Prilog 5.

Neizbježna pitanja

Knjiga Apokrifni transurfing naišla je na snažan odjek među čitateljstvom i potaknula mnoštvo pitanja. Vrlo su znakovite i ocjene u recenzijama - ili petice ili jedinice.

Petica i dvojka oduvijek su mi bile omiljene ocjene. Četvorka je znak određene nedorađenosti i nedostatka. Trojka je sivi prosjek. Dvojka je najpoštenija ocjena. A kad dobiješ jedinicu, to nesumnjivo znači da si stvorio nešto iznimno. Ovdje, u novom i dopunjenom izdanju odgovaram na najčešća pitanja.

Na Internetu ima mnogo proturječnih informacija o Bronnikovljevoj metodi. Kako se u tome snaći?

Ljudi su skloni vjerovati onome što pišu masovni mediji. Međutim, Internet je istovremeno i bogata riznica i golema kanta za smeće. Valjda ste toga svjesni? Jedne pored drugih, tako reći na istoj polici, nalaze se pouzdane istine i očite laži, i to nitko ne može kontrolirati.

Što se tiče Bronnikova, njegova je metoda toliko fantastična da s gledišta prosječnog čovjeka jednostavno ne može biti istinita. Ti se prosječni ljudi

ljutito pjene i pišu svakojake pakosti kako bi opravdali i, rekao bih, obranili svoje neznanje. O transurfingu je također napisano mnogo gluposti.

Na sebi sam isprobala metodu X koju preporučujete i iskusila teške nuspojave. Kako možete reklamirati takvo što?

Ja ništa ne reklamiram, nitko me ni za što ne plaća, nego vam, poštovani čitatelji, samo olakšavam zadatak - pomažem vam da iz obilne ponude

instrumenata izaberete one koji su vrijedni pozornosti. Kad nešto preporučujem, svjestan sam svoje odgovornosti, stoga to prethodno provjeravam

na sebi. Nije mi poznata metoda X (u različitim pismima spominju se i drugi nazivi za koje nisam čuo). Još ću jednom ponoviti ono na što sam više puta upozoravao.

Kao što je poznato, knjige o transurfingu "slobodno" su dostupne i na Internetu. Međutim, sve ima svoje razloge i ništa nije besplatno. Ili dobivate jeftinu kopiju s buvljaka ili udovoljavate nečijim tuđim interesima. Stoga vas upozoravam: ako skidate elektronske verzije knjiga s Interneta, ne mogu jamčiti da je taj tekst u cijelosti moj. Moguće mu je dodati bilo što, a to se već i događalo. Vaš je izbor i vaša odgovornost hoćete li čitati originale koje je objavio nakladnik ili ćete odabrati "rabljene primjerke" koji se mogu naći na Internetu.

Blizak mije zdrav način života i uvijek sam nastojao tako živjeti. Vrlo rado bih prešao na sirovojelstvo. "Pokušao sam dva  tjedna  jesti  samo  živu  hranu  i  učinak  je nevjerojatan! Umna i fizička energija na visokoj su razini, baš kao i svijest (percipiram društvo kao... no dobro, nije bitno). I to za samo dva tjedna! Problem je u tome što bih prelazak želio odgoditi još barem 5-7 godina. Razumijete što mislim: mlad sam, dobro  zarađujem,  vodim  mali  privatni  biznis,  srećem  lijepe  djevojke,  posjećujem restorane. Život je predivan i obilan! Ne želim još odbaciti štetne navike - želim živjeti i ludirati se sve snage. Na kakvu prehranu trebam prijeći kako ne bih bio ni čisti sirovojelac, ali niti šarafić u matrici koji kupuje samo ono što se reklamira? Kako se hraniti zdravo, a postići neku platnu sredinu ?

Kompromis se sastoji u odvajanju namirnica i odricanju od štetne hrane - brza hrana,  polugotove  namirnice,  šećer  (zamijenite  ga  medom), namirnice od bijelog brašna (zamijenite ih beskvasnim integralnim kruhom); konzerve isključite u potpunosti, kobasice zamijenite svježim mesom ili morskim plodovima (po mogućnosti sirovim), isključite namirnice koje sadrže transmasti (majoneza, različiti umaci, margarin), od alkohola pijte samo kvalitetno vino, a bilo bi dobro odreći se i kave. Sva navedena i druga dodatna ograničenja uvodite postupno kad za njih postanete "zreli".

Klatno cigarete primilo se za mene jače od krpelja. Pokušao sam s kombinacijom vaših savjeta i savjeta Allena Carra. Razumio sam (i razumijem) da mi cigarete ne daju ništa. Pušim svoju "zadnju" cigaretu... Pola dana prolazi divno, a zatim... Čini mi se kao da netko uzima joystick i navodi me da pušim. Drugim riječima, sekundu prije nisam želio uzeti to smeće u usta, a već sljedeći trenutak mislim: "Ponovno sam pao!"

