Peta izreka …

Isus im je rekao:

“Ako budete postili,

navuci cete grijeh na sebe;

ako budete molili

biti cete prokleti;

a ako dajete u milostinju

uciniti cete zlo svom duhu.

“I ako odete u bilo koju zemlju

i lutate po krajevima,

ako vas ljudi prime

jedite što vam ponude

i iscjeljujte bolesne medu njima.

“Ono što ulazi u vaša usta

nece vas ukaljati,

ali ce vas ukaljati

ono što izlazi iz njih “.

NAJČUDNIJA OD IZREKA

Ova izreka je dosta cudna, ali i znacajna, vrlo znacajna, u isti mah. U stvari, njena neobicnost skriva

se u samo jednoj cinjenici: covjek nije stvaran; on živi u lažima, te zbog toga, što god da cini - nece biti

istinito.

Ako molite, vi cete moliti zbog potpuno pogrešnih razloga. Ni post nece biti zacet istinskim motivima.

Dakle, nije stvar u tome da se ispravno cini, nego da se ispravno bude, da se bude istinit unutar sebe. Ako je

vaše bice autenticno, bice istovremeno ispravno sve što cinite. No, ako niste usredišteni, ako nema

izvornosti u vama, sve što ikada budete ucinili bice pogrešno da pogrešnije i ne može biti.

I konacno, sve ce zavisiti od onog što jeste, a ne od vanjskih aktivnosti, ne od onog što radite, jer kako

ce covjek koji unutar srca vara svoju okolinu - krade, laže, povrjeduje - moci moliti? Kako je moguce da se

molitva zacne u srcu okorjelog lopova? Molitva te zaista može promijeniti, ali odakle ce ona doci? Iz vas, i

ako ste bolesni, onda ni molitva ne može biti zdrava.

Jednom je Mula Nasrudin tražio posao, i u molbi je spomenuo mnoge svoje kvalifikacije. Napisao je:.

“Prvo sam radio na fakultetu; poslije mi je ponudeno mjesto potpredsjednika u nacionalnoj banci. Odbio sam,

jer me novac uopce ne zanima. Ja sam jedan castan covjek, nema ni trunke pohlepe u meni, i koliko god da

mi date, ja sam zadovoljan - za placu me baš briga. A ja inace obožavam raditi - tjedno mogu raditi šezdeset

i pet sati”. Kada je nadzornik procitao molbu, nije mogao suspregnuti iznenadenje: “Pa pobogu covjece,

imate li vi makar jednu slabost?”

“Samo jednu”, odgovori Nasrudin. “Mnogo lažem”.

Ali ta jedna slabost pobija sve vrline. Nema potrebe da covjek ima dvije slabosti - jedna je dovoljna. Iz

jedne gluposti izroditi ce se na tisuce novih. Vi morate pamtiti svoju slabost, jer ce vas ona u svemu slijediti

kao sjenka: što god vi cinili, ona ce sve obojiti.

Dakle, osnovno u religiji nije ono što cinite vec ono što jeste. “Bice” je vaš najunutrašnjiji centar, dok

“djelanje” pripada površnim aktivnostima periferije. “Djelanje” podrazumijeva vaše odnose s drugima, odnos

sa vanjskim svijetom, dok se pod “bicem” podrazumijeva ono što jeste, bez odnosa, vi kao ono

najunutrašnjije.

Možete biti bez djelanja, ali ne možete biti bez bica. Djelanje je uvijek drugostepena stvar, nešto bez

cega se može. Covjek može da ništa ne cini, ali bez bica je izgubljen - dakle, bice je suština. Isus, Krišna i

Buddha govore o bicu, dok svecenici, hramovi, crkve, sinagoge, džamije, organizacije, sekte, takozvani gurui

i ucitelji pricaju iskljucivo o djelanju. Ako pitate Isusa, on ce govoriti o bicu i o nacinima da se ono preobrazi.

Ali, ako pitate Papu iz Vatikana, on ce da propovijeda o moralu, o onom što treba i onom što ne treba da se

radi. Moral je usmjeren na djelanje. Religija je usmjerena na bice.

