24.          NEIZBJEŽNA SUDBINA ČOVJEKA

Među Sai poklonicima je vrlo poznata povijest drveta želja. Sai Baba je, kao dječak, zabavljao svoje male prijatelje materijalizirajući im razno voće na istoj grani tog stabla. Bila je dovoljna njegova misao da na drvetu tamarinda vise banane, grožđe, jabuke i naranče.

Danas Baba drvo želja više ne koristi za nagrađivanje starih školskih prijatelja i ono je poprimilo simboličku vrijednost. Baba se često voli uspoređivati sa tim stablom. „Došao sam” kaže „kako bih udovoljio vašem traženju, ispunio vaše želje i privukao vas k sebi. Ja sam Ljubav i Istina”.

Uzimam plod koji je čuvar stabla ljubazno ubrao sa grane. Želim ga ponijeti kući i posijati. Mnogi poklonici sakupljaju plodove i čuvaju ih kao relikvije. Koristim priliku da bih postavio koje pitanje.

„Znaš, razmišljam o tome da ako se čovjek može roditi kao životinja a životinja se može inkarnirati u čovjeka, znači da je naša sudbina unaprijed označena. Drugim riječima, mi sada programiramo naš idući život. S jedne strane možemo nadzirati našu sudbinu, čineći dobra dijela u ovom životu; s druge, jednom kada smo već započeli jedno postojanje više njime ne možemo upravljati”.

***„Točno, sudbina je već zacrtana. Naše je ponašanje u prošlim životima već odredilo tračnice kojima će juriti naš život. Svako djelo koje činimo u ovom trenutku ucrtava trag našeg budućeg života i svako zbivanje tog budućeg postojanja. Svaki veliki učitelj zna odgonetnuti činjenice i u početku ti reći kako će se na tvoju budućnost odraziti tvoje današnje ogovaranje. Karmički je zakon neumoljiv. Ako baciš kamen u bunar time neminovno stvaraš val. Naša je sudbina označena i Baba to na sasvim jasan način kaže. No igra postaje jednostavnom onda kada se spozna mehanizam. Drugim riječima, poznajući mehanizam izbjeći ćemo zamke. Uništenje i ponovno rođenje ovise isključivo o poznavanju tog mehanizma. No sudbinu je, čak i kada je već označena, moguće promijeniti svojim ponašanjem. Samo će je pozitivno ponašanje promijeniti. To sigurno neće naše želje ili svakodnevno ponašanje. Ako moramo doživjeti prometnu nesreću jer smo u prošlosti mučili svog bližnjeg jasno je da se ta nesreća neće moći izbjeći osim ako na vrijeme ne odlučimo vršiti služenje društvu u onoj mjeri koja odgovara nanesenoj šteti. No otkup mora početi odmah, prije nego počnu djelovati posljedice. Ako smo bili zlonamjerni nećemo moći izbjeći oboljenje koje će nam prouzročiti velike patnje. Kozmički zakon ne poznaje milosti i kažnjava zlonamjernost kao jednu od najvećih grešaka koje čovjek može počiniti. Izbjeći tu patnju možemo jedino tako daje neutraliziramo pozitivnim djelom jednake važnosti. Sudbina je dakle u našim rukama. Bilo je tako jučer i tako je i danas. Ako želimo promijeniti sudbinu koju smo zacrtali jučer moramo djelovati prije nego stigne do cilja, inače će to postati nemoguće”.

„Kako možemo izbjeći stvaranje nečasne sudbine?”

