Mormonizam - bolja prevara

Kao što muhamedanstvo napreduje brže od drugih velikih religija svijeta i brojčano je u najvećem porastu, tako je i mormonstvo religija koja se danas u Americi najbrže

razvija. Iako nije velika u usporedbi sa glavnim svjetskim religijama, mormonska crkva ima više od tri milijuna sljedbenika. Bez obzira što je mormonska vjeroispovijest za bijele narode bolja od kršćanstva, ipak sam uvjeren da i ona, kao i kršćanstvo, predstavlja veliku podvalu i zapanjujuću obmanu.

Na neki način, iz mormonizma možemo naučiti vrlo važne stvari i zato ga razmatramo zajedno sa glavnim religijama. Naime, mormonstvo nam pruža odgovor na pitanje da li je moguće započeti propagiranje nove religije u moderna vremena? Ta religija odgovara na ovo pitanje naglašenim DA, pošto je započeta pred manje od 150 godina. Ova ne tako stara religija omogućava nam da uvidimo kako se širi novo učenje, a ujedno nas uči i tehnikama koje možemo koristiti u propagiranju nove vjeroispovijesti, Kreativizma.

Mormonsku religiju je osnovao Amerikanac po imenu Joseph Smith, rođen u Vermontu, 1805. godine. Sa deset godina, preselio se sa svojim roditeljima u grad Palmira, u državi New York. Kada mu je bilo 15 godina, preselili su se u obližnje mjesto Manchester i tu je prvi put imao vizije i kontakte sa “anđelima koje je poslao Bog”. Do 18 godine je imao još nekoliko takvih “vizija” i “posjeta” Svevišnjeg. U tim stanjima transa bilo mu je rečeno da će dobiti zlatne ploče i komplet naočala od prozirnog kamenja, “Urim” i “Tumim”, pomoću kojih će biti u stanju prevesti drevne aramejske, hebrejske i egipatske natpise na pločama.

Anđeo Moroni “otkrio” je Josephu Smithu da je svete zapise zakopao na brdu Kumora

420. godine p.n.e. Navodno je to bila skraćena verzija koju je od zapisa svojih predaka napravio Mormon, otac mormona, odakle i potječe naziv Mormoni.

Smith je tada počeo “prevoditi” zapise, diktirajući ih iza zavjese jednom od svojih pomoćnika.

Sve ovo podsjeća me na jednu priču koja se pripisuje generalu Grantu, kada mu je neki stranac prišao, rukovao se sa njim i rekao: “Markiz od Queensbery, vjerujem?” Na to je general Grant odgovorio: “Svatko tko bi u to povjerovao, bio bi dovoljno glup da povjeruje u bilo što”.

U svakom slučaju, Knjiga Mormona, biblija mormonske vjere, prevedena je na engleski i objavljena 1830. godine, kada je Joseph Smith osnovao Kristovu crkvu svetaca sudnjeg dana.

Originalne ploče je ponovno uzeo na čuvanje anđeo Moroni, tako da ih nitko nikada više nije vidio. Vrlo zgodno.

Smith je, zajedno sa svojim sljedbenicima tvrdio da ga je 1829. godine posvetio Ivan Krstitelj i proglasio Apostolom. 6. travnja 1830. godine u Fayetti, u državi New York, osnovana je Kristova crkva svetaca sudnjeg dana, na čijem čelu se nalazio Joseph Smith kao njen prvi prorok. Pripadnicima crkve je naloženo da izađu i propovijedaju, a nova vjera se širila vrlo brzo. U Kirklandu, u državi Ohio sagrađen je hram; Missouri je postao sjedište novoosnovane crkve; glavni štab druge grupe bio je Nauvoo u Illinoisu. U mnogim kvartovima naišli su na proganjanje, najviše zbog poligamije koja je u njihovoj vjeri bila dopuštena. Stalni progoni primorali su ih da se sele više na zapad. Konačno, Smith je ubijen u Carthagi, Illinois, 27. lipnja 1844. godine, a predsjedničko mjesto pripalo je njegovom agresivnom sljedbeniku po imenu Brigham Yang.

Strahujući od novih progona, mormoni su pristali da se isele iz Illinoisa, ali je tom prilikom grupa koja je upravo napuštala Nauvo, bila napadnuta i pobijena. Na putu do velikog bazena Salt Lake, dugom oko 15000 milja, mormoni su izgubili još tisuću svojih sljedbenika.

