2.3.7. Naska linije

 

 

Kamene pustinje sa juga Perua su zasluzne da se naucna terminologija obogati novim pojmom: geoglifi. Pocelo je sa egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima na kamenim tabletima), nastavilo sa petroglifima (slikovnim znacima u stijenama), da bi cuvene Naska linije oznacile potrebu da se da poseban termin slikama na kamenom pustinjskom tlu.

 

Doduse, termin se jos uvijek ne moze naci u rjecnicima. Ali, za koju deceniju ce preci iz "alternativne" u "oficijelnu" upotrebu.

 

 

                                                           ********

 

 

Vjecno razapeto izmedju neba i zemlje, covjecanstvo pokusava da odgonetne kakva ga buducnost ceka.

 

Istovremeno smo okruzeni sa toliko misterioznih i misticnih ostataka drevnih civilizacija da nam se i proslost cini jako uzbudljivom i zagonetnom. I oni su ispred sebe imali ista pitanja kao i mi danas. Ako bi uspjeli da kreiramo vezu sa nasom drevnom prosloscu onda bi razumjeli sta se desavalo u historiji i sto nas ceka u buducnosti.

 

Niti nasa nauka, a pogotovo religija, sa svojim vrijednostima i idejama, nisu dovoljne da bi se desifrirale tako kompleksne strukture kao, na primjer, Naska linije.

 

 

                                                           ********

 

 

Izmedju visokih Anda i pacificke obale sjevernog Cilea i juznog Perua, nalaze se suhe visoravni, takozvane "pampe". Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek nekoliko kapi kise padne svakih sedam-osam godina. Pampe se s pravom smatraju najsuvljim predjelom na svijetu. I tako je vec hiljadama godina. Povrsina pustinja je prekrivena pocrnjelim vulkanskim kamenjem velicine sake. Uklanjanjem povrsinskih vulkanskih stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska nema. Samo kamen. Posmatrajuci iz zraka, ovaj donji, svjetliji sloj djeluje kontrasno i lako je uocljiv.

 

Na povrsini od preko 500 kvadratnih kilometara kamene pustinje nepoznata civilizacija je uklonila vulkanske stijene u ukupnoj duzini od 1.300 kilometara.

 

Gledajuci iz zraka, formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo petnaestak centimetara siroke, a neke su siroke nekoliko stotina metara.

 

Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih figura, kojima dominiraju trapezoidi, trokuti, cik-cak linije i spirale.

 

I, na koncu, najuzbudljivije su svakako biomorfne figure: zivotinje, biljke i ljudi. Njihov broj jos nije definitivan; vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak. Medjutim, nekoliko godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda, od kojih se neke vide samo u odredjeno doba dana (ovisno od sunceve svjetlosti i sjene). Dosada je otkriveno 70 figura cija se velicina krece od 25 do 275 metara. Najpoznatiji medju njima su pauk, majmun, kit, zmija, pas, guster, cvijet, 18 pticjih figura i… astronaut.

 

Figure su vidljive samo (!) iz zraka. Stoga mi je posebna poslastica bila voznja malim jednomotorcem sa tri sjedista.

 

Nekima od figura nisu najsretnije izabrani nazivi (fotografija "Nasca linije, ruke - "manos", pokazuje da ova figura mozda oznacava nesto drugo umjesto ruku; sa ostalim figurama nisam imao problema u prepoznavanju).

 

 

                                                                ********

 

 

Deniken je privukao svjetsku paznju sa tezom da su vanzemaljci autori figura pokraj gradica Naske; trapezoidi su, navodno, bili njihove sletne piste. Tacku na i je stavio sa tvrdnjom da je figura covjeka sa cizmama i sljemom na glavi, zapravo slika posjetioca iz svemira i objavio ju je na naslovnoj strani svoje knjige, prije vise od 25 godina.

 

U medjuvremenu je "astronaut" prozvan "covjekom sa glavom sove"; brojnim trapezoidima su se pridruzili trokuti i spirale … Danikenove teze su se razvodnile.

I ja ne vidim smisla da neko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a odakle poletiti? Bio bi to konfuzni aerodrom. Plus, nikakvi dokazi o drevnim "sletanjima" nisu pronadjeni na samoj "pisti".

