4.Naš svemir

Na početku prethodnog poglavlja napisali smo da je,  prije nego je bilo što stvoreno, postojala Misao stvaranja. Ta misao stvorila je faze volje za primanjem od jedan do četiri, koje su stvorile svjetove od Adam Kadmon do Assye. Taj posljednji svijet stvara dušu Adam ha Rishon koja se raspala u mnoštvo duša koje imamo danas.

Vrlo je važno zapamtiti ovaj poredak stvaranja jer nas pod­ sjeća da su se stvari razvijale od gore prema dolje, od duhovnog prema materijalnom, a ne obrnutim redom. Jednostavno rečeno, to znači da naš svijet stvaraju i vode duhovni svjetovi.

Štoviše, nema niti jednog događaja na našem svijetu koji se ne događa prvo gore. Jedina razlika između našeg svijeta i duhovnih svjetova jest ta da događaji u duhovnim svjetovima odražavaju altruistične namjere, a događaji u našem svijetu odražavaju egoistične namjere.

Zbog  stepenaste  strukture  svjetova,  naš  se  svijet  naziva

»svijetom rezultata« duhovnih procesa i događaja. Što god mi

činili ovdje neće imati nikakav utjecaj na duhovne svjetove.

Stoga, ako želimo promijeniti bilo što u našem svijetu, moramo

se prvo popeti u duhovne svjetove, u »kontrolnu sobu« našeg

svijeta i otamo utjecati na naš svijet.

Piramida

Kao što to biva u duhovnim svjetovima, i u našem svijetu sve se razvija u istih pet razina, od nulte do četvrte. Naš je svijet

kao piramida. Na dnu je početak razvoja ovoga svijeta. To je neživa (nepokretna) razina, sačinjena od bilijun tona materije (crtež 5).

Izgubljena unutar ovih bilijuna tona materije, postoji malena mrlja koju nazivamo »Planet Zemlja«. I na toj Zemlji pojavila se biljna razina. Prirodno, vegetacija na Zemlji beskonačno je manja u masi nego neživa materija na Zemlji, te još više od toga u usporedbi s materijom cjelokupnog svemira.

Životinjska razina pojavila se nakon biljne i ima sićušnu masu čak i u usporedbi s vegetativnom razinom. Govorna ra­ zina, naravno, došla je zadnja i ima najmanju masu.

U posljednje je vrijeme nova razina odskočila od govornog stupnja. Naziva se »duhovna razina« ili »duhovnost«. (S obzi­ rom na to da ovdje govorimo o geološkim vremenima, kada kažemo nedavno, mislimo da se to dogodilo u zadnjih nekoliko tisuća godina). Ne možemo pojmiti cjelokupnost Stvorenog, no ako pogledamo piramidu kreacije (na slici 5) i pomislimo na veličinu dvije susjedne razine, počet ćemo zaista razumijevati kako je osobita i mlada želja za duhovnošću. Zapravo, ako mislimo o vremenu u kojem postoji svemir – otprilike 15 milijardi godina –  kao  o  jednom  danu  od  24  sata,  potreba za duhovnošću pojavila se prije 0.0288 sekundi. U geološkoj terminologiji, to je upravo sada.

Stoga, s jedne strane što je želja veća, to je rjeđa (i mlađa). S druge strane, postojanje duhovne razine iznad ljudske, po­ kazuje da nismo završili svoju evoluciju. Evolucija je dina­ mičnija nego ikad, no budući da smo mi zadnja razina koja se pojavila, za nas je prirodno misliti da smo najviša razina. Mi jesmo na najvišoj, ali ne i posljednjoj razini. Samo smo na posljednjem od onih stupnjeva koji su se već pojavili.

Posljednja će razina upotrijebiti naša tijela kao domaćine, no sastojat će se od sasvim drugačijih načina razmišljanja, osje­ ćaja i postojanja. To se već razvija u nama i naziva se »duhovna razina«.

