POGLAVLJE 8

NASILNOST

Sve diktatore na svijetu stvorili smo sami

Sve diktatore na svijetu stvorili smo sami jer želimo da nam netko drugi kaže što moramo raditi. Za to postoji vrlo suptilni razlog. Kad vam netko drugi kaže što da radite, vi nemate nikakve odgovornosti je li dobro ili loše to što radite. Oslobođeni ste odgovornosti. Ne morate razmišljati o njoj. Ne morate se brinuti o njoj. Cijela odgovornost tiče se samo onoga tko vam daje naređenja da nešto učinite.

Ljudi poput Adolfa Hitlera, Josipa Staljina ili Ronalda Reagana nisu bili na svom moćnom položaju zbog bilo kakvih svojih kvaliteta. Oni su bili na položaju zato jer su milijuni željeli da im se kaže što da rade - ako im nitko ne zapovijeda, oni su izgubljeni. Mi stvaramo diktatore.

Adolf Hitler je bio gotovo lud, ali nacija, jedna od najinteligentnijih nacija na svijetu, koja je stvorila veliku tradiciju prvoklasnih filozofa, mislitelja, teologa... Čak i u ovom stoljeću Njemačka je proizvela ljude poput Martina Heideggera koji je možda najveći filozof dvadesetog stoljeća - i on je bio sljedbenik Adolfa Hitlera.

Čini se gotovo neshvatljivim da čovjek koji ima kvalitete Martina Heideggera... Ja sam istraživao sve filozofe svijeta - čini se da je Martin Heidegger tako genijalan, tako vrlo originalan u pristupu stvarima s posve novih stajališta - ali on je bio sljedbenik Adolfa Hitlera, on ga je podržavao. Pitao sam se kakav je razlog postojao za to - i cijela nacija podržavala je tog luđaka.

Razlog je taj što nitko nije želio biti odgovoran. Ali onog časa kad izgubite svoju

odgovornost, gubite i svoju slobodu.

Vaša odgovornost nije odvojena od vaše slobode, od vaše individualnosti - vi mislite da je ona teret. Zato neka je nosi netko drugi. No vi tada gubite i svoju individualnost, svoju slobodu.

Vaša odgovornost nije odvojena od vaše slobode, od vaše individualnosti. Kad jednom

prebacite teret svoje odgovornosti na tuđa ramena, vi ste i sebe smanjili na nulu. Naravno, sada vas nitko neće osuđivati ako nešto pode krivim putem, ali vi ste izgubili svoju dušu.

Ljudi osuđuju diktatore, ali nitko ne misli što je psihologija, ni kako se stvaraju diktatori, ni tko ih stvara. Mi smo oni koji ih stvaramo, a činimo to u nadi da će oni biti odgovorni. Ali nismo svjesni da s odgovornošću nestaje i naše slobode, naše individualnosti,  naše  demokracije, da odlazi sloboda mišljenja i izražavanja - da nestaje

svega.

Izgubili smo svoju dušu onog trenutka kad smo svoju odgovornost prenijeli u ruke drugoga. A ima ljudi koji uživaju vladati, diktirati. To su bolesni ljudi.

Sada postoji čudna situacija. Ima ljudi koji žele biti rasterećeni od odgovornosti, a naravno, postoje i ljudi koji su spremni preuzeti sve odgovornosti. Ali uzimaju i svu vašu slobodu.

Oni vam oduzimaju sva prava i samu vašu individualnost. Oni imaju samo jednu želju

-   da budu moćni. Oni pate od drukčije vrste bolesti, ali čini se da je ona vrlo prikladna. Čini se da postoji neka usklađenost između ljudi koji se žele osloboditi odgovornosti, a ne znaju kako se oslobađaju zapravo svoje duše, ima i drugih bolesnih ljudi koji vole samo jednu stvar - moć. (33)

Poziv, Poglavlje 10

Možete li reći nešto o nasilnosti?

Čovjek je u nedoumici zato jer u njemu postoji dvostruka priroda. Čovjek nije jedno biće: on je prošlost i budućnost. Prošlost znači životinju, budućnost označava Boga. A između toga je sadašnji trenutak, čovjekovo postojanje - podijeljeno, rastrgano, rastrzano u dijametralno suprotne smjerove.

