MUSLI - LUDOVANJE

Uvodno: zrna žitarica su u povijesti razvitka vrlo mlada hrana za ljude. Samo sam ja posvetio 58 stranica tim  zrnima, hrani smrti, kako  ih  zovu liječnici Densmore i de Evans.

Neki istraživači prehrane su stvorili kašu iz svježeg zrnja, za koju se na nesreću kaže daje nužno potrebna za zdravlje ljudi. U stvari, to je škodljivi, neprobavljivi proizvod, koji uvelike opterećuje probavne organe i povećava trbuhe. U "domovima za kuru punovrijednom hranom" s razlogom se čuje grmljavina iz prenapuhanih oblina.

Dr. Howell koji od 1932. godine istražuje enzime, govori da svaka prirodna, živa hrana prirodno sadrži probavne enzime, kako bi se osigurala probava tih proizvoda i kako bi se rasteretili ljudski organi, posebno guštereča. Ali tek je 1942. godine u sjemenkama i orasima otkriven antifaktor (inhibin), koji uzete enzime tako dugo čini  nedjelotvornima, dok se ne doda zemlja, vlaga i toplina. Suho sjeme se drži desetljećima, tako i suhi enzimi koji se mogu kupiti, podnose temperaturu do 150° a isto tako i veliku zimu. Ali čim dođe voda, antifaktor nestaje, pa počne rasti nova biljka.

No, u tijelu mi ne želimo uzgajati biljke, nego se zrna moraju raspasti i pretvoriti u uporabive aminokiseline,   škrob   i   glukozu.   Uzeti,   ali   ne- djelotvorni enzimi u sjemenkama, zrnju i orasima u tolikoj mjeri preopterećuju naše katalizatore, da se kod ljudi razvila guštereča koja je u usporedbi s gušteračom životinja 2-3 puta veća. No to povećanje je bolesno. Proizvodnja enzima se smanjuje i konačno dolazi do atrofije, a time se peć gasi. Velik broj šećernih bolesnika nam je zoran primjer za to.

Musli od žitarica je dakle teško probavljiv, a postaje još neprobavljiviji načinom pripremanja. Zrnje žitarica po sebi nije ukusno, pa već zbog toga ovaj proizvod nije primjeren ljudima. Ono što u prirodnom obliku nije ukusno, nije hrana za ljude. Kako bi musli bio ukusan, treba prema dr. Bruckeru u njega naribati smekšanu jabuku, a zatim još i limunov sok. Ali voćna kiselina odmah neutralizira slabi ptialin u pljuvački, a on je previđen za probavu tvrdog zrnja. Ako i pretpostavimo, što nije točno, da ptialin i razgradi kašu od svježeg zrnja, onda se dodavanjem meda i mlijeka, i to prema Bircher-Benneru, dodavanjem mrtvog zašećerenog kondenziranog mlijeka, probava još više otežava. Med je čisti šećer pa taj mtisli odmah dovodi do vrenja. Tu se još govori i o naribanim orasima. Ono stoje malo prije rečeno o enzimima sjemenki, to na poseban način vrijedi za orahe. 1 orasi sadrže usporavatelje enzima, tako dugo dok ne nadođe vlaga i toplina, kako bi se iz svakog oraha moglo razviti drvo oraha. Općenito je poznato da su orasi teško probavljivi!

Zbog toga nije ispravno da zastupnici živih makromolekula (LM), hranu od zrnja, sjemenki i oraha smatraju posebno vrijednom, jer ona sadrži velik udio makromolekula. Krave kao biljojedi, proizvode iz trave, koja je siromašna bjelančevinama, "punovrijedne mišićne bjelančevine i mlijeko bogato bjelančevinama". Ako misliš da krava za to ima 4 želudca, pomisli  na drugu  životinju koja jede travu, konja! Jesu li konji slabi, a oni su ranijih godina vukli teška kola s pivom? (Prof.dr.  von Gonzenbach).

Dakle, što ostaje ako se toj kaši, koja vrije navodno kao hrpa punovrijedne hrane, doda neprobavljivi škrob, koja napuhava trbuh? Jutarnja kaša se ne "jede" sama. Njoj se dodaje svježe pecivo i integralni kruh, debelo namazan s "dobrim" maslacem (kojeg isto tako nema u prirodi), pa sir i jaja! Osim toga tu je fini slatki namaz s prirodnim medom (koji nije ništa bolji nego li šećer). Na kraju se sve to zalije bogatim mrtvim čajem od različitih trava, ili kavom. Suha tvar naime jedva da se može gutati! Kakve li gluposti, dnevno gutati taj teško probavljivi škrob, a na uštrb svog zdravlja.