Slika 5: Piramida stvarnosti također je piramida želja i vrijedi i za duhovne svjetove i za materijalni svijet.

Niti jedna fizička promjena ili nova vrsta (rasa) ljudi nije potrebna, samo unutrašnja promjena u našoj percepciji svijeta. To je razlog zašto je sljedeća faza tako varljiva; u nama je, zapi­ sana u našem reshimo kao podaci na tvrdom disku. Ti će podaci biti učitani i tada izvršeni bez obzira na to jesmo li svjesni toga ili ne, no mi možemo učitati i izvršiti te podatke puno brže i uz veći užitak ako ga učitamo odgovarajućim »programom« – mudrošću kabale.

Kako na nebu, tako i na zemlji 

Ako povučemo paralelu između zamaljskih faza i četiri osnovne faze svjetlosti, nepokretno doba odgovara fazi korijena, biljna era odgovara fazi jedan, životinjsko doba odgovara fazi dva,

govorno doba odgovara fazi tri, a duhovno fazi četiri.

Užarena mladost planeta Zemlje trajala je nekoliko milijardi godina. Kada se ohladila, nastao je biljni život, gospodareći Zem­ ljom milijunima narednih godina. No baš kao što je biljna razina puno uža na piramidi razvoja nego ona nepokretna, stvaranje vegetacije trajalo je kraće nego nepokretno razdoblje Zemlje.

Nakon dovršavanja vegetativne faze došla je pokretna (ani­ malna – životinjska) faza. Kao i s prethodne dvije razine, ži­ votinjska je era bila puno kraća od vegetativne, što odgovara omjeru između biljnog i životinjskog stupnja na duhovnoj piramidi.

Ljudska faza, koja odgovara govornoj razini duhovne pi­ ramide, prisutna je tek zadnjih četrdesetak tisuća godina. Kada čovječanstvo dovrši svoj razvoj četvrtog (i posljednjega) stupnja, evolucija će biti završena i čovječanstvo će se ujediniti sa Stvoriteljem.

Četvrta faza počela je prije nekih pet tisuća godina, kada se po prvi puta pojavila točka u srcu. Kao i u duhovnom svijetu, ime čovjeka koji je prvi iskusio tu točku je Adam. On je bio Adam ha Rishon (Prvi Čovjek). Ime Adam dolazi od hebrejskih riječi Adameh la Elyon (Ja Ću Biti Kao Svevišnji) i odražava Ada­ movu želju da postane poput Stvoritelja.

U današnje vrijeme, na početku 21. stoljeća, evolucija do­ vršava svoj razvoj četvrte faze – želje za bivanjem poput Stvoritelja. To je razlog zašto sve više i više ljudi danas traži duhovne odgovore na svoja pitanja.

Uz ljestve

Kada kabalisti pričaju o duhovnom razvoju, govore o usponu uz duhovne ljestve. Iz tog razloga svoj komentar na Zohar kabalist Yehuda Ashlag naziva Perush HaSulam (Obrazloženje Ljestava), prema kojem je i nazvan Baal HaSulam (Gospodar Ljestava). Ali ako se vratimo nekoliko stranica unazad, pronaći ćemo da »uz ljestve« zapravo znači »natrag korijenima«. To je zato što smo već bili gore, no sada moramo otkriti kako se samostalno vratiti nazad.

Korijen je naš konačni cilj; tamo smo krenuli. No da bismo tamo došli brže i mirnije, trebamo veliku želju za to – trebamo kli. Takva želja za duhovnošću može doći samo od Svjetlosti, od Stvoritelja, no da bi postala dovoljno snažna, treba biti pojačana putem okoline.

Razjasnimo to malo: ako želim komad kolača, zamislim kolač u svome umu, njegovu teksturu, boju, slatki miomiris i način na koji se topi u mojim ustima. Što više mislim o njemu,

to ga više želim. U kabali bismo rekli da za mene »kolač sjaji Okružujućom  Svjetlošću«.

