Jedna lekcija iz fizike s posljedicama:

način, na koji funkcionira naše mišljenje

 

            Iz fizike nam je poznat zakon akcija=reakcija. To sasvim jednostavno znači: ako snagom od 10 kg vršim pritisak na neki zid, tada i zid na mene vrši pritisak od 10 kg. Ako pritiskam silom od 20 kg, i zid odgovara protupritiskom od 20 kg. U ovom ćemo poglavlju vidjeti kako se ovaj fizikalni zakon manifestira kada je u pitanju naše mišljenje.

 

            Pozabavit ćemo se dakle našim mišljenjem i njegovim posljedicama.

 

            Prvo: što je misao?

 

            Kako je sve vibracija odnosno energija, i misao je također vibracija, odnosno energija. Misao, dakle, nije “ništa”. Ona također nije nešto, što se odvija isključivo u našem tijelu. Čovjek je savršen odašiljač: on bez prekida odašilje misli. Svaka misao odgovara određenoj vibraciji i prema tome određenom energetskom potencijalu, koji napušta čovjeka – svoj odašiljač. Zbog toga o misli možemo govoriti kao o energetskom tijelu. Jako je važno, da sebi ovo možemo predstaviti. Svaka misao, koju mislimo, predstavlja jedno energetsko tijelo. Ovisno o količini tog energetskog potencijala, logično je, da su i učinci koje misli uzrokuju, vrlo različiti. Postoje snažne i postoje slabe misli. Kako je i sve ostalo što postoji vibracija, mi možemo našim mislima utjecati na sve što je oko nas.

 

            Kako svaka misao posjeduje energetski potencijal, svaka misao teži svom ostvarenju: ova je tendencija naravno veća, što je veći energetski potencijal određene misli.

 

            Dakle, što je vaše mišljenje snažnije, tim je veća i mogućnost da se vaše misli ostvare. Na primjer, radost i oduševljenje su energetski jake misli, koje dovode do odgovarajućih pozitivnih rezultata. Prema tome, kontinuiran pozitivan i vedar način razmišljanja nije nikakvo lebdenje u oblacima, već posjeduje sasvim logičnu fizikalnu pozadinu. To su energije, koje dotičnog čovjeka s matematičkom sigurnošću vode do pozitivnih rezultata. Ali nemojte zaboraviti jedno: misli straha su često također jako energetski nabijene: i one također imaju tendenciju da se ostvare, s matematičkom sigurnošću. Zato misli straha nikada nisu poželjne.

 

            Idemo sada korak dalje.

 

            Slične misli imaju slične vibracije i zbog toga se međusobno privlače. To uzrokuje stvaranje takozvanih misaonih oblaka, koji naravno posjeduju mnogo veći energetski potencijal od pojedinačnih misli. To ima odlučujuće posljedice po poduzeće, narod i cijelo čovječanstvo. Zamislite sebi sljedeće: neko poduzeće zapošljava 1000 suradnika. Svi ti ljudi misle nešto od jutra do mraka. Apsolutno je odlučujuće za uspjeh tog poduzeća, što ti ljudi misle – i to svaki pojedini. Misli svih suradnika sumiraju se u jedan ogroman energetski potencijal. Ako je on pretežno pozitivan, doći će i do odgovarajućih rezultata: ako je negativan, to će dovesti do negativnih rezultata. Uprava poduzeća može raditi što hoće, ako većina namještenika misli negativno, ono nema nikakve šanse. Jedno poduzeće se može stvarno mislima dovesti do uspjeha ili neuspjeha; ali ne samo kroz upravu, nego zajedničkim mislima svih zaposlenih. To je čista fizika. To su energije koje teže svom ostvarenju. A upravljanje poduzećem se može smatrati i upravljanjem energijama.

 

            Lijep primjer za to, što je u stanju napraviti jedan dovoljno velik energetski potencijal, za mene predstavlja pad Berlinskog zida. Ovakve stvari, naravno, nisu slučaj. Zid je srušen upravo u trenutku, kada su misaone energije slobode postale veće od misaonih energija neslobode. Sve je jedno pitanje energije.

 

            Sada vas molim, da sebi ozbiljno postavite pitanje, kakve energije proizvodite od jutra do mraka. Kako posjedujete slobodnu volju, možete misliti što hoćete, a vaše mišljenje određuje energije, koje ćete osloboditi. Kakve energije želite u svom životu osloboditi? Energije straha ili energije ljubavi? Imajte na umu, da to ima posljedice po vaš život.

 

            Idemo još korak dalje.