Znamo, da  sloj celuloze koja  ornata sirovo zrno nije probavljiv, tako da se kuhanjem taj sloj mora načeti, kako bi postupak probave uopće mogao započeti. Ali toplina ne uništava samo prirodne enzime, nego i antifaktor (inhibin). Sada mogu djelovati enzimi gušterače. Kod svake kuhane hrane se događa daje gušterača prisiljena na trajnu preopterećenost. Glavna proizvodnja enzima ptialina, koji razgrađuje škrob, nalazi se u pljuvački. Gušterača stvara samo male količine amilaze. Taj važni organ se stanjuje, i polako atrofira zbog stalnog pre- opterećenja, kao stoj e to već ranije rečeno. Najbolji način da se iz sjemenki i oraha dođe do hrane je njihovo klijanje, i onda takvu hranu treba jesti sirovo. Time su sjemenke opet postale povrće. Više snage i energije dobivamo od kalorijama bogatih plodova, a oni su već prelprobavljeni!

Kad se prijeđe temperatura groznice, većina enzima se uništi u toplom i vlažnom okruženju. Neki enzimi se održe na temperaturi do 48°C. Kao svaki škrob, tako se i žitni škrob mora odmah preraditi. No, ovdje počinje daljnje štetno djelovanja zrnja u tijelu, o čemu, molim Vas, ponovno pročitajte u mojoj knjizi.

Zrakoplovni kapetan Ross Home  1988. godine je izdao novu knjigu s naslovom: "Prigovor Pritikinu - Vi to možete bolje". Njegovu prvu knjigu "Revolucija zdravlja"  spomenuo  sam  u  popisu  literature.  Home koji je ranije bio zastupnik žitarica (Pritikin), došao je do zaključka, da zrnje višestruko pogoduje bolestima, kao  što  su  artritis  i,  dugoročno,  rak.  Kod  njega je najprije, kad je prešao na Pritikinovu prehranu (slično VVaerland-prehrani),  nestalo  reume,  ali  se  kasnije iznenda  opet  pojavila.   Kad  je  pak  više  njegovih pristaša oboljelo od artritisa, a dvoje je čak i umrlo od raka, on je zrnje izbacio iz svoje prehrane, te je sada (već 8 godina) 100% pristalica hrane od plodova. Kod njegovih prijašnjih pristalica hrane od žitarica je nakon nekoliko tjedana hrane od plodova nestalo reume. Za sve sljedbenike Pritikina je vijest da je Pritikin počinio samoubojstvo bila  neshvataljiva. Time je on želio izbjeći bolnu smrt od raka. Pritikin}G naime godinama bolovao od leukemije i anemije, a da to nitko nije znao.  Od toga mu je koža bila blijeda. Smanjenjem masnoća i proteina u svojoj prehrani, s velikim udjelom  kompleksnih  ugljikohidrata (nažalost kuhane zrnate hrane), on je količinu kolesterina od 280 mg/dl smanjio na ispod 100 mg/dl. Kod seciranja su ustanovili da su mu arterije bile čiste. Odakle onda rak? Uzrok tome je dugogodišnje uzimanje mrtve hrane od žitarica. Voće uopće  nije jeo, jer ono bi mu samo povećalo količinu triglicerida. Kasnije se utvrdilo da je ta procjena bila potpuno kriva.

Ross Home: "Sirovo povrće sadrži slabe  enzime, zbog toga zelena salata  nije  dovoljna  za kompenzaciju uništenih enzima u kuhanoj hrani. Nasuprot tome plodovi  sadrže  veliku  količinu enzima." Ako je već kaša od svježeg zrnja  iluzija, onda tvornički miisli s velikim udjelom šećera, treba u potpunosti odbaciti.

Ross Home: Zapadnjačka hrana - javni neprijatelj broj 1.

"Činjenica je  da postoji  samo jedna  glavna  bolest, a to je kriva prehrana. Sve bolesti i nedaće, koje smo možda  i  naslijedili,   vode prema  toj glavnoj  bolesti1.

