Nastavak: Drugi Dio

A sada dopustite mi da kažem šta je to stvarno posebno u vezi ovog našeg eksperimentalnog rada u transdimenzionalnim komunikacijama, koji “odbija” one malo pragmatičnije čitaoce, odnosno, koje su to stvari koje su uzrok marginalizacije našeg rada.

Ark piše: Ime Cassiopaea je dato od strane jednog svjesnog “kanaliziranog izvora” s kojim je Laura uspostavila kontakt 1994.-te godine, nakon dvije godine eksperimentalnog rada. Taj izvor je identifikovao sebe ovim riječima: "mi smo vi iz budućnosti."

Moderna fizika nam ne obezbjeđuje praktična sredstva za ovaj vid komunikacije, a teorije u vezi ove tematike nisu mnogo razvijene; one su u stvari neodređene i kontroverzne. Kad interpretiramo ovu postavku "mi smo vi u budućnosti” na jedan pojednostavljen način, susrećemo se sa uzročnim paradoksima. U drugu ruku, iz teoretskih naučnih radova objavljenih u žurnalima fizike možemo vidjeti, uz jednu pravilnu i pažljivu interpretaciju i uzimajući u obzir kvantne neizvjesnosti, da komunikacija sa prošlošću ne mora biti odbačena kao nešto što je nemoguće.

Nevjerovatno, je možda pravilnija riječ, međutim, postoje mnoge stvari koje su nevjerovatne pa se ipak dese. Što je jedan određeni fenomen nevjerovatniji, utoliko nam više informacija donosi njegova pojava a i mi tako možemo mnogo toga naučiti proučavajući ga. To je razlog zašto mi nismo odbacili ono "mi smo vi iz budućnosti" kao nešto nemoguće, odnosno, ignorisali cijelu stvar. Umjesto toga, mi smo nastavili sa ovim “komunikacijama” kao jednim oblikom kontrolisanog eksperimenta u “superluminalnom prenosu misli” – mada je jasno to da ovaj termin treba smatrati jednom privremenom indikacijom samo jedne od nekoliko mogućih interpretacija.

Informacije primljene uz pomoć ovog eksperimenta prezentirane su u kontekstu jednog šireg istorijskog, naučnog i drugog metafizičkog materijala. On nudi naznake koje su nas navele da prezentiramo određeni pogled na svijet uz pomoć mnogobrojnih publikacija na našem vebsajtu i u štampi. Možda je sve to samo naš “podsvjesni um” koji nam se predstavlja kao “izvor”, međutim, čak ako je to stvarno tako, da li nam to govori nešto više? Da li mi stvarno znamo šta je to naš “podsvjesni um” i kakve su njegove mogućnosti?

Postoji mnogo individua koje misle, a priori, da je sav inspirativni materijal jedna 100%-tna glupost ili on ima jedan tako nizak procenat korisnosti da ga nije vrijedno uzimati u obzir. Dok se mi slažemo s tim da mnogo, ako ne i većina kanaliziranog materijala jeste ili dio programa stvorenog od strane čovjeka ili dio uticaja negativnih sila (bilo ljudskih ili nekih drugih, što ne možemo tvrditi sa sigurnošću), mi vjerujemo da smo uzeli u obzir te sile u našem vlastitom eksperimentalnom radu na proširenim stanjima svijesti.

Šta su činjenice? Šta su mogućnosti?

Naravno, postoji mogućnost da jedan dio (većina?) čanelinga (kanaliziranja, prim.prev.) DANAS dolazi preko satelita ili nekih drugih načina programiranja. To JESTE moguće. Čak je vjerovatno.

Iduće pitanje je : ZAŠTO?

Očigledan odgovor je: da bi se izopačavalo, da bi se dezinformisalo, da bi se sakrivala ISTINA, koja MOŽDA može da bude dostupna uz pomoć nekog oblika inspirativne komunikacije.

Da li informacije Kasiopejaca takođe mogu biti slično ‘kontaminirane’ ili izvitoperene? To već nije tako lako. Mi nismo naivni. Mi smo kritički nastrojeni. Mi razmišljamo, mi analiziramo. Mi vršimo ispitivanja i istraživanja.

Da li se na jedan DIO naših “komunikacija” može uticati na jedan takav način?

DA. Postoji takva mogućnost. Da li se SVE, ili čak 95% tih informacija mogu primati na takav način?

NE. Zato sto postoji previše instanci gdje su Kasiopejci pružali odgovore na pitanja na koja jedan normalni “satelitski tip” inteligencije, bez istovremene sposobnosti da čita um svakog čovjeka na planeti, ne bi mogao da odgovori. Odatle, mislim da tvrdnja kako je SAV čaneling glupost i dezinformacija, i da 95% toga dolaze preko satelita, jasno ukazuje na to da individua koja tako nešto tvrdi

a)  nije u stanju da logički razmišlja,

b)  nije zainteresovana za otkrivanje istine

To je, ujedno, i glavna razlika između našeg pristupa i pristupa istinskih vijernika koji slijepo vjeruju u svaku glupost koja im se prezentira kao “inspiracija” ili potpunih skeptika koji ne žele odvojiti vrijeme ili uložiti trud da stvarno ispitaju, sa jednom otvorenom sviješću, neke drugačije mogućnosti.

Dok smo mi spremni da ispitujemo sve, i dok se mi UVIJEK nalazimo u potrazi za novim činjenicama, druge individue – skeptici, kao i istinski vijernici – tvrde “MI ZNAMO ISTINU”. Evo je ovdje! A onda tu nailazimo na ovu ili onu besmislenu postavku za koju se tvrdi da je apsolutno istinita, pa to onda diskreditira i sve ostalo što oni tvrde.  Ěavo je, kao i uvijek, u detaljima.

Za slučaj paralelnih realnosti; da to je vjerovatno jedna naznaka.

Za satelite koji pokušavaju s vremena na vrijeme da izvedu poneki prljavi trik – da, i to je moguće; mi i to takođe uzimamo u obzir.

Međutim, mi UVIJEK na sve to pokušavamo da primjenimo naše logičko razmišljanje, naše kritičko “prosuđivanje” i skupljanje podataka uz pomoć jedne mreže istraživaća. Ovakva provjera realnosti nije NIKADA DOVOLJNA kad imamo posla s mogućim hiperdimenzionalnim silama, međutim, ona je UVIJEK POTREBNA. U praktičnom smislu, to znači:

1)  UVIJEK TO KORISTI DO MAKSIMUMA.