 

            Iz fizike znamo, da se energija ne može izgubiti. Ovo vrijedi također i za duhovno područje, koje nas zanima. Energija se ne može izgubiti, znači: niti jedna misao se ne gubi!

 

            Sve što mislite, sve što ste ikada mislili i što ćete ikada misliti – ništa se ne gubi! Što mislite? Sa svakom mišlju proizvodite energije, koje se nikada ne gube. A te energije imaju tendenciju da se ostvare.

 

            Sada je izuzetno važno da iz vida ne izgubite sljedeće: sve što ste do sada mislili, više ne možete promijeniti; ali možete jedno, možete smjesta promijeniti svoj način razmišljanja – i to zahvaljujući čudesnom daru slobodne volje. A promjenom vašeg načina razmišljanja, vi smjesta proizvodite drugačije vibracije, drugačije energije – a time i drugačiju budućnost. Prošlost ne možete promijeniti, ali vaš način razmišljanja možete promijeniti SADA, ako želite.

 

            Idemo još korak naprijed.

 

            Sada dolazi zakon, koji je cijelom ovom poglavlju dao naslov: akcija=reakcija. A to znači: Svaka se misao vraća natrag svom odašiljaocu.

 

            Vi odašiljete misli: to je akcija. Ono što vam se vraća, to je reakcija. Predočite sebi: sve što mislite, vraća vam se natrag! To je genijalno i – u svezi s principom slobodne volje – najveća pravda u svemiru. Ne mogu sebi zamisliti nikakvu zakonitost, koja bi bila pravednija od ove. Sve što mislite, sve što šaljete od sebe, sve vam se vraća natrag.

 

            Posljedice toga su tako dramatične, da se time moramo pobliže pozabaviti.

 

            Uzmimo, vi kritizirate nekog čovjeka. Ovaj zakon ne kaže, da će i vas taj čovjek kritizirati. On kaže, da će se vama od nekud vratiti vaša misao u točno istoj kvaliteti. Možda će vas neka druga osoba kritizirati, ali možda će doći i u obliku zdravstvenog problema ili – kao u mojem slučaju – u obliku otkaza. Ja sam, naime, na ovaj način na sebi samome upoznao zakon akcije=reakcije. Nakon završenog studija, zaposlio sam se kao asistent poslovođe srednje velikog poduzeća. Naravno da sam sve znao bolje od mog šefa, konačno, ta ja sam studirao, a on nije. S mojeg gledišta, on je sve radio pogrešno. Ja sam kritizirao i kritizirao. Počeo sam tog čovjeka čak mrziti, a u mislima sam ga i više puta ubio. Iznenada je došlo do sukoba, i ja sam se odjednom našao na cesti bez posla. Na moju sreću, ja se tada nisam ponašao onako kao što se danas ponašaju mnogi nezaposleni. Ja nisam krivio niti šefa niti recesiju, već samoga sebe. Preuzeo sam odgovornost za svoju situaciju i zbog toga vrlo brzo utvrdio, kakve sam negativne energije odaslao u svijet kroz moju kritiku. I te su mi se energije vratile konzekventno i brutalno. Ja ovo nazivam pravdom.

 

            Posljedice ovog zakona, međutim, idu i mnogo dalje. Ako vas netko kritizira ili vara, što se događa? Tada će onaj drugi – a ne vi – morati snositi posljedice svog ponašanja. Zamislite sebi, kako je to ekonomično! Vi ne trebate pokrenuti niti mali prst, da bi se osvetili. Svemir je tako organiziran, da reakcija neminovno pogađa pokretača akcije. To je i bio razlog, zašto je Isus mogao reći “ako te netko udari po lijevom obrazu, pruži mu i desni!”. Ako, naime, uzvratite udarac, tada sebi ne činite apsolutno nikakvu uslugu, jer će vam se sve vratiti.

 

            Zakon akcije i reakcije je stvarno genijalan. On ima, naime, još i sljedeću posljedicu: vi za samoga sebe ne možete napraviti ništa boljega, nego da drugome želite sve najbolje. Sve što napravite nekom, vraća vam se natrag. Ma koliko to čudno zvučalo: najveći “egoist” je onaj, koji drugome čini po mogućnosti što više dobra! I obratno: onaj, koji misli samo na sebe samoga, koji drugima nikada ništa ne da, taj najviše šteti sebi samome.

 

            Zar to nije grandiozno? Ja uvijek iznova osjećam najdublje poštovanje prema tom pravednom zakonu.

