Nekoliko primjera židovskih zvjerstava

Tijekom cijele svoje povijesti Židovi su počinili milijune zvjerstva, od kojih većina nikada neće biti zabilježena i koja se namjerno prikrivaju i gube za povijest. Ne samo

da su činili milijune zvjerstava tijekom povijesti, namjerno i stalno, već zvjerstva čine i danas u Rusiji, u Kini, na Kubi, u Mađarskoj i u Njemačkoj, kako Istočnoj tako i zapadnoj. U stvari, oni danas čine zvjerstva u svakoj zemlji na svijetu, uključujući tu i Sjedinjene Države. Zbog toga, navesti nekoliko skromnih primjera nije pravedno. Međutim, pošto mnogi ljudi nisu upoznati sa prirodom ovih zvjerstava, vjerujem da će navođenje nekoliko primjera barem djelomično baciti svijetlo na divljaštvo židovske prirode, na sveobuhvatnost njihovog programa i na dijaboličku okrutnost koju Židovi ispoljavaju prema zemljama domaćinima od kojih su živjeli i na čiji račun su se gojili.

Sama židovska religija zasnovana je na mržnji, prijevari i uništenju drugih nacija. U Starom zavjetu, počevši od pete knjige Mojsijeve 20:10, nailazimo na političku obmanu i uništenje koje otkrivaju židovski pisci:

“Kada dođeš pod bilo koji grad da se zaratiš, prvo ga ponudi mirom.

Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav narod koji se nađe u njemu neka ti plaća danak i bude ti pokoran.

Ako ne učini mir s tobom nego se zarati, tada se bori s njim.

I kada ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškarce u njemu mačem.

A žene i djecu i stoku i što god bude u gradu, sav plijen u njemu, otmi, jedi plijen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj.

Tako čini sa svim gradovima, koji su daleko od tebe i nisu od gradova ovih naroda.

A u gradovima ovih naroda, koje ti Gospod Bog tvoj daje u nasljedstvo, ne ostavi na životu nijedne duše žive.”

Ovdje, dakle, imamo ključ židovske religije kojoj smo mi, bijeli ljudi, glupavo bili partneri u ispovijedanju. Lukavo, izdajnički, obmanjivački, Židovi tvrde da imaju neotuđivo, od Boga dano pravo da uništavaju, ubijaju i satiru sve druge narode i nacije koje odaberu za žrtve. Na kraju krajeva, “Gospod” je to zapovjedio, bar tako kažu židovski tvorci spisa, a stotine milijuna bijelih nežidova bili su dovoljno glupi i dovoljno naivni da u to povjeruju.

Glupost, naivnost i suradnja nežidova u cjelini, a bijelih nežidova posebno, sa ove točke gledišta, bili su ključni faktori židovske sposobnosti da podijele, osvoje i unište ogromno mnoštvo svojih neprijatelja, koje daleko nadmašuje broj samih Židova. Židovska đavolska prepredenost, koja je u stanju da izopači umove svojih žrtava, toliko da same pomažu svoje uništenje, najvažniji je činilac židovskog programa osvajanja i uništenja svijeta. Stara izreka “koga bogovi žele uništiti, prvo ga natjeraju da poludi” istinski bi trebala glasiti “koga će Židovi uništiti, tome prvo slude mozak do točke da njihova žrtva pomaže svoje uništenje.”

Pogledajmo sada nekoliko primjera židovskih zvjerstava na djelu. Sjetimo se, također, da je židovski aksiom da ubijaju najbolje. Zbog toga, oni uvijek uništavaju svako vodstvo koje bi narod mogao imati ili koje bi se možda razvilo u budućnosti.

Ubojstvo u Dresdenu

Prije drugog svjetskog rata grad Dresden je bio jedan od najljepših na svijetu. Štoviše, riječ Dresden je bila sinonim za kulturu, ljepotu i umjetnost. Poput mnogih drugih gradova u Njemačkoj, ovaj grad je bio posebno bogat njemačkom kulturom i nasljeđem svog naroda. Zamak, opera, Heftkirche, Frauen Kirche, nabrojimo samo neke od tisuća građevina koje su bile prelijepe i izuzetni primjeri njemačke (bijele) kulture.