Pročitajte knjigu Victorije Boutenko Zeleno za zdravlje. Pijte zelene koktele (smoothies) i jednostavno nećete moći pušiti jer će vani se smučiti i poželjet ćete prestati. Stvar je u tome da upravo svježa zelen (još i više od povrća i voća) vraća organizam u njegovo prirodno (normalno) stanje. Biopolje također prelazi na višu razinu vibracija. Tako se jedne strane fizički suživot s destruktivnim klatnima postaje nepodnošljiv, a s druge strane svijest se čisti od otisaka štetnih mentalnih programa. Svježa zelen stabilizira i živčani sustav što nam vraća dobar san i rješava nas parazita svijesti. Na taj se način mogu učinkovito liječiti i opsesivno-kompulzivna stanja i fobije.

Pišete da brz prijelaz na živu hranu nije poželjan. A što ako se čovjek ne prisiljava, nego je to, naprotiv, podsvjesno cijeli žjvot želio i još uvijek želi, a organizam to pozdravlja ?

Osjećate li da ste spremni, možete prijeći odmah. Nakon toga pratite kako se osjećate, jer ne smijete se prisiljavati. Sve treba biti skladno i prema vlastitoj želji, a ne na silu.

Odlučio sam prijeći na sirovu hranu i sada se događa nešto zanimljivo: nisam želio nikome ništa dokazivati (osim samome sebi), ali moji bližnji, koji se mimo svoje volje suočavaju s mojim načinom života, postaju vrlo uznemireni, promatraju me kao čudaka i pokušavaju me na sve načine spriječiti.

Oni su uznemireni zato što u dubini duše shvaćaju koji je put istinit, a koji lažan. Pogledate li reklame, vidjet ćete da se sintetički proizvodi uvijek uspoređuju s prirodnim proizvodima. Čemu takva mimikrija? Očito zato što je prirodno bolje. Zašto onda proizvoditi sintetiku? Kad nestanu vaše unutarnje sumnje, onda će vas i njihovi vanjski odrazi prestati uznemiravati.

Živim s dečkom i njegovim roditeljima. S njim sam već pet godina i on ništa ne želi mijenjati, a na sva pitanja ima samo jedan odgovor: "Nemamo novca." Nemam pristup kuhinji, nemam pravo ulaziti onamo niti nešto pripremati pa moram jesti ono što mi daju. Ne volim obrađenu hranu, meso nikad nisam voljela i ne želim ga jesti, a ne želim piti ni alkohol. Čula sam za sirovojelstvo i shvatila da mi savršeno odgovara. Ali moj mi dečko govori da nisam normalna, jer ako oni mogu nešto jesti, po čemu sam ja bolja. Ja mu kažem da imam pravo biti svoja. On mi govori: "Ne, ti si glupa!" Moram jesti mrtvo meso i trpjeti. Kad zajedno odemo u trgovinu i predložim da kupimo voće, on kaže da "nemamo novca" ili da mi "ne treba". Sebi kupuje koje kakvo1 smeće (za to ima novca). Ne mogu ga napustiti jer bih izgubila posao i stan i završila na ulici. Zato još nisam sirovojelac, ali znam da nikada i od toga neću odustati i nadam se da ću to jednom postati. Nemam vremenai za čekanje. Što mogu odmah učiniti?

Ovo je doista školski primjer. Na vama je da izaberete: ili ćete živjeti životom kakav želite ili onakvim kakav vam nameću drugi. Uobičajene zapreke kao što su nedostatak novca i nemogućnost odlaska drugamo postoje samo u vašoj glavi, zato što vi ništa ne poduzimate, nego samo sjedite u strahu i trpite. Zapravo, zapreke ne postoje ako ih niste svjesni i o njima ne razmišljate. Možete prolaziti kroz zidove (naravno, ne doslovno) samo ako ne razmišljate da to nije moguće. Jednostavno treba krenuti i sve će se složiti samo po sebi. No ako se doista jako bojite, djelujte postupno, prema uputama: vrtite ciljni slajd u kojem ste slobodni, situirani i činite što želite. Tada će vam izvanjska namjera otvoriti vrata. A dotad se dajte u najam. Ali ne sjedite prekriženih ruku.

