ČOVJEKOV KARAKTER i razvoj često se smatraju svjetlom ostvarenja nekog materijalnog cilja, poput povećanja broja osobnih, poslovnih ili društvenih prilika. U postupanju s vlastitom temeljnom ljudskom vrijednošću, važno je da se podsjetite da stav o vlastitoj vrijednosti po definiciji dolazi od nas samih. Bit te čudesne vlastite vrijednosti često se izvodi iz primjene naših osobnih darova, sposobnosti i mogućnosti na kreativnim i korisnim područjima.
Ta svijest o vlastitoj vrijednosti bitno se razlikuje od napuhanog ega i besciljnog ponosa.
Je li vam se dogodilo da ste u društvu nekoga tko je, kako se čini, zaglavio u zamci ega, uvjeren da već sve zna, da ima odgovore na sva pitanja, pa je odlučio više ne slušati što drugi nude? Kako ste se tada vi osjećali? Vjerojatno se radilo o nelagodnoj situaciji, jer je razgovor bio jednostran, pri čemu je vaš sugovornik u nebesa dizao svoje navodne uspjehe i znanje.
Riječ »ego« ima mnogo različitih tumačenja. Neki ljudi na ego gledaju kao na nesvjesni dio svojega bića koji često nastoji ostvariti nadzor nad našim svakodnevnim životom. Drugi ego opisuju kao ekskluzivni aspekt naše stvarnosti, za razliku od duhovnoga dijela koji definiramo kao dušu. Međutim, bi li praktičnija i možda točnija definicija mogla jednostavno glasiti: »način na koji percipiramo sebe i način na koji izražavamo svoju percepciju o nadmoći«?
Učenje smatrati pripremom za nešto više od učenja automatski znači da smo i prije početka porazili taj postupak. Najvažniji stav koji je moguće stvoriti jest želja za nastavljanjem učenja. — Daniel Bell
U Tibetskoj knjizi živih i mrtvih Sogyal Rinpoche navodi koristan opis ega:
Dvoje ljudi u vama živi cijeli život. Jedan je ego, to brbljavo, napadno, zahtjevno, histerično i proračunato biće; drugo je skriveno duhovno biće, čiji spokojan glas mudrosti čujete rijetko i još rjeđe na njega obraćate pozornost. Kad sve više i više slušate učenja, promis
Najprazniji je na cijelome svijetu onaj
koji je pun sebe. — E. C. McKenzie
Bog se i dalje obraća onima koji žele
slušati. — Anonimna
Djelotvoran način oslobađanja od svega čime nas sputava ego jest slušanje i učenje, razmišljanje i rasuđivanje. Ako smo uvjereni da
sve znamo, vjerojatnost da ćemo nešto naučiti daleko je manja. A da bismo istinski slušali i učili korisno je odbaciti sve predrasude i tuđe
riječi slušati otvorena uma. Otvorenost je ključna za razvoj, a volja ga pokreće. Ne moramo prihvaćati sve tuđe stavove i zamisli, ali ih možemo promišljeno razmotriti. Otvara nam se mogućnost da zadržimo korisne informacije i oslobodimo se onoga što nije presudno.
Kako čuti usmjeravanje duha koji šapuće ako neprestano priča možda i o nevažnim stvarima? Kada otvoreno slušate tuđe stavove,
uočavate li mnoge nove i uzbudljive načine na koje možete promotriti određenu temu?
Ako je čovjek dosegao točku u kojoj je toliko zadovoljan da govori:
'Ne želim znati ništa više, ništa više činiti, ništa više biti', našao se u stanju u kojem ga treba pretvoriti u mumiju. — Henry Ward Beecher
Umijeće slušanja kao iskustvo nam može donijeti i poniznost.
Na primjer, proučite li jedan običan list koji je pao s divovskoga stabla, doslovce ćete otkriti mnoštvo načina na koje ga je moguće promatrati.
Slikar ili pjesnik možda će uočiti formu, boju i ljepotu iz potpuno drukčije perspektive. Glazbenik će možda čuti još neodsviranu simfoniju. Biolog će vidjeti dokaz o svrsi i smislu u najjednostavnijim izrazima prirode. Atomski fizičar vidjet će bilijune atoma unutar fantastične organizacije. Vrtlar će u listu vidjeti prepreku ljepoti održavanog travnjaka. Gusjenica će u listu vidjeti hranu koja će joj pomoći u metamorfozi, dosezanju ljepote leptira. Čuda koja su plod Božjega stvaranja postoje u izobilju, čak i u najobičnijem listu!
Oni koji ponizno pristupaju životu priznaju da je cjelokupan svemir i sva bića koja su u njemu — i vidljiva i nevidljiva — vjerojatno potekla od bezgraničnog i bezvremenog stvoritelja. Mi znamo neizrecivo malo. Dar učenja jedan je od najvećih darova koje si možemo priuštiti! Učenjem poniznosti uviđamo da je smisao života na zemlji neizrecivo dublji od svega što čovjekov um može spoznati. Prilike se često propuštaju
jer emitiramo kada bismo trebali slušati. — E. C. McKenzie
Čovjekove zasluge ne smijemo mjeriti
prema njegovim velikim odlikama, nego
prema tome kako se njima služi. — Francois Due de La Rochefoucauld
Božje dijete treba marljivo nastojati pronaći i pridržavati se Božje svrhe, ali pritom ne biti toliko egoistično da pomisli kako shvaća beskonačan Božji um. Poniznost je usklađena s Bogom i Božjom svrhom, dok su ponos i oholost u raskoraku s duhovnim načelima.
Kada mislimo da znamo sve, ograničavamo se i sputavamo.
Njegovanjem otvorenosti, pripravnosti, gorljivosti, širine vizijepoštovanja prema svim oblicima života možemo promijeniti cjelokupnu atmosferu u svojem umu. Potom u naš život može ući božanski duh, koji će raspršiti čovjekov ego i novonastali vakuum ispuniti neograničenom ljubavlju koja nas navodi na to da slušamo i učimo.