(Dr.C.W. Vavanaught, Cornell University) - Mi često ističemo visoki socijalni standard u našim zapadnim industrijskim  nacijama,  i povećano  očekivanje života u posljednjem stoljeću. Ali Zapadni svijet trpi od krive prehrane. "Siromasi i bogataši"jedu  odreske  i fazane, pa  ipak su  loše hranjeni."

Gdje je mišićavi lijepo građeni športaš? Hoćeš li reći da se on krivo hrani? Pitaj Arthur a As he, teniskog wimbledonskog šampiona, koji je s 34 godine doživo infarkt srca, ili mnoge super-trenirane vježbače, koji su doživjeli srčane napadaje i artritis.

(Vidi dugoprugaša Fixxa SAD koji je za vrijeme trke doživio infarkt i odmah umro). On u svojoj knjizi "Trka" kaže, da uspjeh ne ovisi o prehrani, nego o treniranosti tijela. Ali autopsija je pokazala da su njegove srčane arterije bile potpuno začepljene!"

Dokaz loše prehrane vidi se kod djece koja tako mlada imaju već povišeni kolesterol, visoki krvni tlak, pokvarene zube, osipe itd. (Za vrijeme svog predavanja u Slapelfeld/Lubeck u svibnju 1990. upoznao sam mladića od 20 godina, koji je već bolovao od raka.) Autopsije mladih koji su poginuli u prometnim nezgodama pokazuju, da su njihove arterije redovito već jako sužene. Prehlade, artritis i astma su jako rašireni. Gotovo je postalo normalno s

55 godina doživjeti infarkt, nakon čega slijedi ugrađivanje premosnica. Nadalje, isto je tako postalo normalno  sa  70  godina  doživjeti  srčane  napadaje, udare, moždani udar ili rak.  Posjet staračkom domu jasno pokazuje znakove degeneracije.

Uzroci ovih zdravstvenih problema nalaze se u pogreškoj prehrani, koja onda stvara lošu kemiju tijela. Može se dokazati da se sve te bolesti brzo povlače kad bolesnik prijeđe na zdravu prehranu. Dobra prehrana isključuje sljedeće:

1.       previše hrane

2.        premalo hrane

3.        nedostatak važnih hranljivih tvari, kao što su vitamini i minerali

4.        previše proteina

5.       previše masnoća

6.        previše kolesterola

7.        previše škroba (kruh/žitarice)

8.        premalo  prirodnih  ugljičnih  hidrata  (voće  i povrće)

9.        premalo vlaknastih tvari

10.    korištenje   finih   ugljikohidrata   kao   što   su brašno, šaćer i alkohol

11.    korištenje soli i začina

12.   uzimanje  kave,  čaja,  čokolade,  umjetnih  so­ kova

13. konzervanse  koji     sprečavaju     djelovanja enzima

14.   uništavanje    toplinom    hranljivih    molekula, posebno prženje

15.    nedostatak   prirodnih   enzima,   koji   se   uni­ štavaju  kuhanjem

16.    različite dodatke i druge kemikalije.

Naši organi moraju mnogo raditi kako bi se suprotstavili tim zabludama, koje neprestano oštećuju naše organe.

Pristalice "ujednačene" hrane s životinjskim proteinima iz mesa, riba, jaja i mliječnih proizvoda, dobivaju smrtonosne količine masnoća, kolesterola i proteina. To su tvari koje  izravno utječu na izmjenu tvari i na degenerativna oboljenja ljudi.

Bez sumnje, masnoća je najopasnija tvar prehrane. Kod primata u prirodi masnoće jedva da prelaze 4% hrane. Stanovnici Nove Gvineje žive dobro s 4% masnoća. Godine istraživanja poučila su Pritikina (koji je prije toga bio teški srčani bolesnik), da ne smije priječi 10% masnoća. Ipak, ljudi jedu i do 40% masnoća u svojoj hrani. K tomu, ljudi jedu dvostruko više nego im je potrebno. Zar je onda čudno što su im arterije začepljene masnoćama i kolesterolom?

Bistri krvni serum postaje gust, jer se crvena krvna zrnca međusobno sljepljuju. Tako se i druga životno važna tekućina, limfa, nalazi u masnom okružju. Nije onda ništa čudno što naše srce mora snažnije pumpati, kako bi održalo potreban krvni tlak. Posljedica toga su nedostatna cirkulacija i pomanjkanje kisika u tkivu. Kako malo šanse onda u tom masnom okruženju ima izmjena tvari u mozgu i u ostalim dijelovima tijela?

