TKO SAM? Što radim ovdje, na Zemlji? Što me očekuje u budućnosti?
Kako se samostalno otisnuti u svijet koji katkada izgleda kao da ga ispunjavaju samo sukobi i nadmetanja? Kako se bolje slagati s ljudima koji me okružuju? Kako se nositi sa svakodnevnim pritiscima? Kako biti uspješan na poslu? Kako pronaći mir usred velikih previranja? Kako ostvariti koristan i sretan život?

Mnogi ljudi u današnje vrijeme postavljaju upravo takva pitanja. Želite li konstruktivno sudjelovati u izgradnji »raja na zemlji«? Nedvojbeno je da možemo pripomoći stvaranju smislenijeg, boljeg i plodonosnijeg svijeta — svojim mislima, osjećajima, sviješću i djelima. Usto možemo i odražavati onu unutarnju spoznaju neograničene ljubavi, suosjećanja, dobrote, iskrenosti, karakternosti, snage i osjećaja za životni cilj i to prema svim osobama i situacijama unutar svojeg iskustvenog područja. Nasreću, postoje pozitivne reakcije, te definitivni i korisni putokazi koji
mogu obogatiti život svakog pojedinca koji iskreno želi učiti. A mnogi ljudi raspolažu dubokom unutarnjom željom da žive tako da tijelo, um i duh dovedu u sklad sa svakodnevnim iskustvima.

Sve je više dokaza o tome da ono što znamo nije i jedina istina o smislu našeg zemaljskog postojanja. Vaša potraga za »nečim višim« može biti sveta pustolovina koja će vas dovesti do novih spoznaja, provokativnih mogućnosti, neočekivanih prekretnica i gorljive želje za ulaskom na područje nepoznatog. Svakodnevni život može postati sretniji, uspješniji i korisniji. Naše su duhovne lekcije vrlo često niz bezbrojnih životnih situacija na koje nailazimo, a osobito one koje u prvi mah možda i ne shvaćamo kao takve. Riječ je o trenucima kada poznavanje, razumijevanje i provođenje životnih zakona može poslužiti kao važna pomoć koja će čovjeku omogućiti da bude sretan i da daje djelotvoran doprinos životu.

Riječ je jednostavno o »nizu pravila« prema kojima se ravnamo u svakodnevnome životu. A njih pronalazimo u širokoj lepezi izvora poput: vodećih svjetskih religija; raznoraznih filozofskih škola, kako starodrevnih tako i suvremenih; pripovjedača iz svih dijelova svijeta; znanstvenika i povjesničara, da navedemo tek neke od njih. Čini se da postoje doslovce stotine takvih zakona, a većina obitelji i religija najčešće prenosi zakone kojima je tradicija naučila i njih. Neki su zakoni toliko jasni da se većina ljudi slaže u vezi s njihovom istinitošću. Na primjer, iskrenost, poštenje i istinoljubivost visoko su na ljestvici vrijednosti u raznim kulturama i društvima širom svijeta.

Sljedbenici drevnog kineskog mudraca Lao Tsea u duhovnom zakonu vide Tao The Ching. Najjednostavnije tumačenje Taoa, ili duhovnoga zakona, glasi: »Način na koji sve funkcionira«.
Zakon je moguće shvatiti i kao izraz odnosa između čovjekova uma, te njegovih misli i zamisli, emocija i načina njihova izražavanja, te fizičkih aktivnosti koje izražavaju te misli, osjećaje i ideje. Jer nedvojbeno postoji čvrst odnos između nevidljivih misli i osjećaja našega uma i srca te vidljivih postupaka na koje se odlučujemo upravo zbog njih.

Neki put nije lako pronaći djelotvorne riječi koje će prenijeti univerzalne duhovne istine. Kako uopće izraziti ono bezuvjetno, krajnje, onaj izvor, ono nepojmljivo unutar čega nastaje sve ostalo? Bog, Buddha, Allah, Brahma, Muhamed, Wakantanka, Božanstvo, Stvoritelj? Same riječi i njihovo shvaćanje mogu se razlikovati unutar različitih duhovnih tradicija i u pojedinim slučajevima ne mogu se samo tako zamijeniti srodnim izrazom.
Ipak, nije li moguće da univerzalni jezik neograničene ljubavi spoznaje
temeljnu dobrotu koja je u samoj biti svakog živog bića?

