Koliko god sam tu novu razinu „odživio“ kao još jedan od mogućih alternativnih osobnih života, uređenog, kako mi se tada činilo po najgoroj mogućoj varijanti za ljudski rod, žala zbog toga nije bilo.

Moglo bi se reći za sve što je došlo kasnije, činilo mi se kao da sam sukladno nekoj višoj providnosti i inteligenciji dosadašnjim življenjem bio optimalno pripremljen.

Tu sam „pripremljenost“ ponovo doživljavao kao još jedan od neophodnih dokaza o smislenosti ili prave „karmičke“ povezanosti svih dijelova osobnog mi višedimenzionalnog i svevremenskog polja.

Sve u svemu, opet sam u konačnici imao dosta razloga za još jedno kretanje leđa dotadašnjoj crnoj slici predstojeće budućnosti.

Za razliku od većine ranijih, na to sam putovanje kao rijetko kada dotad, ponio obimnu mentalno-iskustvenu prtljagu.

Jeli baš ona bila pravim uzrokom zbog kojega mi se u pojedinim sekvencama - po prvi puta – znao javljati više nego realan osjećaj istovremenog življenja dva paralelna života, nisam bio siguran ali je i to njihovo pomalo somnabulno „preklapanje“ postalo elementom koji ga je najviše i zauvijek obilježio.

Tog kasnog noćnoga sata, u vremenu nakon ne rijetkih bezuspješnih pokušaja elegantnog skliznuća u opuštajuće snove, težina te prtljage činila mi se posebno velikom.

Sve očiglednije i sve drastičnije podjele ljudskoga društva na bogate i siromašne; podjela ljudskoga roda na „znalce“ koji su otkrili i razvili kreativističke sposobnosti ljudskoga uma kao dijela osobnog polja, i koji su ih isključivo i nesmiljeno koristili u cilju osobnih probitaka, bila je njenim najvećim dijelom.

Činjenica, da su većini drugih pripadali tek ostaci s te prebogate trpeze; činjenica da su zbog vlastite fiktivne gladi pristajali poslušnički služiti, posebno je dodatno rastuživala i opterećivala.

Još mnogo više, rastuživala me je tradicija i dugotrajnost te poslušničke servilnosti u životima onih kojima jednostavne tehnike rasta i razvoja vlastitog osobnog polja i nisu bile strane ili od „znalaca“ s nekom zadnjom skrivenom namjerom skrivane.

Oni su, usprkos nesporne slobode izbora, radije birali živote u fiktivnom zlatnom kavezu ili materijalnoj sitosti, ni ne sluteći da je ona tek prvim korakom na putu do konačne energetske trpeze na kojoj će postati glavnom ponudom.

Nemilosrdno krčenje tla; uništavanja zelenih pluća domicilnog planeta; miješanje genetskog materijala između potpuno različitih vrsta s jeftinim obrazloženjem o potrebi razvoja i održavanja egzistencije ljudskoga roda; razvoj tehnologija za proizvodnju materijalnih dobara i neposrednog utjecaja na sposobnost donošenja suvislih i samostalnih odluka svih pripadnika izvan grupe odabranih, ali i dodatno podržavanje i razvijanje takvog samoubilačkog modela egzistencije ljudskih jedinki - sve su više postajali dokazom o pogrešnom hodniku labirinta u kojega smo upali.

To posvemašnje zatvaranje očiju; taj osobni izbor plutanja bez otpora strujama koje su ih nosile unaprijed odabranim ciljevima nipošto milosrdnih drugih; to bespogovorno prihvaćanje ozakonjenog modela pljačke njihove vlastite energije od svjetla i svijesti u lažnome cilju dobivanja fiktivnih papirnih vrijednosnica koje bi im „trebale osigurati egzistenciju i omogućiti miran i siguran život“, nakon višestoljetne prakse konačno su postali modelom o kojemu se najmanje razmišljalo.

Umjesto prave adresa na kojoj su pljačkaši obitavali, traženjem korijena vlastitih nezadovoljstava, nesreća, bolesti, tuga i razočarenja izvan sebe ili na strani nekog „nepravednoga Tvorca“, propuštano je okrenuti se prema njihovom stvarnom izvoru.

Za maleni djelić lažne izvjesnosti i sigurnog kutka u njoj, za vrijednost sitnog nebitnog i nefunkcionalnog dijela, nuđena je i prodavana neograničena vrijednost sebe-cjeline.

Da; sve sam to ponio sa sobom te večeri u prtljazi, ne sluteći kako će upravo ona postati odsudnim elementom za izbor konačne točke započetog putovanja. Ponajviše zato jer mi je, neposredno po povratku s njega postalo jasno da je baš ona bila ta u ulozi komada željeza, koji je postavljen ispod mojega kompasa, i njegovu iglu okrenuo u posve drugačijem smjeru od željenog.

nastavlja se...