Ova je rečenica možda najteži dio molitve Bogu. Mnogim iskrenim ljudima ona je pravi kamen spoticanja. Smatraju, s pravom, da Bog nikoga ne može uvesti u iskušenje ili u bilo kakvo zlo, pa ove riječi ne zvuče istinito.

Stoga je bilo mnogo pokušaja mijenjanja ovih riječi. Ljudi su osjećali da Isus nije mogao reći to što mu se ovdje pripisuje pa su tražili neki drugi poredak riječi koji bi bio više u skladu s općim tonom njegova učenja. Herojski trud je učinjen da se iskrivi grčki original. Sve je to, međutim, bilo nepotrebno. Molitva Bogu u obliku u kojem ona glasi na engleskom daje potpuno točan smisao značenju koje iz nje proizlazi. Sjetite se da molitva Bogu pokriva cjelokupan duhovni život. Iako kondenzirana u formi, ona je bez dvojbe kompletna uputa za razvoj duše. Isus je dobro znao suptilne opasnosti i nedaće koje opsjedaju dušu kada se jednom prijeđu uvodne razine duhovnog otkrivanja. Jer oni koji se nalaze na relativno ranom stupnju razvoja, ne suočavaju se s takvim poteškoćama, i mogu prerano zaključiti da je ova rečenica nepotrebna, što nije točno.

Činjenica jest: ako više molite i više vremena provodite u meditaciji i duhovnom promišljanju, postajete osjetljiviji. Ako provodite puno vremena radeći na svojoj duši na ispravan način, postat ćete jako senzitivni. To je odlično; no kao i sve drugo u Svemiru, djelovanje je dvosmjerno. Što ste senzitivniji i duhovniji, to su moćnije i efikasnije vaše molitve, sposobniji ste u izliječenju i brzo napredujete. No iz istog razloga, postajete podložniji raznim oblicima iskušenja koja ne opsjedaju one na ranijem stupnju duhovnog razvitka. Također otkrivate da ste za obične pogreške, čak i one koje mnoge žene i muškarci smatraju trivijalnim, oštro kažnjeni, i to je dobro jer vam daje orijentir. Čak i naizgled mali prijestupi, male lisice što kvare lozu, mogu razbiti našu duhovnu moć ako se s njima odmah ne pozabavimo.

Ako ste postigli senzitivnu razinu duhovnog razvitka nećete pasti u iskušenje da kradete ili provaljujete u kuće, ali to nikako ne znači da nećete imati problema, a zbog svoje suptilnosti, čak i mnogo većih.

Kako napredujemo, na našem nas putu čekaju nova i snažnija iskušenja, uvijek spremna da nas vrate natrag ako nismo pažljivi - iskušenja da radimo za vlastitu slavu i samoveličanje umjesto za Boga, da radimo za osobnu čast i priznanje i za materijalnu korist, iskušenja da preporučujemo one koji nam se osobno sviđaju, dok je naša sveta dužnost da prema svima budemo objektivni. Iznad svih grijeha vreba smrtni grijeh duhovne taštine, zaista »posljednja slabost uzvišenog uma«. Mnoge fine duše koje su uspješno prošle na svim drugim testovima, poskliznule su se i pale u superiornost i samozadovoljstvo koje ih je poput čelične zavjese odvojilo od  Boga. Veliko znanje nosi veliku odgovornost. Velika odgovornost, ako se izda, donosi strašnu kaznu. Uzvišena obveza (noblesse oblige) prije svega vrijedi za duhovne stvari. Poznavanje Istine, ma kako slabo ono bilo, sveto je povjerenje čovječanstva i ne smije se prekršiti. Iako nikada ne smijemo napraviti pogrešku bacanja biserja pred svinje, niti nametati Istinu onima koji je ne žele, ipak moramo činiti sve što realno možemo u širenju pravog znanja o Bogu među ljudima, kako nitko od »malenih« ne bi ostao gladan zbog naše sebičnosti ili nemara. Nahranite moje jaganjce, nahranite moje ovčice.

Stari duhovni pisci bili su vrlo osjetljivi na te opasnosti pa su svojim instinktom za dramatizaciju pisali o duši koja prolazi razna iskušenja na svom putu prema gore. Kao da putnika zaustavljaju razna vrata ili brklje koje su zapravo testovi kojima se ustanovljava je li spreman za napredovanje. Ako uspješno prođe test, govorili su, dozvoljeno mu je nastaviti put s blagoslovom ispitivača. Ako, međutim, padne na Božjoj kušnji, zabranjeno mu je nastaviti putovanje.