Ta tanušna razlika mora se stalno obnavljati u svijesti, jer sve zavisi od nje. Kada god se rodi osoba

slicna Isusu, mi je potpuno pogrešno tumacimo. A nerazumijevanje se pojavljuje samo zbog toga što ne

možemo shvatiti onu gotovo nevidljivu razliku: on sve vrijeme govori o bicu, a nama se cini kao da on prica

nešto u vezi djelanja.

Ako to razumijete, ova vam izreka nece biti samo jasna, nego i sasvim korisna. Ona može postati

zvijezda -vodilja na vašem putu. Ako razumijevanje nedostaje, izreka ce vam zvucati proturjecno, cak antireligiozno.

Mora da je tu izreku saopcio svecenicima, te su ga oni razapeli zato što ga nisu mogli shvatiti.

Takozvani religiozni ljudi odmah su pomislili: “Ovaj sigurno želi da uništi religiju!”

41

Osmotrite malo ovu izreku - na prvi pogled svecenici su se bojali s razlogom:

Isus kaže svojim ucenicima: “Ako budete postili, navuci cete grijeh na sebe...”

A oduvijek nam je stvarana ta slika - da religija propovijeda post, jer su nas ubijedili da se kroz post

cistimo iznutra. Citava dainska religija zasniva se na postu. Da su culi ovu Isusovu izreku, Daini bi rekli: “Taj

covjek je bio vrlo opasan, i Židovi su ispravno ucinili kada su ga razapeli”.

I Židovi su takoder bili uznemireni: njegovo ucenje je tako buntovno, i ako se ono usvoji, citava

moralnost ce biti uništena. Ako kažete ljudima da ce na sebe navuci grijeh ako poste, onda neuzimanje

hrane postaje pogrešno! “... a ako molite bice vam sudeno” - jeste li ikada culi tako nešto? - “... ako budete

molili biti cete prokleti”. Pa što je onda religija sama po sebi? Mi mislimo da je to nešto u vezi s odlascima

u crkvu, povezano sa obracanjem Bogu, a Isus kaže:

“... ako budete molili biti cete prokleti, a ako dajete milostinju uciniti cete zlo svom duhu”.

To je najneobicnija od svih izreka. Isus vam u stvari govori samo jedno: takvi kakvi ste, vi niste u

stanju uciniti ništa što je vrijedno. Naglasak nije na postu ili ne-postu, na milostinji ili ne-milostinji; stvar nije u

tome - moliti ili ne. Totalni naglasak Isusov je: takvi kakvi ste sada, u ovom trenutku, ako se opredijelite za

bilo koju akciju, ona ce biti pogrešna, jer ste vi sami pogrešni. Sve ce poci krivo zbog toga što ste vi sami

izgubljeni.

Možete li moliti? Možete ici u hram, jer to je tako lako, ali ne možete biti u molitvenom stanju svijesti.

Molitva ima druga kvaliteta ta kvaliteta vam nedostaje, i možete se samo zavaravati: vi, eto, molite, jer su

vam sklopljene ruke, jer klecite na koljenima i ponavljate gluposti bez kraja i konca. Idite malo u hram i

osmotrite one koji mole: oni se jednostavno zaluduju, jer je potpuno izvjestan nedostatak molitvenog

kvaliteta. Kako možete moliti? I ako imate doticnu osobinu, odakle vam onda potreba da idete u crkvu ili u

hram?

Gdje god da se nalazite molitva je u vama: krecete se - molitva je u vama; jedete, volite, gledate,

dišete - molitva je u vama. Jer, kvaliteta molitve uvijek je u vama, on je neodvojiv od vas, i lici na disanje. Vi

tada ne možete biti u stanju bez molitve ni pet sekundi, ali tad takoder nemate potrebu da idete u hram,

džamiju ili crkvu. Sva ta mjesta postoje za one koji žele varati, za one koji nemaju molitvenu kvalitetu a žele

vjerovati kako se mole.

Jednom je neki grešnik bio na samrti - nikad se u svom životu nije pomolio, nikada nije odlazio u

crkvu, svecenicke rijeci je prenebjegavao, ali se silno uplašio prisustva smrti. Zamolio je sveceno lice da mu

dode u posjetu. Oko njega se vec skupila gomila ljudi, jer covjek nije bio obican grešnik; bio je politicar, imao

je veliku moc, veliko bogatstvo, i zato su se ljudi okupili u velikom broju.

