S OBZIROM na sve veći broj ljudi koji se upisuju u razne obrazovne ustanove, čini se da se zanimanje za školovanje širi. Jedno od područja kojem se posvećuje sve veća pažnja jesu vrijednosti i moralno obrazovanje, koji se neki put smatraju i svjesnim pokušajem pomaganja ljudima da steknu znanje, vještine, stavove i vrijednosti koje doprinose oblikovanju društveno konstruktivnijeg i korisnijeg života koji usto donosi i više osobnog zadovoljstva.

Spreman sam primati sve svakim daškom koji udahnem. — Nepoznat autor

U knjizi 100 načina za unaprjeđenje vrijednosti i moralnosti u školama i okruženju u kojem se kreču mladi Howard Kirschenbaum opisuje vrijednosti i moralno obrazovanje kao jedinstveno nastojanje koje ima dva cilja. Prvi je pomoći ljudima — u ovom slučaju mladima — da žive uz više osobnog zadovoljstva, životom ispunjenim smislom, značenjem, usmjerenošću i radošću.
Drugi je cilj ljudima pomoći da žive konstruktivnije i to doprinosima dobrobiti zajednice. Ljubav i suosjećanje prema svim ljudskim bićima igraju veliku ulogu.

Najvažnija je funkcija školovanja razvijanje pojedinčeva karaktera i značenje njegova života njemu samome i drugima. — Grayson Kirk

Dio tema koje se obrađuju u tom obliku školovanja silno su korisne i čine građevinske blokove koji vode prema korisnom i sretnom životu. Na primjer: poznavanje sebe, samopoštovanje, sposobnost postavljanja ciljeva, vještine razmišljanja, vještine donošenja odluka, komunikacijske sposobnosti, društvene sposobnosti, transcendentalne spoznaje, akademsko i životno znanje, te školovanje karaktera tek su neka od područja važnog razvoja.
Disciplina i samonadzor mogu biti dio iskustva učenja, ali život koji ima smisla, koji je prožet gorljivošću i kreativnošću svakako je dostojan svakog truda.

Načas se zamislite. Postoje li točno određeni talenti, sposobnosti ili aspekti vašeg bića u kojima biste željeli proširiti znanje?
Služite li se vlastitim talentima i sposobnostima u najvećoj mogućoj mjeri? Što mislite o ljudima koji naoko postižu mnogo, a bez velikog truda? Je li moguće da su oni daleko od očiju javnosti uložili mnogo ustrajnosti i samonadzora kako bi došli do sadašnjeg statusa? Povijest nam govori da su primjeri »trenutačnog uspjeha« iznimno rijetki! A u utrci uvijek pobjeđuju ustrajnost i samonadzor!

Ljudi imaju snove i želje. Što je još pozitivno u vezi sa snovima i prilikama? Kada se posvetimo nekoj od svojih sposobnosti, bilo kojoj, možemo dosegnuti plodonosno postojanje.
Možemo li dosegnuti i zadovoljstvo u aktivnome postupku učenja dok nastojimo ostvariti snove? Kada otkrijemo kako ispuniti osobne snove, hoćemo li prirodno biti nadahnuti da posegnemo za višim, većim, globalnim i univerzalnim snovima? Kako?
Učenjem! Često se kaže »Život služi učenju«. A učenje može biti itekako ispunjeno radošću i užitkom. Posotji li uopće faza kada možemo reći da smo »završili«, kada možemo reći da je formalno školovanje gotovo? Promocija na fakultetu nužno nije i jamac dovršenosti i potpunosti. Nije li to tek novi početak? Što više učimo, to možemo više postići. Sto više postižemo, to možemo više učiti!

Samo će znatiželjni naučiti, a samo odlučni nadvladati prepreke učenju. Kvocijent potrage oduvijek me uzbuđuje više od kvocijenta inteligencije. — Eugene S. Wilson

Kad ga je učenik upitao: »Zašto sve to moramo učiti?«, učitelj je umjesto odgovora ispričao priču o magičnim kamenčićima.
Što iz nje možemo naučiti?

Jedne se noći skupina nomada spremala za noćenje kad ih je iznenada okružilo veliko svjetlo. Odmah su znali da ih je posjetilo nebesko biće. Napeto su iščekivali nebesku poruku neizmjerne važnosti za koju su znali da je namijenjena samo njima.

Glas je napokon progovorio: »Skupite koliko god možete kamenčića i spremite ih u bisage. Putujte još cijeli dan, a sutra navečer bit ćete sretni, ali i tužni.«

Nakon što se biće udaljilo, nomadi su jedan drugome povjeravali razočaranje i ljutnju. Očekivali su da će im se otkriti neka velika i univerzalna istina, zahvaljujući kojoj će svijetu donijeti bogatstvo, zdravlje i smisao. No umjesto toga zapao ih je manualni posao u kojem nisu vidjeli ni tračka smisla. Međutim, zbog sjećanja na ono blistavo svjetlo, svatko od njih uzeo je po nekoliko kamenčića i uz negodovanje ih spremio.

Nakon cjelodnevnog putovanja, navečer, kada su se spremali za noćenje, posegnuli su u bisage i otkrili da se svaki skupljeni kamenčić pretvorio u dijamant. Bili su sretni što imaju dijamante.

Ali bili su i tužni što nisu skupili više kamenčića