Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našima. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi iz zla. Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava, za vijeke vjekova.
Amen.
Tko dobro moli, taj dobro i voli
I čovjeka i pticu i zvijer.
Najbolje moli tko najviše voli
Sve stvari velike i malene
Jer dragi Bog kom čovjek se moli
Stvorio je sve što voli.
COLERIDGE
Molitva Oče naš najznačajniji je kršćanski zapis. Sastavio ju je pažljivo sam Isus imajući pred sobom posve jasan cilj. Ova je molitva, stoga, najpoznatija i najčešće citirana od cijelog njegovog učenja i, u stvari, najprepoznatljivija zajednička odrednica svih kršćanskih crkava. Svaka od njih, bez iznimke, koristi molitvu Oče naš; ta je molitva možda jedina točka u kojoj se sve one susreću. Svako kršćansko dijete nauči ovu molitvu, a svaki kršćanin koji moli, izgovara upravo ovu molitvu svakoga dana. Učestalost njezinog korištenja najvjerojatnije nadilazi sve ostale molitve zajedno. Nema dvojbe da bi se svatko tko kroči putem kojim je Isus vodio morao obvezati na izricanje molitve Oče naš i koristiti se njome inteligentno, svakoga dana.
Da bismo to mogli, moramo razumjeti da je ova molitva pažljivo konstruirana organska cjelina. Mnogi je ljudi izgovaraju mehanički poput papige, ne obazirući se na Isusovo upozorenje da molitvu ne ponavljamo automatski jer, naravno, nitko od takvog . Dizajnirana je s najvećom pažnjom zbog specifičnog cilja, a cilj je da oni koji je redovito i srazumijevanjem izgovaraju iskuse stvarnu promjenu u duši. Jedini stvarni napredak jest ta promjena, promjena koju Biblija naziva ponovnim rođenjem. Ono što je važno jest promjena u duši. Samo usvajanje novoga znanja, koje se prima intelektom, ne vodi do promjene u duši. Molitva Bogu Oče naš pažljivo je sročena da dovede do te promjene, a koristi li se redovito, ona to pouzdano čini.
Što čovjek više analizira molitvu Oče naš, to više na vidjelo izlazi njezina veličanstvena struktura. Ona zadovoljava osobne potrebe svakoga od nas. Osim što osigurava brz duhovni razvoj onih koji su dovoljno napredni i samim time spremni, ona svojim površinskim značenjem, jednostavnim, pa čak i materijalistički nastrojenim ljudima ukoliko su iskreni daje ono što oni u trenutku molitve trebaju.
Ova najveća od svih molitvi bila je stvorena zbog još jedne, jednako važne svrhe. Isus je predvidio da će tijekom stoljeća njegovo jednostavno, izvorno učenje postupno prekriti razni vanjski slojevi koji s tim učenjem neće imati nikave veze. Predvidio je da će ljudi, koji ga nikada nisu poznavali, oslanjajući se iskreno i bez dvojbe na vlastiti ograničeni intelekt, izgraditi teologije i sustav doktrina kojima će zamagliti izravnu jednostavnost duhovne poruke, i zapravo podići zid između Boga i čovjeka. Isus je sklopio molitvu Oče naš na takav način da ju je moguće pouzdano prenositi kroz vjekove bez bojazni da će je ljudi neovlašteno mijenjati. Tako je vješto sročena da ju je nemoguće iskriviti, preokrenuti ili prilagoditi bilo kojem ljudskom sustavu. Molitva u sebi nosi potpunu Kristovu poruku; a ipak nema na izgled ništa što bi privuklo pozornost nemirne ili autoritarne osobe i stoga se ova molitva kroz sve promjene i događaje tijekom kršćanske povijesti održala neiskvarena i neizmijenjena do naših dana.
Prva stvar koju primjećujemo jest da se molitva sastoji od sedam rečenica. To je karakteristika istočnjačke tradicije. Broj sedam simbolizira individualnu potpunost, savršenstvo pojedinačne duše, kao što i broj dvanaest, prema istoj konvenciji, simbolizira cjelovitost zajedništva. U praksi često nalazimo dodanu i osmu rečenicu - Tvoje je kraljevstvo, moć i slava - ali ona, iako je u sebi izvanredna potvrda, nije dio molitve. Sedam rečenica međusobno je povezano krajnje pažljivo, u savršenom poretku i slijedu, a sadrže sve neophodno za hranu duše.
Autor:Emmet Fox