Normalan broj stanovnika bio je oko 600.000 ljudi. U veljači 1945. godine, izbjeglice iz istočnih zemalja su, bježeći pred Crvenom armijom i tražeći utočište na zapadu, preplavile Dresden,

tako da je ukupna populacija tada brojila oko 1.200.000 ljudi. To su bili ljudi koji su se borili protiv komunista i bili izraziti antikomunisti. Moramo se sjetiti da je tada rat praktično bio završen i da Dresden nikakvom igrom mašte nije mogao biti prikazan kao vojni cilj. U prosuđivanju onoga što slijedi, moramo imati na umu da je Dresden predstavljao najljepši primjer njemačke umjetnosti i kulture, da on nije bio vojni cilj i da je u to vrijeme bio pretrpan izbjeglicama koje su bježale pred Crvenom armijom, barbarima sa istoka.

U noći 13. veljače 1945. godine u 2213h, britanski bombarderi počeli su bacati stotine tisuća zapaljivih bombi na nesretne, bespomoćne izbjeglice i građane Dresdena koji su samo pokušavali izbjeći pokolj od Crvene armije. Napade su pažljivo isplanirali kao hijene, đavolski Židovi kako bi učinak razaranja i ubijanja bio maksimalan. Odabrano je vrijeme kada su građani Dresdena bili na ulicama slaveći kršćanske blagdane. Tisuće njih bili su živi spaljeni.

Kada je prvi napad bio izvršen, preživjeli su izašli iz skloništa da pokušaju spasiti zatrpane, a kada je tisuću vatrogasaca došlo iz okolnih gradova da pomogne, podmukli Židov je ponovno udario. U 0130h ujutro, 14. veljače, samo tri sata poslije prvog napada, drugi, još veći val britanskih bombardera ispustio je novu, smrtonosnu kišu razornih bombi na bespomoćne bijele ljude, žene i djecu ispod njih. Na divni stari grad Dresden bačeno je toliko zapaljivih bombi da je vatrena stihija uraganskih proporcija progutala cijeli grad. Toplina je bila toliko intenzivna, da su se nekada živi ljudi pretvorili u leševe koji su iznosili svega polovinu njihove nekadašnje visine. Tisuće ljudi koji su se krili u skloništima, bili su istopljeni u jednu tečnu masu, majka sa djetetom u rukama bila je pronađena doslovno istopljena i pretvorena u malu statuu od katrana na pločniku. U bijesnim, demonskim pokušajima da se zatre divni Dresden, grad umjetnosti i kulture, na njega je bačeno više od 650.000 zapaljivih bombi tijekom napada.

I kao da to nije bilo dovoljno, sljedećeg dana, koji je bio Velika srijeda, dok je Dresden još bio u žestokom plamenu, ogromna masa američkih B-17 bombardera počela je udarati po onome što je još ostalo od ovog izuzetnog grada.

Velika tragedija i sramota u svemu ovome bila je što su piloti, koji su bacali bombe, bili

bijeli nežidovi koji su pobili bijelu braću koji su se borili za očuvanje Bijele rase. Ono što ovi bijeli piloti, čiji su umovi bili zagađeni židovskom promidžbom, nisu znali, a njihovi židovski šefovi jesu, bila je činjenica da se u istoj zoni nalazilo i 26.260 savezničkih zarobljenika! Ovo je samo jedan primjer židovskog zla i podlosti. Iako su se američki i britanski vojnici borili kako bi spasili ove židovske parazite od zaslužene kazne, te iste Židove nije bilo briga što će usput pobiti i bijele zarobljenike.

Međutim, ovo nije bio kraj židovske mržnje i barbarstva. Konačni udarac židovske podlosti bio je zadan pošto su bombarderi B-17 odletjeli. Za njima je došlo 37 lovaca B-51 koji su imali zapovijed da lete nisko i pobiju sve što se kreće! To su i činili, pucajući strojnicama na ljude koji su pokušavali napustiti Dresden ili one koji su pokušavali da se spase duž obale rijeke Elbe.

Ovi B-51 lovci letjeli su na maloj visini duž obale rijeke i pobili sve na što su naišli.

