1. Naučno tumačenje značenja boje

Na sve nas utiče boja u svakodnevnom životu; ali šta je boja? Najkraća definicija koju daje rječnik je da je to svojstvo svjetlosti. U  svakodnevnom smislu riječi mi prihvatamo činjenicu da ovo svojstvo svjetlosti podliježe fluktuacijama u sredini u kojoj se nalazimo,
da dan može biti sunčan, ili siv i vlažan, i da između ova dva pola postoje mnoge varijacije. Ovo potiče zbog toga što su zraci ili vibracije stalno oko nas i prožimaju svaku stvar u svijetu, mada u većini slučajeva ne možemo da ih vidimo fizičkim vidom. Međutim, iza spoljašnje predstave postoji unutrašnje značenje kako za okultiste tako i za mnoge one koji iscjeljuju bojom; postoji drevno vjerovanje da je u suštinskom smislu boja život i da je igra boje koja se manifestuje kao svjetlost izraz Božanskog uma, jedinstvenog životnog principa u formi svjetlosnih talasa.

Stari Egipćani su znali za moć i uticaj boje i u njihovim velikim hramovima, kao što su Karnak i Teba, postojale su dvorane boja gdje su vođena istraživanja o upotrebi boje i gdje je praktikovano liječenje bojama.

Sistem nauke o boji

Rukopisi iz tih drevnih vremena pokazuju da su u Indiji, Kini i Egiptu, svešteniciiscjelitelji posjedovali cjelovit sistem nauke o boji, baziran na zakonu korespondencije između sedmostruke prirode čovjeka i sedmostruke podjele sunčevog spektra. Dakle, fundamentalni zakoni i principi koji vladaju kosmičkom energijom koju poznajemo kao
boju su oduvijek bili prisutni u učenjima drevnih mudrosti za učitelje i iscjelitelje svih vremena. Međutim, savremena istraživanja, fizika i metafizika sve više otkrivaju, kao i u mnogim drugim poljima, mudrost starih o upotrebi boje u iscjeljenju, koju ćemo ovdje prvo prikazati iz ortodoksnijeg ugla, gdje su se ljekari i naučnici zainteresovali za
istraživanja o korišćenju finijih sila prirode u cilju efikasnijeg liječenja mnogih oboljenja, pa su čak i koristili boju terapijski sa velikim uspjehom.

Ako prihvatimo činjenicu da je bolest nedostatak harmonije u sistemu, ideja na kojoj počiva iscjeljenje bojom ili hromoterapija, sastoji se u tome da se povrati tjelesna ravnoteža primjenom zraka obojene svjetlosti na tijelo.

Mada iscjeljenje bojom, kao i mnoge druge nauke koje danas doživljavaju svoj preporod, ima svoje korijene u prošlosti, u moderno vrijeme stvarno interesovanje za hromoterapiju počelo je sa eksperimentima koje je Robert Hant radio na biljkama. Njegova knjiga
"Istraživanja hemijskih odnosa svjetlosti" opisuje uticaj odabranih zraka svjetlosti na rastbiljaka. Prva knjiga koja je pisana o upotrebi boje u terapeutske svrhe je "Plava i crvenasvjetlost, ili svjetlost i njeni zraci kao medicina" Dr-a S. Pankoasta objavljena 1877.godine. U suštini, ona je tretirala upotrebu stimulišućih crvenih i blagotvornih plavih zraka
na ljudsko tijelo.

Sljedeće godine, Dr E. D. Bebit je objavio svoje monumentalno djelo koje opisuje dejstvorazličitih boja spektra i njihovo korišćenje kao sredstva za liječenje. Međutim, tek je indijski naučnik, po imenu D. P. Gadiali, otkrio naučne principe koji objašnjavaju zašto i kako različiti zraci boja imaju različita terapeutska dejstva na organizam. 1933. godine poslije višegodišnjih istraživanja, Gadiali je objavio "Spektro-hronometrijska
enciklopedija" remek-djelo o kolor terapiji. On je radio i predavao u SAD i izumio je više tipova kolor lampica.

Gadialieve teorije

Teorije koje su korišćene u ovoj knjizi nastale su na osnovu Gadialijevog rada. On tvrdi da boje predstavljaju hemijske potencijale u višim oktavama vibracije. Za svaki organizam i sistem tijela postoji posebna boja koja stimuliše i druga boja koja inhibira rad tog organa ili sistema.

Upoznavanje sa djelovanjem različitih boja na različite organe omogućava čovjeku da primijeni ispravnu boju koja će pomoći da dođe do uravnoteženosti rada svakog organa ili sistema koji je došao u abnormalno stanje ili počeo pogrešno da funkcioniše. Proces življenja u zdravom stanju podrazumijeva pravilnu ravnotežu energija svih boja
unutar tijela. Kada je ova ravnoteža poremećena dolazi do bolesti, a ako je neravnoteža suviše velika, nastaje smrt. Cilj nauke o iscjeljenju bojama je borba sa bolešću uspostavljanjem normalne ravnoteže energija boje unutar tijela.

Zemlja i svi njeni stanovnici dobijaju energiju od sunčevih zraka - svi elementi koji su poznati na zemlji nalaze se u suncu, što se može vidjeti pomoću spektroskopske analize. Sunčevi zraci nam donose energiju svakog poznatog elementa od kojih se prave hemijske kombinacije. Bijela svjetlost sadrži energiju svih elemenata i hemikalija koje se nalaze u suncu. Sunce neprestano zrači energiju bijele svjetlosti u atmosferu, i na taj način "puni" atmosferu sa različitim tipovima energije koji su potrebni za održanje života.