Covjek je zamolio svecenika da mu pride bliže, jer je želio iskreno mu se povjeriti. Kada je svecenik

uslišao njegovu želju, ovaj mu je šapnuo na uho: “Ja znam da sam grešnik i da nikada nisam išao u crkvu.

Uopce nisam taj tip covjeka, i zato sam svjestan toga da mi svijet nece oprostiti. Ali, molim vas da mi

pomognete, da mi ulijete malo sigurnost - recite mi da ce mi Bog oprostiti. Svijet nece, to znam, ali obecajte

m da ce barem Bog biti milostiv”.

“Pa možda i hoce”, rece mu svecenik, “jer vas on nije upoznao na isti nacin kao mi ovdje dole. Možda

ce vam oprostiti, jer On vas ne za kao što vas mi znamo”.

Ali ako niste u stanju prevariti svijet, kako onda možete vjerovat da cete prevariti Boga? Ako ne

možete zaluditi obicne umove, odakle vam onda ta ideja da cete možda zaluditi božanski, univerzalni um?

Te je samo šuplja utjeha, vrlo ugodna stvar: “Možda”. Ali, to “možda” nema veze s istinom, i zato nemojte ni

pokušavati povjerovati u njega.

Molitva je kvaliteta koji pripada vašoj suštini, a ne vašoj licnosti Licnost je sve ono što ste ikada cinili, i

ona predstavlja plod odnosa rezultat veza sa drugim ljudima. Suština je ono što jeste - to nije dio vaše

djelatnosti, vec Božji dar. Molitva pripada suštini: to je kvaliteta a ne nešto što se radi ili ne radi.

Što je post? Kako cete postiti? I zašto ljudi to cine? Isusova izreka je veoma duboka, i njegove rijeci u

vezi posta po svojoj dubini prevazilaze cak i Mahavirovo ucenje o postu. Isus objašnjava jednu psihološku

istinu, a istina je da um ide stalno iz krajnosti u krajnost: osoba koja je opsjednuta hranom može postiti bez

problema. To ce van zvucati paradoksalno: osoba koja je pohlepna prema svemu što je za jelo može postiti

kada god hoce - u stvari, samo takva osoba zaista može postiti. Svi ostali ljudi koji se hrane normalno imati

ce problema sa postom - zašto? Da bi to pojasnili, morati cemo uci i fiziologiju i u psihologiju posta.

Prvo cemo govoriti o fiziologiji, jer ona je površniji sloj. Ako jedete više no što vam je potrebno, vi

skupljate rezervu snage koja si zadržava u obliku masti. Kada skupite dovoljno masnih naslaga, post nece

predstavljati teškocu, jer mast je zaliha. Žene mogu postiti lakše od muškaraca, i ta vam je cinjenica sasvim

dobro poznata. Ako malo bolje osmotrite ljude koji poste, a posebno ako gledate Daine, vidjeti cete da na

jednog muškarca dolazi barem cetiri do pet žena: odnos je jedan prema pet. Muž ne može postiti, ali žena

može - i to kada god hoce Zašto? Zato što je žensko tijelo zaokrugljenije od muškog - ono je nakupilo mnogo

više masti, pa je, samim tim, post mnogo jednostavniji kada postite, vi jedete vlastite masne naslage. Zbog

toga u postu izgubite kilogram do dva dnevno. Gdje odlazi sva ta težina? Vi jedete sebe, to je neka vrsta

ljudožderstva.

Ženama je lakše postiti - one sakupljaju više masti tijela su im zaokrugljenija, i gladovanje im ne

zadaje mnogo nevolja. Debeli ljudi mogu postiti kada god hoce - a oni ionako stalno traže neke izgovore

kako bi mogli biti na dijeti. Prosjecan covjek može skupiti toliko masnih naslaga da ga post od devedeset

42

dana nece pozlijediti. I poslije tri mjeseca posta covjek ce živjeti - eto koliko rezerve može da se sakupi. Ali,

ako ste mršavi - što ce reci, ako jedete koliko vam je neophodno, ako uzimate energije koliko vam je nužno

za obavljanje svakodnevnih aktivnosti - onda necete moci postiti bez velikih problema. Zbog toga se kult

gladovanja širi samo medu bogatim svijetom, nikad medu siromasima.