Kolesterol je u tome možda sljedeća opasna tvar. Kunići, čisti biljojedi, nemaju nikakvog problema s tim nakupinama kolesterola. No ako im se daje hrana u kojoj ima kolesterola, njihove arterije se začepe i brzo dolazi smrt, kao kod ljudi. Čovjek je u stanju dnevno probaviti oko 100 mg kolesterola, a u hrani ga ima oko 800 mg. Tako sa sigurnošću dolazi do bolesti srca i do začepljenja arterija u tvom tijelu.

Eskimi jedu velike količine mesa i masnoća (s mnogo kolesterola) ipak imaju niski kolesterol. Zašto? Jer oni životinjske proizvode jedu kao i životinje mesojedi, tj. nekuhano. Kod njih ne dolazi do arterioskleroze niti do bolesti srca. Razlog tome je u činjenici što sirovi proizvodi, u kojima se nalaze odgovarajući enzimi (u masnoći lipaza) kako bi se razgradila masnoća. Samo zato Eskimi, i životinje koje žive u divljini, nemaju mnogo kolesterola u krvi. Njihove arterije su čiste.

Velike količine bjelančevina, daleko iznad potreba, su daljnji čimbenik koji proizvodi otrovne nuzproizvode, a time i bolest. Zbog toga su posebno štetne dijete s mnogo bjelančevina. Tu ne dolazi  do infarkta srca, nego do artritisa, raka, osteoporoze i do bolesti bubrega. Iste bolesti uzrokuju i velike količine biljne hrane, kao što su: grah, grašak, leća, soja i sve zrnje, posebno pšenica.

Za našu energiju  su nam  najviše potrebna goriva (voćni šećer, do 90%), koja se u obilnoj mjeri nalaze u već  spomenutim  prirodnim  ugljičnim  hidralima,  a potreno je i najmanje energije za njihovu apsorbciju. Zbog toga je besmisleno i nepametno opeterećivati se škodljivim masnoćama i proteinima, koji se obilno nalaze u zapadnjačkoj prehrani i koji izazivaju različite bolesti.

Nije nikakva rijetkost da se u zapadnjačkoj hrani nalazi i do 40% masnoća i 40% bječančevina. Ostatak od 20% čini onda teško probavljivi škrob (žito) i škodljivi ugljikohidrati kao što su bijeli šećer, brašno. Svemu tome treba pridodati i to daje sve to toplinski obrađeno, dakle mrtvo.

Budući da mrtvo kuhana hrana nije ukusna, njoj se dodaje škodljiva kuhinjska sol, koja blokira djelovanje enzima. Sol je škodljiva tvar i veliki iritator, koji je suodgovoran za rak želuca. Njom se uništava osjetljiva sluznica u ustima i u probavnom traktu.

Začini su isto tako iritanti, bez hranjive vrijednosti. Oni se koriste samo zato da se neukusna hrana učini donekle jestivom. Strane tvari je opet potrebno izlučiti, a to neprestano opterećuje naše bubrege, koji ionako moraju teško raditi zbog naše zapadnjačke prehrane s visokim udjelom životinjskih i biljnih masnoća. Pojedine vrste začina na svoj karakterističan način oštećuju bubrege.

Kod kuhane hrane dolazi do velikog nedostatka vlaknastih tvari, zbog čega dolazi do začepljenosti. Sporost rada cijeva spada već u svakidašnjicu. Tome treba  dodati  glavobolje,  prehlade,  artritis  itd.  Zbog toga u domaćinstvima i uredima postoje velike količine laksativa, aspirina i drugih tableta ili otrova. Možete svojoj prehrani bez vlaknastih tvari dodati pšenične posije, ali pšenične posije su škodljive za crijeva, jer njihovi tvrdi dijelovi kao mali noževi neprestano nadražuju sluznicu crijeva i vode do krvarenja. Zajedno  sa zatvorom dolaze  hemeroidi i pucanje crijeva. Začepljenost vodi prema velikoj zatrovanosti krvi, a nju slijede sve vrste oboljenja od raka, posebno, razumije se, od raka crijeva.