Prema tome, da bismo željeli duhovnost, trebamo privući vrstu Okružujuće Svjetlosti koja će nas potaknuti na želju za duhovnim užicima. Što više Svjetlosti budemo prikupili, to ćemo brže napredovati. Želja za duhovnošću naziva se »uzdi­ zanje MAN«, a tehnika za njezin razvoj istovjetna je podizanju želje za kolačem – zamišljam je, govorim o njoj, čitam o njoj, mislim o njoj i činim sve što mogu kako bih se usredotočio na nju. Ali najmoćnije je sredstvo za povećanje bilo koje želje društvena okolina. Okolinu možemo koristiti za pojačavanje vlastite želje za duhovnosti, vlastitog MAN, i na taj način ubr­ zati vlastiti napredak.

O okolini će biti više govora u šestome poglavlju, ali za sada je razmotrimo na sljedeći način: ako svatko oko mene želi govoriti o istoj stvari i postoji samo jedna stvar koja je »in«, suđeno mi je željeti je. U drugom poglavlju rekli smo da pojavljivanje kli, želje, tjera naš mozak na potragu za načinom punjenja našega kli Svjetlošću (Ohr), da ga zadovolji. Što je veći kli, veća je Svjetlost; što je veća Svjetlost, prije ćemo pronaći pravi put.

Postoji li razlika između imenovanja Svjetlosti

»Okružujuća Svjetlost« ili samo »Svjetlost«?

Različiti nazivi, »Okružujuća Svjetlost« i »Svjetlost«, odnose se na dvije funkcije istog svjetla. Svjetlo koje se ne smatra okružujućim je ono što osjetimo kao užitak, a dok je Okružujuće Svjetlo Svjetlost koja gradi naš kli, mjesto gdje će Svjetlost na kraju ući. Oboje je zapravo ista Svjetlost, no kada je iskusimo kao korigirajuće i izgrađujuće, nazivamo je »Okružujuća Svjetlost«. Kada je iskusimo kao užitak, nazivamo je«Svjetlost«.

Prije nego izgradimo kli, prirodno je da nećemo pri­ miti Svjetlost. No Svjetlost je prisutna, okružuje naše

duše kao što nas neprestano okružuje Priroda. Stoga, kada nemamo kli, Okružujuća ga Svjetlost gradi za nas, povećavajući našu želju za njim.

Još uvijek treba razjasniti kako Okružujuća Svjetlost izgrađuje naš kli i zašto se uopće to zove »Svjetlost«. Da bismo to razu­ mjeli, trebali bismo prvo proučiti koncept koji se zove reshi­ mot.

Duhovni Svjetovi i duša Adam ha Rishon razvili su se odre­ đenim redoslijedom. U svjetovima to su Adam Kadmon, Azilut, Beria, Yetzira i Assya; a u Adam ha Rishon, evolucija je imenovana po vrstama želja koje su se razvile – nepokretne, vegetativne, pokretne, govorne i duhovne.

Kao što ne zaboravljamo svoje djetinstvo, nego se oslanjamo na te prošle događaje u našim sadašnjim iskustvima, svaki završeni korak u procesu evolucije nije izgubljen, nego je za­ pamćen u našoj podsvjesnoj »duhovnoj memoriji«. Drugim riječima, u nama leži cjelokupna povijest našeg duhovnog razvoja, od doba kada smo bili jedno s Misli stvaranja do da­ nas. Penjati se po duhovnoj ljestvici znači pamtiti stanja koja smo već iskusili ranije i otkrivati ta sjećanja.