Posmatrajte: kada siromašak proslavlja neki religiozni dan, on ga proslavlja rasipanjem, a kada god

buržuj, cini to isto, centralna stvar u proslavi je post. Daini su najbogatiji ljudi u Indiji - zbog toga gladuju

prilikom svetkovina. Ali, siromašni Muhamedanci i siromašni Hindusi, oni za vrijeme religiozne svecanosti

prave istinski gastronomski pir jer su gladni preko citave godine. Kako možete proslavljati gladovanjem

Boga, ako ste danonocno praznog stomaka? Hindusi ili Muhamedanci, oni su na prisilnom postu tri stotine i

šezdeset pet dana u godini, a religiozni dani moraju se po necemu razlikovati od ostalih. Oni ce se obuci u

novu odjecu, dobro ce jesti i sve ce se vrijeme zahvaljivati Bogu. To je religija siromašnih ljudi.

Sada ce kult posta poceti rapidno se širiti u Americi! Taj kult se širi, jer je Amerika sada vrlo bogata, i

cim se mnogo jede, ljudi ce morati malo i gladovati. U Americi se taj kult sada pojavljuje pod najrazlicitijim

imenima, ali gladovanje je gladovanje, u svakom slucaju. Fiziološki je post neophodan ako ste nagomilali

suviše masnih naslaga.

Kao drugo i drugo... psihološki, vi mora da ste opsjednuti hranom. Hrana vam je opsesija: jedete

mnogo, jedete sve više, a kada nemate žlicu u ruci, onda obavezno mislite o tome. Taj tip uma se jednoga

dana jednostavno premori od bilo koje hrane. Mišljenje o bilo cemu dovodi do zasicenosti. Presjesti ce vam

sve cega je previše. I tada suprotnost postaje privlacna: u prošlosti ste mnogo jeli, pa cete u buducnosti

željeti gladovati. Kroz post cete povratiti sposobnost da osjecate ukus, da jedete s uživanjem, apetit ce da

vam se vrati - to je jedini nacin.

Um se odlikuje jednim veoma uocljivim zakonom: on ne se može zadržati u sredini, ali je u stanju bez

problema ici iz jedne krajnosti u drugu. Ravnoteža je za um nešto najteže na svijetu, dok su ekstremi

najlakši. Previše jedete? - uskoro cete gladovati, to je sasvim sigurno jer post je krajnost, kao i

prežderavanje. Ali, u sredini teško možete: biti, jer vam je strahovito problematicno pridržavati se ispravne

dijete, racionalnog uzimanja obroka, i slicnih stvari. Ne! - ili jedna druga krajnost! Um je nesposoban za

zlatnu sredinu. On je baš kao klatno nekog zidnog sata: ide u lijevu, pa zatim u desnu stranu, onda ponovo u

lijevu, i tako do sudnjeg dana. Ako se klatno zaustavi u sredini, sat ce se takoder zaustaviti.

Ako se vaš um zaustavi na sredini, mišljenje ce se prekinuti. Ali ako odete u jednu krajnost, uskoro ce

da vas privuce ona druga, i ta cete se bez odmora šetati od nemila do nedraga.

Isus to dobro, cak predobro zna, pa zato i kaže: “Ako budete postili navuci cete grijeh na sebe...”

što je grijeh? Po Isusu, u njegovoj terminologiji, grijeh je ici iz jedne krajnosti u drugu, jer ako ostanete

u sredini, prevazišli ste sve grijehe. Zašto? Zašto je toliki grijeh ici iz krajnosti u krajnost? Zato što takvim

“šetanjem” jedan dio osporavate a drugi birate - a istina je istina samo kada je cijela, kada je ucjelovljena.

Kada kažete da cete se prežderavati izabrali ste samo jednu polovinu, a ucinili ste istu glupost – samo s

onim drugim djelom - kada ste izabrali gladovanje. U samoj sredini mogucnost izbora ne postoji:

prehranjujete tijelo, ali niti ste opsjednuti jednom stranom, niti ste opsjednuti onom drugom. U toj sredini

nema onog neuroticnog odabiranja. Tjelesnost dobiva sve što joj treba, opskrbljivanje tece nesmetano, ali

vas to nimalo ne opterecuje.

