Jedina stvar koju Bog traži od nas je da se dobro brinemo o samima sebi i da kažemo: “Žao mi je.“ - dr. Ihaleakala Hew Len

Kad sam se probudila i počela svoje traganje, probala sam različite načine i putove da dođem do istine. Što sam se više trudila, više sam
osjećala da nešto unutar mene govori da mora postojati brži i lakši put. Kad sam konačno otkrila Ho’oponopono, nisam odmah shvatila što sam našla.
Nekoliko puta sam prolazila kroz obuku i jednoga dana, na tečaju koji je držao moj učitelj Ihaleakala, shvatila sam da je to ono što sam tražila. Nije mi bilo potrebno ništa više. Hvala Bogu, moja potraga je završila. Prvo i osnovno, otkrila sam da ne trebam i nisam ovisna o nikakvom guruu.
Proces mogu provoditi sama jer komuniciram direktno s Božanskim, bez posrednika. Jedina stvar koju je potrebna je čišćenje i brisanje (Žao mi je, molim te oprosti). Dok preuzimam stopostotnu odgovornost čišćenjem, sve ostalo ostavljam u Božjim rukama. Sve dok čistim, neću imati razloga za brigu. Bog će se pobrinuti da me dovede na pravo mjestu u savršeno vrijeme. Sve dok čistim, uvijek će postojati netko tko će se pobrinuti za
mene. Ja to ne trebam činiti.

U ovom posljednjem poglavlju željela bih sažeti najvažnije postavke tehnike Ho’oponopono, mudre drevne doktrine koja mi je dala alate koji su mi promijenili život. Ti koncepti su vrlo jednostavni. Jedina stvar koju Božansko očekuje od nas je da prihvatimo svu odgovornost, zamolimo za oproštaj i da se dobro brinemo o sebi. To je sve!

Preuzimanjem stopostotne odgovornosti je najkraći put. Kad shvatimo da samo “naši programi“ ne dozvoljavaju da vidimo stvari jasno, kad prestanemo kriviti vanjske čimbenike i odlučimo preuzeti odgovornost, samo tada će se otvoriti nebeska vrata i mi ćemo moći dosegnuti beskrajne mogućnosti. S druge strane, kad smo uzrujani zbog nekoga ili nečega, mi gubimo svoju slobodu. Naša vlastita osjećanja mržnje osuđuju nas i povlače prema dolje. Mi smo njihovi robovi. Tako povređujemo samo sebe.
Možemo se osloboditi kroz opraštanje. Opraštanje je dio najkraćeg i najbržeg puta. Ali nije potrebno govoriti s bilo kim da bi znali da smo im oprostili. To je unutanji posao. To je proces koji se događa između nas i Boga kad kažemo: “Žao mi je, molim te oprosti za ono što se zbiva u meni što je izazvalo ovu situaciju / problem.“

U mom slučaju, na primjer, nije da se više ne razljutim; nije da više ne reagiram na probleme ili da ih nemam. Velika razlika je u tome što moja ljutnja traje samo nekoliko minuta prije nego se ponovo vratim u centar, dok se ne podsjetim i postanem svjesna. Tada si kažem: “Ja ovo stvaram. To su moje misli o drugoj osobi. To je plod mog programa, mojih snimki, moje percepcije. Ja to mogu izbrisati.”Taj jednostavan proces mi daje mir koji ne mogu opisati riječima. Zašto? Jer ne ostajem zarobljena s mislima poput “Kako mi je to mogao reći? Kako mi je to mogla učiniti?” Ne očekujem od druge osobe da se promijeni, reagira na određen način ili učini nešto određeno. Kakvo olakšanje! Ne ovisim o nikom ili ničemu van sebe same.
Ne očekujem od sebe da budem savršena ili da udovoljim cijelome svijetu.
Naučila sam poštivati i razumjeti da svi mi imamo slobodnu volju i da ne biramo svi iste stvari. Ta spoznaja mi donosi mnogo unutrašnjeg mira. Ne postoji problem. Dobro i loše su parametri koje smo kreirali u našim
umovima. Sve dok volimo sebe i dobro se brinemo o sebi, voljet ćemo i brinuti se i za druge.

Dakle, koji su smjernice za ovaj oslobađajući proces?

