Druga vježba. Veoma je jednostavna: mislite na jučerašnji dan. Sjetite se šta se dešavalo, jednog događaja za drugim, i izrazite svoju zahvalnost za svaki od njih. Recite: „Hvala. Kakva sreća da mi se to dogodilo!"

Veoma je vjerovatno da ćete se sjetiti i nekog neprijatnog događaja. Zastanite. Razmislite. „To što mi se desilo, desilo se za moje dobro." Ako tako zaključite, recite „Hvala" i nastavite.

Treća vježba koju vam predlažem povezana je sa vjerom. Prethodne dve bile su povezane sa zahvalnošću. Ova se tiče vjere, vjerovanja da je sve što postoji dato od Boga za dobrobit svakoga od nas.

Tu vježbu nazivam blagoslov. Mislite na događaje iz prošlosti, prijatne ili neprijatne i recite: „Dobro mi je činilo, to su bile dobre stvari za mene". Mislite na stvari koje vam se sada dešavaju i recite: „Dobro je, dobro je ovako..." Pomislite na budućnost i recite: „Sve će biti dobro, dobro će biti..." Znate li šta će se dogoditi? Vjera će se pretvoriti u radost. Vjera koja se zasniva na ubjeđenju daje sve u Božjim rukama i da će se sve okrenuti na dobro za nas, za našu sreću.

Jedan čovek pritrčao je monahu koji je prolazio selom. „Daj mi kamen! Daj mi dragi kamen!" vikao je.

Monah ga je upitao: ,,O kakvom kamenu govoriš?" Čovek mu je odgovorio: „Bog mi se noćas ukazao u snu i rekao mi: 'Sutra će u podne kroz selo proći monah i daće ti kamen, a ti ćeš tako postati najbogatiji čovek' - zato, daj mi taj kamen!" Monah je zavukao ruku u svoju vreću i izvadio najveći dijamant na svijetu, velik kao kokosov orah! Zatim je rekao: „Ovaj kamen tražiš? Našao sam ga u šumi. Uzmi ga". Čovek je dočepao kamen i otrčao kući. Međutim, čitave te noći nije mogao  zaspati. U zoru je izašao i potražio monaha. Našao ga je kako blaženo spava pod jednim drvetom, probudio ga i rekao mu: „Vraćam ti tvoj dijamant. Ti si najbogatiji čovjek na svijetu kad si sposoban da se tako lako odrekneš bogatstva. Sada ti se i ja pridružujem".

To je ono što treba  otkriti da bismo došli do radosti.