Ta uskladenost je prevazilaženje grijeha, i zato se, kada god ste van ravnoteže, možete smatrati

grešnikom. Po Isusu, grešnik je onaj koji uporno ide iz jedne krajnosti u drugu: covjek je grešnik ako se

zaluduje ovim svijetom, ali grijeh se nastavlja cak i ako je izbor dijametralno suprotan - ako se covjek

odrekne tog istog svijeta zarad nekog drugog. Grijeh nadilazi samo onaj koji sve prihvaca u potpunosti, samo

onaj koji ne bira jedan svijet nauštrb drugog.

Prihvacanje je isto što i prevazilaženje, ponavljam. Biranje predstavlja situaciju kada ego ulazi u citav

proces, a cim je ego prisutan u svemu tome, otpocinje sukobljavanje.

Spremni ste za borbu kada god ste u bilo kojoj od krajnosti - tek kada ste u zlatnoj sredini, tek tada

vam je zaista dobro. U ekstremni položajima napetost se osjeca skoro bez prestanka - briga ce biti sastavni

dio dogadanja. Svih tih negativnih osjecanja nema samo kada ste u sredini, jer tu se osjecate kao kod svoje

kuce. Tu vas ništa ne zabrinjava - ugrožavanje ne postoji. Napetost je isto što i krajnost. Pokušali ste s

jednom stranom, pokušali s drugom, i krajnji rezultat je istovjetan napetost raste iz dana u dan, sve je veca i

veca.

Ili stalno jurite suprotni spol - tad vam se seks danonocno mota po glavi - ili ste izuzetno protiv njega.

Ali, i tada vam je seks najcešca mentalna tema. Ako postojite zbog seksa, onda ce vam seks biti jedina stvar

koju cete imati na umu, a ako živite da bi mu se protivili, seksualno obojenih misli u vašoj unutrašnjosti biti ce

još više - jer prijatelje, pamtite, ali neprijatelje ni za trenutak ne zaboravljate. Ponekad prijatelje jednostavno

prenebjegnete, ali neprijatelje nikada - tko je taj što može izgubiti iz vida prisutnost neprijatelja? Zbog toga su

ljudi koji se krecu u svijetu seksa od glave do pete ispunjeni seksualnošcu. A analizirajte malo manastire, i

vidjeti cete da su se njegovi stanovnici uputili ka onoj još bolesnijoj krajnosti - sada su im umovi u potpunosti

natopljeni seksom koji je proglašen za neprijatelja broj jedan.

Jedite više nego što vam je to potrebno, postanite opsjednuti hranom - i poslije nekog vremena hrana

ce biti osnovni sadržaj uma. A zatim post: opet ce vam hrana zaposjedati misli, a sve ono što vas mentalno

opsjeda postaje teret, užasan teret. Žena nije problem, muškarac nije problem - ali problem je zato

43

seksualnost koja vam ne izbija iz glave. Hrana nije neki narociti problem: rucate, i stvar je gotova; ali hrana

unutar uma, hrana koja se bukvalno taloži u glavi - to je opasan problem, veoma složen, vrlo zamršen.

I ako se unutar uma nalazi nekoliko opsesivnih stvari, onda um neprestano gubi energiju, postaje tup,

ispunjen dosadom, i tako vas muci da život odjednom izgleda besmislen, beznacajan. Kada um nema težine,

kada nema nikakvog tereta u njemu, kada je sasvim svjež, pojavljuje se ono što zovemo inteligencijom, i tad

gledate na svijet cistim ocima, osvježenom svjesnošcu, neoptereceni, slobodni - i ta ljepota je Bog. Tada je

citava egzistencija strahovito živa - i ta životnost je Bog. Postojanje postaje ekstaticno, svaki trenutak je

blažen, svaki dah nosi vedrinu u sebi - i sve je to Bog.

