Budite strpljivi sa sobom. Nazovite drogu njenim pravim imenom. To je samo veslački stimulans. Želite li zaista da osjetite ukus življenja? Izoštrite svoja čula, razvijte svoj unutrašnji svijet. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drveće i zvjezdano nebo. Izbjegavajte gužve. Naučite da budete potpuno sami. Iz samoće će se roditi ljubav. Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti. I shvatit ćete da vas je vaše srce dovelo u beskrajnu pustinju. U početku ćete patiti od usamljenosti. Niste navikli da volite druge, da ne zavisite od njih. Na kraju, videćete druge. Odjednom ćete opaziti da se pustinja pretvara u ljubav. U vašem srcu javiće se muzika, vječno proljeće. Nahranite sami sebe odgovarajućom hranom. Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi, kao što biste se ponašali sa totalnim narkomanom. Kako će moćna biti ta molitva!

Mislite na nekoga čije vam je prihvaćanje neophodno u životu, nekoga od koga tražite podršku. Ako postoji takva osoba, analizirajte kako ste u dodiru sa njom izgubili svoju slobodu. Mislite na nekoga ko vam je potreban da umanji patnju vaše usamljenosti. Pokušajte da shvatite kako ste u dodiru s njim izgubili slobodu. Vi niste slobodni! Ne usuđujete se da budete ono što jeste!

Ne morate nikoga okrivljavati, nikad više. Potpuno ste slobodni sa svima, ne tražite više ništa ni od koga.

Neuzvraćenost na vaše želje vas ne žalosti.

Kada više ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objašnjenja. Ne morate više ni na koga da ostavljate utisak. Šta god da se priča ili se misli o vama, uopće vas ne uznemirava. Ne bavite se time. Tada se rađa ljubav. Ali tek nakon svega ovoga.

Ako ojsećam potrebu za tobom, ne mogu te voljeti.

„Kakva je vaša zasluga ako pozdravljate samo one koji pozdravljaju vas? I ako volite samo one koji vole vas? Morate biti totalna ljubav, kao nebeski Otac. On čini da sunce na jednak način šija na dobre i rđave, na pravednike i grešnike.