Svijet funkcionira na duhovnim načelima jednako kao što funkcionira prema zakonima fizike i gravitacije. Upravo je na nama kao pojedincima da naučimo te zakone ili načela te da svjesno počnemo prema njima i živjeti. Promotrimo malo pomnije shvaćanje takvih zamisli. Možda se pitate: »Što je to duhovni zakon?
« Na to pitanje možemo odgovoriti da je riječ o vječnome zakonu ili načelu koje, budući da pripada duhovnome svijetu, nije vidljivo. Međutim, duhovni je zakon itekako stvaran. Duhovni zakon ne oblikuje i ne određuje ničije trenutačno mišljenje, nikakvi hirovi. Duhovni su zakoni objektivni i nepristrani, jednako se odnose na sve, svugdje u svijetu. Djeluju bez predrasuda i sklonosti u svakom trenutku i na svim mjestima. Ti se zakoni provode sami od sebe, ne ovise o čovjekovu autoritetu i propisima.

Naš boravak na malenome planetu koji nazivamo Zemljom vrlo je kratkotrajan i zahvaljujući njemu pruža nam se izvrsna prilika da za sobom ostavimo svijet bolji od onog koji smo zatekli i to upravo zahvaljujući načinu na koji odlučimo živjeti. Jedan od načina ostvarivanja trajnih poboljšanja jest ovladavanje životnim zakonima.

Vlastitu stvarnost nerijetko oblikujemo izborom načina percipiranja i ostvarivanja interakcija s okolnim svijetom. Posve je izvjesno da mnoge odluke te vrste često donosimo nesvjesno, zahvaljujući uvjetovanim reakcijama. Ipak, mi jedini možemo odabrati drukčiji smjer. Kako se razvijati zahvaljujući raznoraznim novim spoznajama kako bismo postali mudri djelovanjem na najmudriji način? Kada počnemo djelovati na temelju životnih zakona u situaciji u kojoj se nalazimo, u situacijama u kojima se zatičemo, tražiti razumijevanje, kada nastojimo u mislima izražavati ljubav, jednako tako i riječima i postupcima, uvidjet ćemo da se
naše razumijevanje povećava. Tada ćemo lakše proniknuti iza vanjskog
izgleda određene situacije, doprijeti do same biti situacije, do srca druge osobe.

Dok smo još u školi, bilo osnovnoj, bilo srednjoj, bilo državnoj, bilo privatnoj, na fakultetu ili poslijediplomskome studiju, ili, pak, u životnoj školi, možemo se divno provoditi. Možemo uživati u učenju, u poboljšavanju umnih sposobnosti i pripremanju za korisnu budućnost. S druge strane, možemo biti nezadovoljni i žaliti se, sebi i drugima izazivati nelagodu. Sve ovisi o nama. Fizički svijet, s poslovima, obvezama, zakonima, prilikama, zadaćama, odnosima i odgovornostima prava je škola za naše duhovno biće. Riječ je o mjestu na koje dolazimo radi školovanja.
Postavite si sljedeća pitanja: Kakav sam učenik? Učim li kako treba? Trudim li se dovoljno oko »zadaća« poput molitve i meditacije, izraza zahvalnosti? Radim li na tome da u odnosima s drugim ljudima čuvam sreću i sklad? Ispunjavam li sve svoje dužnosti djelotvorno i u duhu poniznosti? Koristim li prilike da budem odgovorna osoba?

Kada poričemo osobnu odgovornost i ograničenja koja si postavljamo i pripisujemo vanjskim uzrocima, otežavamo postupak učenja. Možda je jedan od najvećih izazova koji se postavljaju pred čovjeka upravo priznavanje pojedinačne odgovornosti za vlastiti život. Razvoj je često isto što i prihvaćanje odgovornosti — možda malo-pomalo — kako stječemo sve veću sposobnost suočavanja s određenim situacijama. Svatko od nas može ozbiljno odgovarati za iskreno i pošteno djelovanje, za časnu karakternost na razuman, trenutačan i savjestan način.
Jedan od meni najdražih pjesnika — s kojim sam se susreo još u srednjoj školi — zove se Henry Wadsworth Longfellow. Osobito mi se sviđa njegova pjesma »Psalam života«. Iz tih stihova doznajemo što je mladić autoru govorio dok je »razvijao vlastitu mudrost«.