Nakon uvodne potvrde slijedi, na najznanstveniji način, izvanredan primjer korištenja onoga što se u metafizici zove »poricanje«. Sljedeća dva stiha su poricanje da u situaciji u kojoj se nalazimo nema nikakve moći koja bi nas natjerala da budemo, radimo ili se podvrgnemo ičem manjem od potpune, cjelovite harmonije koja je božanska volja za sve nas. Zato stihovi glase: stoga ne bojmo se, što logički slijedi nakon uvodne izjave -  kad se ljulja zemlja, kad se bregovi u more ruše, kad buče i bjesne valovi morski, kad bregovi dršću od žestine njihove.

»Zemlja«, naravno, označava manifestaciju. To je biblijski naziv za sve manifestacije ili načine ljudskog izražavanja - tijelo, dom, poslovni život, rodbina i poznanici, sve se podrazumijeva pod izrazom zemlja. Znamo da sve ove vanjske stvari nisu ništa drugo do li izraz unutrašnjeg stanja svijesti, i ovdje nas psalmist tjera da kažemo da čak i kad se zemlja ljulja, kad se čini da su se sve vanjske stvari razbile u komade, kada se naše zdravlje pogorša, kad naš novac nestane, kad nas naši prijatelji ostave, mi se nećemo bojati. Takav je stav od neprocjenjive važnosti.

Kada stvari pođu po zlu ponavljajte neprekidno da vas vanjske okolnosti neće plašiti ili zastrašivati. Što se više bojite, to češće tako radite. Pravi trenutak u kojem je važno reći: »Bog je moj zaklon i ne bojim se«, jest trenutak u kojem vam se koljena tresu od straha.

Pisac psalma kaže da se neće bojati niti ako gore potonu u more, ni ako se vode dignu i bjesne dok i sami bregovi ne zadrhte. Brijeg, u Bibliji, uvijek označava molitvu, uzdignutu svijest. Ovom rečenicom izjavljujemo, da iako nam se i usred naše molitve stvari čine lošim, a sama je molitva natopljena našim užasom, sumnjom ili očajem, držat ćemo se istine Božje, znajući da će se vode povući, makar i nakon 40 dana. Vode, naravno, uvijek označavaju ljudsku osobnost, naročito emocije. Autor ovih stihova, složit ćemo se, dobro je poznavao ljudsko srce, njegove probleme i potrebe.

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Svevišnjega.

Rijeka koja se spominje nekoliko puta u Svetom pismu, glavna je rijeka života koja teče od Božjeg prijestolja. Ona znači razumijevanje Istine koja je doista »voda života« onima koji do nje stignu. Rijeka je vrlo zanimljiv simbol. Prvenstveno označava svrhu jer uvijek nekuda teče. Rijeka ne stoji na mjestu poput jezera ili oceana, već je uvijek na putu prema svome cilju. U tom smislu ona je istinski primjer posvećenog života koji svaki učenik božanske Istine treba živjeti. U ovom učenju, ako nam ono doista nešto znači, mi više ne plutamo poput klade prepušteni milosti struje, već smo odlučno usmjereni na putu razumijevanja i slobode.

»Grad Božji« je ljudska svijest. Svijest, koja je vaš životni identitet, u Bibliji se naziva »gradom«. »Ako Jahve ne vlada Gradom, noćobdija bdije, ali uzalud.« Svijest u kojoj svjetlo Istine zasja nakon napada straha i jada, je grad radosti, grad očišćen svetom rijekom, grad Božji i grad dobra, sveto mjesto za šatore Svevišnjega. Bog je zaista u središtu toga grada i kada je Bog, što znači, naše shvaćanje Boga, u središtu naše svijesti, tada nas zaista ništa ne može potresti.

Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže.

Ovdje pisac psalma dodaje jedno od onih jednostavnih značajki, izraženih dječjim jezikom koji direktno govori srcu. On kaže: »Od rane zore Bog mu pomaže.« Ovo prekrasno obećanje trebalo bi otkloniti posljednje tragove straha i sumnje koji su se možda zadržali u tamnim kutevima duše.

Metrički ritam psalma zadržan je ponavljanjem osnovne teme u sljedećem stihu.

Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi.

Nepotrebno je reći da su »puci« vaše vlastite pogrešne misli, oni strahovi, sumnje, samooptužbe i nedostaci svake vrste koji se nalaze između vas i vašeg poimanja Boga - poganske snage koje napadaju sveti Grad vaše duše, ponekad vas opsjedaju danima i tjednima, ponekad pljačkaju i okupiraju vaše vrijeme. Oni to mogu samo privremeno. Držite li se čvrsto Boga neprekidnom molitvom, prije ili kasnije, sigurno kao što Bog živi, kraljevstvo pogrešaka bit će uklonjeno. Njegov će glas zagrmjeti kroz molitve i zakletve i bit ćete spašeni.

