Isus Krist je po svom duhovnom razvoju bio daleko ispred nas, ali po svojoj prirodi nije se razlikovao od nas. Bio je ljudsko biće, »u svakom pogledu iskušavano, baš kao i mi.«  On je naš stariji brat, koji je sišao na zemlju da nam pokaže put i da nam svojim primjerom omogući da ga slijedimo. Ali, bio je ljudsko biće, isto kao i mi.

To je ono što mu daje značenje i važnost. Da je bio kakav bog, različit od naše vrste, njegov život i rad ne bi imali nikakvog značenja za nas. To što je neki bog izveo nešto neviđeno ne bi bilo nimalo iznenađujuće i ne bi imalo nikakvog utjecaja na moj život. Kad, međutim, saznam da je ljudsko biće izvelo takve izvanredne stvari, te uz to propovijedalo da ih i ja mogu izvesti ako slijedim njegove stope i spremno platim cijenu, to budi moje zanimanje i potiče me, pa želim i sam zakoračiti njegovim putem.

Ne kažemo da Isus nije bio Bog. Kažemo da on jest bio Bog, ali isto onoliko koliko ste to vi ili ja. Mi smo iskrice božanskog, dakle bogovi u zametku. Ma koliko se danas osjećali bezvrijednima i slabima, znamo da je samo pitanje vremena - ma koliko to dugo bilo - kad ćemo spoznajom i vježbom, vjerom i odanošću, doseći to stanje. Neki vjerski učitelji kažu da je Bog Bog, a Isus samo najbolji medu ljudima, otvarajući na taj način ponor između to dvoje, ali mi poričemo postojanje takvog ponora i tvrdimo da smo u suštini, u našoj istinskoj prirodi, svi jedno s Bogom.

Rekoh, bogovi ste. Ivan 10; 34