Namjera zdravlja

Ma kako se neobično činilo, pristižu mi mnoga pisma s molbama za pomoć pri ozdravljenju. Očito je da ako nema zdravlja, nema govora o upravljanju stvarnošću jer pitanje očuvanja života dolazi na prvo mjesto i zaokuplja sve misli. I ponovno se moram vratiti na, kako se nekima čini, "apokrifnu" temu, tj. na onu koja kao da nema veze s transurfingom. Kako vam se sviđa sljedeća činjenica: danas se u Rusiji već trećina novaka proglašava nesposobnim za vojsku. No i "sposobnima" proglašavaju one koje bi nekada bili uputili na liječenje. U suprotnom ne bi imali nikoga za služenje vojnog roka. Ima li to veze s transurfingom? Ako ne, evo pitanja: što uopće ima veze s transurfingom? Shvaćate li da se stvarnost naočigled mijenja dok se istodobno mnogi nastavljaju kretati po inerciji sa "starim pločama" u glavi?

Možete pročitati brdo literature o čudesnim metodama liječenja bolesti, ali tada ćete se cijeli život liječiti. Sve ovisi o cilju: ako je cilj liječenje, ono se nikad neće završiti; ako je cilj zdravlje, uskoro ćete ga imati. Zato moj zadatak nije da vam pomognem da se izliječite od nekih bolesti, nego da vašu namjeru usmjerim na iskonsko zdravlje svojstveno samoj prirodi organizma.

Nisam liječnik i ne vladam opsežnim znanjem o liječenju bolesti. Sve što znam i što želim na vas prenijeti je jednostavna istina o tome kako izbjeći bolest. Puno je najrazličitijih vrsta bolesti, a način liječenja je općenito velika, grandiozna znanost. Kako je sve komplicirano, zar ne? Klatna su odvela ljude daleko od znanja o iskonskom uzroku svih bolesti. Ta je istina vrlo jednostavna i, rekao bih, čista. Ako se vratimo istočnim znanjima i pratimo jednostavnu istinu, nestat će potreba za složenom znanošću o liječenju bolesti. Treba piti živu vodu, udisati živi zrak i jesti živu hranu. To je sve

što treba znati i činiti.

Da se ne bi stekao dojam da sam "usamljeni glas u pustinji" ili da pak pretendiram na časno mjesto odmetnika (što zapravo i jesam za matrično društvo), navodim članak koji izražava objektivno mišljenje i čak (skoro) "kvazislužbeno", ako se mogu tako izraziti.

Objavljeni podaci o najopasnijem fast foodu

Kao što znate, brzi su zalogaji toliko praktični uvijek užurbanim građanima megalopolisa da su ih liječnici svrstali na prvo mjesto popisa neprijatelja zdravlja. Brzo dobivanje na težini, infarkt i dijabetes koji su sve učestaliji problemi kod Europljana naveli su dijetologe iz britanskog okruga  Hampshire da sastave top listu najškodljivijih oblika brze hrane.

Nakon što su proučili sastav i kaloričnost najpopularnije brze hrane među Britancima, znanstvenici su neutješno zaključili da  se u samo jednom obroku brze hrane, bez obzira na to je li u  pitanju kebab, fish and  chips  (pečena  riba  s  pomfritom),  pizza  ili  hamburger,  nalazi  dnevna  norma  masnoća.  Pritom  je  naslov  glavnog  "ubojice" osvojio kebab, u Moskvi poznat pod nazivom "šaurma". Ispada da jedan kebab  prosječno  sadrži  120  g  masnoća,  a  dnevna  norma  potrebe  masnoćama  ne  bi  smjela premašiti 70 do 80 grama. Pojesti kebab isto je kao da ste popili vrč jestivog ulja. Redovno konzumiranje tog gastronomskog remek-djela dovodi do ubrzanog porasta težine. No uistinu je  šokantna činjenica da ako osoba prizalogaji jedan kebab samo dva puta na tjedan, za nekoliko puta povećava rizik od infarkta i tijekom deset godina takve prehrane jamči samome sebi razvoj srčano- žilnih bolesti.

Radi se o tome da masnoća brze hrane uglavnom sadržava zasićene masne kiseline koje se nakon što dospiju u organizam talože na stjenkama krvnih žila i pogoduju

razvoju ateroskleroze, kao i povećanju kolesterola u krvi. 'Više od polovice mesa koje se koristi za pripremu brze hrane čine masnoće', navodi u razgovoru s RBC daily docent Katedre za biokemiju Medicinsko-biološkog fakulteta dr. sc. Nikolaj Adrianov. Pritom su osobito opasni proizvodi oksidacije masti do koje dolazi tijekom pečenja.

23  'Velike duše'; op. prev.

Te tvari oštećuju membrane srčanih stanica, jetre i krvnih žjla, mijenjaju krv i narušavaju metabolizam lipida, što u konačnici rezultira oštećenjem kardiovaskularnog sustava. Osim toga, štetne masti ne sadržavaju samo prženi kotlet i kebab, nego i pomfrit, impregniran u višekratno korištenom ulju. Tako da su naizgled primamljive hrenovke, kobasice, hamburgeri i kebab sendviči prvi korak na putu do infarkta.

