, a prvotno zna- čenje te brojanice simbolizira “lanac svijeta”, tj. uzročno ulančavanje ciklusa ili egzistencijalnih stanja.

2( To značenje moglo bi se sažeti u slijedećoj formnuli: “snaga u službi prava” da je suvremenici nisu odviše zlorabili uzimajući je u posve izvanjskom smislu.

24 Vidi L’Esoterisme de Dante, !9,7., str.,0.

2, Riječ khan, naslov koji narodi središnje Azije daju pogla- varima, možda se nadovezuje na isti korijen.

2/ Cedek je također ime planete Jupiter čiji se anđeo nazi- vao Cadkiel–Melek. Sličnost s riječi Melki–Cedek (kojoj se samo dodaje El, božansko ime koje čini završetak svih anđeoskih imena) ovdje je odviše očevidna da bismo o njoj raspravljali). Isti planet u Indiji se naziva Brihspati, što je isto što i “nebeski prvosvećenik”. Drugi sinonim Malkuta je Sabat, čiji se smisao “počinka” jasno odnosi na ideju “mira”, kao što ta ideja izražava, kao što smo ranije vidjeli, izvanjski vid same šekine, onaj posredstvom ko- jeg se ona priopćuje “unutarnjemu svijetu”.

27 P.Vulliaud, La Kabbale juive, t.I, str.,09

20 U Samarijanaca planina Garizim ima istu ulogu i iste na- zive: ona je “blagoslovljena planina”, “vječna uzvisina”, “brdo predaje”, “kuća Božja” i svetište njegovih anđela, boravište šekine. Ona se čak izjednačuje s “prvobitnom planinom” (Har Qadim) gdje se nalazio Eden i koju nisu poplavile potopne vode.

29 S.Vulliaud, La Kabbale juive, sv. I, str.,09.

(0 L’Esoterisme de Dante, !9,7., str./4.

(! La Kabbale juive, sv. II, str.!!/.

(2 Kalpa obuhvaća četrnaest manvantara; Vaivaswata, dana- šnji Manu, sedmi je od tih kalpi koji se zove Šrî – Švêta – Varâha – Kalpa ili “doba bijeloga vepra”. Zanimljvo je napomenuti još i to da Židovi Rim nazivaju Edomom. No, tradicija još govori o sedam rimskih kraljeva od kojih drugi od njih, Numa, koji se smatra državnim za- konodavcem, nosi ime koje je upravo silabičko preokre- tanje Manuova imena, koje se također može usporediti s grčkom riječi nomos, “zakon”. Postoji, dakle, razlog da smatramo da su tih sedam rimskih kraljeva, s određe- noga gledišta, samo poseban prikaz sedam Manua u ne- koj određenoj civilizaciji, kao što su sedam mudraca u Grčkoj, s druge strane, u sličnim uvjetima prikaz sedam Rišija u kojima se sažimlje mudrost ciklusa koji neposre- dno prethodi našemu.