Ta se sjećanja prikladno nazivaju reshimot (sjećanje, zabilješka) te svaki reshimo (jednina od reshimot), predstavlja određeno du­ hovno stanje. Zato što se naš duhovni razvoj odvijao osobi­ tim redoslijedom, sada naši reshimot izbijaju na površinu u nama istim tim redoslijedom. Drugim riječima, naša buduća stanja već su predodređena jer ne stvaramo ništa novo, samo se prisjećamo događaja koji su nam se već dogodili, ali ih ni­ smo svjesni. Jedina stvar koju možemo odrediti, o kojoj ćemo poduže raspravljati u sljedećim poglavljima, jest koliko se brzo možemo penjati ljestvama. Što napornije radimo na penjanju uz njih, brže će se mijenjati ta stanja i brži će biti naš duhovni napredak.

Svaki je reshimo dovršen kada smo ga u potpunosti iskusili, i kada, poput lanca, jedan reshimo završava, drugi se pojavljuje. Sljedeći reshimo  izvorno je stvoren od sadašnjeg reshimo, ali budući da sada idemo natrag uz ljestve, sadašnji reshimo po­ buđuje svog izvornog stvoritelja. Stoga nikada ne bismo trebali očekivati da ćemo dovršiti naše sadašnje stanje kako bismo se mogli odmoriti jer, kada je sadašnje stanje dovršeno, odvest će nas do sljedećeg stanja u nizu sve dok ne dovršimo svoju korekciju.

Kada pokušamo postati altruistični (produhovljeni), brže dolazimo do svog korigiranog stanja zato što brže budimo re­ shimot. I budući su ti reshimot bilješke viših duhovnih iskustava, senzacije koje oni stvaraju u nama više su duhovne senzacije.

Kada se to dogodi, nejasno počinjemo osjećati povezanost, zajedništvo i ljubav koja postoji u tom stanju, dosta slično udaljenom, blijedom svjetlu. Što ga više pokušavamo dosegnuti, više mu se približavamo i ono jače sja. Štoviše, što je svjetlo jače, to je naša želja za njim jača i tako Svjetlost izgrađuje naš kli, našu želju za duhovnim.

Sada također vidimo da ime »Okružujuća Svjetlost« savr­ šeno opisuje ono kako ga mi osjećamo. Dokle god ga nismo dostigli, vidimo ga kao izvanjsko koje privlači svojim zaslje­ pljujućim obećanjem vječnog blagostanja.

Svaki put kada Svjetlost izgradi dovoljno velik kli za nas, kako bismo prešli na novu razinu, sljedeći reshimo dolazi i nova se želja budi u nama. Mi ne znamo zašto se naše želje mijenjaju i to iz razloga što su uvijek prisutni dijelovi reshimot iz viših razina u odnosu na našu sadašnju, čak i onda kada se to ne čini tako.

Tako, baš kao što se prethodni reshimo pojavio, dovodeći nas do našeg sadašnjeg stanja, sada nam se približava nova želja iz novog reshimo. To je način na koji mi nastavljamo svoj uspon uz ljestve. To je spirala reshimot i uzdizanja koja završavaju u svrsi stvaranja – korijenu naših duša, kada smo jednaki i uje­ dinjeni sa Stvoriteljem.

Želja za duhovnošću

Različiti udarci za različite ljude 

Jedina razlika među ljudima je način na koji doživljavaju užitak. Užitak je sam po sebi bezobličan, neopipljiv. Ali različito »odjeven« ili »presvučen«, stvara iluziju da po­ stoje različite vrste užitka, kada zapravo postoji samo puno vrsta presvlaka.

Činjenica da je užitak u osnovi duhovan objašnjava zašto imamo podsvjesnu žudnju za zamjenom površne odore užitka željom za osjećanjem čistog, prirodnog ob­ lika: Stvoriteljeve Svjetlosti.

I zato što nismo svjesni da se ljudi međusobno raz­ likuju po odjeći užitaka koje žele, mi ih sudimo prema odjeći koju preferiraju. Određene presvlake užitka sma­ tramo legitimnima, kao što su ljubav prema djeci, dok se druge, kao što su droge, smatraju neprihvatljivima. Kada u sebi osjećamo pojavu neprihvatljive odjeće užitka, prisiljeni smo suzbiti i sakriti  svoju  želju  za tom odjećom. No skrivanjem želje ona neće nestati, i zasigurno neće biti ispravljena.