Već sam tri godine vegetarijanka, a sada počinjem i sa sirovojelstvom. Za sirovojelstvo se nisam odlučila zbog problema sa zdravljem, nego ponajviše zbog svojeg sinčića, jako

bih željela da bude zdrav. Moja obitelj odbacuje moje ideje i naziva me "fanatikom i sektašem". Kad sam natuknula da  želim  tako hraniti i dijete, moj  se muž žestoko usprotivio. Nekako sam mu uspjela objasniti "u što sam se upetljala" i malo sam ublažila  situaciju,  ali to nije riješilo sve probleme. To je kamen spoticanja u mnogim obiteljima u kojima se samo jedan roditelj hrani živom hranom. Svaka obitelj to rješava  na svoj način, ali često bez rezultata: dijete postaje "moneta podmićivanje"pa mu jedan roditelj usta uzima jetrica, a drugi ga potajno hrani mesom... Pomolite mi da odlučim što je bitnije. Kako postupiti u situaciji kad se majka hrani žjvom hranom (dok istovremeno i dalje priprema obroke ostatak obitelji kao i do sada), a ostali jedu kuhanu hranu, ribu i meso, puše i piju? Dijete će jesti sve što mu daju i neće razumjeti Zašto je u obitelji toliko svađa, nesuglasica i proturječja oko hrane. Mislim da u takvim okolnostima nije moguće odgojiti stopostotnog sirovojelca, ali je itekako moguće djetetu usaditi komplekse. Odlučila sam popustiti i jednostavno se posvetiti sebi, ne navaljivati, nego postati žjv primjer zdravog načina Života. Kad dijete naraste, samo će odlučiti kome želi sličiti. Naravno, trudim se što više smanjiti količinu kuhane hrane u njegovoj prehrani, sve mu vrijeme nudim ono što i sama jedem, ali... Teško mi pada ta odluka, svaki put kad sina hranim  kuhanom  hranom,  shvaćam  da  mu  dajem  otrov  pa  mi  se moja  odluka  ne  čini  kao mudrost,  nego kao  slabost.  Grize  me  savjest, gubim motivaciju, postajem frustrirana. Što se događa? Ljutim li se i napadam sve oko sebe  bez  razloga,  ili  me  savjest  grize  s  razlogom,  a  "solomonsko  rješenje"  je popuštanje ovom nepostojanom svijetu?

Ako u obitelji nema dogovora o načinu prehrane, treba članove obitelji ostaviti na miru (uključujući i djecu) i djelovati samo osobnim primjerom. Nažalost, djeca će lakše preuzimati štetne navike odraslih, nego one korisne zato  što  je  mrtva,  sintetička  hrana  poput  narkotika.  Možete  im objasniti zašto se tako hranite, ali ne smijete zbog toga započeti rat u obitelji - to će samo pogoršati stvari. Slijedite svoj put, dajte primjer djeci, ali nikoga nemojte nasilno preobraćati na svoju vjeru, osobito ne neupućene odrasle. Vrijeme će pokazati tko je imao pravo. Radi usporedbe reći ću vam da nitko od mojih bližnjih nije sirovojelac. Svatko ima svoj život i svoj put.

Kako urediti vlastiti život da se ne moram opravdavati pred ljudima? Što odgovarati na pitanja o živoj hrani? Ne mogu početi s pričom o svjetskoj zavjeri, ili, još gore, o matrici. Kad vas konkretno pitaju zašto ste sirovojelac, kako odgovarate?

Jednostavno kažem: "Zato." Potrebu da se opravdavamo pred drugima osjećamo samo kad se moramo opravdavati pred samima sobom. Kad se dogovorite sami sa sobom, izvanjski svijet odmah će vas prihvatiti kakvi jeste.

Što učiniti kad mi dođu gosti? Da im ponudim isklijale sjemenke?

Ne,  naravno.  Gostima  treba  ponuditi  hranu na  koju  su  navikli. Kako reagirati na nečiji poziv, primjerice, u kafić ili restoran?

Ponovit ću: trebate se sami sa sobom dogovoriti je li vam važnije popiti svježe iscijeđen sok i pojesti salatu ili napraviti iznimku od pravila i dopustiti si konzumaciju nečega zabranjenog. I jedno i drugo je ispravno, ako je to vaša odluka, a ne tuđi savjet.

Što je sa sirovom ribom: ona može sadržavati parazite na koje upozoravate, a hranu ne smijemo kuhati?

Sirove morske plodove možete jesti ako istovremeno konzumirate i protuparazitske biljke kao što su češnjak, hren, gorušica i limun. Osim toga, ako se veći dio vaše prehrane bude sastojao od živih biljaka, u organizmu će se stvoriti uvjeti nespojivi s preživljavanjem parazita.

Koje protuparazitsko sredstvo odabrati? Vrlo je teško orijentirati se u bujici komercijalnih informacija o toj temi.

Svaki program ima svoje prednosti i nedostatke. Pronađite u knjigama sami ono što vam odgovara. Najvažnije je da to bude sustavno, a ne neko polovično rješenje koje tobože rješava sve probleme. Protuparazitno čišćenje ima smisla provoditi ako ste odlučili naglo prijeći na sirovojelstvo pa će vam to pomoći da prevladate krizno razdoblje. U protivnom, čišćenje nema smisla jer se parazitima izlažemo svakodnevno. Jedino učinkovito sredstvo protiv njih je živa hrana. Ako budete postupno prelazili na takvu prehranu, paraziti će vas sami napustiti.

