KOLIKO SMO GORLJIVI U vezi s planiranjem ciljeva? Kako bismo opisali izreku koja kaže da je »uspjeh putovanje, a ne odredište«? Ako se povremeno susrećemo s frustracijama, odgađanjima, razočaranjima ili nečim što nalikuje na »neuspjeh«, kako se vratiti na pravi put i nastaviti dalje marljivo i svrsishodno? Kako optimizam opisati kao neizmjeran izvor energije u pozadini napretka i uspjeha?

Kada se čini da je napredovanje usporeno, ili da nije neposredno vidljivo, koliko je važno »nastavljati put«? Jesu li odgađanja u ostvarivanju životnog cilja prilika za osvrt napojedinosti izvorne svrhe koja je kod zamišljanja služila kao takav poticaj? Bi li strpljivost i, možda, stručni savjeti pomogli u ostvarivanju sljedeće prekretnice? Pozitivno djelovanje i ustrajnost uistinu se dugoročno isplate. Mnogi uspješni ljudi mogu potvrditi postojanje mnoštva poteškoća nadvladanih na putu do stvarenja cilja.

Jedan od aspekata čovjekove prirode koji nas odvaja od ostalih stvorenja naziva se i »imaginativnom mudrošću«. Raspolažemo sposobnošću percipiranja stvari kakve mogu biti! Potječe li naša sposobnost pretvaranja »slona u miša« od istine prema kojoj svatko od nas živi, kreće se i postoji u neograničenom, vječitom Stvoritelju? Što može bolje poticati motiviranost od uzbudljive vizije ili cilja, u priliku za njegovo provođenje u stvarnost? Postoji li osobita energija »privlačenja« kada je čovjek posvećen korisnim i plemenitim ciljevima? Je li to možda čudo kreativnosti?
Postoje li granice u vezi s realističnim ciljevima kada su naš dar, energija i ciljevi usmjereni prema služenju s ljubavlju?

Činite dobro koliko god možete, svim raspoloživim sredstvima, na sve moguće načine, na svim mogućim mjestima i svima koji su
vam dostupni. — John Wesley

Sjećate li se trenutaka kada ste kao dijete, tinejdžer ili odrasla osoba imali prilike »pokušati ispočetka«? Ako ste željeli nešto postići, na primjer naučiti klizati, vjerojatno ste pri svakom novom izlasku na led bili malo bolji i spretniji. Štoviše, dok ste učili klizati, vaše je tijelo vjerojatno prvo utvrdilo kako pasti na led a da se ne ozlijedi! Učenje opuštanja, podmetanja nogu ili kotrljanja postali su važni kako ne biste glavom udarili o led. Vjerojatno ste se podizali sa smijehom i pripravni pokušati ponovno.
Niste razmišljali o neuspjehu zbog uživanja u sportu i, moguće, instinktivne svijesti da ustrajnošću možete ostvariti zadani cilj!

Život od nas često traži fleksibilnost. Kako se svjesnom odlukom suočavati sa zahtjevima, mogućnostima i pozivima na koje svakodnevno nailazimo? Trebamo li slijediti uzbudljiv put prema doživljavanju višeg oblika osobnog i duhovnog razvoja i širenja granica? Jesu li ljudi koji češće uspijevaju u ostvarivanju ciljeva oni koji su prilagodljivi, kreativni, domišljati, marljivi i koji objeručke prihvaćaju raznolikost bogatih prilika koje nam život nudi?

U svojoj knjizi Prijatelji srca Alan Cohen opisuje postignuća dr. Georgea Washingtona Carvera:

Kada pogledamo kikiriki, većina nas vidi kikiriki. Kada se duboko zagledamo u kikiriki, dr. Carver... je vidio više od 300 načina primjene tog malenog ploda, a među njima su bili i deterdžent, pjena za brijanje, bjelilo, melem, papir, tinta, sintetička guma, mazivo, linoleum, šampon, kava itd. Usto je otkrio i 118 načina primjene krumpira. Ukratko, prihvaćao je dano, spoznavao koliko je to nešto dragocjeno, i na temelju toga služio svijetu.

Je li dr. Carver bio nadahnuti genij ili osoba visokorazvijene vizije — ili i jedno i drugo? U čemu bi, ako je uopće ima, bila razlika?

Svaka je okolnost dobro ishodište za kreativnost. Onaj »smireni tihi glas unutra« uvijek se obraća nama. Jesmo li voljni slušati božansko nadahnuće i potom nešto poduzeti? Usudimo li se stupiti na nepoznato tlo i iskušati nova iskustva? Možemo li »revitalizirati« neostvareni cilj i još jednom pokušati doći do uspjeha?
Kakav god bio naš cilj, jesmo li se iskreno predali »davanju svega od sebe« i odvažnome nastavljanju puta? Budite svjesni činjenice da možemo postavljati nove ciljeve ili mijenjati smjer životnog putovanja a da ne doživljavamo neuspjeh! To što činimo ili koliko to nešto činimo dobro nemojmo miješati s vlastitom vrijednošću. Vrijednost svakoga od nas kao ljudskog bića potječe iznutra i dio je nas jednako kao i naše srce i naš mozak!

Iz nebrojenih stvari koje čuješ izvuci dobro i toga se pridržavaj; iz mnogih stvari koje vidiš izvuci dobro i zapamti ga. — Konfucije

Možemo li priznati pogrešku? Ako smo pogriješili u vezi s evidencijom čekova ili zaboravili nešto popraviti na autu, možemo li jednostavno reći »Zeznuo sam stvar« i pokušati ispraviti situaciju?
»Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još«. Riječ je o korisnoj misli o kojoj valja voditi računa kada nam je stalo do izvornoga cilja.

U knjizi savjetnika za ulaganja Garyja Moorea Duhovna ulaganja čitamo:

Kada smo usredotočeni i radimo na ostvarivanju ciljeva, sjetimo se moćnog duhovnog načela služenja drugima. Sav trud, misli, pripreme i nadarenost koje možete upotrijebiti možda neće dovesti do istinskog uspjeha ako dio plana nije i pomaganje drugima.
U radu, odnosima i duhovnome životu, održavanje stava »Što mogu
dati?« umjesto »Što mi možeš dati?« donijet će vam obilne koristi...

Sposobnosti i darovi koje ste dobili ne pripadaju vama. Samo ste ih dobili na posudbu — s povjerenjem — kako biste od njih stvorili što god možete za napredak čovječanstva. Uspjeh izravno proistječe iz svakog dobrog djela, svakog čina dobrote i velikodušnosti.
Ako život na svim razinama vodite tako da činite dobro, bit ćete zadovoljniji ishodima 

Oni koji u sebi vide sva stvorenja, a sebe
u svim stvorenjima ne poznaju strah.
Oni koji u sebi vide sva stvorenja i sebe
u svim stvorenjima ne poznaju tugu i
bol. Kako raznolikost života može zavarati
onoga tko vidi njegovo jedinstvo? — Iša Upanišad

Ne znam što vam donosi sudbina, no sigurno je jedno: među svima vama jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su pronašli
način da služe. — Albert Schweitzer