2) NIKADA NE POMIŠLJAJ DA SE MOŽEŠ SAMO NA TO OSLONITI!

Ono što želim jasno da izrazim to je sljedeće: ova komunikacija, Kasiopejska transmisija, JESTE drugačija od ostalog tzv. čanelinga. Ona je bila drugačija od svog samog početka a drugačija će i ostati. Mi joj možemo dati ime: Kritička Superluminalna Komunikacija. Ona je takva s namjerom, a ne nekim slučajem.  To je jedna komunikacija u kojoj je onaj koji donosi poruku isto toliko važan kao i sama poruka; oni su neraskidivo isprepleteni na jedan kvantni način; radi se o jednoj interferentnoj kvantnoj amplitudi; oni formiraju jednu cjelinu, jednu kompletnu cjelinu. Odvajanje poruke od pošiljaoca bilo bi u ovom Kasiopejskom kvantnom eksperimentu slično zatvaranju jedne rupe u onom eksperimentu duplih proreza; ako zatvorite jednu rupu, onda je cijeli uzorak drugačiji, a ne samo jedan njegov dio.

Šta je to "Kritička Superluminalna Komunikacija?” Na koji način se ona razlikuje od drugih inspirativnih komunikacija? Uzelo bi mnogo vremena i prostora da bi se to u detalje opisalo. Jednog dana ćemo i to uraditi. Međutim, za sada, dopustite mi da napravim sljedeću opservaciju: Kasiopejska komunikacije ima karakteristike jednog naučnog eksperimenta. Zamislite naučnike u laboratoriji koji rade na fundamentalnim zakonima univerzuma; oni izvode jednu važnu seriju eksperimenata; oni su vrlo obrazovani profesionalci, oni poznaju tu materiju, oni dobro poznaju njihovu laboratorijsku opremu kao i sve njene nedostatke. Međutim, oni su takođe ljudska bića. (U ovoj realnosti oni se ne mogu omalovažavati). S vremena na vrijeme neki od njih će se i našaliti; ponekad će oni morati odbaciti cijelu seriju rezultata jer su miševi tokom noći oštetili laboratorijeske instrumente.

Sada, zamislite kakve bi koristi oni mogli imati ukoliko bi napisali neki vic u svom naučnom izvještaju ili uključili u njega pogrešne podatke, usljed štete nanesene od strane miševa, mrlje od tinte itd. itd.  To nije ono kako se u nauci radi. Isto tako i Kasiopejska komunikacija se odvija na jedan naučan način, sa naučnim standardima na umu. Mi ćemo ispitivati, provjeravati, eksperimentisati i odbacivati sve ono što je neprihvatljivo a koristićemo ono što je prihvatljivo. Tu NEMA nikave “deifikacije” niti će je biti!

Ova Kasiopejska komunikacija je Kritička Superluminalna Komunikacija.

To je jedan pogled po kome je ona RAZLIČITA od ostalog čanelinga. Ona će takva i ostati. Razlika se nalazi u pristupu. Mi se nalazimo u potrazi za istinom i mi ne odlučujemo to, a priori, kako se ona treba da traži.

Oni koji su sigurni da SAV inspirativni materijal treba biti odbačen, pokušavaju da nametnu jednu barijeru drugim ljudima i samom univerzumu, ili pokušavaju manipulisati drugim ljudima da ovi nekritički povjeruju u sve što oni kažu. Mi pokušavamo da dijelimo naše misli i ideje, a kad je to potrebno, mi smo spremni da učimo i da se PROMIJENIMO. To je upravo ono što je veoma bitno: taj stav otvorenosti.

Mi još uvijek moramo postaviti pitanje: Šta ako je tačno da je SAV inspirativni materijal jedno obično smeće? Čak iako ja smatram da je to malo vjerovatno, šta ako je to tačno? Da li to može biti tačno?

Naravno, s obzirom da sam naučnik i da koristim svoj mozak za prosuđivanje, ja moram da uzmem u obzir i tu mogućnost, koliko god nemogućim da mi se to činilo, u opštem smislu. Na kraju, zaključio sam da to ne može biti tačno. Evo kako sam rezonovao: to ide uz pomoć "reductio ad absurdum" – što se često koristi u logici i matematičkim dokazivanjima. Vi pretpostavite da je nešto tačno, a onda uz pomoć logičkih dedukcija dolazite do zaključka da vaša pretpostavka ne može biti istinita. To je ponekad teško za izvesti – ali je korisno.

Primjenimo tu metodu na tvrdnju da je “sav čaneling 100% dezinformacija zato što stiže preko satelita, (ili od strane negativnih sila, deluzije itd.); sada ćemo krenuti od pretpostavke da je to tačno. Da bi to bilo tačno, onda bi takav jedan satelit, (ili sile i deluzije) morali biti sposobni da čitaju i kontrolišu SVAČIJI um CIJELO vrijeme. Međutim, ukoliko je to slučaj, zašto bi onda oni koji tvrde da je to istina bili izuzetak, odnosno, izvan ove kontrole?

Odatle, njihovom vlastitom logikom, takve individue su takođe pod programskim uticajem satelita (ako je svako, onda su i oni). Ako je tako, onda su i tvrdnje tih individua iskrivljene. A iz razloga što su oni koji tvrde takve stvari često veoma glasni, i obično bez nekog validnog razloga, kad se stvar malo dublje ispita, onda se nameće logičan zaključak da ono što oni tvrde NIJE tačno, tj. da je to samo jedna dezinformacija.

Tako, krečući od pretpostavke da je tačno da je sav čaneling smeće zato što dolazi sa satelita ili od strane zlih sila ili deluzivnih stanja svijesti koji utiću na svakoga, mi dolazimo do zaključka da je netačno ono što jedna takva osoba govori, zato što on ili ona samo ponavlja dezinformaciju koja dolazi iz takvih izvora.  Tako da ovdje imamo reductio ad absurdum.

Međutim, mi možemo čak ići i dalje. Da li možemo vidjeti razlog zašto se tvrdnja da je sav čaneling glupost toliko naširoko propagira među inteligentnijim i razboritijim individuama koji bi bili najkvalifikovaniji da se upuste jedno inteligentno ispitivanje tog inspirativnog materijala? Zašto?