Još jedan rizik za ljude koji se redovito hrane brzom hranom jesu nepovratne promjene u jetri. Ovakva vrsta prehrane pogoduje naglom porastu jetrenog enzima alanin aminotransferaze. Povišenje alanin aminotransferaze  obično se  pronalazi kod oboljelih od hepatitisa,  izjavila je za RBC daily doktorica  kemije  i profesorica na Kemijskome fakultetu Natalija Ugarova. "Normalno se taj enzim nalazi unutar stanica jetre. Kada je taj organ ozbiljno oštećen, membrane njegovih stanica se istanjuju, stanice prsnu i enzimi dospijevaju u krv."

Stručnjaci  Britanskog  medicinskog  društva  proveli  su eksperiment  tijekom  kojeg  su  se  sudionici  redovito hranili pečenom, slatkom  i vrlo kaloričnom  hranom.  Već  nakon

prvog tjedna eksperimenta kod dobrovoljaca je uočeno povećanje količine alanin aminotransferaze, nakupljanje masnoća u stanicama jetre i skokovi u razini inzulina. Tijekom četiri tjedna kod sudionika pokusa bilo je izraženo progresivno smanjenje osjetljivosti na inzulin, što je dovodilo do metaboličke disfunkcije i izazivalo niz biokemijskih odstupanja koja su pogodovala stvaranju pretpostavke za nastanak dijabetesa i ishemijske bolesti srca. U toj su fazi, strahujući za život dobrovoljaca, znanstvenici odlučili prekinuti eksperiment.

No unatoč spoznaji o štetnosti brze hrane od nje nije tako lako odustati. Istraživanja znanstvenika s fakulteta Princeton u New Jerseyu dokazala su da proizvodi za

pripremu brze hrane kod ljudi  izazivaju ovisnost. Doktor John Hoebel  izjavio je  da  konzumiranje masnih  i slatkih proizvoda aktivira  stvaranje dopamina,  tvari povezane  s osjećajem  zadovoljstva kao i s osjećajem  snažne sklonosti prema nečemu. Na  primjer, eksperimentalni štakori koji su birali između masne i slatke hrane i  one normalne, uravnotežene prehrane, odustajali su od svoje uobičajene hrane i prelazili na fast food. Pritom je problematično prekinuti začarani krug ovisnosti o brzoj hrani. Endokrinolog s  Washingtonskog  fakulteta,  dr. Michael  Schwartz,  otkrio  je  da, dobivajući  na  težini, ljubitelji kebaba  i pomfrita  razvijaju otpornost na  leptin, hormon koji kontrolira apetit. Upravo je zbog toga jedan od uzroka pandemije debljanja i povećanja broja oboljelih od bulimije široka rasprostranjenost  rafinirane hrane  i fast fooda prezasićenog  masnoćama,  šećerom,  pojačivačima  okusa  i  konzervansima.  Istraživanja  britanskog  Fonda  za  psihičko  zdravlje  dokazala  su  da  je  fast  food  odgovoran  za povećanje  broja  oboljelih  od  psihičkih  poremećaja.  Ustanovljena  je  uska  povezanost  između  razvoja  depresije,  Alzheimerove  bolesti,  shizofrenije  i  učestale  konzumacije rafiniranih  proizvoda  i  brze  hrane.  U  vezi  s  tim  u  psihijatrijskim  klinikama  u  Velikoj  Britaniji  jedna  od  osnovnih  metoda  liječenja  postala  je  dijetoterapija  koja podrazumijeva često konzumiranje  ribe, povrća,  voća,  orašastih plodova,  žitarica  i obvezno isključivanje  rafiniranih i prženih proizvoda. Prema svjedočanstvu dijetologa  u klinici grada Rotherhama iz okruga južni Yorkshire, već nakon mjesec dana takvog liječenja pacijenti su se puno rjeđe žalili na depresiju, poboljšao im se san i opće stanje. Zbog toga odustajanje od sljedećeg kebaba unosi sklad u očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja.

Ekatarina Ljuljčak, "Štetna hrana", 28. 5. 2008., http://www.rbcdaily.ru

Naravno, fastfood je već krajnji slučaj koji jedva da se isplati uzimati u razmatranje. No naveo sam ovdje ovaj članak da bih usmjerio vašu pozornost na to da čak i službena znanost počinje priznavati svrstavanje takve vrste hrane među ovisnosti. Iako bi trebalo biti očito da praktički ne postoji velika načelna razlika između brze hrane i ostale mrtve hrane.

Mogu li nekako utjecati na poboljšanje zdravlja svog djeda tako da ga recimo vizualiziram kao zdravoga? Što mogu učiniti da tom čovjeku pomognem da ozdravi?