Vatra uništava sadržaj hranjivih tvari, posebno potrebne enzime, bez kojih nije moguća uredna probava uzete hrane. Zbog toga gotovo da nema niti jedne osobe na Zemlji, koja bi mogla doživjeti sav potencijal svog života. Premda kod Eskima nema arteirioskleroze i bolesti srca, njihov je životni vijek vrlo kratak (27 godina), jer njihovo tijelo mora preraditi velike količine masnoća i proteina, što dovodi do rane degeneracije, ranog starenja i okoštavanja.

Osim izbjegavanja primjene vatre, važna je i kvaliteta hrane. Uvijek su opasni masnoća, sol, kolesterol i fini ugljikohidrati. Njih može izbjeći svako domaćinstvo. Ali nažalost mi ih uzimamo u sve većim količinama jer ulaze u nas s colom, sokovima ltd. Zbog toga se neprestano smanjuju zdravlje i vitalnost.

Gotovo svaki dan se otkrivaju novi virusi i nove bolesti. Čudno je da oni napadaju ljude a ne i divlje životinje! Za svoje pogreške u prehrani nemoj kriviti viruse i klice, jer oni su tu već milijunima godina. Oni napadaju samo one organe koji su slabi i oštećeni. To je naime sigurna činjenica svih živih bića, i ona će se stalno ponavljati, što se više bude prelazilo na zapadnjačku prehranu. Priroda je uvijek u pravu. Ljudi su ti koji neprestano čine pogreške.

Većina tzv. stručnjaka za prehranu, nažalost ne razumije ništa o potpunoj sirovoj  prehrani. Posebno im je sumnjivo voće. A na pravoj stramputici su zastupnici zrnate hrane. Svi  oni u svojim  knjigama propagiranju vatrom obrađenu hranu. Njihovi sofisticirani recepti nisu vrijedi tiskarske boje. Ako se ti "stručnjaci" prehrane tako hrane, što se onda može očekivati od jednostavnog čovjeka s ulice? Jednostavno, on mora vjerovati da je zdravo što svi jedu.

Kuhanje ubija sve polako ali sigurno, sve do infarkta i raka. Najgore utječe zrnata hrana kao hrana smrti. Zrnje koje stvara kiselinu, jedva da ima nešto kalcija, a kiselina se mora razgraditi. Zrnje je osim bijelog šećera najveći kradljivac kalcija i vitamina. Mnogi koji su već operirali kukove jasno pokazuju, kako u našim kostima dolazi do pomanjkanja kalcija.

Medicinski priručnici čitavog svijeta jasno pokazuju kako izgledaju čirevi i druge različite deformacije. Sve to ima samo  jedan uzrok: pomanjkanje žive hrane i stalno trovanje tijela kuhanom hranom.

Odgovorni bi već jednom morali prikazati stol sa sirovom hranom i za to činiti dovoljnu promidžbu, a ne stajati iza interesa prehrambene industrije, koja neprestano razvija tvorničku hranu i dodaje joj "lažne okuse" a to nas polako ubija. Za ljude nema veće vrijednosti nego li je promidžba sirove hrane. Znanstvenici bi za to trebali koristiti svoj mozak a ne produciratai krimiće i filmove o  podzemlju, koji u nama urok uju neurotične sne.

Trebalo bi izgraditi sanatorije za zdravalje, igre, pomlađivanje i za pomoć ljudima. Oni su važniji od bolnica i škola. Naše bolnice nude mrtvu hranu, a liječnici gorke tablete. Oboje napada naše zdravlje, pa bolesnik ne može ozdaviti. Bolnice bi trebale pružati samo sirovu hranu i izbaciti otrovne lijekove. Samo se tako može aktivirati samoozdravljanje, a to je jedino moguće liječenje! (Nažalost, bolesnici bi brzo napustili takve bolnice i potražili bolnice s građanskom kuhinjom!)

Tisak pravi veliku buku, ako se kod sirove prehrane utvrdi i najmanja pogreška. Ali njemu nije važno posvemašnje ubijanje kuhanom hranom. I tisak rado živi od mrtve hrane, a bolesno tijelo se održava stimulansima, kao što su kava, cigarete,  rakija, tablete, itd. Naši  odgovorni  stručnjaci  zečepljuju svoje uši, te isto tako ne žele ništa mijenjati! Oni nam sa svojim atestima prodaju otpad.