Ako se čovjek osvrće unazad, on je životinja. Zbog toga znanost ne može vjerovati da je čovjek nešto više - da je samo druga životinja, jer znanost istražuje samo prošlost. Charles Darwin i ostali imaju pravo kad kažu da je čovjek rođen od životinje. To je istina o prošlosti, ali nije istina o čovjekovoj sveukupnosti.

Religija istražuje moguće, ono što se može dogoditi, a još se nije dogodilo. Znanost potanko ispituje sjemenku i ne može naći cvijet u njoj. Religija je vizionarska, ona sanja - sposobna je vidjeti ono što se još nije dogodilo - cvijet. Naravno, ona ga ne može pronaći, ona ne može pronaći cvijet ispitujući sjemenku. Potrebna je velika pronicavost, ne sposobnost analize, već intuitivni uzlet, vizija, poetski pristup. Potreban je pravi sanjar koji može vidjeti ono što se još nije dogodilo.

Religija istražuje moguće i otkriva da čovjek nije životinja, nego Bog. Čovjek je Bog! I to je točno. Sukob je neosnovan. Sukob između znanosti i religije je beskoristan. Njihove upute, njihove metode rada, njihovo polje djelovanja potpuno su različiti.

Znanost uvijek svodi sve na izvor, a religija uvijek uzlijeće prema cilju. Čovjek je

oboje, i životinja i Bog jer on je u nedoumici, on se neprestano brine: biti ili ne biti, biti ovo ili ono?

Čovjek može pronaći mir samo na dva načina: ili ponovno postaje životinja. Tada će biti jedno, neće biti nikakvih podjela, bit će sve mir, tišina, sklad... I zato milijuni ljudi

pokušavaju biti životinje na razne načine.

Rat daje čovjeku priliku da postane životinja jer rat je vrlo privlačan. Povijest je zabilježila pet tisuća ratova u tri tisuće godina. Čovjek se neprestano borio, ovako i onako. Rat se nastavlja. Ne prođe ni jedan dan da čovjek ne ubije čovjeka. Odakle ta strašna radost razaranja i ubijanja? Razlog postoji duboko u psihologiji čovjeka.

U trenutku kad ubijete, iznenada postajete jedno, postajete ponovno životinja, nestaje dualnosti.

Zbog toga postoji strašna, magnetska moć ubojstva i samoubojstva. Čovjeka se ne može prisiliti da bude nenasilan.

Nasilnost odjednom bukne. Imena se mijenjaju, lozinke se mijenjaju, ali nasilnost ostaje uvijek ista. Ona može nastati u ime religije, u ime političke ideologije ili zbog neke druge apsurdne stvari - nogometna utakmica je dovoljna da ljudi postanu nasilni, dovoljna je utakmica kriketa.

Ljudi se tako mnogo zanimaju za nasilnost da, ako je ne mogu provesti sami, jer je riskantno i oni razmišljaju o posljedicama, oni pronađu indirektne načine da budu nasilni. U kinu ili na televiziji, nasilnost mora postojati. Nitko neće gledati film ako u njemu nema nasilja. Kad vidi nasilje i krv, čovjek se iznenada sjeti svoje životinjske prošlosti, zaboravlja svoju sadašnjost i posve zaboravlja budućnost - on postaje prošlost. Vi se identificirate s onim što vidite: ono što se događa na ekranu postaje nekako vaš vlastiti život. Vi niste više gledatelj - u tim trenucima postajete sudionik, upadate u tu vezanost. Nasilnost je vrlo privlačna.

Seksualnost je također privlačna jer samo u trenucima seksa vi možete postati jedno.

Inače ostajete dva, odvojeni ste, a zabrinutost i tjeskoba i dalje traju.

Nasilje, seks, droga, sve vam to pomaže, bar privremeno i prolazno da uzmaknete, da postanete posve životinja. Ali to ne može biti trajno.