 

Medjutim, dobro je sto smo imali Danikena; duzna paznja se pocela posvecivati i ovom nerazjasnjenom ostatku proslosti. Moje je misljenje da Daniken nije daleko od istine; ova kompleksna struktura je djelo covjecijih ruku, ali inspiracija i dizajn nisu ovozemaljskog porijekla.

 

(Od svoje knjige "Kocije Bogova", Daniken se cetvrt stoljeca kasnije, pocetkom XXI stoljeca, javio sa redigovanim "Dolaskom Bogova" u kome, sa 140 novih fotografija iz Naske, tvrdi da su domaci Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili "Bogove" - sasvim konkretne posjetioce iz svemira.)

 

 

                                                                 ********

 

 

Historicari uporno pokusavaju da nadju rjesenje za kreatore Naska linija koje ce zadovoljiti njihovu sliku svijeta. Prevladavajuca sluzbena teorija kaze da je u ovom kraju od prije 2.300 godina do prije 1.200 godina zivjela kultura Naska (pravo ime im ne znaju). Pronadjeni su ostaci keramike, alata, hrane…

 

Medjutim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokusaj ne izdrzava ozbiljnu provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testova na algama pronadjenim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina. Drugim rijecima, linije su iscrtavane sigurno prije vise od cetiri hiljade godina. Koliko vise, nije sigurno. Ja sam pristalica teze da i ove linije spadaju s pravom u ovu knjigu.

 

Tu pada u vodu ideja da je takozvana Naska civilizacija tvorac ovih figura.

 

Niz teorija koje pokusavaju objasniti ovaj kompleks ugledao je svijetlo dana od 1920-ih godina, kada su figure prvi put primjecene u preletima aviona. Toliko su razlicite da ih vrijedi pomenuti.

 

Nijemac G. von Breunig je 1980. sugerirao da su linije koristene kao trkace staze. Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacionalna takmicenja. Nasao sam samo jedan argument u odbranu njegove teze; naime, sve Naska linije su povucene iz jednog poteza. Tako, na primjer, figura majmuna ili kolibrija nema ni jedne ukrstene linije. Medjutim, Breunig-ova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj olimpijadi sa stotine razlicitih trkalista od kojih bi najduza dostizala 65 kilometara… me bas ne impresionira.

 

William H. Isbell je 1978. izasao sa idejom da se kultura Naska takmicila sa graditeljima piramida na drugim krajevima Perua. Kao, eto i oni mogu da izgrade impozantne komplekse. Usput, po Isbell-u, ovo je i bio nacin reguliranja broja stanovnika (citaj, sprecavanja demografskog buma). Mogu i njega djelomicno razumjeti s obzirom da je za gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo potrebno organizirati rad 20.000 radnika u periodu od 50 godina. Medjutim, ako bi se toliko ljudi bavilo samo ceremonijalnim gradjevinskim aktivnostima, koliko bi onda trebalo ljudi da njih prehrani (ukljucivo njihove porodice)? Dvijesto hiljada, pola miliona? Na ovom napustenom prostoru, koje je skrto prirodnim resursima, nema izgleda da je tako brojna populacija nekad u proslosti egzistirala.

 

Arheolog Paul Kosok je, prije 75 godina, posmatrao zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija i zapazio da se sunce krece tacno po jednoj od linija. To ga je ponukalo da prave linije proglasi "najvecom astronomskom knjigom na svijetu".

 

Njegov rad je nastavila njemacka matematicarka Maria Reiche, koja je, pocev od 1947., provela 50 godina svog zivota proucavajuci figure. Njen rad je legendaran i poznati su njeni napori u zastiti ovog kompleksa. Ponekad bi tjerala znatizeljnike koji su nemarno hodali po linijama. Tu je naviku zadrzala i u starosti kada je vec bila u invalidskim kolicama. Njeni napori su doveli do UNESCO-ve zastite ovog kompleksa (nesto ranije je, ipak, auto-put Panamerikana presjekao ovu lokaciju na dvije polovine). Uglavnom, nakon pet decenija marljivog rada i mjerenja, gospodja Reiche je zakljucila da linije predvidjaju pozicije Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda… i da su one pokazivale kad treba ici sa sjetvom, kada ce se pojaviti voda u rijekama, kada treba obavljati zetvu… Ona je i otkrila tri razlicite jedinice za mjeru koje su stalno koristene u formiranju figura: 32,6 metara, 26,7 metara i 32,5 centimetra. Za figure i geometrijske oblike nasla je ekvivalent na nebu zvjezdanih konstelacija…

 

Slijedeca teorija se zasniva na znacaju irigacije i agrikulture. S obzirom da je voda najznacajniji resurs u zivotu Andskih civilizacija, a ispod kamene pustinje su postojali podvodni izvori i rijecni tokovi, Anthony Aveni je izasao sa teorijom da linije idu duz podzemnih tokova vode. Po meni, ova teorija ima takodje prihvatljivih stavova, jer je radiestezija dokazala da se uz niz linija zbilja poklapaju vodeni tokovi. (Doduse, ovo objasnjava pojedinacne linije, ali ne i geometrijske i zivotinjske figure.)