Uvjeriti ga da svoju pozornost usmjerava na ozdravljenje, a ne na bolest. Njegova namjera ne smije biti usmjerena na liječenje kao proces, već na ozdravljenje kao cilj. Sami teško da možete nešto postići.

Što da radim ako se plašim da ću poludjeti? Puno pozornosti obraćam na zvukove u sobi, vjerojatno zato što sam ostala živjeti sama. Perifernim vidom vidim pokrete nekakvog sitnog predmeta.

Nećete poludjeti jer su za to potrebna vrlo snažna djelovanja. Uključite radio ili televizor. Ljudski je mozak građen tako da treba komunikaciju i protok informacija. U informacijskom vakuumu može doći do halucinacija.

Preporučite mi, molim vas, kako živjeti ako ništa ne želim. Nisam motiviran za bilo kakvo djelovanje, sve mi se čini sivo i nezanimljivo.

To je dokaz da nemate slobodne energije, klatna su vam je svu oduzela. Trebate se više baviti svojim zdravljem, tijelom. Tjelovježba, toplo-hladan tuš, više svježe biljne hrane, raniji odlazak na spavanje. To su osnove.

Može li vizualizacija pomoći u liječenju neizlječive bolesti?

Jedina neizlječiva bolest našeg vremena je neznanje. Potrebno je obaviti antiparazitni program čišćenja, zatim očistiti cijeli sustav za izlučivanje i istodobno se odreći štetnih proizvoda. Treba prijeći na odvojenu prehranu s ciljem postupnog prijelaza na prirodnu sirovu hranu. Bolest će sama otići.

Ne vjerujem u čuda, no vaša je teorija unijela u mene tračak nade. Riječ je o tome da imam dijete s invaliditetom, djevojčicu koja od rođenja ne hoda zbog urođene anomalije leđne moždine. U stvarnosti se to ne liječi. Prema vašoj teoriji postoji prostranstvo varijanti u kojemu je sve moguće, odnosno ondje je moguća i varijanta da je moja djevojčica potpuno zdrava. Kako povezati moju bolesnu djevojčicu s njezinom zdravom varijantom i učiniti je uistinu zdravom?

To je teoretski moguće. No u praksi zahtijeva jaku, nepokolebljivu namjeru i sustavan rad s ciljnim slajdom. U prostranstvu varijanti nalazi se "projekt" ljudskog organizma. Uz pomoć vizualizacije usmjerene na cilj u njega možemo unositi korekcije. Nije lako, ali je moguće. Općenito je puno teže ispraviti vlastiti "projekt", nego stvarnost oko nas. Sve ovisi o upornosti i vjeri u vlastitu snagu. No to ne biste trebali raditi vi, nego vaša kći samostalno. Vi imate malu mogućnost promijeniti tuđi svijet. Vaša kći ima izravan pristup sloju svog svijeta. No mora znati da postoji transurfing i da on djeluje. Ako joj to pokušate objasniti, možda će to pobuditi njezino zanimanje i tada je sve u njezinim rukama.

Imam dvadeset dvije godine, visoka sam 168 cm i teška 45 kg. Osjećam da imam vrlo malo energije, iako svaki dan radim vježbe za skoliozu, vozim bicikl i šećem parkom. No, bez na to, imam malo snage. Željela bih prijeći na sirovu hranu. Čitala sam da se kod takvog prijelaza gubi puno kilograma. Imajući u vidu da sam i ovako vrlo mršava, ne bih željela još više smršavjeti.

Prije svega biste se trebali obratiti osteopatu i izliječiti kralježnicu. Ako se težina ne normalizira, obratite se endokrinologu. Prođite antiparazitni program. Ne savjetujem vam da naglo prijeđete na sirovu hranu. Samo izbacite iz prehrane štetne proizvode, no hranite se punovrijedno i raznovrsno. Prijelaz mora biti postupan.

Prije osam  godina (radio sam  kao direktor) na nervnoj sam bazi dobio ishemijski moždani udar. Nije bio previše snažan, ali sam se jako prestrašio. Kasnije sam se svega

plašio. Svih tih godina odlazio sam na psihoterapiju i bilo mi je bolje, no STRAH je ostao: plašim se mjeriti tlak koji trenutačno skoči od same pomisli, plašim se nekamo dalje otputovati. Ako se malo lošije osjećam, dobijem drhtavicu. Tlak mjerim pomoću viska (matice na koncu) i postavljam mu različita pitanja o svojem zdravlju po nekoliko puta na dan. Ne mogu se riješiti misli koje me opsjedaju. Dajte mi savjet kako da se iz toga izvučem uz pomoć transurfinga. (Vidio sam na Internetu komentare da vašu knjigu ovakvi kao ja ne bi trebali čitati jer bi mogli poludjeti. Možda je to i istina?)

