NEKA TVOJE CVIJEĆE SADA CVATE
22. studenog
M e d u nama ima jako mnogo bližnjih
koji su bolesni, usamljeni, stari i napušteni
i koji čekaju na neki znak naklonosti i ljubavi,
zahvalnosti i prijateljstva.
Za takve divne ljudske osjećaje
cvijeće može biti idealan tumač.
D o k neki ljudi dobiju cvijeće,
moraju nadasve dugo čekati - do svoje smrti.
Cvijeća ima za mrtve, dok za mnoge,
dok su još bili živi, nije nikad preostao ni cvijetak.
Neke ljude nije bilo moguće dovoljno brzo staviti u grob,
jer su smatrani nevrijednima, suvišnima,
i to gdjekad u kući vlastite djece.
J e d n om sam negdje pročitao
kako mrtva majka govori svojem djetetu:
»Ležala sam pokopana i čula kako dolaziš.
Imao si uza se nekoliko ruža.
Stavio si ih na rub mojega groba,
a ja sam pomislila: da si mi barem dok sam bila živa
donio nekad ružu, jednu jedinu ružu,
ili nekoliko cvjetova s livade,
kako bih bila sretna!«
Z a t o ne čekaj s cvijećem do pokopa.
Daj da cvijeće tvoje privrženosti i ljubavi,
tvoje zahvalnosti i prijateljstva cvate sada.