Živa hrana stvara okruženje koje je nespojivo s postojanjem parazita. Zamislite da se odjednom sva voda u prirodi pretvori u kiselinu: u rijekama i

jezerima kiselina, s neba također pada kiselina. Sva živa bića bi poumirala. Otprilike takvi uvjeti za parazite nastaju u organizmu kad čovjek prijeđe

na živu hranu, samo što za razliku od navedenog primjera naša unutrašnjost oživljava, čisti se, zalužnjuje, zasićuje kisikom. Parazitima je to nepodnošljivo jer se dobro osjećaju samo u kiselom i trulom okruženju. Organizam osobito dobro zalužnjuje svježa zelen, lubenica, dinja, limunov i narov sok, jabučni ocat, krastavci i kruške. Ako uz to svaki dan konzumirate papar, češnjak, rotkvicu, hren, gorušicu (ne pretjerujte!), "gosti" uopće neće moći živjeti u vama.

Treba još spomenuti i pšenične klice, tj. isklijala zrna s klicama duljine od jednog do dva milimetra. Osim njihova općenitog, u svakom pogledu

iznimno blagotvornog, djelovanja na organizam klice imaju i iznimno snažno biopolje koje normalizira čovjekovu energiju. Zamislimo li grub model biopolja, ono izgleda poput vrtloga koji se okreće u određenom smjeru. Kod samostalnih organizama taj se vrtlog okreće u smjeru kazaljke na satu, a kod parazita suprotno. Oni su nam zbog toga doista strani. Kad uđu u naš organizam, oko sebe stvaraju promjene: preusmjeravaju energiju na svoju stranu što izaziva mnoštvo lokalnih patologija koje kasnije lančanom reakcijom dovode do razvoja niza bolesti. Pšenične klice uspostavljaju pravilan protok energetskih vrtloga što je parazitima nepodnošljivo.

Usput rečeno, te iste klice razbistruju svijest i uvode biopolje u područje viših frekvencija što osjetno povećava snagu intelekta i kreativnu aktivnost. Prve tri knjige o transurfingu napisane su za godinu i pol dana tijekom kojih sam umjesto ručka konzumirao šalicu pšeničnih klica. (Jedna takva šalica može u potpunosti zamijeniti ručak, a to je vrlo praktično u situacijama kad nemamo mogućnosti ili uvjeta za prehranu kakva nam odgovara. Jedini je nedostatak klica u tome što ih treba dugo žvakati, ne kraće od pola sata. Osim toga, nisu osobito ukusne. No, općenito, vrlo su dobre za prijelazni period i čišćenje mozga.) Tada još nisam ni razmišljao o sirovoj hrani, ali je moja prehrana postala manje neuredna što je očito odigralo svoju ulogu.

Čitala sam knjigu o parazitima i načinima kako ih se osloboditi. Knjiga mi se nije svidjela - uglavnom mi je odvratna. Svi imaju gliste, neprestano se primjenjuje klistir, stalno se nešto dezinficira... Klistir je vaš najbolji prijatelj! Slažem se da problem postoji, ali ne treba zato sebe i sve oko sebe dovesti do ludila. Klistirate li se vi i u vlaku (oprostite na intimnu pitanju)? Dezinficirate li sve oko sebe? Neumorno čistite i perete?

Naravno, ne perem i ne čistim neprestano sve oko sebe, ne namjeravam iz svoje kuće izbaciti mačku i ne primjenjujem klistir. Boriti se s parazitima potpuno je besmisleno jer njihovim smo napadima izloženi svakodnevno, gotovo svake minute. Hodajući ulicom, možete se zaraziti parazitima iz zraka jer, primjerice, psi posvuda šetaju. Možete se neprestano omatati zavojima i dovoditi higijenu do apsurda ili možete ljubiti svojeg psića - rezultat će biti isti.

Protuparazitno čišćenje ima smisla i preporučio sam ga, ali samo u slučaju naglog prelaska na čisto sirovojelstvo.  Takav  prijelaz mogu pratiti iznimno neugodne krize koje su tim teže što je viši stupanj zagađenja organizma toksinima i parazitima. I zato prije nego što se odlučite za nagli prijelaz, poželjno je prvo provesti čišćenje organizma te proći protuparazitni program. Ali naglašavam, potpuno je besmisleno primjenjivati protuparazitni program kao sredstvo protiv nametnika. Morat ćete taj program provoditi permanentno, tj. nikada ga ne prekidati. Razumijete li? Je li to normalno? Naravno, nije.

Smisao je u tome da u svojem organizmu stvorimo nepodnošljive uvjete za postojanje i razmnožavanje nametnika. Hraneći sr pretežito živom hranom biljnog podrijetla, stvaraju se upravo takvi uvjeti. Nametnici ne podnose živu biljnu hranu. Biljke su njihovi glavni neprijatelji. Bitka između organizama koji žive samostalno i parazita koji žive na tuđi račun vodi se od samog nastanka živo ta na Zemlji. A samo su biljke u toj bitki više-manje uspješne. Ali, ponavljam, žive biljke, nekuhane.