Treba razumjeti jedan temeljni zakon: ništa se ne može vratiti natrag. U najboljem slučaju možete se pretvarati, u najboljem slučaju možete varati, ali ništa se ne može vratiti natrag jer vrijeme se ne vraća natrag. Vrijeme uvijek ide samo naprijed. Ne možete mlada čovjeka vratiti u djetinjstvo, niti starca pretvoriti u mladića. To je nemoguće. Nemoguće je da drvo opet postane prijašnja sjemenka.

Evolucija ide sve dalje i ne postoji način da je u tome spriječite ili je prisilite da se

vrati natrag.

Zbog toga su svi pokušaji čovjeka da postane životinja i nađe mir, osuđeni na neuspjeh. Možete biti opijeni - zbog alkohola ili nekih drugih droga - marihuane ili LSD- a, možete se posve utopiti u njima. Na čas sve brige nestanu, na trenutak više niste dio problematičnog postojanja, na trenutak se krećete u posve drukčijoj dimenziji, ali to traje samo trenutak.

Sutra ujutro se vraćate, a kad se vratite u svijet, svijet će biti ružniji nego ikad prije. Jer dok ste bili opijeni, nesvjesni, dok ste spavali, problemi su rasli. Problemi su postajali sve kompliciraniji. Dok ste vi mislili kako ste pobjegli s onu stranu problema, problemi su puštali korijen još dublje u vaše biće, u vašu podsvijest.

Sutra ćete se ponovno vratiti u isti svijet - on će izgledati ružniji u usporedbi s mirom koji ste stekli spavanjem u drogama, opijenošću, zaboravom. U usporedbi s tim mirom, svijet će izgledati još opasniji, zamršeniji, zastrašujući. A tada postoji samo jedan put: nastaviti povećavanjem doze vaše droge. Ali ni to ne pomaže dugo. I to nije put da se iziđe iz dileme. Dilema ostaje, ona je ustrajna.

Jedini put jest obratiti se Bogu, to je jedini put koji vodi naprijed. Jedini put jest postati ono što je vaš potencijal - jedini način jest transformirati potencijal u stvarnost. Čovjek je potencijalan Bog i ako doista ne postane pravi Bog, nema mogućnosti da bude zadovoljan. Ljudi su i to pokušavali ... kako postati Bog? A kad se postane Bog, što

učiniti sa životinjom?

Jedino rješenje koje se javljalo ponovno i ponovno kroz dugi niz godina je ovo: obuzdati životinju. To je isto rješenje. Ili obuzdati Boga nasiljem, seksom, drogama - zaboraviti božanskost. To je jedno rješenje koje nikad ne uspije. Sama priroda stvari je takva da mora ne uspjeti. Drugi savjet koji pada čovjeku na pamet je ovaj: potisnuti životinju, zaboraviti životinju, držati je po strani, ne obazirati se na nju. Baciti je duboko dolje u sam temelj vaše podsvijesti, kako se ne biste susreli s njom u svom svakodnevnom životu. Tako je nećete vidjeti.

Čovjek razmišlja gotovo na isti način kao i oštriga. Oštriga misli, ako ona ne vidi neprijatelja, neprijatelj ne postoji. I zato, kad oštriga susretne neprijatelja, ona jednostavno zatvori oči. Kad to učini, ona misli da neprijatelj sada ne postoji, jer ga ona ne vidi. Tako se stoljećima nadalo devedeset devet posto religioznih ljudi. Onom jednom

postotku pripada Buddha, razni Krišne i Kabiri. Devedeset devet posto religioznih ljudi

nisu radili ništa drugo nego ponavljali vježbu oštrige - vježbu potpune besmislice.

Potisnuti životinju! Ali vi to ne možete učiniti jer životinja ima silnu energiju. To je vaša cijela prošlost, stara milijune i milijune godina. Ona se duboko ukorijenila u vama, ne možete je se tako lako osloboditi, ako samo zatvorite oči. Vi ste jednostavno glupi.

A životinja je vaš temelj, ona je doista vaša osnova. Vi ste rođeni kao životinja, vi niste različiti od bilo koje životinje. Vi biste se morali razlikovati od nje, ali se ne razlikujete. Samo zato jer ste se rodili, ne postajete drukčiji. Da, imate različito tijelo, ali ne mnogo drukčije. Imate različitu vrstu inteligencije - ali ne mnogo drukčiju. Razlika je samo u kvantiteti, a ne u kvaliteti.

