PREMA JEDNOJ priči, Sokrat je otputovao daleko izvan atenskih granica, posjetio daleke zemlje. Sa svih strana dolazili su mu iskreni ljudi koji su od tog Božjeg čovjeka koji se klonio slave i moći tražili darshanu. Jednog je dana izdaleka u Sokratovu kuću doputovao neki muškarac. Vrata mu je otvorio sam Sokrat. »Dobrodošao, prijatelju!«, rekao je posjetitelju. »Prepješačio sam nebrojene planine i doline samo da bih došao do Sokratove darshane« rekao je neznanac. »Možeš li mi reći gdje ću ga pronaći?«

»Obratio si se pogrešnom čovjeku«, odgovori mu Sokrat. »Vjeruj mi, brate, ja već godinama tražim Sokrata i još ga nisam uspio pronaći.« »Što? Tražiš ga već godinama i još ga nisi pronašao? Ne živiš ovdje?« upita ga čovjek. »Ovdje sam se rodio«, odvrati Sokrat. »I ovdje živim cijeli život. I premda i danju i noću tražim Sokrata, on mi i dalje nekako izmiče.« »Za mene dakle nema nade«, reče očajan čovjek. »Moram se vratiti u domovinu.«
Sokrat ga pogleda u oči i reče: »Svakako je najteže upoznati sebe, spoznati vlastito pravo Ja«.

Ne poznajem poticajniju činjenicu od neupitne čovjekove sposobnosti da svoj život uzdigne svjesnim naporom. — Henry David Thoreau

Proučavanje čovjekova ponašanja zapravo vuče korijene još iz drevnoga doba. Riječi »čovječe, upoznaj samog sebe« pripisuju se grčkome filozofu Sokratu koji je živio u petome stoljeću prije Krista. Sokrat je bio utjecajan učitelj koji je svoje Atenjane poticao na plemenit život, na kritičko i logičko razmišljanje, te na njegovanje znatiželjnog uma koji propituje sve oko sebe. Jednako kao Platon i Aristotel, i on je bio uvjeren da zlo izrasta iz neznanja i neistraživanja razloga zbog kojih se ljudi ponašaju kako se ponašaju.
On je navodno rekao i: »Neistraženi život nije dostojan življenja
«. Što mislite, što je time želio reći? Ili, što je još važnije, što te riječi znače nama kao pojedincima? Svijet je naša škola duhovnog otkrivanja. — Paul Brunton

Nagradu za svo djelovanje pronaći ćemo u prosvjetljenju. — Bhagavadgita

Većina ljudi iskreno želi živjeti plemenito i moralno. Stoga se čini logičnim da radi ostvarivanja takvih ciljeva nastojimo doznati
i shvatiti više o tome tko smo i što smo. Tko smo i što smo kao pojedinci? Tko smo i što smo kao fizička/duhovna bića? Tko smo i što smo kao pripadnici ljudske zajednice? Dok pomno ne razmotrimo ta pitanja, koliko ćemo dobro poznavati same sebe?
Imelda Shanklin, autorica knjige Što si ti? piše: »Pogreška u umu zbog koje pretpostavljate »tko« umjesto da spoznajete »što« izvor je svih nesporazuma u životu koji vas zbunjuju«.

Kako je dobar čovjekov život, puko postojanje!
Kako je samo prikladno zauvijek u radosti koristiti svo srce, dušu i osjetila! — Robert Browning

Pozabavimo se još malo tim riječima. Tko, ili osobni i vizualni dio svakoga od nas, opisuje se kao naše tijelo, naše ponašanje ili situacija u kojoj se nalazimo. Što, ili taj neosobni i nevidljivi dio svakoga od nas, može se opisati kao naš um i duhovna bit našega bića. Iskrena autoanaliza na objema razinama može nam neizrecivo pomoći. Kada spoznamo razloge zbog kojih činimo određene stvari, lakše izgrađujemo karakter. A kada našim bićem struji viši stupanj spoznaje, u životu nam se događaju određene objektivne promjene. Spoznaje rafiniraju i senzibiliziraju kod osobnog ponašanja. Spoznajemo što je za nas stvarno. I spoznajemo što nam je važno! Učimo kako biti vjerni vlastitoj duhovnoj prirodi i kako živjeti dostojanstveno i ponizno.

Što se sve može dogoditi kada odvojimo malo vremena da analiziramo vlastiti život? Jesmo li zadovoljni trenutačnom situacijom i okolnostima? Ako nismo, koji je tome razlog? Što mislimo o tome gdje smo bili dosada — i fizički, i mentalno i emocionalno i duhovno? Kako bismo formulirali sljedeći korak na svome putovanju? Djelujemo li korisno ovisno o okolnostima ili samo reagiramo na ljude i situacije?

Je li promišljenost primjer profinjenosti naše duše? Promišljenost se neki put opisuje kao jedna od životnih nijansa, nešto što se dodaje našem radu kojim naša duša postaje ljepša i plemenitija. Jedan od osam dijelova budističkoga puta do stvarnosti određuje se kao ispravna promišljenost. Je li moguće da je taj izraz bogatiji značenjem od izraza »Ispravno razmišljanje«?
Može li uopće postojati prosvijetljeni život bez proučavanja razloga za život?

Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. — Mudre izreke 25:11

Izostavi nepotrebne riječi. — William Strunk, Jr.

Kako nam proučavanje života pomaže da se usredotočimo i koncentriramo na veću svijest o jedinstvu sa Stvoriteljem? Na koje sve načine možemo istražiti vlastito razmišljanje i ponašanje i osloboditi se stavova i navika nedostojnih voljenog Božjeg djeteta?
Kako izraziti više suosjećanja prema drugima kroz veće razumijevanje sebe?

Mnogi savjeti i učenja koja iznose Platon, Pitagora, Sokrat, Aristotel i drugi veliki filozofi vrijede još i danas. Budistički redovnici u Kini, Tajlandu i Burmi, brahmanski svećenici u Indiji, te drugi učitelji ovoga svijeta i dalje žive prema tim drevnim zasadama. Njihov je cilj unutar čovječanstva ostvariti duhovne vrijednosti. Danas, dok u jednom drugom vremenu živimo uz nova društvena iskustva, kako bismo ta univerzalna načela mogli prilagoditi suvremenome životu? Može li nam marljiva introspekcija, uz naglasak na razvoju inapretku, pomoći da ostvarimo bogatiji i korisniji život?