Pa, ovdje sada imamo još jednu hipotezu. Ako, kako vidimo iz gornje analize, SVA inspiracija ne potiće sa satelita ili deluzija ili od strane ‘zlih sila’, onda jedan dio nje nam može pružiti istinske informacije od strane “benevolentnih viših bića”, od “nas iz budućnosti”, ili “Božjeg-uma i Nad-duše”, kako god hoćete da to nazovete.  U tom slučaju, sasvim je prirodno da će postojati sile koje će pokušati da diskredituju ovu ideju, kako bi spriječile one koji su najsposobniji za kritičko ispitivanje i potencijalno rješenje problema, da to i učine.

Postoji još jedna vježba u logičkom rezonovanju i kritičkom razmišljanju koja nam pada na pamet. Mnoge individue koje tvrde tako nešto, nisu načisto šta je to “čaneling”, što ću pokušati objasniti na primjeru korištenja Ouija ploče, koja je opisana na našim stranicama.

Zašto mi koristimo uređaj koji je sličan Ouija ploči?

Da bi se zaštitili od vanjskih smetnji; posebno da bi otežali stvar satelitima, ili drugim programskim signalima koji se šalju od strane ljudske i/ili hibridne tehnologije i koji su, ukoliko su prisutni, sposobni negativno da utiču na poruke. Tu su najmanje dvije osobe potrebne, nema nikakvog ritualnog mamba-džamba, uređaj se koristi kao laboratorijski instrument; kritičko razmišljanje u svakom momentu, ponekad vicevi, često kafa, svježi umovi, glasne diskusije, literatura i ploča – kao jedan “ljudski mašinski interfejs” sa “drugim realitetima”. Laura je pisala o ovoj vrsti instrumenta sljedeće:

U današnje vrijeme, pod uticajem racionalne zapadnjačke tehnologije, pomisao da svako može tek tako sjesti i početi da kanalizira je vrlo slična pomisli da prevodi sa stranih jezika mogu da se obavljaju uz pomoć mašina, bez učešća čovjeka. To je jedna veoma suptilna tačka.

U slučaju jednog kompjuterskog programa koji prevodi sa jednog jezika u drugi, i mnogih tzv. medijuma (ljudi koji kanaliziraju poruke, prim. prev.) primjećujemo da program pokušava da upotrijebi jedan algoritam ili seriju algoritama za svrhu skupljanja podataka, zacrtavanja smijera dejstvovanja, dajući jednu seriju uputstava a onda on izvršava ta uputstva. Sami rezultati su onoliko dobri koliko su dobri algoritmi.

Iz literature vidimo da fenomen čanelinga, onako kako se on normalno upražnjava, odstranjuje rezon iz algoritma.

Ne postoji nikakav mehanizam povratne sprege u smislu daljnih istraživanja, ispitivanja, provjere podataka, te tako nema ni mogućnosti za jedno ispravno podešavanje.

Isključivanje Rezona i mogućnosti konkurentnih sila rezultiraće u jednom algoritmu tipa: "Ja sam tvoj Gospod Bog i ne postoji nijedan drugi bog, zato što sam ja to tako rekao! A ako mi ne budeš vjerovao, onda ćeš gadno proći!”  Ne baš konstruktivno, moglo bi se reći.

Međutim, čaneling se ne može obavljati uz pomoć mašine, isto kao što ni prevodi ne mogu da budu obavljeni isključivo uz pomoć mašina. Činjenica je da su već mnogi naučnici jako očajni uzaludno pokušavajući da programiraju mašine koje bi bile sposobne da naprave profesionalno kvalitetne i upotrebljive prevode bez ljudske pomoći. Međutim, sa malo uspjeha.

Na isti način, nemoguće je dobiti kvalitetan kanaliziran materijal koji bi bio od neke koristi bez potpunog uzimanja u obzir konkurentnih sila, kao i aplikacije algoritma Rezonovanja, kad se s njima ima posla. Bez aplikacije znanja, jedne direktne povratne sprege, veoma su male šanse da će se tu pojaviti nešto od čega bi moglo biti neke koristi. Čini se da je s tim takav slučaj. (Naravno, ovdje isključujemo narcisoidne deluzije nekih individua, namjerne prevare i patološke slučajeve osoba koje pate od sindroma mnogobrojnih personaliteta.)

Na kraju, oni mašinski sistemi za prevođenje koji su efikasni, - cyborg translation systems: zahtijevaju čovjek-mašina interfejs.

U science-fiction filmovima, često vidimo “mašine za prevođenje” koje omogućavaju svemirskim putnicima da se priključe s njima uz pomoć nekakvog kabla i moždanih elektroda, i onda automatski da pričaju na jeziku planete koju su posjetili. Riječi se mogu rađati u njegovom vlastitom mozgu i na njegovom jeziku ali do onog momenta kad one počnu da izlaze iz njegovih usta, mašina je već pretvorila nervne impulse za organe govora, navodeći ih tako da oni stvaraju ispravne riječi na stranom jeziku. Naravno, ta mašina radi i obratno, tako da svemirski putnik može čuti riječi izgovorene na nepoznatom jeziku ali ih “doživljava” kao svoje vlastite.

Ono što je tu interesantno je to da se ovdje radi o jednom protetičnom (pomoćnom, prim.prev.) uređaju koji preobraća svemirskog putnika u kibernetičkog prevodioca koji postaje sposoban da “kanalizira” strani jezik.

Ono što želim da kažem uz pomoć ove analogije je da uz pomoć korištenja ovakve protetike mi dolazimo u poziciju da upotijebimo jedan algoritam koji uključuje rezon i povratnu spregu! Rezon, kad se pravilno upotrijebi, može da oblikuje, usmjerava, reguliše i kontroliše prevođenje informacija između realiteta, tj. različitih oblasti postojanja. Rezon, koji obuhvata istraživanje, je takođe jedan dio tog algoritma.