 

            Zamislite sebi, kada bi većina ljudi posjedovala znanje o tom zakonu! To bi značilo, da bi svi naši problemi bili trenutno riješeni: svatko bi svakome smjesta želio sve najbolje, jer bi znao: sve mi se vraća. Da li drugi ljudi poznaju taj zakon ili ne, to za vas ne igra nikakvu ulogu. Radi se o vašem životu. Radi se o tome, da vi sebi možete ostvariti svoje želje; što drugi rade, to je njihova stvar, a ne vaša.

 

            Što, dakle, želite doživjeti u vašem životu? Želite li zdravlje, sreću, blagostanje, uspjeh? U tom slučaju ne možete napraviti ništa bolje, nego da sve ovo želite po mogućnosti svim ljudima na koje nailazite – a i onima, na koje ne nailazite. Udaljenost, naime, u području misli ne igra nikakvu ulogu. To su i fizičari nepobitno utvrdili. Ne igra dakle nikakvu ulogu, da li gospodin Majer sjedi pred vama, kada mu želite nešto dobro ili loše, ili se u tom trenutku nalazi na odmoru na Havajima. U duhovnom području ne postoji prostor. Zamislite sebi što ova činjenica znači za rješavanje – ili pogoršanje – sukoba u poduzećima ili porodicama! Zamislite kakve to ima posljedice po prodavača. Značajno je što on misli o svojim kupcima, čak i u slučaju ako je daleko od njih.

 

            Ovu značajnu stvar može svatko iskušati u svome životu. To nema ništa zajedničkog s vjerom; ovo je čista fizika. Ako mislite jednu misao, to je isto kao ako bacite kamen u jezero. Počinju se širiti valovi. Ti se valovi neminovno vraćaju na ono mjesto, na kojem je kamen pao u vodu. Ista je stvar s našim mislima. Jedino što u duhovnom području ne postoje otpori. Misli se dakle vraćaju s istom energijom, s kojom su bile odaslane! Pripazite dakle na svoje misli!

 

            U praksi je moguće ustanoviti još jednu zanimljivu stvar. Ako kritiziramo nekoga tko također voli kritizirati, tada reakcija dolazi kasnije nego ako kritiziramo nekoga tko to ne radi. U tom slučaju, povratni udarac dolazi mnogo brže. Ja sam doživio više nego samo jedan slučaj, da je neki čovjek kritizirao nekog tko je bio otpušten, jer je smatrao da se to dogodilo zbog nesposobnosti otpuštenog i da je zato sam kriv što je otpušten. Svaki puta nije trajalo niti pola godine, a kritičar je i sam bio otpušten i nezaposlen. To ponekad može ići jako brzo. No što je netko jače vezan o materiju, tim duže traje dok se ne pokaže reakcija. I upravo je to razlog, zbog kojeg mnogi ljudi govore o slučaju. Tada se kaže, ovo ili ono je slučaj. To je velika iluzija. Mi slučajem nazivamo ono, što ne znamo objasniti. Ako bi, međutim, imali veći vidokrug – slično pogledu iz aviona – iznenada bi mogli vidjeti povezanosti. Iznenada bi vidjeli, da je taj takozvani slučajan događaj samo reakcija na nešto, što smo odavno mislili i zaboravili.

 

            No ponekad do reakcije može doći i jako brzo, i tada su povezanosti jednostavno vidljive. Moja je supruga imala takav jedan doživljaj, kada je s prijateljicom putovala u Zürich. Tijekom vožnje vlakom, ta je prijateljica kritizirala svakog koga je ugledala. Kod jednog joj se nije sviđalo njegovo lice, kod drugog je nalazila da je haljina grozna. Kratko i jasno: čitava vožnja vlakom bila je začinjena kritiziranjem drugih ljudi. Stigavši u Zürich, pođoše pješice u pravcu Bahnhofstraße. Ususret im je dolazio neki pijanac. Našavši se pored prijateljice moje žene, pijanac joj pljunu na rukav! Reakciju te žene možete sebi zamisliti. Ona je naravno bila bijesna na pokvarenost ovoga svijeta. No u biti, ovo nije bilo ništa drugo do reakcija na njezine prijašnje akcije. Ona je tijekom vožnje vlakom neprekidno pljuvala po drugima, verbalno doduše, ali to nije bitno. U vidu materijalne reakcije, dobila je upravo ono što je u duhu napravila drugima. Potpuno je nemoguće bilo, da bi taj pijanac pljunuo na moju ženu. Na nikoga se ne pljune slučajno, nitko nije slučajno orobljen, i nitko nije slučajno ubijen.

 

            U svemiru ne postoji slučaj.