Govorili smo već o Paklu i Čislilištu, pa je red da koju posvetimo i Nebu. Neki ljudi mi se obraćaju kao 'laičkom teologu', i pod tim terminom vjerojatno podrazumijevaju nekoga tko govori o Bogu, ali koji ne propovijeda. Jedna stvar u kojoj se pravi teolozi potpuno slažu je da Bog voli raznolikost. Pogledajte ljudsku rasu. Tokom godina postajao sam ne samo sve više impresioniran nevjerojatnom raznolikošću ljudskih bića, veći zavisan od nje. Mi smo muškarci i žene, homoseksualci i heteroseksualci, bijeli, crveni, žuti i crni, stari i mladi, Jevreji, kršćani, muslimani i hinduisti, i kako bi dosadan bio svijet da smo svi do jednog episkopalci srednjih godina. Upravo zbog toga što Bog voli raznolikost, siguran sam da Nebo, u koje bez rezerve vjerujem, ne potvrđuje stereotip potpuno identičnih kerubina koji sa krilima i harfama sjede na raspršenim oblacima. Moj primarni identitet - prije nego što sam postao religiozna osoba - bio je naučni radnik. Za naučnike kažu da su empiričari. Empirizam sadrži najbolji stav - ne jedini, ali najbolji - da je korijen znanja u iskustvu. I šta mi naučnici činimo? Izvodimo eksperimente - ili kontrolirane eksperimente - iz kojih učimo i eventualno nešto saznajemo. Tako sam i ja, kroz iskustvo vlastitog života - moje iskustvo milosti - došao do nekog malog saznanja, spoznaje koju imamo o Bogu. S obzirom na to, mislim da sam vrlo sličan još jednom naučniku, Carlu Gustavu Jungu. Pred kraj života, Jung je odlučio da pristane na intervju koji će zabilježila kamera. Poslije mnogo prozaičnih pitanja, čovjek sa kojim je razgovarao, konačno je upitao: 'Doktore Jung, veći dio vašeg rada i pisanja ima religioznu notu. Vjerujete li vi u Boga?' Stari Jung je povukao dim iz svoje lule i rekao: 'Vjerujem li u Boga? Pa, mi koristimo riječ 'Vjerovati' kad god pomislimo da je nešto istina, ali još uvijek nemamo pravi uvid u dokaze koji to potkrepljuju. Ne vjerujem u Boga. Znam da Bog postoji.