NEKA TVOJE CVIJEĆE SADA CVATE

 

22. studenog

 

M e d u nama ima jako mnogo bližnjih

koji su bolesni, usamljeni, stari i napušteni

i koji čekaju na neki znak naklonosti i ljubavi,

zahvalnosti i prijateljstva.

Za takve divne ljudske osjećaje

cvijeće može biti idealan tumač.

D o k neki ljudi dobiju cvijeće,

moraju nadasve dugo čekati - do svoje smrti.

Cvijeća ima za mrtve, dok za mnoge,

dok su još bili živi, nije nikad preostao ni cvijetak.

Neke ljude nije bilo moguće dovoljno brzo staviti u grob,

jer su smatrani nevrijednima, suvišnima,

i to gdjekad u kući vlastite djece.

J e d n om sam negdje pročitao

kako mrtva majka govori svojem djetetu:

»Ležala sam pokopana i čula kako dolaziš.

Imao si uza se nekoliko ruža.

Stavio si ih na rub mojega groba,

a ja sam pomislila: da si mi barem dok sam bila živa

donio nekad ružu, jednu jedinu ružu,

ili nekoliko cvjetova s livade,

kako bih bila sretna!«

Z a t o ne čekaj s cvijećem do pokopa.

Daj da cvijeće tvoje privrženosti i ljubavi,

tvoje zahvalnosti i prijateljstva cvate sada.