U Salt Lake su izvjesno vrijeme živjeli u miru i osnovali veliki hram Salt Lake Citya. Odatle se mormonska religija širila po svijetu.

O čemu zapravo govori mormonska religija? Knjiga Mormona je krajnje nezanimljivo štivo; u stvari, toliko je dosadna i suhoparna da je skoro nemoguće isčitati je cijelu. Barem sam ja našao malo toga što bi moglo biti poticajno.

Iako mormoni tvrde da je tu knjigu pisalo nekoliko ljudi u periodu od oko tisuću godina (od 600. g. p. n. e. do 400. g. n.e.) i da je prevedena u XIX stoljeću, jezik je u elizabetanskom stilu XV stoljeća. S obzirom da Egipćani, Židovi i Aramejci nisu govorili elizabetanskim engleskim XV stoljeća, a ni Amerikanci u XIX stoljeću nisu govorili tim jezikom, pitamo se zašto je Smith izabrao takav stil izražavanja da bi preveo biblijske spise koji su stari nekoliko tisuća godina. Smith je, najvjerojatnije, mislio da će imitacijom biblijskog jezika (verzija kralja Jamesa) uspjeti da postigne mističniji i religiozniji ton, kako bi svoje novoizmišljeno pisanje učinio prihvatljivim. Knjiga Mormona po obimu odgovara kršćanskoj i židovskoj bibliji. Međutim, poruka koju prenosi, potpuno je drugačija.

Knjiga Mormona govori o ljudima iz plemena Manaseh, koji su napustili Jeruzalem 600. g.

p.n.e. i nekih osam ili deset godina kasnije zaplovili brodom preko Indijskog i Pacifističkog oceana prema zapadu. Zatim se nastavlja, krajnje dosadnom i nezanimljivom pričom o iskušenjima i nedaćama, uspjesima i neuspjesima, sve dok i posljednji od njihovih potomaka nisu istrijebljeni

421. g. n.e. na brdu koje je sada država New York, gdje je Joseph Smith navodno pronašao njihove zapise, nekih 1400 godina kasnije.

U toj neobičnoj povijesti spominju se ljudi koji su 122. g. p.n.e. otkrili zakopane metalne ploče na kojima su zapisane ranije migracije Adamove rase iz Azije u zapadnu hemisferu 2000. godine p.n.e. Oni su, navodno, živjeli u tom dijelu svijeta sve do 590. godine prije nove ere, kada su njihovi potomci zbrisani sa lica zemlje u strašnom građanskom ratu.

Očigledno se ovdje radi o dvije različite grupe ljudi koje potječu od Adama i migrirale su u Zapadni svijet u drevnim vremenima. Jedna grupa je tu živjela od 2000.g.p.n.e. do 590.g.p.n.e., a druga od 590. g. p.n.e. do 421. g. n.e. Teško je shvatljivo zbog čega je Smith izmislio tako dugu i dosadnu priču kojom bi opravdao osnivanje nove religije. Iako se u potpunosti razlikuje od priče i likova u Starom zavjetu, mormonska crkva tvrdi u točki osam njihovih “Trinaest točki vjere” slijedeće: “Vjerujemo da je Biblija riječ Božja dok god je dobro prevedena; a također vjerujemo da je i Knjiga Mormona riječ Božja.”

Bilo bi to, kao kada bismo rekli da istovremeno vjerujemo u ispravnost Biblije i u teoriju evolucije. Židovsko kršćanska Biblija i Knjiga mormona potpuno su kontradiktorne i različite knjige. Ako vjerujemo u obje, onda bismo bili u stanju da u istom trenutku vidimo i ono što je ispred i iza nas.

Mislim da su priče u Knjizi o mormonima djelo prenadraženog i neuravnoteženog uma i da nisu ni od kakve pomoći u rasvjetljavanju ili pružanju informacija o bilo čemu. Smithova izjava o vjerodostojnosti zlatnih ploča sa gravurama, ovjerena potpisima trojice svjedoka, ne djeluje mi vrlo uvjerljivo. Podsjeća me na priču u jednom poglavlju ove knjige u kojoj jedan čovjek pokušava izdati ček na 10.000 dolara, samo na osnovu njegove tvrdnje da je ček originalan i da to mogu potvrditi mnogi svjedoci. Sve se na kraju svodi na neprovjerene izjave Smitha i njegovih sljedbenika, čiju istinitost je, kao i sve ostalo, teško utvrditi.