Kao što smo objasnili, niži dio četvrte faze je bit duše Adam ha Rishon. Baš kao što su svjetovi izgrađeni prema rastućim željama, Adamova duša (čovječanstvo) razvila se kroz  pet faza: nula (nepokretna) do četiri (duhovna).

Kada se svaka faza pojavljuje, čovječanstvo je iskusi u pot­ punosti dok se ne iscrpi. Tada, pojavi se sljedeća razina želja, prema slijedu reshimot ugrađenih u nama. Do danas smo već iskusili sve reshimot svih želja od nepokretnih do govornih. Sve što je ostalo za zaključivanje evolucije čovječanstva jest is­ kušavanje duhovnih želja u potpunosti. Tada će biti postignuto naše sjedinjenje sa Stvoriteljem.

Zapravo, pojava želja pete razine počela je u 16. stoljeću, prema opisu kabalista Isaaca Lurije (Ari), ali danas svjedočimo pojavi najintezivnije vrste želja unutar pete razine – duhovno unutar duhovnog. Štoviše, svjedočimo toj pojavi u ogromnom broju, kada milijuni ljudi na svijetu traže duhovne odgovore na svoja pitanja.

Kako su reshimot koji danas izranjaju bliži duhovnom nego ikad prije, primarno je pitanje koje ljudi postavljaju o svojem po­ rijeklu, svojim korijenima! Iako većina njih ima krov nad glavom i zarađuje dovoljno za svoje uzdržavanje i za uzdržavanje svoje obitelji, ipak se pitaju o tome odakle su došli, po čijem planu i s kojom svrhom. Kada nisu zadovoljni odgovorima koje im nude religije, traže ih u drugim disciplinama.

Glavna razlika između četvrte faze i svih drugih faza jest ta da se u ovoj fazi mi moramo svjesno razvijati. U prijašnjim fazama, uvijek je Priroda bila ta koja nas je poticala na kretanje iz faze u fazu. To je činila na način da nas pritisne dovoljno da se osjećamo toliko neugodno u svom sadašnjem stanju da to moramo promijeniti. Na ovaj način Priroda razvija sve svoje dijelove: ljudske, životinjske, biljne pa čak i nežive.

S obzirom na to da smo prirodno lijeni, kretat ćemo se iz jedne faze u drugu samo ako pritisak postane nepodnošljiv. U suprotnom, ne bismo pomaknuli niti prstom. Logika je jed­ nostavna: ako mi je dobro tu gdje jesam, zašto bih se micao?

No Priroda ima drugi plan. Umjesto da nam dopusti da ostanemo spokojni u svojem sadašnjem stanju, želi da se raz­ vijamo dok ne dostignemo njezinu razinu, razinu Stvoritelja. To je svrha stvaranja.

Tako imamo dvije opcije: mogli bismo izabrati razvoj kroz bolni pritisak Prirode, ili bismo se mogli razvijati bez bola kroz sudjelovanje u razvoju svoje svijesti. Ostanak u nerazvijenom stanju nije opcija jer to nije bio dio plana Prirode kada nas je stvarala.

Kada se naša duhovna razina počne razvijati, to se može dogoditi samo ako želimo njezin razvitak i dostizanje istog sta­ nja kao što je Stvoriteljevo. Isto kao četvrta faza u četiri faze, od nas se sada traži dobrovoljno mijenjanje naših želja.

Stoga će Priroda nastaviti sa svojim pritiskom na nas. Na­ stavit će nas pogađati uragani, potresi, epidemije, terorizam i razne druge prirodne i ljudski uzrokovane pošasti dok ne shvatimo da se moramo promijeniti i svjesno vratiti svojim ko­ rijenima.