 

Slijedi teorija o funkciji linija kao - puteva. Po njima se, dakle hoda. (Naravno, najkomplikovanija pitanja u zivotu imaju najcesce vrlo jednostavne odgovore. Ovo lici na jedan takav odgovor, ali nedovoljan za potpuno objasnjenje linija.)

 

Slijedi ona o ceremonijalnoj funkciji linija; naime, smatra se da, kada se hoda po liniji koja predstavlja pticu, onda se ima sasvim drugaciji osjecaj nego kada se ta figura ptice posmatra iz zraka. Jer, hodajuci po zemlji, u glavi se formira imidj zivotinje i slike pocinju da se radjaju.

 

I, na koncu, rad nekoliko astronoma je, u novije vrijeme i uz pomoc satelitskih snimaka, potvrdio da se linije Naske poklapaju sa kretanjem Sunca: izlascima, zalascima, solsticijima, ekvinocijima. Naravno, markirani su i identicni datumi za kretanje Mjeseca. Zvjezdani sistem Plejada (ponovo, Plejade) i njihov izlazak na zvjezdanom nebu je takodje zabiljezen u postojecim linijama.

 

 

                                                              ********

 

 

Mi se suocavamo sa limitom kada pokusavamo drugu civilizaciju protumaciti nasim vrijednostima i nacinom zivota. U ovom slucaju to nije dovoljno.

 

S jedne strane, ove linije me podsjecaju na rovokopac koji je prosao po suhoj zemlji. S druge strane, stvoren je takav gradjevinski kompleks koji trazi multi-disciplinarno objasnjenje.

 

Moramo povezati astronomiju, sakralnu geometriju, astroarheologiju, agrikulturu i irigaciju, infrastrukturu i novu, visedimenzionalnu umjetnost. Potrebna je nova teorija koja ce povezati dva svijeta: spiritualni i materijalni. Za objasnjenje vise nije dovoljno nase trodimenzionalno vidjenje svijeta.

 

 

 Pogled iz aviona na jednu od osmatracnica te auto-put Panamerikana, koja sijece Naska linije

(u sredini slike se vidi  motiv ruku – “manos”). Sedamdesetak biomorfnih figura i preko 300 geometrijskih figura

dominiraju kamenom pustinjom Naske i cine je “najvecom astronomskom knjigom na svijetu”.

 

 

 

 

2.3.8.  Naska piramide

 

 

Koliko je drevnih gradjevina prekriveno prasumom, pijeskom ili morskom vodom daleko od ljudskih ociju? Koje sve tajne kriju ove bezimene rusevine sa davno zaboravljenim kreatorima?

 

Ovo je prica o jednoj takvoj lokaciji, o Naska piramidama.

 

 

                                                            ********

 

 

Ostalo mi je jos pola dana da provedem u Naski prijie polaska autobusa za Limu. Razgovaram sa vodicem u hotelu; pored preleta Naska linija nudi mi jos samo dva dnevna programa. Jedan je obilazak drevnih akvadukta kulture Naska; drugi je obilazak mumija starih 2.000 godina (preciznije, mjesta gdje su pronadjene mumije koje su u medjuvremenu sklonjene u obliznji muzej). Gledam njenu mapu i na samom dnu vidim ucrtane dvije piramide. Onda slijedi razgovor:

 

- Gdje se nalaze ove piramide?

 

- Daleko odavde, ali do tamo nema turistickih tura.

 

- Nema veze, ja bih isao.

 

- Ali, nema prevoza.

 

- Iznajmicu taxi.

 

- Ali, mora ici turisticki vodic s tobom.

 

- Iznajmicu i vodica.

 

- Do tamo nema asfaltiranog puta.

 

- To mi nije problem.

 

- To je negostoljubiv kraj. Lokalni ljudi ne vole strance.

