NASILJE JE SKRNAVLJENJE

Voljeni Osho,
mažeš li nam nešto reći o nasilju kao izrazu buntovništva?

Nasilje nikada ne može biti dio buntovnog duha iz prostog razloga jer je nasilje u korijenu čitave prošlosti čovječanstva a buntovnik želi da se odvoji od prošlosti. Nasilje je bilo način života milenijumima. Posredno ili neposredno, mi smo živjeli pod nasiljem. Naše vojske, naše policije, zatvori, sudovi, naši ratovi, naše takozvane velike religije, sve je to živjelo u nasilju. A nasilje, ako se pogleda u njegovu suštinu je bez poštovanja prema životu

Po meni je religiozni čovjek, religiozna svijest, samo duboki stav poštovanja prema životu jer ne postoji bog izvan života, nema raja izvan svijesti. Nasilje je skrnavljenje i života i svijesti. Ono je destruktivno.

Buntovnik je stvaralac, njegova sva filozofija je sazdana od stvaralaštva. Mi smo živjeli u destrukciji veoma dugo, i što smo postigli? Zbog toga ja činim jasnu razliku između buntovnika i reakcionara. Ja činim razliku između buntovnika i revolucionara.

Reakcionar  je  niža  kategorija.  On  nikada  sebe  neće  odvojiti  od  prošlosti.  Prošlost  je  njegova

orijentacija, on reagira protiv toga. No, bio ti protiv toga ili za to, to ostaje tvoj odnos, tvoj sadržaj.

Revolucionar je nešto iznad reakcionara. On nije samo reakcija, on ima i svoj san za budućnost, ima svoju utopiju. Ali, dok god je nasilje uključeno revolucionari su kroz vjekove u cilju prave stvari uvijek završavali u lošim okolnostima. Ja opovrgavam takvu prepirku. Pravi kraj je jedino moguć kroz pravu stvar. Kroz nasilje ti nikako ne možeš dospjeti do mira, tišine, čovječanstva u ljubavi. Nasilje će biti u temelju svega, to će trovati čitavu tvoju nadgradnju.

Buntovnik će biti nenasilan, uvijek izvan proste nužnosti, iznad namjene. Sve dok on ne Buddhe nenasilan, on ne može biti nosilac blagostanja, mira, razoružanja, besklasnog čovječanstva. Ako posiješ sjeme nasilja, ti ne možeš ni očekivati i nadati se da to cvijeće neće biti afektirano nasiljem. To cvijeće cvjeta iz sjemena koje ti posiješ. Zato je svaka nasilnička revolucija proizvela nasilje u tom društvu, nasilničku kulturu.

Jadno je vidjeti da mi još trebamo vojske, da mi trebamo nuklearno naoružanje. Nedostojanstveno je da mi trebamo policiju, sud i zatvore. Malo bolje čovječanstvo, svjesniji čovjek bi se odupro svim tim besmislicama koje nas okružuju i truju naše biće.

Buntovnik neće biti malodušan. On neće biti u nedoumici, on neće praviti kompromis sa prošlošću. Prošlost kao takva mora biti sasvim odbačena. Samo se tako možemo zaštititi od varvarskog u čovječanstvu, krutosti, nasilja i duboko ukorijenjenog stava nepoštovanja prema životu i egzistenciji.

Buntovnik će biti spreman da umre ali neće biti spreman da ubija. Ponosno je kada čovjek može umrijeti za svoju stvar. Životinjski je ubiti za svoju stvar ma koliko ona značajna bila. Ubijajući ti sasvim kvariš to. I praktično gledano, buntovnik je jedna individua protiv čitavog svijeta; čak i ako bi izabrao nasilnički put on bi bio skršen. Neprijatelj - prošlost - ima itekako više nasilničke moći u svojim rukama.

Buntovnik treba vjerovati u ljubav, vjerovati u meditativnost, treba biti svjestan svoje besmrtnosti – i ako slome njegovo tijelo on ostaje netaknut. Ovdje ja ne govorim samo o političkom buntovništvu. Ja govorim o individualnom buntu, spiritualnom fenomenu, ne o političkom biću. A nijedna spiritualnost neće prihvatiti nasilje kao metod dolaska do kraja. Nasilje je svakako van diskusije sve dok e u pitanju moj buntovnik, ovakvo buntovništvo. On ne može uništavati – dovoljno je do sada uništavano. Vrijeme je da se prestane sa ovakvim idiotskim načinom života. Mi treba da iziđemo iz ovog mraka na svjetlost. Čak i ako će vas to koštati života to je sasvim u redu... jer će moj buntovnik biti u osnovi meditant.

Ja ne zamišljam mog buntovnika bez meditacije; to je esencijalno iskustvo. I kada jednom shvatiš da

si besmrtan, tko bi se brinuo o smrti? I ako bi milijuni meditanata bili spremni da se isprse ispred cijevi pušaka stare i ukorijenjene prošlosti, postojala bi i mogućnost: možda bi to promijenilo srca u tim ljudima koji drže puške u svojim rukama.

Buntovništvo nije bilo oprobano na širokoj skali mogućnosti. Samo sa zalaganjem milijuna ljudi koji meditiraju, koji vole tišinu i mir, koji uništavaju svaku vrstu diskriminacije koja izaziva nasilje - možemo ostvariti prostor, prodor u zaustavljanju kontinuiteta nasilja i spasiti ovog čovjeka na ovoj planeti.