Čovjek koji uz pomoć jednog dugog i intezivnog proučavanja nadođe na pomisao da postoji mogućnost komunikacije sa višom sviješću, ili između realiteta, pa onda formuliše jednu hipotezu kako se to može raditi, te eksperimentiše s tom hipotezom, prilagođavajući je i modificirajući je tokom tog procesa, biva pri svemu tome, u određenom, smislu vođen od strane jednog kompleksnog izvora i jedne duboke želje da komunicira nove i kompleksne koncepte. Na taj način Kosmos, preko Rezona i Znanja i radoznalog duha usađenog u ljudski oblik, “pozdravlja” potencijalnog prevodioca istinskih viših realiteta.  Riječi: prevoditi ("translate"), prenositi ("transfer") i transducirati ("transduce"), sve imaju isti korijen na Latinskom jeziku.  U samoj ulozi prevodioca otkrivamo da nije dovoljno samo se “priključiti i uključiti mašinu”.

Prevodioci moraju biti dobro obrazovani i uvježbani; oni ne samo da moraju poznavati drugi jezik, oni moraju takođe znati i kako da regulišu stepen vijernosti prevoda sa izvornim tekstom, moraju znati da odrede koji stepen vijernosti je pogodan u specifičnom kontekstu, kako da prime, interpretiraju i prenesu prevedeni materijal, kako da nađu pomoć u vezi terminologije, itd. Sve to zahtijeva jedan dug period obuke i pripreme.

Prevodilac je neko ko je studirao tu materiju, koji poznaje tu materiju i ko, što je najvažnije, vlada svojim prevodilačkim sposobnostima u skladu sa određenim znanjem. To znanje je ideološke prirode. Ono je kontrolisano Kosmičkim ideološkim normama. Ukoliko želite da postanete prevodilac, onda se morate povinovati prevodilačkoj ulozi u učenju ovog jezika u stilu jednog eksperta; morate se povinovati tome da budete vođeni onim o čemu vas Kosmičke ideološke norme informišu, što je ujedno i istinski duh izvornog autora. Vi onda morate prevesti taj duh, neizmijenjen, u ciljani jezik.

To je tako. Imajući na umu sve ove obzire ja sjedam pored instrumenta tipa jedne ploče koji je ujedno i najbolji način za rad s tim stvarima. To je protetički uredaj koji dozvoljava jednu stalnu povratnu spregu između algoritma “mašine-prevodioca” podsvijesnog/nesvjesnog i ljudskog interfejsa svjesnog uma koji mora stalno upotrebljavati rezon u procesu podešavanja/”tjuniranja”.  Tako nešto je moguće samo uz pomoć ploče zbog činjenice da prevodilac tu mora da koristi jedan svjestan bajpas (premoštavanje, prim. prev.) za recepciju (prijem, prim.prev.), dok je istovremeno mora da održava stalni integritet svjesnosti. Imajući cijelo vrijeme potpunu kontrolu nad svojom vlastitom sviješću kao i sposobnost opservacije i kontrole nad prihvatanjem ili odbacivanjem određenog materijala ili osjećanja, u svakom momentu, počinjemo koristiti i ‘zdrav’ rezon kao jedan dio tog algoritma. Drugim riječima, ukoliko se pravilno koristi od strane neke individue koja posjeduje izvjesno znanje o materiji koju diskutujemo, kao i o klinički demonstriranim realnostima “drugih realiteta” (oblasti postojanja, prim. prev.), onda je to najbolja alatka koja postoji za ovakvo eksperimentisanje. Ovakav tip uređaja dozvoljava čovjeku da stvori jednu “zasebnu liniju”, da tako kažem, jednu “komandnu ploču” gdje je uspostavljeno jedno novo strujno kolo uz pomoć jednog tankog konca svijesti, bez gubljenja kontrole na bilo koji način. To traži vremena a svaki djelić informacije mora da se izloži ispitivanju, provjeri  i validaciji.

Isto kao što su se kumunikacije spiritističkog tipa označavale kao "glupost i besmislice” od strane većinske zajednice, (bez obzira na to što većina njih redovno ide u crkvu i priklanja se nečemu što nije ništa drugo do “kanalizirane” poruke koje su istinski nečuvene), tako je i “alternativna” zajednica zauzela sličan stav u vezi korištenja protetike (pomagala, pomoćna sredstva, prim. prev.). (Ovdje opet moramo imati na umu da je ovo samo jedna indikacija nedostatka znanja na ovom

polju.) Čini se da je zbog uticaja filma "The Exorcist," (Istjerivać Ěavola),  ouija ploča stekla negativnu reputaciju. Međutim, to nije uvijek bio slučaj! Interesantno je to kako cijela jedna “doktrina” može da bude stvorena od strane Holivuda i kako je ljudi mogu da prihvate kao neko jevanđelje. Ono što ovdje bode oči je to da bi ovo predubjeđenje veoma lako trebalo da posluži kao dezinformacija koja ima za cilj da potencira "satelitsko kanaliziranje" dok istovremeno negira Kritičku Superluminalnu Komunikaciju.

Ark opet: Uzimajući u obzir mogućnost da je kvantna fizika uključena u interakciju uma i svijesti, jasno mi je da metode koje mi koristimo pouzdanije i da imaju veće šanse da nas zaklone od namjernog bombardovanja spolja signalima za kontrolu svijesti. U drugu ruku, direktna konverzacija sa "Umom-Bogom" koju "istinski vijernici" obavljaju, mnogo više je podložnija interferenciji. Na primjer, jedan slab elektro-magnetni signal može komunicirati sa implantom koji se nalazi u vašem zubu, a vi će te misliti da razgovarate s bogom...

Tako, uz pomoć logičkog razmišljanja i kritičke analize stižemo i do jedne radne hipoteze. Međutim, nemojte da odmah skačemo na zaključak da smo riješili sve probleme. Neki važni problemi su još tu i njih takođe trebamo uzeti u obzir. Ova gornja analiza nam ne kaže KOJI inspirativni materijal je istinit. Ona nam daje samo indikacije. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je izvršiti jednu potpunu analizu koja uzima u obzir ne samo jedan nego mnoge aspekte. Tu se moraju koristiti potpuno različite metode. Ako je A oponent od B, i ako saznamo da A nije u pravu, to istovremeno ne znači da je B u pravu! Određivanje toga da li je je B u pravu predstavlja jedan drugi problem. Na kraju, dopustite mi samo da kažem da smo mi diskutovali informacije Kasiopejaca na našem internet sajtu sa mnogim pojedincima i grupama a sada čak i neki naši "disidenti" otvoreno priznaju da su Kasiopejci bili nevjerovatno precizni. Kao što smo naveli na uvodnoj strani našeg http://www.cassiopaea.org/ vebsajta:

Ponekad se pitamo da li su Kasiopejci stvarno oni za koje tvrde da jesu, jer mi ne uzimamo ništa zdravo za gotovo.  Mi uzimamo sve sa predostrožnošću, čak iako smatramo da postoje dobre šanse da je nešto istina. Mi neprestano analiziramo ovaj materijal kao i velike količine drugih materijala koji nam privlače pažnju iz mnogih drugih polja nauke i misticizma. Tako nalazimo veoma nevjerovatnom činjenicu da je taj Kasiopejski materijal u jednoj velikoj skladnošću sa učenjima velikog učitelja Sufizma, Ibn Al-'Arabi-ja, sa Četvrtim Putom, učenjem Gurdžijeva, sa Ezoteričkim Hrišćanstvom, Borisa Moravjeva, pa čak i sa drevnim Altajskim Šamanizmom. U tom smislu, Kasiopejski eksperiment se može podrazumijevati kao jedan istinski rad tipa Četvrti Put.

Laura opet: Vračajući se na sadašnju situaciju u vezi moje sumnje da nas smatraju opasnim zbog našeg naučnog pristupa misticizmu, a posebno zbog naše promocije teze o hiperdimenzionalnim realitetima tj. da oni imaju jedan “fizički značaj”, moram napomenuti da mi je svjesnost u vezi svega ovoga dolazila postepeno. Zbog činjenice da postoji mnogo ljudi u svijetu koji promovišu njihovu verziju “paranormalnog”, da tako kažem, - uključujući i zvanične religije – smatrala sam da je razgovor i pisanje o tim stvarima sasvim prihvatljivo, iako se to manje-više trpa u područje tzv. ‘zone sumraka’. Međutim, i to je bilo u redu, što se mene tiče. Na kraju krajeva, namjeravala sam da se obraćam ljudima koje interesuje taj predmet. Međutim, to  nije ono kako su se stvari odvijale, tako da mi je trebalo vremena da “sastavim kockice”. Tako, da bi se razumjelo ono što zelim da izrazim, dopustite mi da iznesem jednu kraću istoriju ovog problema i kako smo postepeno počeli da shvatamo da se krećemo u jednom zabranjenom pravcu.

Za vrijeme Arkovog 6-to godišnjeg boravka u SAD-u, on nije mogao da nađe odgovarajući akademski posao gdje bi mogao da nastavi sa svojim istraživanjima, zbog njegovog “stranog” statusa ali i zbog toga što je odbio da radi za vojnu industriju. Primjetili smo da je bilo veoma malo posla i da se veoma malo ulagalo novca za one fizičare koji nisu željeli da koriste svoju ekspertizu za usluge armiji, na ovaj ili onaj način, ili koji nisu željeli da slijede one ideje koje nisu nikuda vodile. Tako je Ark ipak počeo relativno brzo da radi, na ugovor, za Američko Odjeljenje za Odbranu, međutim, nakon tri godine provedene na toj poziciji, postalo je očigledno da je morao da “malo dublje zađe”, ili da izađe. On je odlučio da izađe, a i ja sam podržala tu njegovu odluku.

Što se mene tiče, ja sam jedno vrijeme radila u državnoj administraciji Floride, a onda i kao hipnoterapeut pod okriljem raznih psihijatara i psihologa, (što me je u stvari i navelo na ona moja kasnija pitanja u vezi eksperimentisanja sa “fenomenima uma”, što je nadalje vodilo ka Kasiopejskom eksperimentu). U 1995.g. počela sam  da diskutujem neke od rezultata Kasiopejskih transmisija sa jednom grupom na internetu. To nije bilo, da ne precjenjujemo stvar, dobro prihvaćeno, osim u slučaju nekoliko individua koje su znale mnogo više od jednog prosjećnog “nju-ejdžera” koji traga za “alternativnim rješenjima problema čovjeka i njegovog mjesta u univerzumu”. Činjenica je da se Kasiopejski materijal razlikovao po svom posebnom gnostičkom ukusu i tonalitetu. Ono šta su Kasiopejci nazivali hiperdimenzionalnim realitetima moglo se lako usporediti sa Arhonima Gnostika, a stanovnike tih područja oni su takođe opisivali sličnim – mada malo modernijim – terminima.

Kako sam nastavila sa svojim istraživanjima, poređenja između ovog materijala i "podzemnih tokova znanja” kao što su Sufizam, Ezoterično Hrišćanstvo i Hermeticizam, postajala su sve očiglednija, što me je uvjerilo da bih trebala podijeliti taj materijal i rezultate mojih istraživanja sa drugima, kako bih mogla dobiti i njihovo mišljenje što bi onda formiralo određenu povratnu spregu; tj. pojačalo moje algoritme.

U 1998.g. Ark je počeo da mi pomaže u formiranju vebsajta koji bi imao tu svrhu. Na tom vebsajtu sam objavila rezultate mojih dugogodišnjih istraživanja na području istorije kao i iskustva i rezultate mojih istraživanja na polju psihologije i paranormalnog. Ovaj poslednji elemenat je bio baziran na preko 25 godina mog rada na području hipnoterapije. Ovdje moram nešto posebno da naglasim. Pitanje tzv. “vanzemaljaca” sam uzela kao jedan vrijedan predmet za izučavanje jer je to bio veoma rasprostranjen fenomen u američkoj kulturi. Kao hipnoterapeut, radila sam sa mnogim ljudima koji su tvrdili da su bili “oteti” od strane vanzemaljaca a moja iskustva i opservacije uvjerili su me da je sve to bilo veoma intrigirajuće i kao takvo vrijedno jednog akademskog istraživanja.

Kao što sam već napomenula, Ark mi je pružio pomoć u tehničkom aspektu stvaranja vebsajta a povremno je i dodavao neke svoje analize i komentare. Međutim, mi nismo bili pripremljeni za stepen reakcija koji je uslijedio nakon ovog “sklapanja braka između nauke i mistike”. Te reakcije su me natjerale da se suočim sa jednom veoma čudnom situacijom u ovom našem svijetu – sa jednim ogromnim procijepom između metodologije i zaključaka nauke i religije. Ja sam smatrala da je jedan normalan i razuman pristup taj - da se religija i mistika – oblast takozvanog “paranormalnog” – trebaju manje više naučno proučavati, međutim, takva jedna perspektiva je bila osuđivana od obe strane, religijske zajednice i naučne zajednice.