 

- To je moj rizik.

 

I, ubrzo sam organizirao mini ekspediciju za piramide. U starom Fordu smo vozac, njegov prijatelj i vodic, cetrdesetogodisnja Suzi. Na juznom izlasku iz grada skrecemo u kamenu pustinju. Na skretanju nikakvih oznaka. Odsad cemo se oslanjati na Suzino navodjenje.

 

Preko 35 Celzijusa, nema vjetra, ispred nas kameno tlo sa pokojim brezuljkom. Voznja neudobna, ali je drustvo prijatno. Pedeset kilometara je trajao put; tri puta smo skrenuli s "kursa", ali smo ipak stigli na cilj. Od Suzi izvlacim informacije koje zna o ovom nalazistu. Govori mi da ni vlada, ni provincija, a ni grad nemaju para da ulazu u ekskavaciju ove udaljene lokacije. Medjutim, prije 7 godina su Italijanski arheolozi dosli i ostali preko ljeta i pokrenuli pocetna iskopavanja.

 

Na Internetu ili u knjigama nisam nasao ni rijeci o piramidama pored Naske.

 

                                                           ********

 

Najedamput, zelenilo. Podzemni vodeni tok je formirao oazu sa drvoredom i travom koje djeluju nestvarno usred pustinje. Parkiramo. Pred nama dva manja brda. Koja se ni po cemu ne razlikuju od golih, kamenih brda sirom svijeta. Barem ne iz daljine.

 

U dnu jednoga, uklonjen povrsinski donji sloj. I pred nama se ukazuju ostaci zida. 

 

Gradjevinski materijal je nepecena cigla, adobi. Zagrabi se komad pustinjskog tla sa glinom, pomijesa sa vodom, oblikuje i ostavi na suncu. Za koji dan bi cigle bile spremne. Veci sastojak gline bi davao cvrscu ciglu. Ovo je bio osnovni gradjevinski materijal na jugu i sjeveru Perua.

 

 

Naska “Piramida Sunca” danas je samo “brdo” u kamenoj pustinji, sa neznatnim kolicinama kisa

tokom zadnjih nekoliko hiljada godina. Temelji piramide ukazuju da je cigla bila izlozena

dugotrajnom djelovanju vode sto bi starost ove gradjevine moglo pomjeriti u doba potonuca Atlantide

 (prije 12.000 godina) i svjetskih poplava koje su slijedile.

 

 

Posto se zna da ovaj dio Perua ima nepromijenjenu klimu vec hiljadama godina, bilo bi logicno ocekivati da ce gradjevine od cigle ostati dobro ocuvane. Mozda malo oronule, ali u dobrom stanju. Medjutim, izgled otkrivenih donjih zidova piramide ukazuje da je cigla bila izlozena dugotrajnom djelovanju vode. Ne povremenih kisa.

To sada radja problem. Otkud dugotrajne poplave u ovom dijelu kamene pustinje? I od kada one datiraju? Da li od doba potunuca Atlantide (12.500 godina)? To bi znacilo da su graditelji savremenici Atlantidjana I civilizacije Mu.

 

Pitam Suzi sta je pretpostavka u vezi graditelja i datuma izgradnje piramida. Ona kaze da se spekulira da je kultura Naska izgradila ove gradjevine prije 1.500-2.000 godina. Ali, i potvrdjuje pretpostavku da je cigla bila izlozena poplavama. Kaze da je sef Italijanske arheoloske ekspedicije dosao da zakljucka da su piramide bile 15-20 godina kompletno pod vodom! I za to nije imao nikakvog logicnog objasnjenja.

 

 

                                                              ********

 

 

Vadi iz svoje torbice zguzvanu fotografiju koja predstavlja rekonstrukciju citavog grada koji se nekada ovdje nalazio. Slikam to, kao da sam znao da na Internetu necu uspjeti nista pronaci o ovom mjestu.

  

Naska piramide – rekonstrukcija Grada, neutvrdjene starosti. Impresionira razvijenost civilizacije

od koje je danas ostao samo vreli kamen.

 

 

Kao i svaka rekonstrukcija i ova je podlozna razlicitim tumacenjima; medjutim, glavni obrisi grada sa objektima, njihovom visinom, trgovima i uredjenoscu, impresioniraju. A, mislim se, pogledajmo ovo podrucje sada ("Iz praha smo nastali, u prah cemo se vratiti.").