Da li vam ovo zvuči poznato? Sjetite se zločinačke ideologije Židova u Deuteronomiju 20:16 “Ne smijete poštedjeti ništa što diše!”

Zapamtimo da je ovo zločinačka židovska religija koju su prakticirali tisućama godina, religija kojom su obmanuli bijelog čovjeka napravivši ga dijelom te iste vjere sa ciljem da obožava, idealizira i štiti Židove.

Poslije rata, lagali su cijelom svijetu i rekli da je tijekom napada ubijeno samo 35.000 ljudi, ali kako su godine prolazile, konačno je pronađeno 135.000 mrtvih. Ali, i to je bila velika laž. Pravi broj pobijenih između 13. i 14. veljače bio je između 300 i 400 tisuća.

Da bi još više uvreda unijeli u svoje izdajstvo, Židovi su poslije rata izmislili divovsku obmanu, optuživši Nijemce da su pobili 6 milijuna Židova, a cilj svega toga bio je da se na Nijemce sruči mržnja i rodi samilost prema Židovima koji su, prije svega, taj rat i otpočeli. Sa ciljem da “dokažu” ovu kolosalnu prijevaru, Židovi su pokazivali fotografiju za fotografijom gomile spaljenih leševa. Ali, leševi koji su prikazivani nisu bili uopće Židovi, već Nijemci koji su spaljeni u prelijepom Dresdenu.

Mi, bijela braća i sestre, iz ovog strašnog događaja moramo izvući izuzetno jaku pouku. A ona glasi da Židovi sve bijele ljude smatraju svojim neprijateljima i da je samo pitanje vremena kada će početi razarati gradove po Americi, kao što su to učinili sa Dresdenom, osiguravši prethodno da im to dozvolimo. Druga lekcija koju možemo naučiti je da je za ovakvo izdajničko djelo bila potrebna dovoljna suradnja bijelih pilota britanskog i američkog zrakoplovstva. To nam iznova ilustrira koliko je moćna njihova promidžba!

Treća lekcija koju moramo naučiti je da nema kompromisa, pregovora ni koegzistencije sa izdajničkim i dijaboličnim Židovima. Njihova religija i njihova urođena parazitska priroda nagone ih da uništavaju sve što je dobro u ovom svijetu. Nema mira ni koegzistencije sa ovim divljim zlom. Ili oni, ili mi. Budući da sam pripadnik velike Bijele rase, više bih želio da preživimo mi, nego taj zli parazit.

* * * * *

Kao što sam već rekao, Židovi su počinili milijune zvjerstava tijekom svoje povijesti i ta zvjerstva se nastavljaju, dostigavši danas svoj cressendo. Nije mi cilj da ih sve rekapituliram, jer bi za to bila potrebna čitava enciklopedija. Navest ću ukratko samo još nekoliko njih, da uštedim prostor.

Crveni teror u Rusiji

Godine 1917. izbila je ruska revolucija koja je zbacila carsku vlast. To su učinili okorjeli židovski teroristi koje je obučio Židov Lav Trotsky, na East Side-u u New Yorku. Revoluciju je u velikom obimu financirao Jacob Shciff, židovski multimilijunaš koji je bio na čelu bankarske firme sa Wall Streeta, Koehn, Loeb i kompanija. Pored ostalih Židova koji su financirali revoluciju, on sam je dao prilog od 200 milijuna dolara za njen uspjeh.

30. kolovoza 1918. Židov Uritzky, koji je tada bio na čelu židovske tajne policije u Rusiji pod nazivom Čeka, bio je ubijen, a Lenjin je bio ranjen. Boljševici su ovo iskoristili kao izgovor za uvođenje crvenog terora koji je otpočeo slijedećeg dana i koji se, na izvjestan način nastavio slijedećih 50 godina. Cjelokupno članstvo Komunističke partije, koje je 1918. godina brojilo ne više od 100.000 ljudi, pretvorilo se u židovski instrument za ubijanje. Njegov cilj je bio dvostruk: da posije strah i užas među ruske mase i da istrijebi srednju i višu klasu, to jest, najbolje u vodstvu. To vodstvo se prethodno sastojalo isključivo od bijelih Rusa.