Zakačili ste se na svoje boljke. Trebate umjesto o bolesti razmišljati o zdravlju. Prebaciti strelicu namjere. Ne treba mjeriti tlak, nego činiti ono što vas vodi do zdravlja. Orijentirajte se na ozdravljenje, ne na liječenje. Shvaćate li razliku? Postoji velik broj metoda za ozdravljenje. Na primjer, čišćenje organizma, živa voda, živ zrak, živa hrana, kretanje. Od moždanog udara spasit će vas proizvodi kao što su pelud i laneno ulje. Šećer zamijenite medom s peludi, a životinjska i teška ulja lanenim. Krvne će se žile očistiti i postati elastičnije tako da vam moždani udar više neće izazivati strah. Sve je vrlo jednostavno.

Mogu li se uz pomoć snage namjere izmijeniti mogućnosti vlastitog tijela? Bavim se plesom i potrebna mije gipkost, a ja sam kao od drveta.

Namjeru treba prenositi tijekom aktivnosti  i  tada  će  biti  puno  učinkovitije.  Beskorisno  je  samo  tako  vrtjeti  slajd  o  nekakvim  mogućnostima vlastitog tijela. Treba uskladiti fizičko s metafizičkim. Dok se bavite aktivnošću, razmišljajte o tome kako vaše tijelo  postaje  sve  savršenije.  To  je vizualizacija procesa: danas sve radim bolje nego jučer, svakim danom sve je bolje i bolje.

Čitala sam knjige Paula Bregga i po njemu ispada da sav otpad koji ulazi u tijelo preko hrane, zraka i vode možemo izbaciti samo uz pomoć redovitog posta, budući da je danas čak i povrće i voće praktički nemoguće naći, a da nije kemijski tretirano. Gotovo šest mjeseci uspijevala sam postiti jednom tjedno, ali nakon prekida se više ne mogu nagovoriti da opet počnem. Smatrate li da je gladovanje jedino rješenje i je li stvarno potrebno za održavanje čistoće tijela?

Možda će vam se to učiniti čudnim, ali nisam zagovornik gladovanja. Mislim da postiti bez opasnosti možemo samo u slučaju ako je organizam zdrav i čist. No onda je pitanje čemu uopće postiti. Bolje je čuvati čistoću organizma hraneći se prirodnim proizvodima. Postiti treba ispravno i oprezno, inače može doći do nepredviđenih komplikacija.

Ne bi se smjelo gladovati u slučaju da u organizmu postoje paraziti. Lamblije će, na primjer, pojesti vašu jetru - one nisu s vama sklopile dogovor o gladovanju. Slični će se paraziti također aktivni hraniti vašim unutarnjim organima ako ne budu dobivali uobičajenu hranu i također će izlučivati svoje toksine. Ako uz to ubrojimo i toksine samog organizma koji se izlučuju u slučaju gladovanja, može doći do takvog otrovanja da se sustav za izlučivanje jednostavno s tim neće moći nositi. I što onda?

Zato prije gladovanja obvezno treba obaviti antiparazitni program i napraviti generalno čišćenje crijeva, jetre, bubrega, a također se osloboditi

nagomilanih soli. Sve se to provodi poznatim provjerenim metodama uz pomoć prirodnih živih biljaka. Na koji točno način to napraviti, možete čitati u knjigama o čišćenju organizma - takvih je danas stvarno puno. Izaberite metodu koja vam se najviše sviđa.

Nakon čišćenja možete postiti, ako baš želite. Samo ne diletantski, kako vam padne na pamet, nego ispravno. Najbolji je vodič vezan uz post, po mojem mišljenju, knjiga profesora A. P. Stolešnikova Kako se vratiti u život.

Već šest godina patim od depresije koja se pojavljuje povremeno čim značajno smanjim dozu ili posve prestanem piti tablete. Pomozite mi, molim vas, da riješim taj problem. Više  ne  znam  što učiniti.

Navukli ste se na nekakve tablete? Naravno da ćete postati depresivni. To treba prekinuti. Treba izdržati sljedeću depresiju, očistiti organizam, jesti više prirodne hrane. Nema nikakvog smisla piti antidepresive. U početku će oni malo pomoći, a zatim, kad ih prestanete uzimati, organizam će se početi čistiti i izlučivati toksine koji su nastali zbog tih preparata. Upravo tada i počinje ovisnička apstinencija - kriza. Ispada da se stanje pogoršalo u odnosu na razdoblje prije tableta. Tako ipak ne možete nastaviti cijeli život.

Radi se o tome da ne mogu samo tako izdržati depresiju. I moram koristiti tablete jer inače nastaju panični poremećaji i strahovi. Liječnik je postavio dijagnozu: astenično- neurotični sindrom. Već sam dva puta boravila u klinici za neurone u Moskvi. Jednom sam počela čistiti organizam zajedno s poznatom  gospođom  M.,  no postalo mi je lošije. I tada mi je rekla da se prvo moram izliječiti od depresije. Susrela sam se s gospodinom S. (svi su ti ljudi vrlo poznati). Kad sam mu rekla da bolujem već šest godina  i da sam sve isprobala, pročitala tolike knjige, samo mi se nasmijao u lice. To me povrijedilo do suza. Ni u kojem slučaju ne želim osuđivati te ljude... Pomozite! Spremna sam promijeniti svijest, ali ne razumijem odakle početi.