Sada moderno ispitivanje biljaka otkriva da su čak i biljke inteligentne, osjetljive, budne, svjesne - a što da se kaže o životinjama? Neka istraživanja otkrivaju da čak i metali imaju jednu vrstu vlastite inteligencije. Dakle, razlika između čovjeka i slona, između čovjeka i delfina, između čovjeka i majmuna nije u kvaliteti, već u kvantiteti, dakle samo u jakosti.

Mi imamo malo više inteligencije, i to je sve. To nije neka velika razlika.

Kvalitetna promjena događa se samo kad čovjek postane potpuno svjestan, kad čovjek postane Buddha - tada se događa prava razlika. Tada čovjek više nije životinja, tada je on jednostavno Bog - ali kako to postići?

Onih devedeset devet posto religioznih ljudi činili su nešto posve loše, ponavljali su istu logiku. To je bila ista logika koju su slijedili nasilni ljudi, ljudi skloni seksualnosti, alkoholizmu. Dakle, to je bila ista vrsta logike: zaboraviti životinju. Mnoge tehnike su se razvile da bi se na životinju zaboravilo. Ponavljajte mantru, kako biste mogli zaboraviti životinju. Budite zaokupljeni pjevanjem, nastavite ponavljati: Rama, Rama, Rama, Rama. Ponavljajte to ime tako brzo da se cijeli vaš um ispuni vibracijom te jedne jedine riječi: Rama. To je jednostavno način da se izbjegne životinja - ali životinja je ondje.

Možete dozivati Ramu stoljećima... ali životinja se neće promijeniti takvim jednostavnim trikom. Ne možete prevariti životinju. To će ostati onda samo vrlo površna religioznost. Zagrebite bilo kojega religioznog čovjeka, naći ćete životinju u njemu. Samo malo zagrebite! Tako zvana religioznost nije čak ni površna. Ona se samo pretvara,

ona je tek formalnost, društveni ritual.

Vi odlazite u crkvu, čitate Bibliju, čitate Gitu, pjevate, molite se, ali sve je to samo formalnost. Vaše srce ne sudjeluje u tome. A životinja u vama i dalje vam se smije, ismijava vas. Ona vas savršeno poznaje, zna tko ste vi i gdje ste. I zna kako manipulirati s vama. Vi možete i dalje satima pjevati i tada prođe prekrasna žena. Iznenada nestaje svega toga pjevanja, vi zaboravljate na Boga. Samo miris iz pekarnice... i svega nestaje. Hare Krišna, hare Rama - svega je nestalo!

Dovoljna je samo mala stvar! Netko vas povrijedi, vi se naljutite i životinja je već spremna na osvetu, vi ste bijesni. Zapravo, religiozni ljudi razljute se dublje od drugih - jer drugi se ne obuzdavaju. Snovi religioznog čovjeka moraju se kontrolirati, jer danju ih on obuzdava, ali što se događa noću dok on spava?

Mahatma Gandhi je pisao da je imao seksualne snove i sa sedamdeset godina. Zašto seksualni snovi kad čovjek ima sedamdeset godina? On je odgovorio: "Danju sam vrlo discipliniran - danju mi se nije pojavila nijedna seksualna misao. Ali noću sam nemoćan, podsvijest djeluje i stoga nestaje sva disciplina i kontrola."

Opažanje Sigmunda Freuda je vrlo dragocjeno. On kaže, želite li saznati nešto o čovjeku, morate znati njegove snove, a ne njegov život u budnom stanju. Njegov život kad je budan, lažan je. Pravi njegov život pokazuje se u snovima jer oni su prirodniji, u njima nema obuzdavanja, nema discipline ni kontrole. Stoga psihoanalizu ne zanima vaš život kad ste budni. Pogledajte ovo: vaš život dok ste budni je tako lažan da psihoanaliza uopće ne vjeruje u njega. On je posve bezvrijedan. Psihoanaliza prodire u vaše snove jer oni su istinitiji od vašega tako zvanog života dok ste budni.