Prema tome, ako na sirovojelstvo prelazite postupno, jednostavno u svoju prehranu uključite više protuparazitnih biljaka i puno zelenja. Nametnici

će vas postupno sami napustiti zato što će uvjeti u vašem organizmu za njih postati neizdrživi.

Ljeti, kad nam je voće i povrće dostupno u izobilju, moguće je biti sirovojelac. Ali sad je zima i ne razumijem kako to provoditi. Voća i povrća nema u izobilju kao ljeti, a i sve je uvozno i zasićeno kemijom.

Zar mislite da se sirovojelci hrane samo povrćem i voćem? Ako postavljate takva pitanja, znači da još niste spremni prijeći na čisto biljno sirovojelstvo. Na vašem se mjestu još ne bih odricao sirovih morskih plodova, žutanjaka, maslaca, sira, integralnog kruha. Kad postanete spremni, pitanja o tome čime se trebate hraniti prestat će sama po sebi jer ćete imati vlastito, a ne tuđe iskustvo.

Nastojim prijeći na živu hranu, ali živim u Sibiru, nemam vrt, a zimi je nezgodno kupovati povrće i voće u samoposluživanju. 0 klicama da i ne govorimo: njih ovdje jednostavno nema u trgovinama.

Povrće i voće treba jesti sezonski kad prirodno dozrijeva. Zimi se treba hraniti klicama žitarica, orašastim plodovima, sušenim voćem, algama, slabo soljenom ribom, žutanjcima te maslacem i sirom ako se ukaže potreba. Zašto kupovati povrće u samoposluživanju? Za to postoje tržnice. Zar kupus, mrkva i rotkvica ne rastu u Sibiru? Klice sjemenki i mnogo toga drugog moguće je jednostavno naručiti preko interneta. Poželite li nešto jesti, to ćete i naći.

Već 2 godine nastojim prijeći na sirovojelstvo. U proljeće, ljeto i jesen to mi uspijeva, no čim počne hladnoća (zimi u mojem gradu temperature padaju na -35, -40 °C), jako mi je teško ostati sirovojelac. Izbor živih namirnica zimi se znatno smanjuje, a na niskim temperaturama organizam počne tražiti nešto toplo i zasitno. Neprestano sam gladan i spašavaju me kaše. Što da učinim? Sviđa mi se biti sirovojelac, osjećam takvu lakoću, čak mi je i mozak pročišćen. Ali zimi postajem poput gladne zvijeri.

Znači, ne trebate žuriti s prijelazom na čisto sirovojelstvo. Prijeđite kad na to budete spremni. Organizmu treba vremena da se napokon očisti i preustroji. Obratite pozornost na temeljne recepte.

U posljednje vrijeme neprestano mi je hladno. Čini mi se da je to povezano sa sirovojelstvom. Nije mi jasno je li to dobro ili loše? Kako  vam  ne  bi  bilo  hladno,  neophodno  je  sljedeće:

1.       uspostavljanje metabolizma, formiranje.prirodne mikroflore;

2.       čišćenje krvnih žila;

3.       obnavljanje mreže kapilara (njihova se količina s godinama smanjuje).

Uz živu prehranu sve će se samo obnoviti i normalizirati, ali za to je potrebno vrijeme. Ponovit ću još jednom: ne prelazite naglo, sve mora biti s

mjerom i skladno.

Izgubila sam na težini što jako plaši moje bližnje. U osmom mjesecu sirovojelstva moj organizam počeo je sasvim odbijati hranu. Odlučila sam ne miješati se u biokemijske procese svojeg organizma - on bolje zna kada će mršavjeti, a kada se debljati. Imam li pravo? Međutim, brine me činjenica da kao 30-godišnjakinja imam tijelo kao u adolescentice.

Budite oprezni! Griješite ako mislite da organizam ne treba hraniti kad ne traži hranu. Vaš je organizam poslije dugih godina prehrane mrtvom sintetikom nakon naglog prelaska na sirovojelstvo jednostavno zbunjen. Treba ga hraniti svjesno i kvalitetno, čak i kad niste osobito gladni. Proći će godine prije nego što se to "dijete" konačno vrati u svoji prirodno stanje i opameti. Neka vam kao osnova posluže temeljni recepti. Obvezno  se krećite, bavite fitnesom ili gimnastikom. Bez vježbe mišići atrofiraju i tjelesna težina opada. Osobitu pozornost treba posvetiti istezanju. Istezanjem razvijamo skeletne mišiće i povećavamo masu.

Slađem se s vama da se čovjek treba hraniti prirodnom hranom. Namjeravam se postupno privikavati na to, sve dok se potpuno ne odreknem neprirodne (kuhane) hrane. Zasad moja duša i razum nisu našli jedinstvo u tome, ali čini mi se da se na ovaj ili onaj način kreću u tom smjeru. Smatrate li da je moguće baviti se body buildingom i biti sirovojelac? Može li tako rasti mišićna masa ?