Muškarci i žene bivali su utamničeni ili pogubljeni, ne zbog nekakvog prijestupa, već jednostavno zato što su pripadali klasi za koju su Židovi smatrali da može dati potencijalne vođe. U tu kategoriju spadali su gotovo svi trgovci, službenici i zemljoposjednici. Židovi su pobili ne samo ove pripadnike srednje i više klase, već i njihove obitelji.

Malo je vremena trošeno na ispitivanje dokaza i razvrstavanje ljudi koji su odvođeni u noćnim racijama. Uhićenici su obično dovođeni u staru policijsku stanicu u blizini Zimskog dvorca. Tu su, bez prethodnog saslušanja ili poslije njega, izvođeni u  dvorište, postavljani uza zid i strijeljani. Ti zvuci smrti prigušivani su bukom kamionskih motora koji su namjerno puštani u rad. Bio je to crveni teror u akciji.

Ova vrsta terora odvijala se po svim gradovima Rusije. Uskoro su sve tvornice, svi vladini uredi, sve škole i svaka vojna jedinica funkcionirali pod budnim okom židovskih komesara. Ljudska krv je ubrzo počela cijediti ispod vrata komunističkih soba smrti, pošto je na desetine tisuća bijelih ljudi bilo poklano kao stoka na klaonici. Zatim je 5 milijuna onih koji su posjedovali zemlju namjerno izgladnjeno do smrti, što je bio dio prethodno smišljenog plana. Mogu dodati da je jedno od mojih najranijih sjećanja vezano za glad u Rusiji 1922. godine, koju sam osobno iskusio.

Židovi su ubrzano radili kako bi istrijebili nežidovsku vodeću klasu u cijeloj naciji ubijajući svakog bijelog vlasnika tvornice, odvjetnika, vladinog službenika, vojnog časnika i svaku drugu  osobu  koja  se  isticala  ili  je  mogla  postati  potencijalni  vođa.  Sve  crkve  i  katedrale  su

opljačkane, a svaki svećenik i učitelj proglašen je u svojoj zajednici za kriminalca. Populacija robovskih radnih logora ubrzo je premašila brojku od 15 milijuna.

To je dugačka i zastrašujuća priča, no, sve u svemu, nekih 20 milijuna ljudi bijele ruske vodeće klase bilo je pobijeno u suglasju sa naputcima iz židovskog Talmuda. Danas je Rusija proleterska ropska država, pod čizmom židovskih diktatora. Stanovništvo je poslušno, gladno, voljno raditi, lako za kontroliranje, bez vodstva i potpuno nesposobno za pobunu. Židovski ritual ubijanja stalno se nastavlja i nekih 20 milijuna sažaljenja vrijednih robova još uvijek su zatvoreni u bestijalnim logorima, mučeni i gonjeni od strane njihovih židovskih gospodara.

Bela Kuhn u Mađarskoj

Židov Bela Kuhn, čije je pravo ime bio Koen, učestvovao je u boljševičkoj revoluciji u Rusiji. Poslije primirja, njegova grupa židovskih revolucionara se, koristeći lažne putovnice, prebacila u Mađarsku. Dobro snabdijevani novcem od Sovjetske vlade i potpomognuti od prokomunističke domaće židovske populacije, Bela Kuhn je brzo postao diktator cijele Mađarske.

Njegov program bio je da se odmah naoruža i silom prebaci sva industrija i svi zemljišni posjedi, bez izuzetaka, u ruke proletarijata. Nacionalizirao je sve banke, sve koncerne sa preko 200 zaposlenih, sve zemljišne posjede od preko tisuću jutara, svaku zgradu osim radničkih stanova. Nacionaliziran je i sav nakit, sva osobna imovina preko dozvoljenog minimuma, koji se sastojao od dva odijela, četiri košulje, dva para čizama i četiri para čarapa, bila je zaplijenjena.