Bog nije osoba koja vas negdje, na nekom mjestu, nestrpljivo ceka: Bog je razotkrivanje koje se zbiva

u ovom svijetu, u okvirima ovoga svijeta. Kada je um napokon tih, svjež, bezazlen - sa tako djevicanskim

umom, Bog se razotkriva na svakom mjestu i u svakom trenutku. Ali, vaš je um ništa drugo do mentalni leš, a

vi ste ga umrtvili posebnim procesom: kretanjem iz krajnosti u krajnost, ali bez i sekunda unutar zlatne

sredine.

Cuo sam o jednoj pijanici: covjek se napio jedne noci, i kada je u takvom stanju izašao na ulicu, noc

se vec spustila, te nije mogao raspoznati drugu stranu - ulica je bila stvarno široka, i alkoholicar nije mogao

ocijeniti kolika je zapravo. Osvrcuci se oko sebe, vidio je nekog prolaznika, prišao mu i upitao ga: “Je li,

možeš li mi reci gdje je druga strana?” Prolaznik je bio vrlo ljubazan, i ne samo da mu je pokazao, vec ga je i

odveo na drugu stranu.

Medutim, pijanac je bio zacuden: “Cekaj, što si to uradio? Pa koji si ti covjek? Ja sam ovdje bio, i pitao

sam te: “Gdje je druga strana?” a ti si me dovukao dovde. I ja te ponovo pitam: “Daj, kaži kao covjek gdje je

druga strana?” - jer sada je ona tamo prekoputa. A ti si dosadan i samo me šetaš s jedne strme na drugu. Pa

stvarno, koji si ti to covjek? Reci mi lijepo, ljudski, gdje je druga strana, i pusti me vec jednom na miru”.

Gdje god da se nalazite, ne možete da uvidite razliku: suprotna strana postaje onaj drugi ekstrem koji

vas privlaci, jer distanca je uvijek ono što izaziva. Ne možete ni zamisliti koliko je seks privlacan covjeku koji

sebi namece celibat - to je jednostavno nezamislivo! Covjek koji se izgladnjuje doživljava hranu kao samog

Boga, ali vi to ne možete zamisliti zato što je u pitanju iskustvo: bez prestanka, samo jedna jedina stvar u

glavi - hrana, seks, sasvim je nevažno. A to ide i do samog kraja. Cak i prije no što cete se rastaviti sa

životom, ako se nalazite u bilo kojoj krajnosti - biti cete opsjednuti nesmanjenom žestinom.

Kako biti opušten? Mi obicno mislimo da je molitva kada covjek nešto traži, kada zahtjeva bilo što:

ispunjeni ste željama a Božji posao je da vašim željama izade u susret. Vi do Boga dolazite kao prosjak, i

molitva je za vas prosjacenje, ništa drugo. Ali, molitva nije prosjacenje, upamtite jednom za svagda - to je

zahvalnost. No, to je jedno potpuno razlicito stanje svijesti: kada idete u crkvu da bi prosili, vaša molitva nije

cilj sam po sebi, vec sredstvo da se do cilja dode. Molitva kao sredstvo i nije toliko važna - bitno je da se

nešto dobije. Ono što se prosi je najznacajnije, a molitva je samo precica do željenog objekta. I mnogo puta

vam se dogodilo da vaše želje nisu uslišane. Tad odbacujete molitvu i gnjevno uzvikujete: “Pa stvar je

sasvim beskorisna!” - sve to dokazuje da se radi o sredstvu, ni o cemu drugom.

Molitva nikada ne može biti sredstvo, baš kao što ni ljubav to ne može biti. Ljubav je cilj, kraj koji

pocinje i koji se završava u sebi samome. Volite, ali ne zbog neceg desetog - ljubav sama po sebi ima

urodenu kvalitetu samoispunjenja, i vi jednostavno volite! To je takvo blaženstvo! Nema nicega ispred ili iza,

nikakvog rezultata koji se iz ljubavi mora izroditi. Ona nije sredstvo do bilo kog cilja, vec cilj sam po sebi?

Molitva je ljubav - jednostavno uživate u otvaranju, ne tražite ništa, nemojte prositi.

Molitva je sama po sebi toliko lijepa da se vi jednostavno osjecate zahvalni Božanskom za sve što

jeste - zahvaljujete se, jer vam je dopustio da uživate svaki svoj dah, dao vam je da vidite - ali koliko boja!