Naravno, moguće je. Primjerice, u SAD-u gdje su rasprostranjeni i fast food i prehrana živom hranom, postoji mnogo sirovojelaca koji se bave body buildingom. Ali ne žurite s prelaskom na čisto biljno sirovojelstvo. Možete početi sa sirovim morskim plodovima i klicama mahunarki, prokuhanim dvije do tri minute.

Profesionalno se bavim sportom i tri mjeseca pokušavao sam jesti sirovu hranu. Rezultat me razveselio jer sam osjetio lakoću i postalo mije znatno lakše  trčati. Međutim, nemam snage izdržati dugačke treninge i ozbiljna opterećenja, primjerice dizanje utega. Očito mi u prehrani nedostaje bjelančevina.

U prijelaznom razdoblju možete se hraniti klicama mahunarki, prokuhanim dvije do tri minute, sirom, žutanjcima, sirovim morskim plodovima, živim kašama od klica žitarica. Sportašima se, osim toga, preporučuju cvjetni pelud i banane.

Moja se prehrana značajno izmijenila: jedem zelen, voće, povrće, orašaste plodove, med, datulje su postale neizostavan dio moje prehrane, ali komplicirano je odmah prijeći na zdravu i živu ishranu. Malo se bojim i onoga što ste spominjali u vezi s parazitima, tj. da pri naglom prelasku na živu hranu postoji opasnost da nas paraziti izjedu iznutra?! Je li to doista tako ozbiljno?

O tome da će nas "paraziti izjesti iznutra" govorio sam u vezi s gladovanjem, a ne sirovojelstvom. S gladovanjem treba biti vrlo oprezan.

Preporučujete čitanje, ali ja nemam knjige i koristim se samo audio-snimkom. Slušam je više puta. Je li učinak različit? Čini mi se da je svaki put moje razumijevanje sve dublje i kvalitetnije. Zračim zdravom indiferentnošću, i to mi odgovara.

Čitanje knjiga je drugačiji način recepcije. Mnoge stvari koje ste propustili slušajući audioknjigu, shvatit ćete pri čitanju.

Poslije elektroaktivacije u vodi se pojavljuju pahuljice.

Radi se o mineralima otopljenima u vodi. Bolje je aktivirati destiliranu vodu koja je odstajala na kremenu i šungitu. Šungit prije prvog korištenja treba brižljivo očetkati i prvo ga staviti u malo vode kako ne bi došlo do suvišne mineralizacije.

Može li se stalno piti voda odstajala na šungitu i kremenu ?

Šungit se sastoji pretežito od ugljika. Tek odlomljeni komadići ostavljaju mrlje poput ugljena pa zato kamenje prije prvog korištenja treba temeljito oprati. Kremen sadrži organski silicij nastao taloženjem organizama koji su uginuli prije mnogo milijuna godina. Oba kamena u vodi izlučuju minerale u homeopatskim dozama koje ne mogu naštetiti. To vas ne treba zabrinjavati. Tijekom šetnje ulicom nekog grada, sa zrakom ih udišete znatno više - praktično cijeli periodni sustav elemenata.

Nakon što sam se upoznala s vašom tehnologijom proizvodnje vode, pomalo sam u nedoumici. Proces je previše složen.

Ne postoji proces proizvodnje vode kao takav. Nakon što se sve podesi, rad se svodi na prelijevanje vode iz jedne posude u drugu. Ako se time nikada niste bavili, može vam se činiti komplicirano. Zapravo nije ništa kompliciranije od pripremanja kave.

Kako bismo preživjeli u tehnogenoj civilizaciji, moramo uložiti trud, baš kao što se treba ulagati trud i za preživljavanje u divljini. U jednom i u drugom slučaju valja se truditi. Ne učinite li to, platit ćete na ovaj ili onaj način, i to prvenstveno svojim zdravljem, a potom i svim ostalim. Jeste li

svjesni da je tehnosfera u biti znatno agresivnija od biosfere?

Jesu li zobene pahuljice u hladnoj vodi živa hrana ?

Ne, sve pahuljice iz samoposluživanja već su mrtve jer su bile izložene termičkoj obradi.

Nije li sirovo povrće štetno u velikim količinama? Čak je i povrće i zelenje s tržnice zagađeno pesticidima. Kuhanjem se, navodno, neutraliziraju.

Pri kuhanju nitrati prelaze u nitrite koji su još otrovnije tvari. Živa prehrana nije ograničena samo na sirovo povrće u "velikim količinama". Živih namirnica ima toliko mnogo da ih je teško sve i nabrojiti. Samo se u početku čini da osim voća i povrća ne postoji ništa drugo. Kad započnete proces, vidjet ćete koliko toga ima - nećete moći sve ni kušati.