Da ponovimo: naši duhovni korijeni razvili su se po fazama od nula do četiri; faza četiri razdvojila se na svjetove (njezini gornji dijelovi) i duše (njezini donji dijelovi). Duše – skupljene u zajedničku dušu Adam ha Rishon – raspale su se i izgubile svoj osjećaj jedinstva sa Stvoriteljem. To slamanje Adama ha Rishona dovelo je čovječanstvo do sadašnjega stanja, s nevid­ ljivom barijerom koja dijeli duhovne svjetove (iznad nje) od našeg svijeta (ispod nje).

Ispod barijere, duhovna sila stvorila je materijalnu česticu koja se počela razvijati. To je bio Veliki Prasak.

Imajte na umu da, kada govore o duhovnim svjetovima i o materijalnom, fizičkom svijetu, kabalisti misle na altruistične ili egoistične značajke. Oni nikada ne kazuju o svjetovima koji zauzimaju fizički prostor u nekom neotkrivenom svemiru.

Ne možemo uzeti svemirski brod i odletjeti u svijet Yetzira, naprimjer, ili pak otkriti duhovno mijenjanjem svojeg pona­ šanja. Možemo ga otkriti samo ako postanemo altruistični – slični Stvoritelju. Kada to učinimo, otkrit ćemo da je Stvoritelj u nama i da je oduvijek bio tu, čekajući nas.

Svi stupnjevi osim zadnjeg razvijaju se bez svjesnosti »se­ be«. U uvjetima naše osobne svjesnosti, činjenica da postojimo ne znači da smo svjesni vlastita postojanja. Prije nego doseg­ nemo četvrti stupanj, mi jedva da postojimo. Drugim riječima,

živimo svoje živote što ugodnije, no svoje postojanje uzimamo zdravo za gotovo, bez da se pitamo o njegovoj svrsi.

No je li to zaista toliko očito? Minerali postoje kako bi se biljke mogle hraniti njima i kako bi mogle rasti; biljke postoje kako bi se životinje hranile njima i kako bi rasle; minerali, biljke i životinje postoje kako bi se ljudi hranili njima i rasli. No koja je svrha ljudskog postojanja? Sve nas razine služe, ali čemu ili kome mi služimo? Sebi? Svojem egu? Kada prvi put postavimo ta pitanja, početak je to našeg svjesnog razvoja – pojavljivanje želje za duhovnim. To se naziva »točka u srcu«.

U zadnjem razvojnom stupnju, počeli smo razumijevati procese kojih smo dio. Jednostavno rečeno, počeli smo stjecati logiku Prirode. Što više razumijemo njezinu logiku, to više širimo vlastitu svijest i stapamo se s njom. Na kraju, kada smo u potpunosti ovladali prirodnom logikom, shvatit ćemo kako Priroda funkcionira, čak ćemo moći naučiti i upravljati njome. Taj se proces pojavljuje isključivo na zadnjoj razini, na razini duhovnog uzdizanja.

Moramo uvijek imati na umu da bi se zadnja razina ljudskog razvoja trebala odvijati svjesno i voljno. Bez izrazite želje za duhovnim rastom, ne može se dogoditi nikakav duhovni raz­ voj. Napokon, duhovni razvoj odozgora prema dolje već se zbio. Spušteni smo dolje kroz četiti faze Svjetla i pet svjetova Adam Kadmon, Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya te smo u konačnici smješteni ovdje u ovaj svijet.

Ako se sada želimo popeti nazad uz duhovne ljestve, moramo to izabrati. Ako zaboravimo da postati kao Stvoritelj za nas predstavlja svrhu stvaranja, nećemo shvatiti zašto nam Priroda ne pomaže – a ponekad čak i stavlja prepreke na naš put.

