Sve je posve iznenada završilo i našao sam se natrag u sobi. Mislio sam da se upravo budim iz sna. Osjetio sam kako me Emily gleda.

Pogledao sam prema njoj, a njezine su oči bile raskolačene! Viknula je: »Hvala bogu, vratio si se!« Začudio sam se: «Vratio? A gdje sam bio?«

»Pa, otišao si.« - odgovorila je. Odvratio sam: «Nisam to učinio. Bio sam ovdje cijelo vrijeme.« A ona je ponavljala: »Ne, vidjela sam te kako napuštaš svoje tijelo!« I zatim mi je opisala ono što je vidjela.

Tada sam shvatio da su mnogi od tih briljantnih lucidnih snova u stvari iskustva putovanja duše. Treba reći da se Emilv obično ne događaju takva metafizička iskustva, ona je oličenje majke i uživa u svakom trenutku toga!

Međutim, doista je vidjela moju dušu kako odlijeće jer je, po mom mišljenju, bila u opuštenom stanju uma u kojem su njezini filtri bili isključeni. A isključenje tih filtara omogućilo joj je da vidi moj duh kako se diže iz mog tijela i odlijeće.  Vidjela me kada sam odlazio u dubokoj, duhovnoj ljepoti zemlje.

Božanstvo sam najprije otkrio kroz vrata svijeta koja je ovdje postavilo božansko biće. Njegov najviši izraz je, naravno, Zemlja oko nas i nebo oko nas. To je vrlo indijanski: kako sam dijelom Cherokee i Catawba, gajim veliku ljubav prema Zemlji.

To je u velikoj mjeri povezano s radom u koji sam sada uključen. Ono što me pokreće je moja ljubav prema prirodi i prema duhu. Motivira me budućnost koju vidim za Zemlju i njezinu djecu. Vidim je i znam da je moguća.

Kaže se da je najbolji način da se Boga ljubi taj da se voli sve što je stvorio. Ja to promatram ovako: postoji božanski, bezgranični um koji je unutrašnje biće Boga, Vrhovnog bića.

Međutim, čitav vidljivi svijet je jednako bezgraničan, on je vanjski plašt odnosno odijelo Boga. On je vanjski izraz iste stvari, i sve je jedno, savršeno jedno.

Još kao dijete dok sam gledao zvijezde i nebo nisam vidio prazan prostor. Vidio sam radost i osjećao sam svjesnu prisutnost. Osjećao sam božansko biće koje se izražava kroz prirodu i kroz kreaciju.

Kao znanstvenik, promatram to tako.

Taj pogled nije nekompatibilan s proučavanjem biokemije cvijeća — uočavanja kako je sve nevjerojatno čudesno i izvanredno sastavljeno, bilo da se radi o genetici,bilo da se radi o fizici, bilo da se radi o elektromagnetizmu, kvantnoj fizici, teoriji nizova, bilo da se radi o biokemiji, molekularnoj biologiji, anatomiji ili fiziologiji — sve je to izraz jednog nevjerojatnog, svjesnog živog bića.

Sve to je vanjsko tijelo Boga koje vibrira i kreće se kao materija ili prostor ili vrijeme ili energija.

Stoga svaka stvorena stvar predstavlja vrata do Stvoritelja. Walt Whitman je svakako to znao, kao i Thoreau i Emerson. Priroda je veliki učitelj. Izašli smo iz utrobe majke Zemlje koja je vanjski izraz beskrajnog Boga.

 Beskraj je u nama i u svim stvarima, ali nije podijeljena — vječno je u svojoj savršenoj cijelosti. Sve je u nama i savršeno povezano jedno s drugim. To je savršeni kvantni hologram.

Pitanje glasi: Postoji li metatema koja obuhvaća sva ta iskustva? Velika tema i transcendentalna tema je neizrecivo jedinstvo. Jedinstvo.

Ako možete iskusiti to stanje svijesti u kojem transcendirate vrijeme i prostor i materijalizam, možete na Zemlji susresti nekoga iz druge kulture ili drugu osobu s drugog planeta ili druge domene, i umjesto da ih vidite kao »druge«, vi ih vidite kao »jednake«.

To je vrlo važno, jer svijest o »drugosti« ukorijenjena je u neznanju. Drugost je neznanje, dok je jedinstvo prosvjetljenje.