Izgubila sam menstruaciju, ali inače se osjećam odlično. Liječniku ne želim ići zato što će me proglasiti ludom. Maštam o životu bez menstruacije još od adolescencije. Je li to normalno?

Nakon prelaska na sirovojelstvo, mjesečnice se mogu prorijediti ili sasvim prestati. Menstruacija nije normalna, nego patološka pojava izazvana neprirodnim načinom prehrane mrtvom hranom39

Ako sva biljna hrana postane genetski modificirana,  što ćemo jesti? Naravno, želio bih sam  uzgajati  hranu,  ali to je  moguće  tek  u budućnosti.  Što mogu učiniti u ovom trenutku? Što mogu učiniti oni koji nemaju svoj vrt?

Proizvode iz Europske Unije možete uglavnom kupovati bez rezerve. Ondje su što se toga tiče propisi zasad strogi. Poljska, Austrija, Švicarska, Grčka i Venezuela proglašene su zonama slobodnim od GMO-a. Konkretno, poljski poljoprivredni proizvodi slove kao ekološki najsigurniji.

Može li naškoditi čisto biljno sirovojelstvo bez hrane životinjskog podrijetla?

Neće vam naškoditi ako ne odete u krajnost. Dug prijelazni period na čisto biljno sirovojelstvo prati i izmjena crijevne mikroflore - poslije toga više nema potrebe za hranom životinjskog podrijetla.

Je li dopušteno jesti gljive? Ako je odgovor pozitivan, koje su to gljive i na koji način pripremljene? Jesu li gljive uopće korisne?

Bjelančevine iz gljiva teško se asimiliraju, a i gljive ne sadržavaju ništa drugo što bi bilo korisno. Prema tome, to je hrana za razonodu ili kad nemate ništa drugo za jelo.

Ni u jednoj od svojih knjiga niste pisali o morskoj soli koju se govori da je zdrava jer nije rafinirana i zato njezino dodavanje hrani (npr. ribi) može biti samo pozitivno.

38 Autor ovo uvjerenje temelji na znanstvenim radovima raznih svjetskih znanstvenika, poput Wendy Harris i Nadine Forrest MacDonald: Is Menstruation Necessary?; dr.  Tilden: Diseases of Women and Children; dr. R.B. Glenson; Talks to My Patients; Viktoras Kulvinskas: Survival in the 21 Century; dr. Henry Bieler: Natural Way to Sexual Health; Arnold Ehret: Ljekovita hrana bez sluzavosti  (Karitativni  fond  UPT,  Đakovo  2006.) itd;  op.prev.

Za morsku sol ne bi se moglo reći da nam na bilo koji način koristi. Životinjski organizam nije sposoban usvajati neorganske spojeve. Biljke su za to sposobne. Zato i postoji hranidbeni lanac: biljke se hrane mineralima, a životinje biljkama. Morske alge nešto su sasvim drugo. One su zaista vrlo zdrava, reliktna hrana. Sastav naše krvne plazme srodan je sastavu morskih algi.

Što mislite o tvrdnjama službene medicine da onima koji se hrane sirovom hranom nedostaju neke tvari, primjerice, neki vitamini, kao što je B12. Ili je to možda varka smišljena sredinom 20. stoljeća kako bi se ljude uvjerilo u potrebu za konvencionalnom prehranom te kako bi liječnici i znanstvenici imali neoboriv dokaz: tobože biljnoj hrani nedostaje vitamin B12, a nema ga, kao što oni tvrde, i tome se nikako ne može prigovoriti. Zanima me kako doista stvari stoje s vitaminom B12 i drugim vitaminima i tvarima koje nedostaju. Uzimate li vi vitamine?

Izvori vitamina B12 mogu biti i grožđe, morske alge, jabučni ocat, cvjetni pelud, klice žitarica. Neophodne vitamine stvara i crijevna mikroflora, ali da bi to bila u stanju činiti, mora biti zdrava. Međutim, mikroflora se vrlo sporo preobražava. To je još jedan od razloga zašto je bolje postupno prelaziti na sirovojelstvo. Umjetne vitamine nemojte uzimati.

Ali zašto se svađati s liječnicima: radije pozovite prirodu u pomoć. Zar mislite da bi priroda propustila biljojedima osigurati sve što im je potrebno?

Po svojoj fiziologiji čovjek nije mesojed, ali nije ni biljojed. Prva skupina ima razvijene očnjake i kratko crijevo. Druga skupina ima snažne kutnjake i dugačko crijevo. Kod čovjeka nije izraženo ni jedno ni drugo. Čovjekovo crijevo nije dovoljno kratko da hrana životinjskog podrijetla (osobito ona kuhana) u njemu ne bi počela trunuti, niti dovoljno dugačko za probavu isključivo biljne hrane. Čovjek se nalazi negdje u sredini - on je plodojed. Plodojedi kao što su majmuni i divlje svinje hrane se ne samo travom (mekom zeleni) nego i povrćem, voćem i sjemenjem. Eto u čemu je razlika.