No ako, u drugu ruku, na umu držimo samo cilj Prirode, osjetit ćemo da je naš život fascinantno putovanje otkrivanja, duhovna potraga za blagom. Štoviše, što aktivnije sudjelujemo u ovom putovanju kroz život, to ćemo brže i lakše dolaziti do tih

otkrića. Još bolje, teškoće će se osjetiti kao pitanja na koja moramo odgovoriti,  umjesto  teškoća  kojima  se  moramo  suprotstaviti u svojim životima. Zato je bolje napredovati svjesno nego tek kada nas Priroda bolno natjera!

Ako imamo želju duhovno se razviti, onda imamo pravi kli za to; a nema boljeg osjećaja od ispunjenoga kli, ispunjene želje.

No potreba za duhovnošću treba doći prije duhovnog ispu­ njenja. Pripremanje kli ispred Svjetlosti nije samo jedini način uspona u četvrtu fazu; to je i jedini način u kojem nema boli i zakinutosti.

Zapravo, ako razmislimo o tome, nema ništa prirodnije nego prvo pripremiti kli. Ako želim piti vodu, onda je voda moja svjetlost, moj užitak. Prirodno je: kako bih pio vodu, moram se prvo pripremiti (kli), što je u ovom slučaju žeđ. Isto se odnosi na sve ostalo što želimo primiti na ovome svijetu. Ako je novi automobil moja svjetlost, tada je moja želja za njim moj kli. Taj me kli tjera da radim za taj automobil i brine se da ne potratim sav novac na druge hirove.

Jedina razlika između duhovnog i fizičkog kli jest ta da ja ne znam što ću dobiti od duhovnog kli. Mogu zamisliti brojne stvari, no s obzirom na barijeru između moga sadašnjega stanja i moga željenoga cilja, nikada ne mogu uistinu znati kakav će moj cilj biti dok ga zaista ne dostignem. Kada ga dostignem, veći je nego bilo što što sam ikada mogao zamisliti; no nikada neću znati koliko je velik dok ga zaista ne dosegnem. Kada bih znao unaprijed koja mi je nagrada, to ne bi bila prava al­ truističnost, nego zamaskirani egoizam.

Ukratko

Fizički se svijet razvija prema istim stupnjevima kao i duhovni svijet, kroz piramidu želja. U duhovnome svijetu, želje (nežive, vegetativne, pokretne, govorne i duhovne) stvaraju svjetove

Adam Kadmon, Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya. U fizičkom svijetu, one čine minerale, biljke, životinje i ljude s »točkama u svojim srcima«.

Fizički svijet stvoren je nakon rasula duše Adam ha Rishon. U tom stadiju, počele su se pojavljivati sve želje, jedna po jedna; od lagane do teške, od nežive do duhovne; stvarajući naš svijet fazu po fazu.

Danas, na početku 21. stoljeća, svi su stupnjevi dovršeni osim potrebe za duhovnim, koji se pojavljuje sada. Kada je is­ pravimo, ujedinit ćemo se sa Stvoriteljem jer je naša potreba za duhovnošću ustvari potreba za ujedinjenjem s Njim. To će biti vrhunac razvojnog procesa svijeta i čovječanstva.

Povećavajući želju za povratkom  duhovnim  korijenima, mi gradimo duhovni kli. Okružujuća Svjetlost korigira kli i razvija ga. Svaki novi stupanj razvoja budi novi reshimo, zapis prošlog stanja koje smo već iskusili kada smo bili ispravljeniji. U konačnici, Okružujuća Svjetlost ispravlja cijeli kli i duša Adam ha Rishon spaja se sa svim svojim rasutim djelovima i sa Stvoriteljem.

Ali taj proces vodi do pitanja; ako je reshimot zapisan u meni i ako se stanja pobuđuju i proživljavaju također u meni, gdje je onda objektivna stvarnost svega toga? Ako druga osoba ima drugi reshimot, znači li to da on ili ona živi u drugačijem svijetu od moga? I što je s duhovnim svjetovima, gdje oni postoje, ako sve postoji u meni? Štoviše, gdje je Stvoriteljev dom? Nastavite čitati, sljedeće će poglavlje odgovoriti na sva ova pitanja.