Nacionalna skupština Novog Zelanda, 22. - 25. listopad 1993.
Svi mi znamo za neke vrlo neobične stvari koje se zbivaju sa Svamijem. Mogu vam ispričati o jednoj za koju smatram da je izuzetno neuobičajena. Pratili smo Svamija na veliku konferenciju koja se održavala u New Delhiju prije nekoliko godina. Prvo smo trebali otići u Candigarh i od tamo nastaviti dalje prema Simli. Za Svamija i njegovo društvo iznajmljen je privatni zrakoplov, tako da smo sletjeli u Candigarhu. Tamo je bila cijela kolona poklonika i koji su nas svojim automobilima trebali prevesti do Simle.
Ne znam koliko vas je bilo u automobilu ili taksiju koji prate Svamija kada nekuda ide. To je užasavajuće iskustvo, zbog toga što svaki taksist ili vozač nastoji, bez izuzetka, izaći iz kolone i ponovno se u nju uključiti, i ponovno nakon toga van i unutra kako bi došao na mjesto gdje će njegov automobil biti neposredno iza automobila u kojem je Svami. Tada mogu promatrati stražnji dio njegove glave kroz prozor automobila.
Ta se igra odvijala svo vrijeme na putu od Candirgarha do Simle. Našeg je vozača također uhvatila groznica i mislio je kako mu se ukazala prilika da se ubaci u kolonu i tako približi Svamiju. Prešao je na suprotnu stranu kolnika, vozeći punom brzinom prema naprijed, ali slobodan prostor za preticanje se zatvorio, a on se nije mogao ubaciti u kolonu.
Ravno ispred nas vidjeli smo policajca, koji je stajao po strani ceste, a mi smo napredovali ravno prema njemu. Pomislio sam da ćemo ga zasigurno pregaziti. Došli smo do njega, začuli smo udarac, a nakon toga smo pogledali iza nas. Ono što se je dogodilo to je da smo promašili policajca, ali kopča s njegovog remena je udarila po automobilu i to je bilo ono što je uzrokovalo udarac. Policajac je ostao neozlijeđen.
Kada sam stigao u Simlu i razgovarao sa Svamijem, rekao sam mu: “Svami, ti mora da su upravljao svim automobilima.” On je na to odvratio: “Ne Hislope, ne svima. Dužnost je vozača da upravlja automobilom, a Svami uskače samo u posljednjem trenutku kako bi ga izvukao iz pogibije.”