Rezultat ovakvog socijalnog programa bio je, kao i u Rusiji, ekonomski i društveni kaos. Zemlja, zgrade i industrija se ne mogu preko noći nacionalizirati, a da se ne izazove propast. Zbog toga je, kao i u Rusiji, ovakav program mogao se provesti samo uspostavljanjem crvenog terora. Komunizacija industrijskih i poljoprivrednih resursa zemlje proizvela je glad po gradovima, što je, u kombinaciji sa mržnjom seljaka prema Židovima, dovelo do kasnijeg zbacivanja Bele Kuhna. Pa, ipak, tijekom tri mjeseca vladavine terora, 10.000 ljudi, svećenika, časnika, trgovaca, zemljoradnika i službenika pobijeno je u sadističkoj histeriji koja je bila karakteristična za Belu Kuhna i njegovu bandu židovskih koljača.

Zanimljivo je istaknuti da su seljaci na farmama, koji nisu obrazovani ali imaju dovoljno instinkta da shvate da su krivci Židovi, bili ti koji su preuzeli odgovarajuće mjere, pobunili se protiv njih i srušili ih sa vlasti.

Građanski rat

Jedno od najrazornijih zvjerstava koje su Židovi počinili mladoj američkoj republici bilo je izazivanje rata među njenim državama, koji je bjesnio između 1861. i 1865. godine. Uzrok toga bratoubilačkog rata uopće nije bilo pitanje ropstva niti želja južnih država da se odcjepe. Uzrok je bilo nešto sasvim drugo, nešto što naše povijesne knjige nikada ne spominju.

U razdoblju između 1820. i 1860. godine, zahvaljujući klimi, zemljištu, industriji pamuka i drugim faktorima, snažna ekonomska ekspanzija odigrala se u južnim državama. Značajna nova aristokracija zemljoposjednika i milijunaša, predvođena vlasnicima plantaža, pojavila se, na zdravoj osnovi, u ovom području. Usporedno sa ovim izvanrednim rastom, uspostavlja se i originalna američka tradicija, kao način života. U njoj su bili usađeni svi najbolji aspekti klasičnih civilizacija Rima u Grčke, i štoviše, većina arhitekture bila je rađena po klasičnim uzorima. Mnogi gradovi su dobili imena po gradovima iz drevne klasične povijesti. Razvijala se fina nova kultura, najbolja u Novom svijetu.

Usporedno sa tim, stvorena je velika grupa novih milijunaša. Čak i mali gradovi imali su više milijunaša nego drugi veliki gradovi, osim New Yorka i još nekoliko drugih. Države Juga su ustvari bile izuzetno prosperitetne. U pozadini većine ovih milijunaša bio je posao sa pamukom.

Najznačajnija činjenica u vezi sa tim novim milijunašima bila je ta što su velikom većinom to bili Anglo-saksonci. Trebalo je imati dozu avanturističkog duha, ogromnu količinu energije i naporno raditi da bi se stvarali novi putovi u netaknutim zemljama i izgradile velike

profitabilne plantaže pamuka. Bijeli čovjek je to sa žarom učinio. Bio je to bijelac u najboljem izdanju. U tome Židov nije učestvovao, pošto pionirski pothvati i savladavanje divljine nisu u njegovom arsenalu.

Uz ogromne količine novih bogatstava koja su stvorili bijeli Anglo-saksonci sa Juga, došla je i financijska i politička moć koje su predstavljale ozbiljnu prijetnju židovskoj financijskoj moći na istočnoj obali. I tu leži pravi uzrok građanskog rata.

Židov je vidio u bijeloj anglosaksonskoj aristokraciji sa Juga ozbiljnu potencijalnu prijetnju njegovom financijskom i političkom gospodarstvu, ne samo nad Amerikom, već i nad Engleskom te nad cijelim svijetom. Židov je odlučio da se ta moć mora, ne samo slomiti, već se mora dokraja uništiti. Najbolji način da se to postigne je da se, po običaju, Bijela rasa podijeli u dvije frakcije, da se izmisli neki idiotski, lažni problem koji bi ih gurnuo u rat, gdje bio se oni međusobno poklali.

Židov je to učinio sa žestinom nezabilježenom u američkoj povijesti.

Iako bijelci sa Sjevera, kao ni oni sa Juga nisu uopće ni mislili o crncima kao takvima, vještom manipulacijom i promidžbom, kao i polugama vlasti, ipak je izbio rat koji su Židovi planirali godinama unaprijed.