Aursko tijelo

Čovjek ima aursko tijelo koje okružuje i prožima njegovo fizičko tijelo. Jedna od funkcija aure je apsorbovanje energije bijele svjetlosti iz atmosfere i razlaganje na energije pojedinačnih boja od kojih se ona sastoji, koje zatim teku u različite dijelove tijela i vitalizuju ih. Istraživanja pokazuju da je vrlo vjerovatno da efekti koji su primijećeni u korišćenju terapije bojom nastaju djelovanjem zraka boja na aursko tijelo, koje sa svoje strane utiče na fizičko tijelo.

Kod ljudskih jedinki postoje dva osnovna procesa koja funkcionišu sve vrijeme, naime anabolizam i katabolizam. Anabolizam je proces građenja i oporavljanja, a katabolizam je suprotan tome - on je zadužen za eliminaciju toksičnih ili nepotrebnih materija iz tijela. Dobro zdravlje se može održavati samo ako se održava pravilna ravnoteža između ova dva procesa anabolizma i katabolizma, koji zajedno predstavljaju metabolizam.

Primarne boje u hromoterapiji

Gadiali je otkrio da je crveni zrak boja građenja, to jest, da on održava broj crvenih krvnih zrnaca u tijelu i stimuliše jetru, dok je ljubičasti zrak, koji aktivira slezinu, boja razgrađivanja ili katabolizma. On je utvrdio da slezina uništava starija crvena krvna zrnca i da proizvodi bijela krvna zrnca koja napadaju bakterije.

U spektru, crvena - koja stimuliše aktivnost jetre - je na jednom kraju vidljivog dijela spektra svjetlosti, dok je ljubičasta - koja stimuliše aktivnost slezine - na drugom kraju vidljivog spektra svjetlosti. Centralna ili uravnotežujuća boja u spektru vidljive svjetlosti je zelena; to je boja koja aktivira pituitarnu žlijezdu, za koju se odavno zna da je glavna žlijezda i kontrolor ostalih žlijezda, i na taj način utiče na akciju svakog dijela tijela. Gadiali kaže: "Prešli smo dug put, ali smo sada našli boju koja reguliše ravnotežu u tijelu, i to je zelena boja, centralni element vidljivog spektra svjetlosti koji upravlja balansom u tijelu između suprotnih djelovanja jetre i slezine, između anabolizma i katabolizma, a to se postiže pomoću pituitarne žlijezde."

Na osnovu gore navedenog, jasno je da je Gadiali otkrio da su crvena, zelena i ljubičasta primarne boje u hromoterapiji. Za crvenu, žutu i plavu kaže da su primarne boje kad se radi sa pigmentima, ali svjetlosni zraci podliježu drugačijim zakonima od onih koji važe za miješanje pigmenata. Gadiali je tokom više decenija ispitivao raznorazne teorije o boji, ali ovo su jedine čija je ispravnost potvrđena mnogobrojnim eksperimentima. Možda ćete se upitati: zašto liječenje bojom, kada ima toliko drugih metoda? Odgovor je da hromoterapija ima višestruke prednosti. Sam Gadiali izjavljuje: "Hiljade lijekova se koristi u ljekarskoj praksi," a zatim pita: "Da li je mudro kljukati tijelo tolikim lijekovima
kada oni nisu uključeni u prirodni sastav tijela?" Takođe kaže: "Hemikalije su životne sile; njihovi atomi posjeduju osobine privlačenja i odbijanja, i truditi se da se u organsko tijelo unesu rizični neorganski metali je isto što i hraniti odojče čeličnim ekserima da bi postalo jače."

Drugo upozorenje koje je iznio Gadiali u ovom pogledu, je da je odstupanje u tijelu naviše ili naniže od njegovog normalnog procenta glavni uzrok bolesti, ali ljekari često i nehotice povećavaju tu neravnotežu, ili je svojim lijekovima prebacuju na suprotnu stranu: otuda su mnoge bolesti prouzrokovane lijekovima.

Nepouzdani lijekovi

Lijekovi mogu biti nepouzdani pošto ljudi različito reaguju na različite lijekove. Sjetite se samo koliko je ljudi alergično na penicilin i slične antibiotike. Nasuprot tome, hromoterapija ne ostavlja nikakve štetne otpatke koje tijelo s mukom može da eliminiše. Hromoterapija ne liječi simptome, ona zadire u samu srž neravnoteže. Mnoge od bolesti
kojima čovjek podliježe imaju svoj korijen u aurskom tijelu, a ono se može ozbiljno oštetiti uzimanjem jakih lijekova. Hromoterapija koristi takav tip liječenja koji najbliže odgovara sastavnim elementima aurskog tijela. Premisa hromoterapije je da se primjenom zraka boja u liječenju umjesto uzimanjem lijekova, mogu dobiti konstruktivni rezultati bez
ikakvih pratećih destruktivnih efekata.

U tom pogledu interesantno je napomenuti da iz nekog razloga ljekarska profesija koristi vibracioni spektar svjetlosti tik ispod i tik iznad frekvencija vidljive svjetlosti, i da sporo priznaje ljekovita svojstva spektra vidljive svjetlosti. U stvari, infracrveni i ultraljubičasti
zraci prouzrokuju oštećenje tkiva ako se koriste u iole znatnom obimu, dok najgore što se može desiti zbog upotrebe neke pogrešne boje iz spektra vidljive svjetlosti ili kao posljedica predugog izlaganja, je privremeno naglašavanje nekog funkcionalnog poremećaja.

U stvari, u slučajevima kada su i laici i medicinski stručnjaci primjenjivali liječenje bojama, i jedni i drugi su bili veoma zadovoljni rezultatima.