Ako u svim bićima vidite da su svjesna baš kao i mi, tada doživljavate svoje jedinstvo s njima. To je istina bez obzira na to koliko su možda različiti njihovi intelekt, emocionalna obojenost ili fond znanja.

Sve te stvari na koje se obično usredotočujemo u stvari su prolazne.

Ako razmotrimo činjenicu da su svjesni i iskusimo to stanje svjesnosti u kojem vidimo transcendentalnu kvalitetu beskrajnog Uma, tada ih nećemo vidjeti kao »strane« ili »druge«. I to vrijedi bez obzira na to govorimo li o nekome iz Zimbabvea ili Saudijske Arabije ili sazviježđa Alfa Centauri.

Doista nije važno, jer to je još jedno svjesno biće koje osjeća i u kojem je sadržana zbiljnost svjesnosti koja je taj univerzalni aspekt naših vlastitih jastava.

Ukoliko možete iskusiti to stanje jedinstva, možete, prije svega, komunicirati, što je vrlo važno. Kao drugo, nećete osjećati da postoji bilo što čega biste se trebali bojati. Treće, nećete vidjeti ništa s čim biste bili u konfliktu, jer stvari koje su različite doista nisu ključne i nisu važne.

Mogli biste okupiti utemeljitelje svih religija na Zemlji i oni bi se izvrsno slagali i vjerojatno ne bi vidjeli nikakve međusobne razlike.

Probleme uzrokuju podjele koje iz egoizma, materijalizma, šovinizma, neznanja, mržnje ili gluposti stvaraju ljudi. Iskustvo jedinstva je neprocjenjivo iskustvo, tako potrebno u današnjem vremenu...

Dakle, metatema koju sam izvukao iz vlastitog iskustva tih stanja svjesnosti je jedinstvo. To je metatema sljedećih pola milijuna godina: sve više razine jedinstva. Iz toga izrasta savršeni sklad, mir i prosvjetljenje.

Sve to vidite oko nas. Svijet postaje sve integriraniji i sve povezaniji.

ledan od velikih izazova izvanzemaljskog pitanja je: koji stupanj jedinstva čovječanstvo mora postići na univerzalnoj razini da bi moglo biti u miroljubivom odnosu sa svjesnim ali ne-ljudskim životom?

Živimo u kozmičkom trenutku kada ljudi počinju putovati u svemir i kada počinjemo biti svjesni činjenice da nas posjećuju izvanzemaljske civilizacije. I jednostavno shvaćamo da jedinstvo čovječanstva nije dovoljno.

 Morat ćemo transcendirati čak i to i uzdignuti se na razinu na kojoj ćemo razumjeti univerzalni aspekt uma, činjenicu da je svjesni um, sama svjesnost, univerzalna kvaliteta te da je svjesnost u biću životnog oblika s drugog planeta identična svjesnosti u nama — čak i ako su naši intelekti različiti, i ako su naša tijela različita, i ako se naš fond znanja razlikuje. Sve te stvari zapravo nisu bitne.

To, dakle, govori o potrebi za univerzalnom duhovnošću. Živimo u vremenu potrebe za uspostavljanjem ne samo svjetskog mira nego i univerzalnog mira. U vremenu u kojem se takav mir može ostvariti samo preko prepoznavanja univerzalne prirode duha i univerzalne prirode svjesnog uma.

U suprotnom ćemo reći: »Pa, čovječanstvo je jedno i ljudi mogu živjeti u miru«, međutim tu su i svi drugi u svemiru — što ćemo učiniti s njima?

Prava istina je da su svi ti životni oblici svjesni i budni kroz istu unutarnju svjesnost i budnost koja sja unutar svakoga od nas. Nema apsolutno nikakve razlike.

Ta spoznaja uklanja strah — ako možete biti u tom stanju svjesnosti, vi ste u stanju koje je vječno i besmrtno jer se nalazi izvan ograničenja vremena. I beskrajno je, jer nije ograničeno prostorom.

Dakle, ' »univerzalan« ovdje i drugdje označava nešto što se odnosi na čitav svijet u smislu čitavog svemira tj. univerzuma; op. prev. to stanje svijesti je najsigurniji put do uspostavljanja kako svjetskog tako i univerzalnog mira. Zbog toga je temeljni izazov u današnjem svijetu onaj duhovni