Takve ljude možemo i trebamo osuđivati jer su to i zaslužili. Ne treba započeti s promjenom svijesti. I nije dovoljno liječiti depresiju, naravno, nego ukloniti njezin uzrok. Liječnici sliježu ramenima zato što vam nisu u stanju pomoći - morate si pomoći sami. Bez sumnje, trebate očistiti organizam od otpada i parazita. Depresivna stanja uzrokuju tri moguća razloga: paraziti tijela, onečišćenost organizma, paraziti svijesti. Kod svake osobe ta obilježja postoje u različitim stupnjevima i dovode do različitih posljedica, pritom i do depresivnih stanja. Započnite s antiparazitnim programom. Paraziti u tijelu mogu utjecati i na svijest. Antiparazitni program je najbolje pronaći u knjigama. Otiđite u knjižaru i odaberite ono što vam se sviđa. Netko daje prednost prirodnim sredstvima kakva preporučuje N. Semenova, a nekome se više sviđaju tradicionalne medicinske metode B. Medvedeva. Zatim treba očistiti crijeva, jetru, bubrege, krv - tim redom. Postoji mnoštvo literature koja to opisuje. Iskušaj te, na primjer, metode Ščadilova ili Malahova.

Tableta se ipak treba odreći jer one samo pogoršavaju situaciju. Treba doslovno pretrpjeti. Iako vam je i jako loše, morate biti svjesni da će postati još gore ako nastavite i dalje uzimati stimulanse i relaksanse. Jedite banane, pijte svježe iscijeđen sok od grejpa - to su najbolji antidepresivi. Istodobno s čišćenjem potrebno je prijeći na prehranu s razdvajanjem namirnica - to je obvezno - i na prehranu većinski prirodnim proizvodima, postupno povećavati u svojoj prehrani količinu svježeg voća i povrća, izbacujući mrtve proizvode. Ne konzumirajte nikakve sintetičke proizvode. Gladovanje ne preporučujem. Svaki dan obvezno uzimajte cvjetni pelud i morski alge (samo ne kuhane nego namočene). Čišćenje može biti praćeno povremenim pogoršanjem stanja i to je normalno: takav učinak, izazvan izbacivanjem toksina, brzo će proći. Kad se organizam očisti, paraziti svijesti, ako ih ima, nestat će sami od sebe. Ako se nadahnete idejom o čišćenju, neće vam biti tako teško proći taj put.

Već godinu i pol dana pokušavam začeti drugo dijete. Liječili smo se i suprug i ja, bila sam na operaciji i ostalo. Dijete silno želim i to je postala opsesija. Uz pomoć transurfinga pokušavam preispitati svoj odnos prema svijetu. Vjerujem da će mi uspjeti. Recite mi kako da dođem do svog cilja, koje slajdove da vizualiziram?

Ciljni slajd treba sadržavati sliku o djetetovu rođenju, kako živite s njim, brinete o njemu, šećete itd. No osim metafizike, potrebno je baviti se svojim zdravljem: očistiti organizam od otpada i parazita, prijeći na živu vodu, živu hranu i živi zrak. Samo vam priroda može vratiti funkcije koje vam je dala. Zato sami trebate poduzeti korake u tom smjeru - vratiti se prirodnoj prehrani.

Imam problem. Savršeno razumijem da je konzumacija alkohola vrlo štetna za mene  i moju okolinu. Kad  neko vrijeme  ne pijem,  u obitelji i je  sve u redu. Prava  idila. Imam sjajnu ženu koja je trudna - čekamo drugo dijete. Trebao bih se zamisliti nad posljedicama koje su vrlo često za mene bile žalosne. Ili slupam tuđi automobil zbog čega uđem u dugove, ili vrijeđam ženu kad sam u pijanu stanju. I neprekidno se događa da samo malo popijem i odmah započinju ozbiljni problemi koji se dotiču svih sfera života, jučer sam se ponovno napio i odveli su me u policiju gdje sam ostao cijelu noć. To su ponovno ozbiljni problemi zbog kojih mi dođe da plačem, jer radim iste glupe pogreške i ne mogu naći izlaz Pijanstvo me doslovno ubija, jednog lijepog dana sve bih mogao izgubiti. Želim se u potpunosti skinuti s alkohola, ali ne znam što da radim. Plašim se. Osjećam se loše. Loše mi je u duši, jednostavno neizdrživo. Zašto se takve situacije ponavljaju?

Razloge lošeg, gotovo nepodnošljivog stanja već sam spominjao: kreditori-klatna i toksini. No osim toga, u svijesti stalno postoje i paraziti koji uzimaju svoj dio energije preko svih vaših problema i iskustava povezanih s konzumacijom alkohola. Oni vas neće tako lako pustiti. Nasjedat ćete na iste pogreške sve dok ne očistite svoj organizam i svijest. Ako to ne učinite, vući će vas za kukice stalno iznova. Kao kukice s jedne strane služe stari toksini u organizmu. Njih ćete se riješiti kad odaberete put prirodne prehrane i ozdravljenja. S druge strane to su destruktivni programi vaše podsvijesti.

