Mislioci plitka uma katkad postavljaju pitanje: »Može li se ljudska priroda promijeniti?«
Ili pak malodušno i pesimistično kažu: »Ljudska se priroda nikad ne mijenja« ili »Eh, ne možeš promijeniti ljudsku prirodu.«
A zašto bi se uopće mijenjala? Ljudska je priroda takva da čovjek u svoj život i iskustvo može unijeti neograničenu količinu dobra ili zla, koristeći se svojim mentalnim sposobnostima na pozitivan ili na negativan način. To je čovječja priroda, i nemoguće je zamisliti neki bolji poredak stvari. Svaka promjena ljudske prirode mogla bi biti samo na gore.
Obratite pažnju na to da ljudi obično razmišljaju na taj način samo kad netko učini nešto ružno - kad se ponaša sebično, nepošteno, ili glupo. Takve se primjedbe nikad ne čuju kad se radi o nekom plemenitom, mudrom postupku.
Grijeh, bolest i smrt, svakojaki ratovi i razdor, do toga dolazi zato što čovjek odabire negativan način razmišljanja. Zaboravlja Boga i o sebi razmišlja kao o materijalnom biću, posve odvojenom biću koje se mora brinuti za sebe na uštrb drugih, ili će u protivnom propasti.
Danas se, međutim, spoznaja o potpunoj dobroti, svemoći i sveprisutnosti Božjoj brzo širi ljudskim rodom, i kako ljudi to spoznaju i sve više shvaćaju, »a s obzirom na ljudsku prirodu takvu kakva je«, uvjeti će se u svakom pogledu poboljšati, sve dok cijeli ljudski rod ne stekne slobodu i sklad.
Ljudska je priroda takva da se čovjek može u bilo kojem trenutku, ma gdje bio, obratiti Bogu i, vjerujući u Njegovu brižnost i zaštitu, te razmišljajući u skladu s tim uvjerenjem, ispuniti svoje srce mirom i ravnotežom, obnoviti svoje tijelo zdravljem i snagom, i okružiti se skladnim, radosnim uvjetima.
Ljudska je priroda takva da je čovjek, razmišljajući na pravi način, u stanju odagnati strah, iskušenje, srdžbu ili tugu, ili ma koju sličnu negativnu emociju, i ponovno steći sreću i samopouzdanje.
To je ljudska priroda, onakva kakvom ju je providnost stvorila - i čemu uopće raspravljati o njezinom mijenjanju?
Mi posjedujemo ključ dveri što vode u savršen sklad i neograničeno savršenstvo, što bismo još mogli poželjeti?
Došao sam život da imaju, u izobilju da ga imaju. Ivan 10; 10