”To nas vraća natrag na problem s kojim se suočavamo na ovom svijetu: da "nauka živih bića" nije napredovala ukorak sa naukom koja se bavi fizičkim objektima u našoj realnosti.”

Ark je takođe komentarisao u vezi toga ovako:

Gledajući na istoriju “naše civilizacije”, čini se da religija postoji mnogo duže nego “nauka”. I pored toga možemo da vidimo da je religija doživjela jedan neuspjeh. Uprkos njihovim učenjima, ljudi se još uvijek nalaze u jednom neprestanom ratu jedni s drugima. Ljudska bića nisu postala ništa bolja, često su čak mnogo gora i od životinja. To je stvarno užasno jer kad čovjek sve to UVIDI, onda shvati i koliko ogromnu propast predstavlja religija, odnosno, one “sile” raznih božjih verzija.

Nauka, koja je stigla kasnije a eksplodirala tokom poslednjeg milenijuma, takođe nije uspjela. Ona je dovela čovječanstvo do ruba samo-uništenja.  Napredak u matematici, fizici i kompjuterima doveli su do stvaranja tzv. "primjenjene teorije igara", gdje su ratovi nazvani “igrama”, a “pobjediti u igri” podrazumijeva ubiti što je moguće više ljudi uz što je moguće manje troškove. […]

Možda je sada vrijeme da pokušamo s nečim novim? Možda bi jedan “brak između nauke i mistike” imao neke šanse?

Zašto ne uzeti ono što je dobro iz nauke i ono što je dobro iz religije, a odbaciti sve ono što je pogrešno?

Šta je najbolja stvar u vezi religije?

Religija nas podučava da budemo otvoreni i da prihvatamo mogućnosti koje su daleko od “racionalnih”. Religija nas podučava da poklanjamo pažnju pojedinačnim događajima, čudima, fenomenima koji su krhki i rijetko kad ponovljivi. Na kraju, religija nas podučava da gledamo unutra isto kao i napolje: upoznaj sebe.

Ovakva snaga koju posjeduje religijski pristup, upravo je i slaba tačka

nauke.

Nauka je često uskoumna i konzervativna ograničavajući se na sve što je materijalno i standardno ponovljivo. Nauka nas uči da ono što je “tamo napolju” nema nikakve veze s ovim što je “ovdje unutra”, da sve mora biti uhvaćeno, izvagano, izmjereno i podložno manipulaciji.

To je i razlog zašto su nove paradigme toliko bolne, kad se one pojave,

- a one se pojavljuju u nauci dok se rijetko kad pojavljuju u religiji

koja je “fiksirana” i dogmatična; i zatvorena za svaku diskusiju.

Šta je najbolje u vezi nauke? Nauka je otvorena za kritiku i diskusiju. Čak kad bi neke sile na zemlji pokušale da naprave od nauke neku vrstu religije, u opštem smislu, onda bi naučne teorije morale biti publicirane i predočene za javnu diskusiju. Mi možemo pronaći neku grešku u Ajnštajnovim naučnim radovima zato što su oni dostupni za javnost. Svako može da uči matematiku, i da u njoj napreduje koliko god hoće, uz pomoć čitanja monografija, članaka, posjeta konferencijama i kroz diskusije s drugim naučnicima.

Ova snaga nauke, nekim slučajem je upravo slabost religije. Religije su uvijek “tajnovite” na jedan ili drugi način – čak i ako ta tajnovitost predstavlja jednu deklaraciju da nikakve promjene nisu dozvoljene, da se ne postavljaju nikakva pitanja, zato što je vrhovna istina o Bogu jedna “misterija” ili “tajna”. To je razlog zašto su religijska učenja toliko često iskrivljavana i pogrešno shvaćena.  Za centralne “autoritete” je veoma lako da osvoje “vrh” religije i proglase sljedbenicima jednu istinitu interpretaciju i da nijedna druga ne može biti dozvoljena.

Tako se može reći da je jedan od mojih glavnih operativnih protokola jedno manje- više naučno proučavanje religije i mistike – domena tzv. “paranormalnog” - dok Ark ima tendenciju da s vremena na vrijeme kombinuje “inspiraciju” sa njegovim naučnim istraživanjima. U oba slučaja, želimo da napomenemo, naš zajednički pristup je da stvorimo radne hipoteze koje se mogu podvrgavati ispitivanjima i opservacijama.

Kako smo primjetili, taj pristup je izazvao jedan prilično žestok protest s obe strane, tj. od strane “istinskih vijernika” u razne religije i tzv. “nju-ejdž” zajednice širom svijeta, kao i od strane nekih akademika koji su automatski okarakterisali naš pristup “ne-naučnim”. Međutim, to je bilo mnogo više od onoga kad ti neko napiše nešto u stilu “prokleti da ste zbog svog nevjerovanja”. Ovi napadi su bili, jednostavno, od životne opasnosti u smislu pokušaja da se uništi naša sposobnost da radimo, da egzistiramo i održavamo porodicu, kao i u smislu fizičkog ugrožavanja.

Prvi napadi protiv nas potekli su iz dva glavna izvora: od strane tzv. “New-age” ili “Metafizičke” zajednice, i Hrišćanskih fundamentalista iz SAD-a. Mogli smo donekle razumjeti ove ‘fundije’ ali nismo mogli razumjeti zašto nas “nju-ejdžeri” napadaju. Naposljetku, mnogi od njih su pričali o istim temama o kojima sam i ja govorila. Trebalo mi je vremena dok nisam razumjela da je problem u tome što i oni promovišu neispitana vjerovanja na isti način kao što to rade i zvanične religije a takođe se bune kad neko kaže da ta vjerovanja treba da budu kritički analizirana i ispitivana.  Ovim nju-ejdžerima i fundijima, uskoro su se pridružili i pripadnici jevrejske i muslimanske religije, koji su se bunili podvrgavanju religijskih tekstova i ideja jednom manje-više naučnom ispitivanju. Nije da se tako nešto nije i prije radilo, međutim, većina akademskih istraživanja na teološkom području nije lako dostupna javnosti. Ja sam to čitala, sažimala i učinila dostupnim javnosti. Očigledno, to je bilo jedno veliko ne-ne. Jasno je bilo da je “istinskim vijernicima” svih tipova odgovaralo to da ih nauka ostavi na miru, jer im je to omogućavalo da perpetriraju prevaru na narod, posebno na one koji nisu bili zahvaceni standarnim religijama, ali naravno ne izuzimajući i fundamentalne prevare od strane tzv. standardnih religija. Napisala sam jedan expose rada na kome su bile bazirane sve tri glavne monoteističke religije – religije koje su odgovorne za sadašnje stanje u svijetu, za koje svako može priznati da je veoma jadno – pod naslovom “Who Wrote the Bible” (Ko je Napisao Bibliju, prim. prev.).