Evo primjera jednog takvog programa: "Sad ću malo popili, umjereno kao što piju ostali normalni ljudi i sa mnom će sve biti u redu." Zapravo

ništa neće biti dobro - sve će biti kao i uvijek. Paraziti svijesti će vas nezamjetno prevesti, kao na uzici, preko te granice koju u početku niste željeli prekoračiti. To se događa čak i neovisno o vašoj volji. Postoji kategorija ljudi koji se mogu "navinuti". Nije im dovoljno da popiju čašicu, jer kad osjete energiju i zanos - kredit klatna, žele popiti još kako bi dobili još više energije i još više zanosa.

Ljudi poput vas, koje "normalni" smatraju alkoholičarima, zapravo su puno normalniji. Na primjer, svi su Aboridžani, baš kao i Indijanci, Eskimi i slični narodi koji su bliži prirodnom načinu života skloni alkoholizmu. Mislite da je "piti umjereno" normalno? Nimalo! To je savršeno glupa i

besmislena nastranost. "Normalna" će osoba reći: popio sam čašicu i to je sve, više mi ne treba, a alkoholičar pije sve dok se ne napije.

Ali ZAŠTO ta normalna osoba pije samo čašicu alkohola? Koji je smisao toga? Možete li to objasniti? Pijanac ima svoj smisao - više energije, veći

zanos. Pa makar i ne bio pozitivan, ali smisao postoji. A kod "normalne" osobe? No, popio si malo i od toga ti nije ni hladno ni vruće. Zašto? Radi

društva? Zbog tradicije? Besmislica! Kulturna konzumacija diklorvosa - to je prava, istinska bit takve tradicije. Zapravo nikakvog smisla u umjerenom pijenju

nema. U neumjerenom ima. Takvo je realno stanje ako srušimo idiotske stereotipe i sve okrenemo na pravu stranu.

Obrnuto, ako vas zadovoljava mala količina alkohola i ne želi te se razvaliti do kraja, onda je to upravo nenormalno. Znači da ne osjećate okus

energije, on vam je zatupljen jačom ovisnošću o mrtvoj hrani. Naprotiv, kod "navijenih" ljudi postoji oštriji osjećaj za energiju, odatle i potreba za tom energijom, želja da se razvale, "ispiju čašu do dna". Samo što oni ne znaju da je razvaljivanje od viška prirodne energije (ne energije klatna) puno intenzivnije, njima je takav osjećaj jednostavno nepoznat.

I tako dobivamo jednostavnu i jasnu sliku: ako ne pijete umjereno, bit će problema, ako pijete umjereno, to nema smisla. Eto vam izlaz iz situacije - ne piti uopće. Kada to shvatite, spoznate i osjetite, destruktivni će se programi izbrisati i zamijeniti novim, vitalnim, usmjerenim na radosno življenje i

razvijanje u veselom svijetu. Kako biste rješenje vidjeli do kraja, obvezno poslušajte predavanje profesora V. G. Zdanova Alkoholni i narkotički teror protiv Rusije. Možete ga proaći na Internetu.24

Uopće ne piti je super!

Ne znam kako prestati pušiti. Već mije dosadilo, doslovno mi dođe da plačem. Please!

Da biste se riješili cigareta, morate prebaciti pozornost na alternativno klatno. Na primjer, na poboljšanje svog tjelesnog stanja i povećanje energije. Trebate zamijeniti jedan destruktivan program drugim konstruktivnim programom. Za to je potrebno upravo prebaciti pozornost, kao s jedne melodije na drugu. Izaberite novu smjernicu - cilj. Neka vam cilj ne bude to da se riješite pušenja, nego da od sebe napravite savršenstvo. Ako želite prestati s tom navikom, znači da niste ravnodušni prema svom zdravlju, vitalnosti i vanjskom izgledu. Pa bavite se onda svojim zdravljem i tjelesnim savršenstvom. Za to je potrebno dobro proučiti knjigu takve tematike, započeti s prijelazom prema prirodnoj hrani, postaviti si pravilo da vježbate, trčite, plivate, odlazite na fitness itd. Obratite pozornost na to da namjesti nije usmjerena na napuštanje stare navike, već na uspostavljanje nove. U protivnom će slučaju to biti borba sa samim sobom i klatnom koje vas je zahvatilo. Kad se pozornost prebaci na klatna zdravog načina života, štetna će klatna otpasti sama od sebe.

Kako smršavjeti? Već znam sve sto se tiče fizičke strane tog pitanja. Znam kakve se dijete treba pridržavati, koliko vježbati i tako dalje. No ja za to nemam snagu volje. Kako izdržati dijetu? Sve sam već isprobao, ali mi ne uspijeva. Stalno prekidam. Možda postoje neki psihološki pristupi koji mi mogu pomoći da ne prekidam dijetu?

