KOGA MRŽNJA mijenja? Koja stanja mržnja poboljšava? Odgovori na ta pitanja možda će nas iznenaditi. Mržnja, kao i molitva, može promijeniti čovjeka koji sudjeluje u aktivnosti, dok onaj koji bi mogao biti meta mržnje može ostati potpuno nepromijenjen. Ako netko nogom udari zid koji je pred njim, ozlijedit će se on sam, a ne zid! Mržnja ne mijenja čovjeka prema kojem je ta energija usmjerena. U tom kontekstu može umanjiti veličinu čovjeka koji mrzi!

Na primjer, bi li energiju koja započinje kao mržnja bilo moguće usmjeriti u suprotnome smjeru, prema učenju radosti neograničene
ljubavi? Je li zbog preusmjeravanja naših stavova primjenom mudrosti na prirodne impulse mržnja prije korisna nego opasna? U knjizi Vaše četiri velike emocije David Seabury piše: »Kod nastojanja da shvatimo mržnju i pretvorimo je u nešto korisno — a to nije neizvedivo — najvažnije načelo koje se odnosi na emocije trebalo bi postati poznato svima: činjenica da se mržnja najčešće izražava zbog straha... Ako ne znamo da uglavnom mrzimo zbog straha, možemo se bez prestanka ponašati nepravedno, a da toga nismo ni svjesni«.

Nema sumnje u to da kao pojedinci možemo nadzirati osobni pogled na život, kao i vlastite stavove. Stvoritelj nam je dao dar donošenja odluka, moć izbora. Moć biranja čovjekova je odlika koja donosi najveću radost i životnu energiju.

Školovanje za cilj ima formiranje karaktera. — Herbert Spencer 

Kako više istraživanja i marljivosti usmjerava naše emocije na pozitivan
i produktivan način?

Američki pedagog afričkog podrijetla Booker T. Washington itekako je bio svjestan moći izbora kada je rekao: »Nikome neću dopustiti da mi ponižava dušu tjerajući me da ga mrzim«. U ranoj je mladosti bio toliko siromašan da se zaposlio već s devet godina. Za situaciju u kojoj se našao lako je mogao okriviti teške okolnosti u kojima se rodio, te sve to iskoristiti kao izliku za mržnju. Umjesto toga, uspio je obuzdati i upotrijebiti energiju, kanalizirati je tako da poboljša svoj i živote drugih.

Često mi je padalo na pamet kako bi za određivanje čovjekova karaktera najbolje bilo potražiti određen mentalni ili moralni stav u kojem bi se, kada bi ga zauzeo, osjećao najdublje i najintenzivnije aktivnim i živim. U takvim trenucima, unutarnji mu glas govori: 'To sam pravi ja!'. — William James

Booker T. Washington radio je kao podvornik kako bi se mogao školovati — bio je uvjeren da će time doći do poboljšanja na osobnome planu, ali i da će s vremenom moći poboljšati život čovječanstva. Umjesto da se smatra žrtvom teških okolnosti, preuzeo je nadzor nad vlastitim životom. Diplomiravši, prihvatio je mjesto ravnatelja nove škole za crnačku djecu u Tuskageeu, u Alabami. Izazovi koje je donio veliki novi projekt — nedostatak novca i opreme, neprimjereni objekti itd. — nisu obeshrabrili čovjeka s ciljem i odlučnošću da ostvari taj cilj.

Umjesto da dragocjenu energiju uludo troši na besciljna prepiranja ili ljutnju, nadahnuće i gorljivost usmjerio je tako da mnogima ostvari viziju o školovanju. Booker T. Washington nikome nije dopuštao da mu ponižava dušu jer je zadržao odgovornost za unutarnje »ja«. Znao je da jedino sam može nadzirati svoje unutarnje biće. 

 Ako svaku neumoljivu minutu svog života možeš ispuniti sa šezdeset sekundi izdržljivosti, uvijek dajući sve od sebe, tvoja je zemlja i svo
njezino blago i — štoviše — postat ćeš čovjekom, sine moj! — Rudyard Kipling