***„Mijenjanjem našeg majmunskog uma koji je uvijek spreman izmišljati nove želje čim su postojeće zadovoljene. To će mijenjanje izbjeći mogućnost stvaranja zle sudbine. Da bi se već u začetku neutralizirale posljedice nekog djelovanja treba naučiti ne izvršiti to djelovanje ili se odmaknuti od rezultata koje ono donosi. Ako se odmaknemo neće više biti očekivanja a ako ništa ne očekujemo nećemo učiniti ništa protiv zakona prirode. Ako nešto očekujemo vrlo ćemo brzo upasti u nečasna djela kako bismo postigli to što želimo. Ako nema očekivanja ili osobnih interesa nikada nećemo učiniti ništa protiv zakona države  ili morala. Naše će ponašanje biti besprijekorno. Pogriješiti ćemo onog trenutka kad se u nama pojave očekivanja. U tom ćemo trenu nastojati usmjeravati zbivanja na način da postignemo najveći  mogući uspjeh. To će neizbježno nanijeti štete i neprilike drugim osobama ili sustavu u kojem živimo. Djelo koje počinimo u tišini i tajnosti neće ostati usamljeno nego će  promijeniti cijeli sustav, željeli mi to ili ne. Bogoštovni obredi mijenjaju našu sudbinu i priječe nas u vršenju djela protivnih Moralnom Zakonu. Jedna od tih tehnika je i ponavljanje imena Božjeg. Druga je služenje bližnjem iz ljubavi. Baba nam postavku o tome kako nas želja drži vezanima uz kotač ponovnog rađanja objašnjava pomoću priče o majmunu koji ostaje uhvaćen u posudi. Seljaci  love majmune pomoću  posude sa  uskim grlom u koju ubace mamac. Majmun uvuče ruku, zgrabi bananu, no kako je zgrčena šaka veća od grla posude, više ne može izvući ruku i misli da ga netko iznutra drži. Osloboditi će se tek kad pusti lovinu odričući se predmeta svoje želje. Tako će se i čovjek osloboditi tek kad nauči napustiti neke svoje vezanosti. Baba ne uči samo stvaranju ugodne sudbine nego i izbjegavanju stvaranja neugodne. Ako ne možeš činiti dobra djela, kaže, nastoji barem ne činiti loša; umjesto da tražiš greške u drugima traži svoje i ispravi ih; ljubavlju i istinom možeš uništiti zlonamjernost, ljubomoru, neznanje, pokvarenost, nasilje, nepravdu, zavist i ogorčenost”.

„Takvo, dakle, mora biti naše ponašanje?”

„Jedan je tibetanski mistik govorio: Odbijte od sebe sve što sebičnost čini privlačnim no zapravo šteti stvorenju. Činite ono što se čini grješnim, no koristi stvorenju. Drugim riječima radite tako da se nikada ne morate crvenjeti sami pred sobom. Moramo se truditi da više zadovoljimo srce no um. Ako uzmemo kao cilj svog bližnjeg misleći pritom da drugi nije ništa drugo do odraz naše vlastite duše, tada stvari postaju lake jer nikada nećemo drugom učiniti ono što ne bi učinili sami sebi. Kao što vidiš značenje grijeha je sasvim osobno. Grijeh sam po sebi ne postoji: to je ljudsko gledanje”.

„Mnogi Babini poklonici i nadalje govore o grijehu a i Baba to katkada čini”.

„Baba sebe postavlja na razinu onih koji ga slušaju. Čovjek vidi ono što mu njegova trenutna razina svijesti dozvoljava. Ima onih koji još uvijek razlikuju dobro od zla, dobrog od lošeg; no ima i onih koji su spoznali jedinstvo svega. To je samo pitanje razine svijesti. Što neki pojedinac čini veću razliku između jedne stvari i druge to je manje duhovno razvijen. Što više govori o grijehu to je više odvojen od istinske stvarnosti. Što više razlikuje dobro od zla to je dalje od cilja”.

„Hoćeš li time reći da onaj koji ne čini razliku između dobra zla ima viziju bližu stvarnosti?”

„Jedino ako to nije samo poza, nego proživljeni život. Onaj tko je iznad pohvala i pokuda je već usvojio viziju jedinstva, tko ne čini razliku između dobrog i zlog, nego smatra da su svi ljudi samo Božja stvorenja, je

već učinio znatan korak naprijed. Ima ih koji ne razlikuje stvari na taj način, i to ne toliko iz uvjerenja koliko iz osobnog interesa ili glumljenja lažne svetosti. I ovdje  treba dobro razumjeti što znači usvojiti neku postavku, i koja je razlika između usvajanja i razumijevanja”.