Mogu predložiti vrlo učinkovit pristup - uopće se nemojte mučiti dijetama. Dijete se, u pravilu, temelje na smanjivanju broja kalorija, na ograničavanju biološke vrijednosti hrane. Savjetuju da se hranite samo povrćem, ili samo  voćem,  ili  samo  mliječnim  proizvodima,  ili  juhama. Drugim riječima, da se ne hranite punovrijedno. To je stres za organizam. Za njega je to kao kad bi vama zabranili da šećete ili da gledate televiziju. Odgovarajući na takav stres organizam "strahuje" i počinje skupljati energetske resurse za slučaj još većeg ograničenja. Takva je njegova "psihologija". Pritom se uglavnom nakupljaju masnoće kao najbolji izvor energije. Istodobno s takvom "pripremom za zimu" dolazi do smanjenja težine budući da je prehrana ionako ograničena, nije punovrijedna. No to se smanjenje događa upravo na račun potrebnog proteinskog tkiva, na račun mozga i unutarnjih organa. U konačnici ispada da se odnos masti i  mišića mijenja na lošije.  A kod prekida dijete  (koji  je  neizbježan) organizam koji nagađa da je prekid samo privremen i da će ga se ponovno mučiti izgladnjivanjem, počinje gomilati zalihe s još većom revnošću. Tako da, kao što vidite, ne samo da metoda ograničavanja ne djeluje, već i postiže suprotan učinak.

Izlaz se nalazi u sasvim drugoj sferi: ne u pokušaju da se sačuvate od neuspjeha glupe dijete, nego u izmjeni principa prehrane. Ti su principi vrlo jednostavni i razumljivi.

1.  Princip razdvajanja namirnica. Ne miješajte međusobno nespojive proizvode kao što su, na primjer, bjelančevine i ugljikohidrati. Ne trpajte sve na jednu hrpu, nego jedite jednu vrstu proizvoda ili bar proizvode istog tipa tijekom jednog obroka. Voće se uzima samo u prvoj polovici dana i poželjno je da se u prvoj polovici dana uzima samo voće zato što se u to vrijeme odvija ciklus čišćenja organizma. Ako se ne možete suzdržati od

deserta, uzimajte ga samo do glavnog obroka. Napitke također konzumirajte prije obroka, a ne tijekom obroka ili nakon njega.

2.   Po mogućnosti zamijenite konkretno štetnu hranu onom manje štetnom. Na primjer, šećer zamijenite medom, kolače i torte  72-postotnom

čokoladom ili slatkim sušenim voćem, dimljenu hranu kuhanom, tavicu kuhalom na paru, masno posnim, maslinovo i suncokretovo ulje lanenim ili

cedrovim, kaše klicama mahunarki i žitarica. Proizvode od bijelog brašna, sve konzervirano i žitarice za  brzu konzumaciju općenito  izbacite iz prehrane i zamijenite bilo čim prirodnim. Obratite pozornost na to da ovdje ne dolazi do ograničavanja, već do zamjene jednih namirnica drugima

koje su korisnije i neškodljive.

3.  Po mogućnosti jedite uvijek u isto vrijeme, bez međuobroka i prekida unutar obroka kako bi organizam uspio izvršiti svoje funkcije čišćenja.

24  http://www.samohin.ru/video/zhdanov/zhdanov-download.html#_alk_terror

4.  Pijte najmanje jednu i pol do dvije litre čiste vode, poželjno žive. Najbolje je uopće se odreći svih napitaka, osim svježe cijeđenih sokova.

5.  I na kraju, posljednje: postupno prijeđite na sirovu hranu.

To je sve. Nikakve dijete nisu potrebne.

Imam neizlječivu bolest - kroničnu insuficijenciju bubrega, glomulonefritis. Više od četiri godine odlazim na postupak čišćenja krvi (hemodijaliza), 3 puta na tjedan po 4 sata. Tijekom tog sam vremena pročitao i isprobao mnoge tehnike. Nisu se pokazale učinkovitima. U transurfingu se jako malo pokornosti pridaje upravo iscjeljivanju. Zar ne biste mogli napisati neki algoritam iscjeljivanja teških bolesti: kroničnih, zloćudnih, neizlječivih. Vizualiziram ispravan rad svojih bubrega, u mislima zamišljam diurezu, radim transakciju, energetske vježbe, tjelovježbu, po mogućnosti jedem zdravu hranu (nama nije sve dopušteno, ne smijemo biti bez mesa).

Ne bavim se liječenjem bolesti - to bi trebalo biti pod kompetencijom stručnjaka. Mene zanima nešto sasvim drugo - uklanjanje uzroka bolesti.

Tko vam je rekao takvu glupost da "ne smijete biti bez mesa"? Arnold Ehret, osnivač sirovojelstva, bolovao je od iste bolesti od koje i vi bolujete.

Još je početkom prošlog stoljeća napisao  da je jedan od simptoma,  te bolesti prisutnost  proteina (albumina)  u mokraći.  Liječnici  su smatrali tu

bolest neizlječivom i pokušavali zaustaviti oslobađanje proteina lijekovima i mesno-mliječnom dijetom, što je samo pogoršalo bolest.