Stoga, neke manje iskusne duše, nestrpljive da čekaju, preuranjeno su željele biti podvrgnute svim kušnjama istovremeno, tražile su ih radi prevladavanja poteškoća; kao da im njihova vlastita ličnost nije dala već dovoljno materijala da se njima pozabave. Zaboravivši lekciju iskušenja u pustinji našeg Gospoda, zaboravivši naredbu »Ne kušaj Gospodina Boga svojeg«, radili su upravo to uz žalosne rezultate. I zato je Isus ubacio upravo ovu rečenicu, u kojoj molimo da se ne nađemo u iskušenju koje je za nas preveliko na stupnju na kojem se nalazimo. I ako smo mudri, i radimo svakodnevno ne bismo li postigli mudrost, razumijevanje, čistoću i vodstvo Duha svetog, tada se nikada nećemo naći u bilo kakvoj neprilici koju ne razumijemo dovoljno da bismo je mogli riješiti. Ništa te nikako ne može povrijediti. Jer gle, ja sam s tobom uvijek.

 

Tvoje je kraljevstvo, i moć, i slava, za vijeke vjekova.

Ova fantastična, aforistična izreka sažima osnovnu istinu sveprisutnosti i sveukupnosti Boga. Ona znači da je Bog zaista sve u svemu, onaj koji djeluje, samo djelo, sam čin, kao i mogli bismo reći, sam promatrač. Kraljevstvo u ovom smislu znači stvaranje na svakom planu, jer u tome je prisustvo Božje - Bog kao manifestacija ili izraz.

Moć, naravno, označava Božju moć. Znamo da je Bog jedina moć, i stoga, kada moleći djelujemo, mi smo zapravo sredstvo kroz koje djeluje Bog. Baš kao što i pijanist proizvodi muziku služeći se svojim prstima, tako i na čovječanstvo možemo gledati kao na Božje prste. Njegova je Moć. Ako, dok molite, mislite na to da zapravo Bog djeluje kroz vas, vaše će molitve nemjerljivo dobiti na efikasnosti. Recite »Bog me inspirira.« Ako, dok radite nešto obično, mislite na to, i najteže zadatke izvršit ćete s nevjerojatnim uspjehom.

Čudesna promjena u nama dok postepeno shvaćamo značenje sveprisutnosti Božje, preobražava svaku fazu našeg života: pretvara tugu u radost, starost u mladost, dosadu u svjetlo života. Slava koja se na nas spušta je naravno opet Bog. Blagoslov koji u tom stanju doživljavamo je također sam Bog.

Posljednjih godina, molitva Bogu često se parafrazirala u afirmativnoj formi. U tom stilu, na primjer, rečenica »Dođi kraljevstvo tvoje, bit će volja tvoja«, preformulirana je u »Tvoje kraljevstvo je došlo, tvoja volja se vrši.« Sve takve parafraze su interesantne i sugestivne, ali nemaju vitalnog značenja. Afirmativni oblik molitve morao bi se koristiti u svim poslovima iscjeljivanja, ali samo je jedna molitva prava. Isus je često koristio zazivni oblik molitve, iako ne uvijek, i redovito korištenje te forme esencijalno je za duševni razvoj. Ona se ne smije miješati s poniznom molitvom u kojoj osoba preklinje i plače pred Bogom poput roba koji zazivlje svog gospodara. To je uvijek pogrešno. Najuzvišenija forma molitve je iskrena kontemplacija u kojoj misao i mislitelj postaju jedno. To je jedinstvo mistika, ali se teško može doživjeti na ranom stupnju duhovnog razvoja. Molite na način koji je vama najlakši, jer je najlakši način uvijek i najbolji.

Dođite k meni vi trudni od teškog tereta i ja ću vas odmoriti.

Jahve mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim? Jahve je štit života moga, pred kime da strepim?

Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji, nek i rat plane protiv mene, i tad pun sam pouzdanja.

Dok prelaziš vode, ja sam uz tebe, kroz rijeke dok ideš, potopiti te neće, kroz vatru dok hodiš, opeći te neće, niti će plamen na tebi zastati.

Dok god je tražio Jahvu, Bog ga je uspjehom darivao.

 

Autor:Emmet Fox