FIRMIN ABAUTIZ bio je poznat kao miran i staložen čovjek. Nitko od njegovih sugrađana nije se mogao sjetiti da je ikada tijekom osamdeset sedam godina života izgubio živce. Neki čovjek, koji je sumnjao da itko može biti tako nedodirljiv, dogovorio se s kućnom pomoćnicom, nudeći joj novac ako iz njega uspije izmamiti bijes.

Domaćica je znala da Abautiz voli udoban i uredan krevet, pa mu ga jednom nije namjestila. Sutradan ujutro Abautiz ju je
ljubazno podsjetio na zaboravljenu dužnost. I sljedeći dan navečer naišao je na nepospremljenu postelju, pa joj je iduće jutro ponovno skrenuo pozornost na to. Ona se opravdala kratko i neuvjerljivo, no on je i to prihvatio.

Trećeg dana ujutro Abautiz je rekao: »Još mi niste namjestili krevet; očito je da ste odlučili to više ne raditi. Pretpostavljam da vam je to teško i odbojno, ali i nije važno, jer sam se već počeo malo-pomalo navikavati«. Dirnuta takvom dobrotom, žena je otkazala dogovor i otada se silno trudila da svaki dan što bolje i udobnije namjesti krevet!

Naučiti oprostiti daleko je korisnije nego jednostavno uzeti kamen i baciti ga na predmet ljutnje, osobito kada je izazov osobito velik.
Jer upravo u trenucima najveće uzrujanosti i potencijalnog sukoba pojavljuju se najveće mogućnosti za dobra djela, kako prema sebi, tako i prema drugima. — Dalai Lama

 
Sve uvijek ne može biti upravo onako kako želimo, no kritike i grube riječi rijetko postižu trajnu i mirnu suradnju ili ispunjavanje naše želje. Strpljivost i dobrota, s druge strane, postižu upravo to.

S vremena na vrijeme dopustit ćemo da nečiji bijes ili kritike »načine rupu« u našoj dobrohotnosti i oduzmu nam inače vedro i blagonaklono raspoloženje. Stoga neki put moramo poraditi na tome da se izdignemo iznad takve situacije i onemogućimo da se ta »nepravda« trajno nastani u našoj svijesti.

Nije dovoljno samo poznavati vrline i dobrotu, moramo pokušati steći ih i
koristiti, ili poduzimati druge korake koji nam koriste. — Aristotel

Izazovi u našem životu neki put mogu postati izvorom novog svjetla i optimizma. Bez obzira na »nepravde« i dvojbe koje proživljavamo, možemo li krenuti naprijed zahvaljujući prijateljskoj pomoći, marljivome radu, ustrajnosti, ljubavi i služenju, molitvama i omogućavanjem neograničenoj ljubavi da postane glavnom energijom?

Kako bolno iskustvo pretvoriti u priliku za iskazivanje ljubavi?
Što kažete na korištenje energije opraštanja kao moćnog agenta napretka? Postupak opraštanja može obuhvatiti produbljivanje dubine percepcije — želje za razumijevanjem utjecaja koji su oblikovali ponašanje osobe koja nam je nanijela bol. Nastojimo li shvatiti, i pritom dajemo sve od sebe, odakle je ta osoba potekla i promotrimo li probleme koji prevladavaju u njezinom životu, nije li riječ o našem iskrenom nastojanju da »neko vrijeme proživimo u njezinoj koži«?

Jesu li međuljudski odnosi nalik na živući laboratorij u kojem napredujemo u smjeru veće zrelosti i korisnosti? Zahvaljujući
pozitivnim reakcijama na navodne nepravde, gradimo li korisnu osobnu pozornicu za razvoj mnogobrojnih poželjnih plemenitih odlika ili vrlina? Kada počnemo shvaćati dinamiku koja djeluje u pozadini »nepravde« ili zlostavljanja, možda ćemo lakše i brže oprostiti. Stara afrička poslovica kaže: »Svađu prekida onaj koji oprosti«. Jeste li voljni potaknuti tako pozitivnu promjenu?

Razumijevanje, opraštanje i zaboravljanje nepravde ne znači i opravdavanje i prihvaćanje tuđih riječi i postupaka. Međutim, mogu li nam ljubav i opraštanje pomoći da preoblikujemo iskustvo, oslobodimo se nastale boli i obnovimo čvrstu privrženost životu? Na jednoj dubljoj razini postupak oslobađanja boli od nepravde može biti znak oslobađanja privrženosti iluzijama ega o odvojenosti. Je li oslobađanje od ega i oslobađanje od uvrede i boli ista stvar?

Naš je svijet neprekidno u stanju fluidnih promjena. Neki put možda imamo vrlo malo vremena za pripreme i razmišljanje o događaju koji je u tijeku. U takvim se situacijama naša sposobnost pripremanja za izazove s kojima se suočavamo može povezivati i s našom duhovnom snagom. Je li sada idealan trenutak da na trenutak zastanemo i osvrnemo se na vlastitu duhovnu imovinu, bolje promotrimo i ojačamo te duhovne sposobnosti koje će nam pomoći u prilagođavanju životnim promjenama? Proistječu li oprost i zaborav automatski iz čiste, neograničene ljubavi prema svim ljudima bez iznimke?

Zanos... je vrlo zarazan. — Emory Ward

Ovo je dan što ga čini Jahve. Kličimo i radujmo mu se! — Psalmi 118:24