Nacionalna skupština Novog Zelanda, 22. - 25. listopad 1993.

Put mudrosti

            Kada sam ljubazno bio pozvan u Novi Zeland, rekao sam da odlazim u strane zemlje samo kada Svami to odobri. Upitali su me putem telefona kako ću pitati Svamija za dozvolu? Vjerujem kako su pomislili kako ću možda pasti u trans, otići u Prasanthi Nilayam i na taj način upitati Svamija. Ali odgovorio sam im: “Ne, ja naprosto napišem Svamiju pismo u kojem kažem da sam nekuda pozvan, pa ako tamo ne bih trebao ići neka mi to na neki način pokaže.”

            Budući da nisam dobio nikakav odgovor od Svamija, pretpostavljao sam da je u redu da dođem na Novi Zeland. Drago mi je što sam ovdje i počašćen sam činjenicom što sam susreo i obratio se Saijevim poklonicima na Novom Zelandu.

            Kada sam jučer dolazio ovamo, zaustavili smo se u Wellingtonu i otišli smo do vidikovca na Wellington Hillu odakle se pruža pogled naokolo. Parkirali smo automobil i popeli se strmim usponom. Kada se popnete na vrh pruža se prekrasan pogled na Wellington - luku, zračnu luku i sve one velike zgrade koje leže na koturaljkama za slučaj potresa.

            Putovao sam širom svijeta i iskreno vam mogu reći da je pogled koji se pruža s tog brda jedan od najljepših pogleda u cijelom svijetu.