Bio je to užasan, grješan i okrutan rat. Na strani Unije, poginulih u borbi, umrlih od rana i drugih uzroka bilo je ukupno 359.528 ljudi. Bilo je također i 281.881 ranjenih i osakaćenih. Na strani Konfederacije bilo je ukupno 259.000 mrtvih, dok broj ranjenih nije zabilježen. Sve u svemu, bilo je dakle, oko milijun žrtava u mladoj naciji koja je šezdesetih godina imala populaciju od svega nekih 32.000.000 ljudi. To je užasno visok broj, ali on je samo polovina priče.

I dok se cvijet mladosti američkih muškaraca ubijao i osakaćivao, dotle su Židovi financirali kako Sjever, tako i Jug velikim zajmovima. Kuća Rotschild, onda, kao i danas, aristokracija svjetskog židovskog bankarstva, imala je svoje agente koji su bili dobro usidreni u vladama Sjevera i Juga. U vladi Sjevera imali su svog Židova Augusta Belmontea, koji je rame uz rame sa Samuelom B. Chaseom, ministrom za financije, brinuo za njihove interese. Na Jugu, Rotschildi su imali Judu P. Benjamina, Židova i rođaka obitelji Rotschild, koji je bio ministar financija Konfederacije.

Abraham Linkoln je pokušao zaobići židovske bankare, pa je izdao 364.000.000 dolara nacionalne valute oslobođene kamate, zvane “greenbacks”. Židovske bankarske kuće su se vrlo uzbudile zbog toga. Znale su da će, ukoliko se ustali kao praksa, ovo vladino izdavanje novca bez kamate slijediti i druge zemlje i da će one ostati bez posla. To bi dovelo do zaustavljanja njihove ogromne moći, što one, naravno, nisu željele, pa su iz tog razloga naredile ubojstvo Lincolna, koga je ubio jedan Židov čije je stvarno prezime bilo Botha, a ne Booth.

Kraj građanskog rata nije ni izbliza bio kraj ove jezive vježbe samouništenja. Židovi su bili odlučni uništiti Jug, jednom i za sva vremena, i tome su osvetnički pristupili. Čak i prije kraja rata, ali kada se vidjelo da je Jug poražen, uključili su se u bezobzirni program uništenja koji uopće nije imao opravdanja sa vojne točke gledišta. Sherman je ušao u južnu Konfederaciju i započeo otkos u širini od 100 kilometara u prostoru od Atlante prema moru, samom srcu bogatstva Konfederacije, paleći, pljačkajući i rušeći dio imovine koji je bijeli čovjek godinama gradio. Odatle su se uništavatelji uputili u Južnu Karolinu, gdje su nastavili svoj krvavi teror i strašna razaranja.

Kad je rat bio završen, razaranje je nastavljeno čak sa povećanom žestinom. Trgovačke i financijske strukture Juga potpuno su uništene. Židovi sa sjevera došli su i pokupovali imanja i plantaže koje su vrijedile stotine tisuća prije rata, a sada su, zahvaljujući bankrotu južne ekonomije, mogle se kupiti za par stotina dolara. Baš kao u Njemačkoj poslije prvog svjetskog rata, kada su Židovi bacili tu zemlju na koljena bankrota, sada su Židovi pohrlili na Jug i za samo nekoliko centi za dolar pokupovali sva vrijedna imanja, koja su prije toga bila vlasništvo bijelih Anglosaksonaca.

No to nije bio kraj njihovog dijaboličnog programa destrukcije. Sa bajunetama Unije koji su ih podržavale, bili su odlučni ne samo učiniti novooslobođene crnce jednakima sa bijelim južnjacima, već ih učiniti i njihovim gospodarima. Muškoj bjelačkoj populaciji oduzeto je pravo glasa (žene ga tada ionako nisu imale), pod izgovorom da su učestvovali u pobuni protiv američke

vlade. Pod vodstvom Židova, crnci su bili jedini koji su imali pravo da glasaju, pa su postali zakonodavci, senatori, guverneri, suci, ukratko, bili su židovske lutke za političku moć na jugu. Bijele žene bile su maltretirane i napadane od strane novooslobođene divlje gomile crnih životinja, a bijeli muškarci nisu uživali apsolutno nikakvu zaštitu vlasti. Židov je, tada kao i danas, pokrenuo masovnu kampanju kako bi promovirao miješanje rasa u bivšim državama Konfederacije.