Za nas dvoje je bilo prilično zbunjujuće kad smo shvatili, da je naš trud da primjenimo nauku u proučavanju metafizike sa svrhom da se pronađe jedna zajednička platforma za sve ljude za postizanje mira, naišao na najžešće klevetanje protiv nas u smislu optužbi da pokušavamo da stvorimo neki “kult”!  Činilo se da su stvarni kultovi čiju smo suštinu mi otkrili i objelodanili, zaključili da je njihova najbolja odbrana bila da nas napadnu.

Mi smo odgovarali na ove optužbe savjetujući čitaoce da PROČITAJU naše materijale kako bi bili u stanju da sami odrede da li je ta optužba ispravna. Međutim, čini se da kad se jednom uzvikne riječ “kult”, to ima sličnu psihološku reakciju kao i riječ “vatra” na zakrčenom javnom mjestu. Svako razumno razmišljanje prestaje i ljudski mozak postaje paralizovan.

Sve do perioda oko 11 septembra, 2001, ta situacija nije bila ništa manje ili više problematična nego što bi ona bila za svakog pojedinca koji promoviše neku “novu ideju” koja na neki način nije prihvatljiva. Postoje kritike i postoje odgovori na te kritike. Međutim, zajedno sa 9-11, klima za naučno ispitivanje religije i vjerskih sistema, darstično se promijenila u SAD.

Uvidjevši kako su religija i vjerovanja nagonili mase da se bezumno ponašaju, zajedno s mnogim drugima, počela sam da pišem članke u kojima sam protestovala zbog politike trenutnog predsjednika SAD, Mr. Buša, i njegovog manipulativnog korištenja Hrišćanskih Fundamentalista kao baze za podršku i religije kao njegovog raison d’etre. Tada sam se posebno glasno protivila dolazećoj invaziji na Irak i okupaciji te zemlje.

Zbog ovih aktivnosti mi smo postali meta intenzivnih napada koji su sada uključivali i fanatike iz tzv. “Hrišćanske Desnice”, a etiketa “kult” bila je još glasnije i češće uzvikivana. To je postajalo sve ozbiljnije. Počeli smo da dobijamo prijetnje smrću, naša djeca su počela bivati fizički ugrožavana, u dva navrata ona su bila izložena napadima opasnim po život, naš pas je bio otrovan, naša imena, uključujući našu djecu i adresa stanovanja bili su objavljeni na internetu sa zahtjevom da “istinski vijernici” odu i “pobrinu” se za nas (ovo očigledno uključuje namjeru da nam se nanesu i fizičke povrede, što uključuje i smrt).

Tu se radilo i o jednoj sveobuhvatnoj kampanji klevetanja koja je pokrenuta preko interneta i koja je uključivala nečuvene laži u vezi našeg rada i privatnog života. Uskoro nismo bili u stanju ništa drugo da radimo osim da trošimo vrijeme pokušavajući da se branimo, a noću smo ostajali budni bojeći se da nam fanatični fundamentalisti mogu svakog momenta zapaliti kuću.

Naravno, mi smo prijavili zvaničnim autoritetima u SAD sve ove aktivnosti protiv nas, uključujući i FBI. Odgovori većine ovih državnih službi sastojali su se uglavnom od: “mi nismo nadležni za to” ili “svako može govoriti šta hoće”, pa do: “postoji mnogo važnijih stvari za istragu,” nakon 11 septembra 2001.

Mi smo onda poduzeli našu vlastitu istragu u vezi vođa ovih napadača, čak smo platili i jednoj privatnoj detektivskoj agenciji da nam obezbjede jedan izvještaj sa podacima u vezi ovih grupa. Uz pomoć nekih elemenata iz tog izvještaja i našeg vlastitog istraživanja uz korištenje interneta, mi smo uspjeli da uđemo u trag te grupe i otkrijemo da su oni povezani sa jednom od isturenih agencija CIA, koja je finansirala nekoliko “pravih” kultova, uključujući i kojekakve gurue koji tvrde da su “walk-in-vanzemaljci” i druge “Škole Misterija” koje se uglavnom bave  "Enohijanskom Magijom" i raznim drugim glupostima koje se danas stvrstavaju pod hermetizam. U poslednje vrijeme, ovoj bratiji su se pridružile i ‘žrtve otmica vanzemaljaca” koji tvrde da su “oporavljeni pripadnici kulta” i koji sada “prepoznaju” da i mi stvarno pokušavamo da osnujemo neki kult!

Nakon čitanja nekih “drugih” materijala koji su dostupni na internetu, moglo bi se reći da je najednostavniji razlog za ove napade strah ovih individua da ne budu otkrivene prevarantske šeme finansiranja njihovih kultova. Bez obzira na to, još uvijek je interesantno to zašto američki zvanični organi nisu htjeli da reaguju na  naše mnogobrojne žalbe u vezi kriminalnih aktivnosti ovih individua u njihovoj kampanji protiv nas.  Još uvijek ne možemo da odgovorimo na to pitanje.  Takođe nismo u stanju da objasnimo zašto se naš rad napada na jedan ovakav način, dok danas postoji toliko mnogo pravih “kultnih” grupa koje operišu u SAD i kojima je dozvoljeno da neometano rade i sprovode svoje očigledne prevare i malverzcije sa jednom brutalnom bezobzirnošću. Tu se nameće i jedan mogući odgovor, da su te grupe dio jednog širokog i tajnog “Kontra-obavještajnog programa,” pa čak ako je i to slučaj, to ne objašnjava zašto se nas toliko napada, ili je to možda zato što smo mi “krenuli pravim putem”. U isto vrijeme, mi ne odbacujemo pomisao da bi ovakve reakcije mogle biti i striktno mehaničke prirode, psihološkom terminologijom rečeno. Ukoliko neka osoba osjeti da nešto u šta ona vjeruje postaje ugroženo od strane činjenica, onda ona može veoma lako da reaguje na neki od ovih načina.