Neki smatraju da čovjek može jesti sve što želi, a da mu to ne našteti, no samo pod jednim uvjetom - ako ostvari jedinstvo duše i razuma. Zašto mnogi ljudi, točnije svi koji se hrane mesom, kuhanom i pečenom hranom te takvu prehranu smatraju zdravom, pobolijevaju?

Kao prvo, oni ne smatraju takvu prehranu zdravom, barem ne u dubini duše. Kao drugo, svijet se  sastoji  od  dviju  komponenti:  fizičke  i metafizičke. Kad bi bilo drugačije, na primjer, samo jedno ili samo drugo, u prvom slučaju misli ne bi imale nikakvu snagu, a u drugom slučaju zbivalo bi se sve što bismo pomislili. Prema tome, možemo zamišljati prehranu, ali fizički aspekt prije ili kasnije moramo uzeti u obzir. Perete suđe, zar ne? A zašto? Pokušajte ga snagom volje natjerati da ostane čisto ih da se ne razbije kad padne na pod. Ta sve je u vašoj moći. Ili možda, ipak, nije?

Htio bih s vama podijeliti svoju teoriju o prirodnoj prehrani. Adolescenti u vrijeme spolnog sazrijevanja pate od akni. Smatram da se to zbiva zato što njihova tijela, koja su njihovi roditelji 14 do 15 godina kljukali svakojakim otpadom, u vrijeme spolnog sazrijevanja počinju izbacivati sve to smeće. Adolescencija je samo "okidač", a ne uzročnik akni. Mnogi tu pojavu objašnjavaju hormonalnim promjenama i slično. Ali nitko se nije dosjetio da je uzrok sasvim jednostavan - zasićenost organizma toksinima. Drugim riječima, na neki se način sav otpad kojim je organizam djeteta bio kljukan počinje izbacivati upravo u vrijeme adolescencije. S tim da akne ne nestaju krajem adolescencije, nego se mogu pojavljivati na koži još dugo, do tridesete godine, a i dulje. Sve je to anomalija. Nitko u prirodi nema takve probleme. Psorijazu također izaziva zasićenost toksinima i zaraženost parazitima.

Upravo tako. Osip na licu, alergiju, rak, dijabetes, AIDS i mnoge druge suvremene bolesti za koje donedavno nitko nije znao, izaziva zasićenost organizma toksinima i nazočnost parazita. Primijećena je zanimljiva (i očekivana) koincidencija: značajni porast degenerativnih bolesti podudara se s pojavom novih tehnologija pripremanja hrane, kao što su konzerviranje, rafiniranje, proizvodnja bijelog brašna, a potom i druga dostignuća tehnogene civilizacije.

Kad bi netko proučio statističku korelaciju između pojave novih sintetičkih proizvoda i novih bolesti, došao bi do šokantnih otkrića i lako bi

obranio doktorsku disertaciju. (Doduše, ne bi, vjerojatno bi ga utišali i ne bi to dopustili.)

Nedavno  je otkrivena zanimljiva pojava koju nazivam "fenomenom djece iz kamene džungle". Ako dijete koje je odraslo na sintetičkoj hrani iz

supermarketa, odvedemo iz grada na selo gdje je hrana prirodna, ono će odmah imati alergijsku reakciju, organizam se odmah sjeti da je dijete

prirode i počinje hitro izbacivati iz sebe nagomilanu kemiju. Naravno, svatko to može protumačiti na svoj način i reći da je, na primjer, prirodna

hrana toliko štetna da se od nje tijelo odmah prekrije osipom.

Vaše informacije o žjvoj prehrani su dragocjene. Ne postavljate se kao kakav guru,  nego direktno pomažete ljudima. No mislim da ipak imate neki globalni cilj. Vjerojatno i vašu poštu odavno nadzire neki agent. (Hello, Mr. agent!)

Nemam nikakav globalni cilj. I nema razloga da me netko "nadzire" jer se matrica sama organizira bez izvanjskog utjecaja. Drugim riječima, ona se samoorganizira. Njezini mehanizmi su jednostavni i prirodni kao što je, na primjer, jednostavno širenje parazita. Paraziti tijela i svijesti (ne ljudi, a još manje strojevi i računala) pravi su tvorci matrice. Iz toga proizlazi logika potrebe čišćenja tijela i svijesti. Kako ih očistiti? Čineći suprotno od načina na koji ih se zagađuje i zamagljuje - preko onoga što ulazi direktno u nas, tj. preko vode, hrane i zraka. Taj pristup može se činiti prozaičnim  i suviše jednostavnim u usporedbi s tako moćnom pojavom kao što je uvlačenje svijeta u matricu. No stvar je u tome da su na ovom svijetu upravo jednostavne stvari najmanje očite.