Ipak, ta grupa vatrenih fanatika započela je novu religiju koja je u mnogo čemu bila bolja od kršćanstva. Zanimljivo je da i mormoni imaju razvodnjenu verziju Besjede na gori, mada je njihova vjera djelomično polarizirana oko Isusa Krista i Mojsija. Po mom mišljenju, mormonizam je “bolja podvala”, ali ne puno bolja.

Ipak, prosječni mormon vjerojatno je puno vrjedniji, odgovorniji i više poštuje zakone od prosječnog Amerikanca. Malo je mormona koji žive od socijalne pomoći i uglavnom se uspješno brinu o sebi. Osim toga, oni ne hrane crne beskućnike, kao što to čine mnogi kršćani, niti se zalažu za miješanje sa crncima. Sve to ide u prilog mormonskom narodu i njihovoj religiji, bez obzira na njene izmišljene temelje.

Ono što nas posebno zanima je činjenica da se mormonska religija širi brže od svih ostalih. Upravo iz tog razloga joj posvećujemo posebnu pažnju.

Uzrok nagle ekspanzije mormonske vjere uopće nije teško otkriti. Kao i Jehovini svjedoci, još jedna neobična sekta, i mormoni brzo napreduju zato što zagovaraju agresivni program trgovine, promocije i promidžbe. Ali, za razliku od Jehovinih svjedoka koji su prilično stidljivi u nastupu,

dok vam pružaju primjerak njihove “Kule stražare”, mormoni će vam zakucati na vrata, razmećući se samouvjerenošću i entuzijazmom.

U promidžbene kampanje mormoni obično šalju dva mladića kao tim. Oni će se pojaviti na vašim vratima uredno obučeni, smiješeći se i uz puno entuzijazma vas pitati da li mogu dobiti nekoliko minuta vašeg vremena da bi vam iznijeli neke važne informacije o njihovoj religiji. Pošto su prijatni, prijateljski raspoloženi i puni entuzijazma, rado će biti primljeni u kuću. To je vrlo važan korak u njihovom programu, jer, jednom kada ih pustite u kuću, oni će vam oduzeti ne nekoliko minuta, već nekoliko sati i pružiti vam kompletan program svog proizvoda: mormonsku religiju.

S obzirom da je kršćanska religija, u stvari, promidžba, primjena riječi i psihologije, sa ciljem da se ljudi preobrate i prihvate izmišljene i iluzorne ideje, ne bismo nikada smjeli smetnuti s uma značaj poduzetnog nastupa kojim se ljudi navode na određeni način razmišljanja.

Promidžba, kao i vladavina ili klima, nije dobra niti je loša sama po sebi. Sve ovisi o tome kojoj ste vrsti utjecaja podložni. Naime, promidžba može biti edukativna, informativna i konstruktivna, ali, također, može biti razorna i samoubilačka po svojim efektima. U svakom slučaju, njene tehnike su uvijek iste, bez obzira da li je usmjerena na dobre ili loše ciljeve. Nikako ne smijemo zaboraviti da je ona vrlo moćan instrument kojim se utječe na ljude.

Još ranije smo rekli da je religija neophodna za opstanak nekog naroda, a posebno je značajna za spasenje bijelih naroda. Kako smo sada u procesu propagiranja i širenja naše konstruktivne religije, trebali bi obratiti naročitu pažnju na lekcije koje možemo naučiti iz mormonske vjere. To su sljedeće lekcije:

1.  Mogućnost da se u današnje vrijeme osnuje i širi nova religija među bijelim narodima, nas treba hrabriti. U stvari, ljudi očajnički tragaju za novom vjerom, naročito mlađe generacije.

2.    Ključ za uspješno širenje takve nove religije je usmena riječ, govor, promidžba i upotreba pogodnih tehnika prodaje.

Ovo posljednje je posebna tema i ja ću ju šire obraditi u slijedećem poglavlju. Podsjetimo se da je Adolf Hitler o promidžbi rekao: “Promidžba čini da raj liči na pakao, a pakao na raj”. Ne smijemo nikada zaboraviti da nema ničeg moćnijeg od ideje čije vrijeme je došlo i da će ta ideja osnažiti samo ako vješto i poduzetno bude potpomognuta najboljim i najproduktivnijim tehnikama promidžbe.

Vrijeme za novu vjeru - novu ideju - za bijelog čovjeka je sada. Ta vjera je Kreativizam.