 

Polako se penjem ka vrhu prve piramide. Posto je najveca, nazvali su je "Piramida Sunca". Prolazim pored reda stepenica; mogu se uociti prolazi, razliciti nivoi, pregrade.

  

Otkopane stepenice Naska piramide

 

 

Idemo prema vrhu piramide. Uocljive su rupe, metar siroke, nekoliko metara duboke. Kaze da su one koristene za skladistenje hrane, u tamnom i hladnom prostoru.

 

 

                                                             ********

 

 

Hodajuci prema vrhi, Suzi se saginje i podize komad keramike. Kaze da imam rijetku priliku da vidim keramiku napravljenu prije 2.000 godina. Zadnji put su je Naske koristile i otada je nedirnuta. Uzimam nekoliko komada. Svijetlo smedji sa jedne strane, pocrnjeli sa druge. Ocito je da su ovo bili dijelovi posude upotrebljavane za kuhanje. Ona vanjska strana je potamnila od vatre. Nalazim drugi komad crvenakstosmedj sa obje strane. Komad keramike je tanji od onih prvih; ocito da je bilo rijec o ukrasnoj vazi.

 

Drzim keramiku u ruci. Ona me spaja sa civilizacijom starom nekoliko hiljada godina. To je poseban osjecaj.

 

(Nekoliko komada je zavrsilo u mojoj radnoj sobi. Za uspomenu.)

 

Piramida Sunca je neistrazena, prakticno netaknuta. Kao i citavo podrucje oko nje. Mozda ce proci decenije prije nego postane turistickom atrakcijom. A mozda ce vjecno ostati zakopana.

 

 

                                                            ********

 

 

Posmatram predio sa vrha piramide. Ispred nas se pruzaju nova brda kilometrima daleko. Izgledaju sasvim obicna. Ili, mozda nisu?

 

"Ovo je piramida Mjeseca", kaze mi Suzi, pokazujuci stotinjak metara dalje.

 

Naizgled, kameni brezuljak, nesto nizi od ovog na kome smo sada. Ime me ne cudi. Kada arheolozi nadju dvije piramide u Juznoj ili Srednjoj Americi, vecu nazovu piramidom Sunca, a manju piramidom Mjeseca. To vec postaje neozbiljno i nemastovito.

 

Zapazam rupu sa desne strane, pri vrhu.

 

- Suzi, sta je ona rupa pri vrhu piramide?

 

- Tu su Italijani vrsili iskopavanja i nasli su mumiju zene.

 

- Kada?

 

- Prije sedam godina.

 

- I sta se o njoj zna?

 

- Bila je bogato ukrasena; ocito, pripadala je vladajucoj eliti.

 

- Da li su utvrdili starost mumije?

 

- Jesu. Radiokarbonskom metodom je utvrdjeno da je mumija stara vise od 4.000 godina!

 

- Cetiri hiljade godina?! Ali, Suzi, ti mi rece da su Naske izgradili ove piramide prije 1.500 godina. Ako je mumija stara 4.000 godina onda to znaci da su i piramide stare barem toliko. To znaci da pada u vodu teorija o Naskama kao graditeljima piramida.

 

- ???

 

- I ne samo to, Suzi. Ispod ove mumije koja je otkrivena pri vrhu, vjerovatno ce u donjim slojevima naci jos koju mumiju koja pripada nekoj starijoj kulturi. A mozda ce pronaci i treci nivo sa jos starijim mumijama.

 

- ?

 

- Ali ni to nam nece otkriti pravu starost piramida. Jer, piramide su pravljene kao spiritualno-astronomski objekti, a ne kao grobnice. Originalni graditelji su vjerovatno stariji hiljadama godina… Po meni, rijec je o potomcima civilizacije Mu ili Atlantidjana…

 

- I ja vjerujem u postojanje Atlantide.

 

- …I, kada je ovaj grad vec dugo bio napusten, dosli su novi narodi koji bi tu ostajali… a neke od svojih velikodostojanstvenika bi tu i sahranjivali.

 

 

                                                                ********

 

 

Cini mi se da smo oboje ponesto naucili danas. Krecemo natrag po vrelom kamenu. Put ce potrajati nesto duze nego pri dolasku, jer smo ponovo nekoliko puta skretali sa kursa.

 

Sutra me cekaju nova uzbudjenja u sjevernom regionu zemlje. Letim prema granici sa Ekvadorom.