To je ironija - da budan život o kojem mi mislimo da je stvaran, psihoanalitičari ne smatraju stvarnim. On se smatra nestvarnijim od vaših snova. Vaši su snovi daleko stvarniji jer vi niste u snovima da nešto iskrivite, vi duboko spavate. Svjesni um spava, a podsvijest je slobodna da kaže svoju riječ. Podsvijest je vaš pravi um, jer svijest je tek jedna desetina vašega potpunog uma. Devet desetina je podsvijest - deset puta snažnija, deset puta veća od vašega svjesnog uma.

Sto ćete raditi kad se borite sa svojom seksualnošću, s ljutnjom, pohlepom? I dalje ćete ih odbacivati u podsvijest, u tamu vašeg temelja, misleći da ste ih se oslobodili ako ih ne vidite. Ali niste ih se oslobodili...

Devedeset devet posto religioznih ljudi i dalje potiskuju svoje osjećaje, a uvijek kad nešto potisnete, ono ulazi dublje u vas, ono postaje dio vašeg bića. I počne na vas djelovati na tako suptilan način, da niste ni svjesni toga. Potisnuto ide vrlo krivudavim putovima i ne može se pojaviti direktno jer ako se to dogodi, vi ćete to obuzdati. Stoga se

javlja na suptilan način tako krivudavim putovima, na tako varljive načine, zamaskirano

da čak ne možete prepoznati da se radi o seksualnosti.

Seksualnost može čak uzeti masku molitve, ljubavi, religioznog obreda. Ali ako je pomno promatrate, ako dopustite sebi da vas otkrije netko tko može opaziti i razumjeti unutarnje funkcioniranje vašeg uma, bit ćete iznenađeni da se radi o istoj energiji koja se kreće različitim kanalima. Ona se mora kretati drukčijim kanalima jer nijedna energija ne može se nikad potisnuti.

Zapamtite jednom zauvijek: nijedna energija ne može se potisnuti.

Energija se može transformirati, ali nikad potisnuti. Stvarna energija sastoji se od alkemije, od metoda i tehnika koje transformiraju.

Prava energija ne sastoji se od svladavanja životinje, već od pročišćavanja životinje, od uzdizanja životinje na razinu božanskosti, koristeći životinjsko da bi se stiglo do Boga. Ona može postati neobično moćno vozilo jer ima moć. Seks se može iskoristiti kao snažna energija - na njemu se možete dovesti do samih vrata Božjih. Ali ako ga zatomite, zaplest ćete se još više...

Ako potiskujete seks, postat ćete ljutiti, sva ona energija koja bi postala seks, postat će ljutnja. A bolje je biti sklon seksualnosti nego ljutit. U seksu ima bar nešto malo ljubavi, dok u ljutnji postoji samo čisto nasilje i ništa drugo.

Ako se seks potiskuje, čovjek postaje nasilan. Bit će nasilan ili prema sebi ili prema drugima. Postoje dvije mogućnosti: ili čovjek postaje sadist i muči druge, ili postaje mazohist i muči sebe. Ali u svakom slučaju nekoga muči.

Znate li da nekad vojnicima nisu bili dopušteni seksualni odnosi. Zašto? Jer da su im to dopustili, u njima se ne bi skupilo dovoljno bijesa ni nasilnosti. Za njih seks postaje opuštanje, oni postaju nježni, a nježan čovjek se ne želi boriti. Ako je vojnik gladan seksa,  on  se  mora  boriti  bolje.  Zapravo,  njegova  nasilnost  bit  će  nadomjestak  za

seksualnost.

A Sigmund Freud ima opet pravo kad kaže da sve naše oružje nije ništa drugo nego simbol falusa: mač, nož, bajuneta, sve su to simboli falusa. Vojniku nije bilo dopušteno da uđe u nečije tijelo, u tijelo neke žene. Sad je lud i želi to učiniti i tada može učiniti svašta. Sada je u njegovo biće ušla velika nastrana želja. Potisnuti seks - on će sada željeti ući u nečije tijelo preko bajunete, mača.

Dugi niz stoljeća vojnik je bio prisiljen potiskivati svoje seksualne želje.