Zar se oni sve  do  sada bave  time? Uklanjaju  posljedicu? Je  li vam  poznato  da  proteini životinjskog  podrijetla vrše veliko  opterećenje na bubrege? Arnold  Ehret,  koji  je  bio  u  bezizlaznu  položaju  kao  i  vi,  odlučio  se  sam  pobrinuti  za  svoje  liječenje.  Točnije,  ne  liječenje,  već  uklanjanje  uzroka. Ehretovo je otkriće bilo u tome da je uzrok njegove bolesti, kao i mnoštva drugih bolesti, u nepravilnoj prehrani. To je bilo i do današnjih dana ostalo veliko otkriće, zato  što  službena  medicina,  baš kao  što  to  nije  razumjela prije,  tako  i danas ne želi znati  i razumjeli.  Ehret je donio  jednostavan  zaključak: ako je nepravilna prehrana uzrok, znači da će pravilna prehrana biti liječenje. Prešao je na prehranu živom hranom, sam se izliječio od svoje bolesti, a zatim spasio i mnoge druge "neizlječivo bolesne" od kojih su liječnici  digli  ruke.

Na sramotu medicini u našoj domovini, Arnold Ehret do danas nije preveden na ruski jezik. Ako govorite engleski, nađite i pročitajte njegove knjige: Mucusless Diet Healing System i Rational Fasting25. Navest ću kraći odlomak iz njegove knjige.

Preplavili su me neopisivi osjećaji izvrsnog zdravlja (kakvo prije nisam osjetio, životne snage, upornosti i čvrstine, i to mi je donijelo veliku radost i zbog same  činjenice da sam živ. To nije bio samo fizički osječaj. Velike  promjene dogodile su se u mojim mentalnim sposobnostima, što se očitovalo u jasnijoj percepciji i pamćenju. U meni su se javili nada, mir i čak hrabrost, neka vrsta duhovnog prosvjetljenja i uvida, doslovno poput izlaska sunca. Sve su se moje tjelesne sposobnosti odjednom poboljšale, postale su mnogo bolje nego što su bile u mojim mladim i zdravim godinama. Lako sam odvozio biciklističku rutu od Alžira do Tunisa dugu preko 1200 km. Liječnici su me proglasili kandidatom za smrt, a sada sam bio presretan što mogu podnijeti i najveće napore i što sam napustio klaonicu čovječanstva, zvanu znanstvena medicina.

Arnold Ehret, baš kao i Paul Bregg, umro je zbog nesretnog slučaja, a ne od svoje bolesti. No, to je već druga priča. I ne pozivam vas da sada svi od reda odbacite sve što predlaže medicina i, naravno, nemam namjeru generalizirati pripisujući nemaran pristup pojedinih liječnika svim medicinskim stručnjacima. Međutim, iskustvo Arnolda Ehreta pruža nadu onima koje je medicina upisala na crnu listu "neizlječivih". Obratite se prirodi, ona je najbolji liječnik. Prijeđite na prehranu prirodnom hranom i priroda će sve sama ispraviti.

***

I posljednje o čemu bih želio nešto reći je to da ne računam da će svi koji pročitaju knjigu prodrijeti u bit njezinih ideja. Dosta je to neobično i čak, recimo tako, nezgodno za uobičajen način života. Međutim, oni koji već počinju shvaćati da se s našim svijetom nešto pogrešno događa, sve će razumjeti. Nažalost, zamućenost naše osviještenosti i upravljanje našom sviješću odvija se vrlo lako i jednostavno kroz vodu, hranu i zrak. Ono što u čovjeka izravno ulazi upravo je ona ista kukica za koju ga se zatim može objesiti, gdje god se želi, kao krpenu lutku. Istodobno je takav način kontrole toliko "prirodan" i prikriven da "lutka" ništa ne primjećuje i misli da je sve normalno, onako kako treba biti. Ja se obraćam onome koji je sve shvatio. Morate shvatiti da prijelaz sa starog, podčinjenog i uspavanog na nov, slobodan i osviješten način života nije lak kako se čini. Sto ga ne žurite, ne silite se i ne pokušavajte fanatično slijediti sve preporuke koje su navedene u knjizi. Fanatizam u bilo čemu, čak kad se radi o dobrim i korisnim stvarima - obratna je strana infantilnosti u kojoj vi i dalje spavate i ne razumijete što radite. Zapamtite da u svemu treba imati mjeru, sve treba biti uravnoteženo i praćeno zadovoljstvom, a ne prisilom. Ne tjerajte se raditi ono što duši ne odgovara. Ako još niste "sazreli", radije malo pričekajte s oštrini rezovima. Djelujte svjesno i u jedinstvu duše i razuma. Sretno!

25 Ljekovita hrana bez sluzavosti i Postom do zdravlja, Karitativni fond UPT "Ne  živi čovjek samo o kruhu", Đakovo 2006.; op.prev.