Neki je poslovni čovjek rješavao težak problem osobne prirode i činilo mu se da u tome osobito ne napreduje. Stoga je odlučio zatražiti stručnu psihološku pomoć. Tijekom seanse, u jednom je trenutku slegnuo ramenima i u očaju podignuo ruke, govoreći:
»Iskušao sam sve što znam, pa je, izgleda, preostala još samo molitva!« Koliko smo puta čuli istu pritužbu, samo drugim riječima?
Kada sve ostalo propadne... molite!

Sreća je već i postojati. Živjeti je sveto. — Rabin Abraham Heschel

Molitva je, kao i radij, blistavi oblik energije koji se sam obnavlja. — Alexis Carrel

Onaj kojem se moliš bliži ti je od devina vrata. — Muhamed

Što bi se dogodilo kada bismo svjesno odlučili dan i sve što će se u njemu pojaviti započeti molitvom? Bi li poslovni sastanci protjecali skladnije i djelotvornije kada bi molitva bila prva točka na dnevnome redu? Pojavi li se neka neugodna situacija, bi li kratka molitva pripremila situaciju za više razumijevanja i suosjećanja?
Kako svakodnevna molitva može utjecati na obiteljski život i način na koji ostvarujemo interakcije s drugima? Kad Bogu dopustimo da kroz nas djeluje mirno i staloženo, bez briga i napetosti, ne osjećamo li ljekovitost beskrajne nazočnosti? Kako molitva može poslužiti kao snažno pomagalo za »primjenu Božanske nazočnosti« u svim područjima života?

U knjizi Molitva je izvrstan lijek dr. Larry Dossey kaže: »U najjednostavnijem obliku, molitva je stav srca — pitanje postojanja, ne djelovanja. Molitva je želja za doticanjem Apsolutnoga, kako god ga zamišljali. Kada doživljavamo potrebu za ostvarivanjem te veze, molimo, bilo da se služimo riječima ili ne«. Molitva je sjedinjavanje Boga i čovjeka. Riječ je o stavu duše koji se, u pojedinim trenucima, iskazuje riječima. U drugim situacijama, do izraza može doći u tišini. Možete li zamisliti koje bi koristi pojedinac imao kada bi molitva postala načinom života, umjesto da bude niz izoliranih slučajeva? Molitva raspolaže mističnom moći i daje rezultate! Kroz molitvu i to osobito usklađivanje s božanskim pojačavamo vlastito duhovno svjetlo. Izgrađujemo bolji način života u svakom pogledu i privlačimo ono što gradimo — više duhovnog svjetla!

Moliš u nevolji i potrebi; moli i u punoći radosti i danima obilja. — Kahlil Cibran

Jedna ugledna i vrlo djelotvorna učiteljica ovako je govorila o molitvi: »Gdje god se nalazila, često radim na ideji 'otoka molitve' usred 'mora kaosa'. Zašto? Jer molitva našu pozornost uzdiže iznad kaosa! Na primjer, ulazim u ured, a u njemu zvoni telefon. Troje ljudi čeka me pred vratima, a svakome od njih stvar je hitna. Tajnica me čeka s više važnih poruka i popisom od desetak stvari kojima moram posvetiti pozornost. Odakle početi?
Zatvaram vrata, sjedam za stol i, sljedećih nekoliko minuta, isključujem sve osim Boga i sebe! Gradim mentalni otok mira, tišine i postignuća, usklađujući se s Božjom nazočnošću u mislima, osjećajima i djelovanju.

Dobro moli koji dobro ljubi, kako čovjeka, tako i pticu i zvijer. — Samuel Taylor Coleridge

Molitva je iskrena želja duše, izgovorena ili neizražena; kretanje skrivene vatre koja podrhtava u grudima. — James Montgomery

Bi li dio ljepote molitve mogao ležati u činjenici da nije nužno točno znati kako funkcionira da bismo imali koristi od njezina čudotvornog djelovanja? Snaga duha nalazi se u svakome od nas; pitanje je samo kako je razviti. Koje se sve istine nalaze u pozadini izjave: »Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet može i sanjati«?

Poziv na molitvu čuje se na svim jezicima. Ne traže li od nas najrazličitiji vjerski i duhovni običaji, kroz cijelu povijest, kao i u današnje vrijeme, da niti molitve ugradimo u tkaninu svojega života? S kojom svrhom? Bi li se na taj način u svakodnevni život mogao unijeti izraz »raja na zemlji«? Sve svjetske kulture, sve civilizacije — bez obzira na stupanj razvoja ili primitivnosti — imaju neku duhovnu aktivnost koju možemo nazvati »molitvom«. Molitva je prirodna funkcija koja je čovjeku prirođena. Omiljeni filozof Kahlil Oibran o toj temi kaže: »Jer što je molitva doli širenje vlastitoga ja u živući eter«.

Zašto je jednostavan oblik molitve koji govori »Budi volja tvoja« toliko moćan? Zazivamo li razinu mudrosti koja nadilazi naše sadašnje shvaćanje? Prepuštamo li možda svoju volju, svoje sklonosti i zahtjeve za određenim ishodom u korist onoga što je za sve strane najviše i najbolje? Čak i kad nam se možda čini da molimo za ono što je najbolje, je li naše ljudsko znanje možda ipak ograničeno u univerzalnim okvirima?

Na jednome od seminara Greggu Bradenu, autoru knjige Izaijin efekt, postavljeno je pitanje: »Čemu se moliti? Što nam molitva zapravo donosi?« Odgovorio je ovako:

Molitva je nama ono što je sjemenu biljke voda... Sjeme je potpuno i po sebi cjelovito. Pod odgovarajućim uvjetima [kao u slučaju sjemenja na koje nailazimo u drevnim grobnicama], može postojati i stotinama godina, tek kao obično sjeme, čvrsta ovojnica koja štiti daleko veće mogućnosti. Samo uz pojavu vode sjeme će ostvariti najviši oblik izražavanja života.

Svi smo mi takvo sjeme. Na svijet dolazimo potpuni i cjeloviti, noseći sjeme nečeg još većeg. Vrijeme koje provodimo jedni s drugima, uslijed životnih izazova, u nama budi najveće mogućnosti ljubavi i suosjećanja. Upravo u nazočnosti molitve razvijamo se i cvjetamo, ispunjavajući puni potencijal.

Istinom me svojom vodi i pouči me, jer
ti si Bog, moj Spasitelj. — Psalmi 25:5

Razumno je učiti od onih koji mogu
poučavati. — Sofoklo .

Na primjer, ne bi li se
filozofija mira mogla izraziti kroz jezike toliko različite kao što su jezici fizike, astronomije, teologije i politike, jednako kao i molitve?

Kako bismo promijenili uvjete u vanjskome svijetu, trebamo istinski postati manifestacijom svoje unutarnje želje. Je li molitva djelotvoran način za ostvarivanje tog cilja? Kada se koncentriramo u molitvi, ne volimo li time samo kreativno načelo života, svojeg Stvoritelja, i to svim srcem, umom, dušom i snagom? Bi li to mogao biti temeljni razlog zbog kojeg se molitvom postiže više nego što ovaj svijet može i zamisliti?