Prvo i osnovno je nužno preuzeti potpunu odgovornost za naše živote. Moramo naučiti reći. ”Žao mi je, molim te oprosti za ono što se
zbiva u meni što je stvorilo ovo.“ Na ovaj način preuzimamo odgovornost i odatle započinje proces opraštanja i promjene. Mi opraštamo sebi samima.
Budući da imamo zajednička sjećanja, dovoljno je da vi preuzmete odgovornost moleći za oprost da bi se ta sjećanja izbrisala. Kada se ona izbrišu iz vaše svijesti, brišu se i iz drugih. Ipak, vrlo je važno sjetiti se da dok činimo ovo čišćenje, vi ga činite sebi, ne drugima. Mi smo ovdje da bismo spasili sebe i nikoga drugog, ali ljepota ovog procesa je da svi od
njega imaju koristi.

Također je važno predati se i prihavatiti da intelekt ne zna ništa, ali da postoji dio nas koji zna što je savršeno i ispravno za nas te najbolji način da to postigne. Ukoliko mu to dozvolimo, taj dio koji zna će nas voditi prema ispravnom i savršenom rješenju za sve naše probleme.

Da biste vidjeli rezultate “čišćenja“, važno je činiti ga cijelo vrijeme, poput disanja. Da li znate što se događa kad zaboravimo disati? Isto je i sa čišćenjem. Mora se čistiti cijelo vrijeme. Naravno, mi smo ljudska bića i
mnogo puta ćemo zaboraviti. Drugi puta nećemo se moći zaustaviti da ne reagiramo. Važna stvar je prakticirati ovu metodu koliko god je moguće, čak i kad se “čini“ da se ništa ne događa ili kad izgleda da se ne pojavljuju novi problemi. Zašto? Zato jer um reproducira vrpce cijelo vrijeme. Trajno ponavlja programe koje smo snimili, čak kada toga nismo niti svjesni. Na
sreću, uvijek imamo mogućnost izbrisati ih. Na taj način dajemo dopuštenje novim idejama i mogućnostima da se pojave u našim životima.
Mnogo puta će stići od ljudi i s mjesta od kojih bi to najmanje očekivali.
Neophodno je djelovati, djelovati, djelovati. Kroz cijeli naš život mi smo prakticirali reagiranje i patnju. Toliko smo uključili reagiranje i patnju u naše živote da to činimo gotovo automatski. Mi smo stručnjaci, majstori, čak bih rekla i posvećeni takvom načinu života. U početku se čišćenje može činiti teškim. No, učimo kako ga uključiti u svakodnevni život poput disanja te postaje automatizirano jer počinjemo se osjećati drugačije i vidimo rezultate. Počinjemo uviđati promjene u našim životima. Počinjemo iskustveno doživljavati profinjen unutarnji mir.

Važno je ne imati očekivnja. Tajna je u stanju otvorenosti i prilagodljivosti jer nikada ne znamo odakle će stići. Moramo vjerovati da će doći prava stvar za nas. Možda neće biti ono što smo očekivali, ali će biti prava stvar. To nije stoga jer nas se nije čulo, jer je to test ili jer nismo bili vrijedni uslišavanja. Moramo si dozvoliti da nas univerzum iznenadi. Na taj način primamo najnevjerovatnije darove. Zakon univerzuma je da kad zamolimo, primamo. Univerzum mora odgovoriti. Neophodno je pitati i dati dopuštenje. Jedan način molbe je korištenje Ho’oponopono alata. Ali se ne smijemo vezivati na rezultate. To se postiže tako da znamo i vjerujemo da će prava i savšena stvar doći k nama.

Dakle, postoji mnogo alata kojima se mogu brisati programi koje se ponavljaju u našem umu. Ovdje ću podijeliti najosnovnija i najvažnija: “hvala“ i “volim te“. Na primjer, sve što trebate činiti je mentalno ponavljati “hvala, hvala, hvala“ cijelo vrijeme. Tim riječima zaustavljamo vrpce i dozvoljavamo Bogu da se pobrine za nas i naše probleme.

Mnogo puta mi ljudi kažu: ”Kako mogu obratiti pažnju na ono što mi ljudi govore ako stalno mislim “hvala“?“ Kao prvo, važno je zapamtiti da ljudi gotovo nikada ne govore ono što zaista misle. Ukoliko vam netko priča o svom problemu, to čine samo zbog toga da nam pruže priliku da brišemo i čistimo sjećanja koja dijelimo s njima. Zapamtite da su oni samo
naši zasloni, naši monitori. Slijedeći put, prije reakcije, prije davanja savjeta ili mišljenja, pomislite “volim te“ ili “hvala“. Vrlo je vjerovatno da ćete na kraju reći upravo ono što je osoba trebala čuti. U mnogo slučajeva čak nije potrebno niti pričati, odgovoriti, reći bilo što da bi se osoba osjetila bolje ili, iznenada, na čudesan način pronašla sama rješenje za svoje probleme.