Zahvaljujući herojskim naporima bijelih ljudi, udruženih u novo formiranu organizaciju Ku Klux Klan, konačno im je povraćena sloboda i politička moć. Jedan od najsramnijih i najbjednijih perioda povijesti Amerike trajao je na Jugu i za vrijeme takozvanih dana obnove, kada nije toliko pažnje posvećeno obnovi koliko pljačkanju bijelog stanovništva i konsolidiranju moći Židova u području kojim su da tada dominirali kreativni i napredni bijeli ljudi.

Nekim državama bilo je potrebno 15 do 20 godina da se ponovno oslobode čizme židovske tiranije. Kada su konačno otjerali crnce sa vlasti i povratili kontrolu nad vlastitim zakonodavstvom, Jug je još uvijek bio razoreno i osiromašeno područje. Čak i danas, poslije 100 godina, Jug nije uspio povratiti financijsku ili političku poziciju koju je imao prije građanskog rata. I danas je Jug, budući da je uporište bijelog otpora miješanju, omrznuta meta židovske urote. Protiv Juga Židovi usmjeravaju najzlobnije programe i najustrajnije napade na bijelog čovjeka.

Židovsko korištenje ratova radi daljnjeg učvršćivanja njihove moći

Iz prethodnog kratkog opisa građanskog rata vidjeli smo kako Židovi koriste ratove da bi smrskali neprijatelje i konsolidirali svoju financijsku i političku moć. To nije ništa novo u dugačkoj izdajničkoj povijesti Židova. To su činili još od davnina, a nama preostaje da analiziramo koliko je moćno oružje u židovskim rukama izazivanje ratova.

Slijedi nekoliko ciljeva koje oni ostvaruju izazivajući ratove:

a)     Nagone bijelog čovjeka da počini bratoubilaštvo, da brat ubija brata, a time se desetkuje i slabi Bijela rasa kao cjelina.

b)    U ratovima u Koreji i Vijetnamu koristili su obojene rase da ubijaju bijelce, ali su rezultati isti, što znači da je najbolji dio bijele populacije ubijen i osakaćen.

c)     Koristeći rat, Židovi uništavaju potencijalna uporišta Bijele rase, kakvo je, na primjer, bila njemačka nacija u usponu prije prvog i drugog svjetskog rata. Danas snaga Sjedinjenih Država kao cjeline predstavlja prijetnju za Židove i njihovi cjelokupni napori usmjereni su na uništenje Sjedinjenih Država, najvećeg uporišta Bijele rase.

d)    Osiromašenjem obje strane (države i frakcije) koje su u ratu, i novcem koji daju u zajam objema stranama, Židovi najčešće kada se rat završi imaju obje strane uhvaćene u financijsko ropstvo, što je jadna situacija iz koje se nesretne žrtve ne mogu izvući desetljećima.

e)     Židovi ne samo da su umiješani u financiranje ratova i zgrtanje ogromnih profita koji odatle potiču, već obično imaju pod kontrolom svoje agente u vladama koji im osiguravaju izuzetno unosne ratne ugovore koji obogaćuju nove horde Židova. Kada se rat završi, konsolidacija njihove financijske moći i njihov stisak nad ekonomijom nacije žrtve se povećavaju.

f)     Bez izuzetka, ratovi iniciraju i rasplamsavaju međusobnu mržnju među dijelovima bijelog naroda, koja onda u mnogim slučajevima opstaje generacijama. Građanski rat je dobar primjer. Židovi se trude da se ta mržnja održava u životu, često je koriste da bi izazvali i drugi rat istog tipa u slijedećoj generaciji.

g)    Ratovi su uvijek praćeni slomom moralnih standarda i vrlo su korisni za židovski program uništavanja morala i uspostavljenih tradicija bijelog čovjeka.

h)    Naši američki mladi momci odlaze širom svijeta kao vojska u obojene zemlje poput Japana, Koreje i Vijetnama, odakle se mnogi vraćaju sa obojenim ženama. Ovo je direktno na liniji židovskog programa miješanja Bijele rase.