Međutim, postoji mnogo naznaka da u ovom slučaju postoji nešto što je mnogo više od jedne “mehaničke reakcije,” nešto slično aktivnostima COINTELPRO. Pojam COINTELPRO je već odavno poznat! Kako je Richard Dolan napisao:

Svi koji su živjeli u nekom represivnom društvu znaju da se zvanična manipulacija istine svakodnevno odvija. Međutim, društva imaju svoje većine i manjine. U svako vrijeme i na svakom mjestu, manjina je ta koja vlada i ta manjina vrši dominantan uticaj na, da tako kažemo, zvaničnu kulturu. Svaka elita se trudi da manipuliše javne informacije kako bi održala postojeću strukturu vlasti. To je jedna stara igra. [...]

[A ratovi su ključni elemenat vlasti i kontrole.]

Prevara je ključni elemenat ratovanja, a kad je pobjeda jedino što je bitno, onda konvencionalni moral kojeg imaju normalni ljudi postaje samo jedna smetnja. [...]

Ta tajnovitost potiće od jednog elementa koji prožima život na ovom svijetu, oni koji su na vrhu gomile uvijek će poduzimati bilo koje korake, koji su potrebni, da bi se održao status quo. [...]

Prikrivanja i zataškavanja informacija su standardna operativna procedura, često dekadama nepoznata javnosti, a to da li će nešto od toga kasnije postati poznato javnosti, stvar je običnog bacanja kockice. Međutim, informacije takođe cure napolje od samog početka. Nemoguće je potpuno zatvoriti poklopac. Ključ leži u neutralizaciji i diskreditaciji informacija koje nisu dobrodošle, nekad preko zvaničnog negiranja, a ponekad preko proksija u medijima. [...]

Dokazi konspiracije koji su dobiveni sa površinskog nivoa, nemaju velike šanse da opstanu u svom neminovnom konfliktu sa zvaničnom kulturom. Priznavanje postojanja određene konspiracije dogodiće se samo onda kada zvanična kultura smatra da je tako nešto vrijedno ili potrebno učiniti. [Dolan, UFOs and the National Security State]

Ne zadržavajte dah.

Sada mi dopustite da ovdje ponovim neke važnije tačke: Misli o konspiraciji nisu nikakve deluzije ili paranoja. Sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost je realnost konspiracije. Naša “sloboda” je u jednoj velikoj mjeri samo jedna iluzija. Tajnovitost, bogatstvo i nezavisnost potpomažu vlast… Prevara je ključni elemenat ratovanja, (glavna alatka vladajuće elite) a kad je pobjeda jedino ono što je bitno, onda konvencionalni moral, kojeg imaju normalni ljudi, postaje samo jedna smetnja. Drugim riječima, stvaranje religije s ciljem varanja ljudi je jedna standardna procedura, od primitivnih vračeva koji su plašili saplemenike da bi zadržali moć, pa  do kontrolnih mjera koje poduzima George Bush u ime Hrišćanstva, i nesumnjivo, još izvan svega toga, i na hiperdimenzionalnom području.

[Napomena: Mi ovdje govorimo o organizovanim religijama a ne o pojmovima Boga- Stvoritelja i Misterijama Duše i Uma. Ako ništa drugo, mi smatramo da postoji mnogo dokaza koji potvrđuju da je ova Kreacija daleko više grandioznija i

veličanstvenija od onoga što nam naše organizovane religije predočavaju i da se ovaj Kosmos ne može svoditi na proste “božje teorije” ljudskih bića.]

Tajnovitost u vezi istinske prirode realnosti u kojoj živimo i ove istinski besmislene religije, potiću od jednog fundamentalnog elementa koji prožima život na ovom našem svijetu, da će oni koji su na vrhu gomile uvijek poduzimati bilo koje korake, koji su potrebni, da bi se održao status quo.

A održavanje tog "statusa quo" uz pomoć religija je jedan od glavih ciljeva Vladajuće Elite.

A kako oni to rade?

Uz pomoć “zvanične kulture."

A kad zamislimo zvaničnu religijsku kulturu, iz perspektive elitnih grupa koje žele da zadrže status quo, što se njihove vlasti tiče, onda to znači samo jednu stvar: COINTELPRO.

Ovdje ne mislimo na određeni FBI – program, nego na koncept jednog programa i vjerovatnoću da se tu radi o jednoj vrsti kontrolisanja ljudskih bića kroz milenijume.

 

Zapamtite: oni koji su na vrhu gomile poduzimaće uvijek bilo koje korake, koji su potrebni da bi se održao status quo.

A održavanje “statusa quo” uz pomoć jedne pametne manipulacije ljudi religijama je jedan od glavnih ciljeva Vladajuće Elite.

I tako je to bilo da smo postepeno počinjali bivati svjesni činjenice da nam naš pristup evaluaciji naše realnosti, uz pomoć pojmova naučne gnostike, sugeriše da je naš prostor-vrijeme, kojeg smo normalno svjesni, “upleten” u petoj dimenziji (ovdje koristim jedan termin kojeg koriste matematičari a ne pojmove koje koriste tzv.

“nju-ejdžeri”), koja ISTINSKI POSTOJI, i da naša oblast postojanja veoma lako može da bude jedno “bojno polje” za stanovnike tog hiperdimenzionalnog prostora- vremena. Ova tvrdnja se istovremeno smatra opasnom isto kao i učenja Gostika i Katara, koja su sadržavala slične postavke. To bi podrazumijevalo da ljudska bića predstavljaju šahovske figure, odnosno “pijune” u velikim i kompleksnim Tajnim Igrama Bogova, i da naše djelovanje ili nedostatak djelovanja mogu da predstavljaju poteze i manevre pomenutih entiteta koji nastanjuju taj hiperdimenzionalni prostor; i koji, kako se čini, očajno pokušavaju da nas spriječe u kolektivnom spoznavanju njihovog postojanja i koji iz tih razloga ulažu velike napore da smute i zbune čovječanstvo. To je zbog toga što bi mi sigurno, ukoliko bi stvarno otkrili činjenice koje ukazuju na njihovo prisustvo, i ove njihove igre, - prestali da igramo u njima.

To je ujedno i najopasnija pomisao na Zemlji.