Treća i posljednja strofa psalma vježba je zahvalnosti i pohvale. Ova biblijska forma konstruirana je krajnjom znanstvenom brigom. Često, iako ne uvijek, molitve započinju potvrdom vjere u Boga jer u njima ne smije biti teških i krutih pravila. Nakon toga analiziraju strah i brigu, pokazujući da Bog ne sudjeluje u njima, i da mi, stoga, nemamo razloga za strah. Nastavljaju podsjećajući nas na ljubav, moć i mudrost Božju, i našu sposobnost, kao djece Božje, da zazovemo Božju moć kada smo u neprilici ili opasnosti. Nenadmašnom literarnom vještinom korištenja raznolikih slika i primjera omogućeno nam je da živo vidimo ovu Istinu. Molitve završavaju, kao što i trebaju, pjesmom hvale i zahvalnosti.

Psalmist traži od nas da kažemo:

S nama je Jahve nad Vojskama; naša je utvrda Bog Jakovljev, i time poništava osjećaj da je Bog biće koje je daleko. »Jahve nad Vojskama« je naziv Božji kojim se ističe njegova velika moć i snaga. Označava svemoćni aspekt Boga. Ovim riječima mi izjavljujemo da je svemoć uz nas, da djeluje kroz nas. Na kraju stoji da je to također Bog Jakovljev. Jakov simbolizira dušu koja još nije iskupljena, dušu koja se još bori s teškoćama i osvješćenom nesavršenošću. Izrael, »princ Božji«, je duša koja je shvatila svoju božansku prirodu, ali Jakov je još uvijek u središtu svojih problema. Tako nas pisac psalama podsjeća da je Bog velika moć, Gospod nad vojskama, kako za Jakova tako i za Izrael.

Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini. Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, bojna kola ognjem sažiže.

Ovdje se nastavlja zahvala riječima: pogledajmo moć i slavu Boga koji je uvijek s nama, kako njegovo djelovanje u molitvi preobražava našu situaciju i baca u očaj ili uništava naše probleme i brige, kako čini da ratovi - odlično ime za zabrinutost i jad bijede koja uništava živote tolikih ljudi - prestanu u svakom djeliću naše svijesti, kako razoružava sve čega se bojimo, ne samo odstranjujući, već uništavajući svaku moć koju strahovi i problemi nad nama imaju. Kada su u doba pisanja psalama neprijateljski pukovi bili zarobljeni, njihovi lukovi i koplja polomljeni, a njihova bojna kola zapaljena, djelovanje im je bilo gotovo potpuno uništeno. Takav puk više nije mogao stvarati probleme.

Umirite se i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

Ovo je vjerojatno najdivnija fraza u cijeloj Bibliji. Ona je zapravo cijela Biblija u malom. »Umirite se i znajte da sam ja Bog.« To je upravo ono posljednje što želimo učiniti kada smo zabrinuti ili tjeskobni. Struja ljudske misli koju Pavle naziva putenim umom požuruje nas prema svojim ciljevima, i čini se mnogo lakše plivati s njom prihvaćajući nedaće, vježbajući jadikovke, razmišljajući o simptomima, nego odlučno odustati od takvih misli, i razmišljati o Bogu, što je jedini izlaz iz neprilika.

Trenirajte uzdizanje iznad ove užurbane plime pogrešaka - pogreške uvijek nastaju u žurbi kako bi vas oborile s nogu - i okrenite leđa neprilikama, ma kako teške one bile: Umirite se i znajte da sam ja Bog.

Čak i u molitvama postoji vrijeme za odlučno djelovanje, a i vrijeme da se obustavi aktivnost i »učinivši sve, da se zastane« - da se umirimo znajući: da sam ja Bog.

To naravno ne znači da ne radite ništa ili da se ne zabavite nekom svjetovnom stvari kao što je čitanje romana ili novina. Umiriti se znači »znati da je Bog Bog«. Takva »smirenost« je suprotna lijenosti i neradu. Smireni koji razmišljaju o Bogu su najtiši, ali i najplodniji djelatnici.

Jahve nad Vojskama je s nama, naša je utvrda Bog Jakovljev.

Ovdje ponovo metrička simetrija obvezuje pjesnika da završi ovu prekrasnu poemu ponavljajući glavnu temu. I duhovno je to najmoćniji i najefikasniji kraj naše molitve. Bog moći koji pomaže slabim i nemoćnim smrtnicima u svakodnevnim problemima djeluje kroz nas, i sve će biti dobro.

Bojati se znači imati više vjere u zlo nego u Boga.

Autor:Emmet Fox