Dakle, sve u svemu, iz svakog rata u koji Židovi gurnu Bijelu rasu, ona izlazi oslabljena financijski, moralno, politički i genetski. Židov uvijek ojača financijski i politički, a svoj program razaranja, miješanja i porobljavanja Bijele rase dramatično je unaprijedio.

Druga židovska zvjerstva

Želio bih opisati još mnoga monstruozna zlodjela koja su učinjena prema bijelom čovjeku u posljednjih nekoliko tisuća godina, ali to bi zauzelo mnogo prostora.

Spomenuo bih samo Tridesetogodišnji rat u Njemačkoj (1618.-1648.) tijekom koga je uništeno pet šestina svih imanja, a jedna trećina ljudi je ubijena. On je bio potaknut od strane Židova, preko idiotskog pitanja vjere. Također bih spomenuo i masakr na Bartolomejsku noć, u francuskoj, kada je pobijeno 50.000 protestanata. Sjetio bih se i operacije “Keelhaul”, kada je bijeli izdajnik Eisenhower surađivao sa ruskim Židovima i Staljinom i izručio im dva do tri milijuna nacionalista koji su se borili na strani saveznika. Oni su silom razoružani i poslani natrag u Rusiju, gdje se Staljin osvetio tako što ih je pobio ili poslao u susret smrti u Sibir.

Mogao bih navesti bezbrojne druge slučajeve židovskih zvjerstava koja su učinjena Bijeloj rasi, ali zaista nemamo prostora. Recimo samo ukratko da su zvjerstva bezgranična i da nemaju kraja, da se i danas događaju bez prestanka po dijaboličnom židovskom programu koji ima za cilj uništiti Bijelu rasu.

Postoji, međutim, još jedan zločin na koji moram skrenuti pažnju mojim rasnim drugovima. Jedan od najvećih zločina svih vremena izvodi se danas nad bijelim ljudima. Pa ipak, vrlo malo ljudi shvaća što se događa. Mislim na đavolski židovski program miješanja Bijele rase ovdje u Americi.

Taj podmukli program izvodi se neprestano i furiozno, do posljednjeg atoma energije i sa svim raspoloživim oružjem. No, i pored toga, većina bijelih ljudi u Americi je potpuno uspavana i nezainteresirana za to pitanje. Samo mali broj je svjestan da je upravo to pravi židovski cilj, usprkos svim njihovim brbljanjima o građanskim pravima. Nemojmo biti u zabludi, to je njihov pravi cilj. Nepromjenjivi cilj svjetskog židovstva je da Amerika postane miješano smeđa i da se, u stvari, veličanstvena Bijela rasa izbriše sa lica zemlje.

To je bez sumnje najštetnija, najpermanentnija i najđavolskija katastrofa koju su Židovi mogli nametnuti kruni prirode, plemenitoj Bijeloj rasi. Da se sve zgrade sruše, kao u Njemačkoj, a naše autoceste i željeznice razore, pretrpjeli bismo ogroman udarac, ali bismo mogli ponovno ih izgraditi, kao što su to Nijemci učinili. Da se naši gradovi unište, kao što su crnci i Židovi već učinili sa dijelovima gradova u najstrožem centru po cijeloj Americi, mi bismo bili u stanju da izgradimo i izgradili bismo nove. Mogli bismo biti poraženi u ratu, mogli bismo pretrpjeti bilo koju drugu vrstu katastrofe, ali bismo odgajali sinove koji bi povratili našu moć.

No zapamtimo, ukoliko se krv naše rase izmiješa sa crnom krvlju Afrike, onda će Bijela rasa biti zauvijek uništena, a sve nade u budućnost će nestati. Bolje da budemo mrtvi nego da se naša veličanstvena, plemenita Bijela rasa pretvori u smeđe smeće koje će porobiti Židovi.

Zakleti je cilj ove knjige i naše nove religije da probudi bijeli narod Amerike i svijeta. Naš je cilj da ih organiziramo, da im damo borbenu vjeru i da povratimo apsolutnu i bezuvjetnu kontrolu nad našom predodređenom sudbinom.