Dao vam je biti svjesni, slušati - vi to niste zaslužili; No je to dar s neba. Idete do hrama samo da bi izrazili

sve što osjecate, i iz najdublje zahvalnosti govorite: “Što god da si mi dao, to je previše, i ni po cemu ne

zaslužujem toliku milost!” Da li ste išta stvarno zaslužili? Možete li bilo kojim primjerom dokazati da ste

zaslužili ono što ste dobili od Božanskog? Da li ste u stanju kazati kako vam je neka nepravda nanijeta? Ne!

Sve što ste dobili je poklon, cist dar, nastao iz božanskog preobilja i božanske ljubavi. Vi to jednostavno

nicim niste zaslužili.

Bog svojom ljubavlju sve preplavljuje - kada to prepoznate, nova se kvaliteta rada u vama: kvaliteta

ciste zahvalnosti. Tad idete u crkvu ili hram jednostavno zbog tog osjecanja. A zahvalnost i jeste molitva, i to

je tako divno stanje svijesti da se ni sa cim drugim ne može usporediti. Molitva je vrhunac vašeg blaženstva,

i zaista, ona ne može biti lažno sredstvo do istovjetno lažnog cilja.

Isus kaže: “... ako budete molili biti cete prokleti...” jer vaša ce molitva biti u potpunosti pogrešna.

Isus jako dobro zna da vi u hramove odlazite samo da bi izmolili nešto. To ce biti samo puko prosjacenje, a

istinski je grijeh pretvoriti molitvu u sredstvo.

Kakva je vaša ljubav? - jer kroz ljubav možete shvatiti što ce se dogoditi s molitvom. Vi volite neku

osobu - da li je zaista volite? Volite je, ili je u pitanju nešto sasvim drugo? Ljubav ili uzajamno zadovoljenje?

Zar zaista volite? - hocu da kažem, stvarno? Stvarno - iz srca? Ili samo iskorištavate drugog u ime ljubavi?

Vi druge upotrebljavate pod krinkom ljubavi. Korist može biti cisto seksualne ili neke druge prirode, ali

njen oblik uopce nije bitan. I ako se onaj drugi pocne opirati, i ako vam kaže: “Nemoj me koristiti”, hoce li

ljubav biti ista ili ce netragom nestati? Poslije tog sukoba poceti cete se opravdavati, pitati cete u cudu: “Pa u

cemu vidiš moje iskorištavanje?” - i tako dalje i tako dalje.

44

Ako vam drugi pokazuje svoju naklonost, ako neka lijepa žena ne krije da vas smatra privlacnim, vaš

ego umire od radosti. Kada vas ljepotica pogleda, vi se po prvi put osjecate kao savršeni muškarac. Ali ako

vam ne poklanja ni trunku pažnje, sva ljubav nestaje kao da je nikada nije ni bilo. Neki jak, lijep, preplanuo

muškarac vas vidi kao izuzetno privlacnu ženu, stalno vam pokazuje svoju naklonost, i vi odjednom osjecate

zahvalnost, jer je ego time uhranjen do krajnosti.

Ali pogledajte ljubavnike: oni ne izgledaju mnogo sretniji - u stvari takvi su samo u pocetku, dok još

planiraju, i dok pletu mreže jedan okolo drugog. Njihove pjesme i sve te ružicaste gluposti samo su udica na

tko ce se upecati onaj drugi. Cim uhvate ribu, sreca nestaje, i ljubavnici imaju utisak kako su necim

ograniceni. Ego im predstavlja teret, te i jedna i druga strana pokušava vladati i posjedovati.

Takva ljubav postaje prokletstvo, i ako je ljubav pogrešna, onda molitva jednostavno ne može biti

ispravna, jer molitva je ljubav koja se osjeca u odnosu na Cjelinu, na Sve. Ako ste propali s obicnim ljudskim

bicem, kako onda možete misliti da cete ostvariti ljubav prema Božanskom?

Ljubav je samo jedan korak prema molitvi. Morate uciti - ako volite drugo ljudsko bice, spoznali ste

tajnu. Isti kljuc sada možete koristiti i za božansku bravu, Ta druga dimenzija je milijun puta veca od prve, ali

kljuc je jedan te isti.