Ljudska rasa upravo izlazi iz djetinjstva. Veliki dani tek su pred njom. Danas je ona negdje na razini djeteta od dvanaest ili trinaest godina.

Znanstvenici pretpostavljaju da je čovjek prisutan na zemlji oko milijun godina, ali to je ograničena procjena. On je ovdje mnogo duže, civilizacije postoje već desecima tisuća godina - većina ih je zaboravljena, a njihovi ostaci zatrpani na dnu oceana, ispod pustinja, čak planina. No, usprkos tome, naša je vrsta tek u razdoblju djetinjstva.

Veliki dani tek su pred nama. Sva najveća postignuća ljudske rase još su nerođena. Glazba budućnosti nadvisit će onu velikih imena današnjice, Beethovena,  Mozarta, Bacha, kao što su oni nadmašili udaranje pri mitivnih bubnjeva. Stvarat će se takva književna djelu naspram kojih će se Shakespeare i druga velika imena naše civilizacije doimati poput dječjih priča. Umjetnost  Grčke, kojoj odonda nema premca, dostići će i nadvisi ti novi valovi duhovnog nadahnuća.

Naša najveća graditeljska postignuća, naši mostovi i brane, naši brzi avioni, naša elektronika, u uspredbi I tehničkim dostignućima u dalekoj budućnosti činit će se pukim igračkama.

A ponajviše, ljudsko poimanje duhovnog rasti će geometrijskom progresijom, i religijski geniji prošlosti doimat će se neznatnima u usporedbi s duhovnim vodama budućnosti.

Okrenite pogled prema budućnosti. Ono najbolje tek dolazi.

Možeš li lancem vezati Vlašiće i razriješiti spone Orionu? Job 38; 31