U ovom stoljeću vidjeli smo kako se događa nešto čudno. Američki vojnici su najbolje opremljeni vojnici na svijetu - što se tiče znanosti i tehnologije, oni su najopremljeniji vojnici. Ali dokazalo se da su slabiji od drugih vojnika. U siromašnoj zemlji Vijetnama oni su godinama pokušavali pobijediti, ali morali su prihvatiti poraz. Zašto? Po prvi puta američki vojnik je bio seksualno zadovoljan - u tome je bio problem. To je bio prvi vojnik u povijesti koji je bio seksualno zadovoljan, koji nije bio seksualno izgladnjivan. On nije mogao pobijediti. Siromašna zemlja poput Vijetnama, mala zemlja kakav je bio Vijetnam - to je bilo čudo! Ako ne razumijete psihologiju, to je pravo čudo. Sa svom tehnologijom, sa svom modernom znanosti, sa svom snagom - američki vojnik nije mogao učiniti ništa.

Ali to nije ništa novo, to je stara istina. Cijela povijest Indije dokazuje to. Indija je velika zemlja, jedna od najvećih, manja samo do Kine. Ona je druga najveća zemlja na svijetu, a mnogo su je puta pobjeđivale manje zemlje: Turci, Mongoli, Grci - svatko od onih koji su došli, pobijedio je i porazio tu veliku zemlju. Koji je bio razlog? Oni koji su dolazili bili su siromašni, izgladnjeli ljudi.

Evo moje analize indijske povijesti - u prošlosti Indija nije potiskivala seks. To su bili dani kad su bili izgrađeni hramovi Khajuraha, Konarak, Puri - u Indiji se nije potiskivao seks. Unatoč nekoliko takozvanih velikih duša - mahatma, veći dio zemlje bio je seksualno zadovoljan. Bilo je tu mekoće, ljubavi, ljupkosti - Indiji je bilo teško boriti se.

Za što da se bori? Samo pomislite na sebe: želite li se boriti, morat ćete se nekoliko dana

odreći seksa. Pitajte Muhammeda Alija i druge boksače - prije borbe oni moraju nekoliko

dana provesti u celibatu. To je imperativ. Pitajte olimpijske natjecatelje: prije nego što sudjeluju na olimpijadi, nekoliko dana moraju se odreći seksualnosti. Tako stječu pouzdanje, snažan osjećaj nasilja - to ih čim sposobnima za borbu. Trčat će brže, napadati brže jer energija ključa u njima. Zbog toga je bilo potrebno da vojnici potiskuju svoje osjećaje.

Samo dopustite da sva vojska svijeta bude seksualno zadovoljna i zavladat će mir. Samo dopustite ljudima seksualno zadovoljstvo i bit će manje pobuna između hinduista i muslimana, bit će manje ratova između kršćana i muslimana - sve će te gluposti nestati.

Ako se ljubav proširi, rat će nestati. Oboje ne može postojati zajedno. Transformacija je pravi način, a ne potiskivanje. Nemojte ništa potiskivati.

Ako postoji seksualnost u vama, ne potiskujte je. Inače ćete stvoriti novi kompleks koji će biti teže srušiti...

Stvari postaju vrlo jednostavne ako ste sposobni postići prirodnu, spontanu seksualnost. Stvari će biti tako jednostavne da ne možete ni zamisliti. Tada će vaša energija biti prirodna, a prirodna energija ne stvara zapreke transformaciji. Stoga kažem:

od seksa do nadsvijesti.

Transformacija se može dogoditi samo ako najprije prihvatite svoje prirodno biće.

Sve što je prirodno, dobro je. Da, moguće je postići i više, ali tek ako prihvatite svoju prirodu u potpunosti - ako je dočekate dobrodošlicom, ako ne osjećate nikakvu krivicu u odnosu na nju. Biti kriv, osjećati se krivim, znači biti bezbožan. U prošlosti su vam govorili upravo suprotno: osjećati krivicu znači biti religiozan. ja vam kažem: osjećate li krivicu, nikad nećete biti religiozni. Ostavite sve krivice!

Onakvi ste kakvima vas je Bog stvorio. Onakvi ste kakvima vas je život napravio. Seks niste vi stvorili, on je dar Božji. (34)

Riba u moru nije žedna, Poglavlje 13